Želite stvarati inovacije? Postanite sadašnjisti.

"Sjećate li se vremena prije Interneta?" pita Joi Ito. " Sjećate li se kad su ljudi pokušavali predvidjeti budućnost?" U ovom atraktivnom govoru, šef MIT-ovog medijskog laboratorija preskače predviđanja budućnosti i govori o novom pristupu stvaranja u trenutku: graditi brzo i uvijek se poboljšavati, ne čekajući dopuštenje ili dokaz da je vaša ideja ona prava. Ovakvu vrstu inovacije odozdo-prema-gore nalazimo u najfascinantnijim futurističkim projektima današnjice, a sve počinje, govori Ito, time da budete otvoreni i da pazite što se događa oko vas u danom trenutku. Nemojte biti futuristi, predlaže Ito, budite sadašnjisti.

Dana 10. ožujka 2011. godine

bio sam u MIT-ovom
medijskom laboratoriju u Cambridgeu

na sastanku s nastavnicima, studentima i
ostalim osobljem

te smo pokušavali odlučiti bi li ja

trebao biti sljedeći ravnatelj.

Te noći, u ponoć,

potres jačine 9 stupnjeva prema Richteru

je pogodio pacifičku obalu Japana.

Moja žena i obitelj su bili u Japanu,

i kako su vijesti pristizale,

paničario sam.

Gledao sam vijesti

i slušao konferencije za novinare

vladinih dužnosnika

i kompanije Tokyo Power Company

i slušao o eksploziji

kod nuklearnih reaktora

i o oblaku radioaktivne prašine

koji je išao prema našoj kući

a koja je bila udaljena samo 200 km.

Ljudi s TV-a nisu govorili

ono što smo željeli čuti.

Želio sam znati što se događa s reaktorom,

što se događa s radijacijom,

je li moja obitelj u opasnosti.

Pa sam instinktivno učinio ono
što sam osjećao da je ispravno,

otišao sam na Internet

i pokušao vidjeti

bi li mogao uzeti stvari u svoje ruke.

Na Netu sam našao mnoštvo ljudi

koji su poput mene pokušavali
saznati što se događa,

i zajedno smo formirali
poprilično slobodnu grupu

koju smo nazvali 'Safecast',

i odlučili smo pokušati

izmjeriti radijaciju

i objaviti podatke svima

jer je bilo jasno da vlada

neće učiniti to za nas.

Tri godine kasnije

imamo 16 milijuna točaka podataka,

izradili smo vlastite Geigerove brojače

čiji dizajn možete skinuti s neta

i ukopčati ih na mrežu.

Imamo aplikaciju koja pokazuje

većinu radijacije u Japanu
i u drugim dijelovima svijeta.

Mi smo nedvojbeno jedan od najuspješnijih

projekata građanske inicijative
u području znanosti u cijelom svijetu

i napravili smo

najveći otvoreni skup podataka
mjerenja radijacije.

A zanimljiva stvar u svemu ovome je

kako se - (Pljesak) - Hvala vam.

Kako se skupina amatera,

koji nisu znali što zapravo rade,

nekako povezala

i rade ono za što su nevladine organizacije
i sama vlada

bile potpuno nesposobne napraviti?

I rekao bih da ovaj uspjeh ima veze

s Internetom. To nije slučajnost.

To nije bila samo sreća, i to se nije
dogodilo zato što smo to bili mi.

Sigurno je pomoglo to
što se radilo o događaju

koji je zbližio ljude,

ali bio je to novi
način 'kako raditi stvari'

omogućen od strane Interneta

kao i mnogo drugih stvari
koje su se događale,

i želio bih pričati malo

o tim novim principima.

Sjećate li se vremena prije Interneta?
(Smijeh)

To vrijeme zovem P.I. Dobro?

Život je bio jednostavan P.I.

Stvari su bile euklidske, newtonovske,

nekako predvidljive.

Ljudi su pokušavali predvidjeti budućnost,

čak i ekonomisti.

A tada se dogodio Internet

i svijet je postao izuzetno složen,

izuzetno jeftin i brz

a newtonovski zakoni

koje smo toliko njegovali

su se na kraju pretvorili u
obična lokalna pravila,

a ono što smo otkrili jest da u ovom

potpuno nepredvidivom svijetu

većina ljudi koja preživljava

živi slijedeći drugačiji skup principa

i želio bih govoriti malo o tome.

Prije Interneta, ako se možete sjetiti,

kad smo pokušavali nuditi razne usluge

prvo biste stvorili

hardware sloj i mrežni sloj i software

i bili su potrebni milijuni dolara

da biste napravili išta iole bitno.

Kada su potrebni milijuni dolara
da napravite bilo što od značaja,

prvo nabavite magistra
poslovnog upravljanja

koji vam tada složi poslovni plan

i nabavi novac

od ulagača rizičnog kapitala
ili od velikih kompanija,

tada zaposlite dizajnere i inženjere

i oni vam naprave željeni proizvod.

Ovo je inovacijski model ere prije interneta,
P.I. ere.

Dolaskom Interneta

drastično se smanjio trošak inovacije

jer su cijena suradnje,
cijena distribucije

cijena komunikacije kao i Mooreov zakon

doveli do toga da je cijena
pokušavanja novih stvari

danas ravna nuli,

i tako imate Google, Facebook, Yahoo

studente koji nemaju odobrenje --

inovacija bez odobrenja --

nemaju odobrenje, nisu imali
PowerPoint prezentacije,

oni bi samo izradili proizvod,

onda skupili novac

i tek tada bi smislili nekakav
poslovni plan

i možda bi poslije zaposlili
magistra poslovnog upravljanja.

Internet je donio inovaciju

barem što se tiče područja
softwarea i usluga,

napustio se inovacijski model vođen
magistrom poslovnog upravljanja

a usvojio se inovacijski model vođen
tandemom dizajner-inženjer,

ovom promjenom inovacija
je gurnuta na rubove,

u studentske sobe i startup kompanije,

daleko od velikih institucija,

ukočenih starih institucija koje
su imale moć

i novac i autoritet.

Svi to znamo. Svi znamo da se
ovo dogodilo na Internetu.

Ali čini se da se događa i drugdje također.

Dat ću vam nekoliko primjera.

U medijskom laboratoriju ne izrađujemo
samo hardware.

Bavimo se mnogim stvarima.

Bavimo se biologijom, bavimo se hardwareom,

i čuvene riječi Nicholasa Negropontea
bile su: " Demonstrirati ili umrijeti",

nasuprot sloganu "objaviti ili nestati",

koji oslikava klasičan akademski
način razmišljanja.

I često je govorio, demonstracija
mora uspjeti samo jednom,

jer je glavni način na koji smo mogli
utjecati na svijet

bio upravo kroz velike kompanije

koje smo uspjeli inspirirati

i stvoriti proizvode poput
Kindlea ili Lego Mindstormsa.

Ali danas imamo mogućnost

dati svijetu proizvode i to
za tako malu cijenu

i zato sada mijenjam slogan

i ovo je službena izjava.

Službeno izjavljujem
"Deployay ili umri".

Morate pustiti proizvode u stvarni svijet

kako bi od njih bilo prave koristi,

i nekad će to biti velike kompanije

i Nicholas može pričati o satelitima.

(Pljesak)

Hvala vam.

Ali mi sami moramo izaći
vani u pravi svijet

i ne ovisiti o velikim institucijama
da čine stvari za nas.

Prošle godine poslali smo grupu
studenata u Shenzhen

koji su sjedili na podovima tvornica

zajedno s inovatorima u Shenzhenu,
i to je bilo čudesno.

Ono što se tamo zapravo događalo jest to

da su tamo bili uređaji za proizvodnju,

i oni nisu izrađivali prototipove ili
PowerPoint prezentacije

Oni su prčkali po opremi za proizvodnju

i radili inovacije upravo na
samoj opremi za proizvodnju.

Tvornica je bila u dizajneru

i dizajner je bio doslovno u tvornici.

I što se događalo,

otišli biste do štandova

i vidjeli biste mobitele.

Umjesto da pokrećete male web stranice

kao što to čine djeca u Palo Altu,

djeca u Shenzhenu izrađuju nove mobitele.

Oni izrađuju nove mobitele kao
što djeca u Palo Altu

izrađuju web stranice,

i tamo se događa mnoštvo

inovacija na području mobilnih telefona.

Oni naprave mobitel,

odu do štandova, prodaju nekoliko komada,

pogledaju proizvode druge djece,
popnu se,

naprave još nekoliko tisuća komada,
spuste se ponovno dolje.

Da li vas ovo podsejća na razvoj softwarea?

Ovo zvuči kao agilan razvoj softwarea,

A/B testiranje i iteracija,

i ono što smo mislili da možete
napraviti samo sa softwareom

djeca u Shezhenu rade s hardwareom.

Moj sljedeći kolega, nadam se, bit će

jedan od ovih inovatora iz Shenzhena.

I ono što vidite jest

da se inovacija premjestila na rubove.

Govorimo o 3D printerima i sličnim stvarima,

i to je super, ali ovo je Limor.

Ona nam je jedna od najdražih diplomanata,

a stoji ispred Samsungovog

Techwin 'Pick and Place' uređaja.

Ovaj uređaj može u sat vremena
staviti 23,000 komponenata

na elektronsku ploču.

Ovo je tvornica u kutiji.

Za ono za što je nekada bila potrebna
tvornica puna radnika

koji rade ručno,

u ovoj maloj kutijici u New Yorku,

ona može učinkovito obaviti sve to --

Ona ne mora zapravo ići u Shenzhen

da bi proizvodila.

Ona može kupiti ovu kutiju
a može je i proizvesti.

Proizvodnja, cijena inovacije,

cijena izrade prototipa, distribucija,
proizvodnja, hardware

sve to postaje toliko jeftino

da se inovacija premješta na rubove

i prelazi u ruke studenata i startupova.

Ovo se dogodilo tek nedavno,
ali ovo će se dogoditi

i ovo će se promijeniti

kao što se dogodilo i sa softwareom.

Sorona je Dupont proces

koji koristi mikrobe stvorene
genetskim inženjeringom

kako bi pretvorio
kukuruzni šećer u poliester.

Ova metoda je 30 posto učinkovitija
od korištenja fosilinih goriva

i sigurnija je za okoliš.

Genetski inženjering kao i bioinženjering

stvaraju mnoštvo

sjajnih novih mogućnosti

u području kemije, računanja i memorije

Radit ćemo vjerojatno mnogo,
zasigurno mnogo stvari vezanih za zdravlje,

ali vjerojatno ćemo uzgajati stolice

i zgrade uskoro.

Problem je što Sorona košta oko
400 milijuna dolara

i bilo je potrebno 7 godina da se izgradi.

Ovo vas pomalo podsjeća na stare dane
središnjih računala.

Stvar je u tome što se cijena inovacije

u bioinženjeringu također spušta dolje.

Ovo je sučelje za sekvenciranje gena.

Nekad je sekvenciranje gena koštalo
milijune i miijune dolara.

Danas to možete napraviti
na sučelju poput ovoga,

danas to mogu napraviti i mladi
u svojim studentskim sobama.

Ovo je assembler gena 'Gen9'

i sada kada pokušate isprintati gen,

netko u tvornici

to slaže ručno koristeći pipete,

tada imate jednu grešku
na 100 baznih parova,

postupak traje dugo i košta mnogo novca.

Ovaj novi uređaj

sastavlja gene na čipu

i umjesto jedne greške
na 100 baznih parova,

radi jednu grešku
na 10,000 baznih parova.

U ovom laboratoriju ostvarit ćemo
svjetski kapacitet

printanja gena u roku od jedne godine,

200 milijuna baznih parova godišnje.

Ovo je nešto poput onoga
kad smo prešli

sa tranzistorskih radija koji
su se motali ručno

na Pentium.

Ovo će postati Pentium bioinženjeringa,

gurajući bioinženjering u ruke

studenata u studentskim domovima i
u ruke startup kompanija.

Ovo se događa u softwareu, hardwareu

i bioinženjeringu,

i ovo je fundamentalno novi
način razmišljanja o inovaciji.

Ovo je inovacija odozdo-prema-gore,
ona je demokratična

ona je kaotična i teško ju je kontrolirati.

Nije loša već mnogo drugačija,

i mislim da tradicionalna pravila koja imamo

za institucije više ne važe,

i većina nas ovdje

slijede drugi set načela.

Jedan od mojih najdražih načela
jest moć povlačenja,

tu se radi o ideji povlačenja sredstava

iz mreže kada ih trebate

umjesto da ih skupljate
i skladištite u centru

i da kontrolirate sve.

U slučaju 'Safecast'

nisam znao ništa kad se dogodio potres,

ali sam uspio naći Seana

koji je bio organizator
'hackerspace' zajednice,

i Petera, hakera analognog hardwarea

koji je napravio naš prvi Geigerov brojač,

i Dana, koji je napravio 'Three Mile Island'

nadzorni sustav nakon topljenja jezgre
nuklearnog reaktora u 'Three Mile Island'

Ove ljude ne bih uspio naći

prije svega ovoga i vjerojatno je bolje

što sam ih našao baš na vrijeme, na mreži.

Ja sam tri puta odustajao od fakulteta,

tako da je učenje prije obrazovanja

uvijek bilo veoma drago i blisko
mome srcu,

ali za mene je obrazovanje
ono što ljudi čine tebi

a učenje je ono što radiš sam sebi.

(Pljesak)

I kao da, ja sam tu posve pristran,

i kao da vas tjeraju da naučite napamet

cijelu enciklopediju prije negoli vas
puste van da se igrate,

što se mene tiče, imam Wikipediu na mobitelu

a oni kao da pretpostavljaju

da ćete se naći na vrhu neke planine

sami s olovkom broj 2

pokušavajući smisliti što učiniti

a ustvari ćete uvijek biti spojeni,

uvijek ćete imati prijatelje,

a Wikipediu možete pogledati
kadgod vam zatreba,

i ono što trebate naučiti jest kako učiti.

U slučaju Safecast koji je
bio samo grupa amatera

kad smo počinjali prije tri godine,

ali tvrdim da kao grupa vjerojatno

znamo više od bilo koje druge organizacije

kako prikupljati i objavljivati podatke

i kako se baviti znanošću
kroz građansku inicijativu.

Usmjerenost ispred plana.

Postoji mišljenje da cijena izrade plana

ili mapiranja nečega postaje skupo

ali to niti je točno niti korisno.

U slučaju Safecast znali smo
da moramo prikupiti podatke,

znali smo da želimo objaviti te podatke,

i umjesto da pokušavamo smisliti
točan plan,

prvo smo rekli, oh,
nabavimo Geigerove brojače.

Oh, ponestalo ih je.

Izradimo ih. Nema dovoljno senzora.

Dobro, tada možemo napraviti
mobilni Geigerov brojač

Možemo se voziti uokolo.
Možemo skupiti volontere.

Nemamo dovoljno novca.
Skupimo ga na Kickstarteru.

Nismo mogli isplanirati sve ovo

ali samim time što smo
znali gdje želimo stići,

na kraju smo i stigli tamo,

meni je ovo vrlo slično
agilnom razvoju softwarea,

i ova ideja usmjerenosti je vrlo važna.

Dobra vijest je

da unatoč tome što je svijet
krajnje složen,

ono što trebate je vrlo jednostavno.

Mislim da se treba zaustaviti ovo vjerovanje

da je potrebno sve isplanirati,

da je potrebno biti opskrbljen svim,

i da je potrebno biti toliko pripremljen.

Umjesto toga treba se
fokusirati na umrežavanje,

na stalno učenje,

i da budete potpuno svjesni

i super-prisutni.

Tako da ne volim riječ "futurist".

Mislim da bismo svi trebali biti sadašnjisti

kao što smo to upravo sada.

Hvala vam.

(Pljesak)