4 stvari koje sam naučila boreći se protiv droge i oružja

Kroz gradnju karijere u bankarstvu, Ilona Szabo de Carvalho nije ni zamišljala da će jednoga dana započeti društveni pokret. No, u svojoj domovini - Brazilu, koji prednjači u svijetu po nasilnim ubojstvima, ona je shvatila da ne može samo stajati i gledati kako droge i oružja razaraju njezinu zemlju. Szabo de Carvalho otkriva 4 ključne stvari koje je naučila kada je ostavila svoj udobni posao i hrabro ustala protiv stanja u Brazilu.

Prije dvanaestak godina

odustala sam od svoje
karijere u bankarstvu

kako bih pokušala učiniti
svijet sigurnijim mjestom.

Kroz taj nacionalni
i globalni pokret

upoznala sam izvanredne ljude.

U tom procesu, postala sam
diplomatkinja za civilno društvo.

Diplomati za civilno društvo
čine tri stvari:

zalažu se za dobro društva,

ne staju samo na nacionalnim
interesima

i pokreću promjene kroz
umrežavanje građana,

i to ne samo u državi.

Ukoliko želimo promijeniti svijet,
trebamo više takvih ljudi.

Ali mnogi se i dalje pitaju

"Može li civilno društvo zaista
učiniti veliku promjenu?

Mogu li građani mijenjati i oblikovati
nacionalnu i globalnu politiku?"

Nikad nisam mislila da
ću se to pitati,

ali evo me ovdje da podijelim
što sam naučila

o dva snažna pokreta civilnog društva
u kojima sam sudjelovala.

Vezani su uz probleme koji
me pokreću na akciju:

kontrola oružja i propisi o drogama.

I to su problemi koji su ovdje važni.

Latinska Amerika vrvi tim problemima.

Primjerice, Brazil --

ta prekrasna zemlja, domaćin TEDGlobal-u,
drži najružniji svjetski rekord.

Mi smo prvi u svijetu po
nasilnim ubojstvima.

Jedna od 10 osoba ubijena u svijetu
je iz Brazila.

To znači da više od 56 000 ljudi

umire nasilnom smrću svake godine.

Većinom su to mladi dečki, crnci,
ubijeni oružjem.

Također, Brazil je jedan od najvećih
potrošača droga na svijetu

i Rat protiv droge je posebno
bolan ovdje.

Oko 50% ubojstava na ulicama Brazila

povezano je s Ratom protiv droga.

Isto vrijedi i za oko 25% ljudi u zatvoru.

I nije samo Brazil zahvaćen zajedničkim
problemom droge i oružja.

Skoro svaka zemlja i grad u Srednjoj i
Južnoj Americi je u problemima.

Latinska Amerika obuhvaća 9% svjetske
populacije,

ali 25% nasilnih smrti u svijetu.

Ovo nisu problemi od kojih možemo pobjeći.

Ja sigurno nisam mogla.

Prva kampanja u koju sam se ja uključila
započela je ovdje u 2003. godini

s ciljem mijenjanja zakona
o oružju u Brazilu

i stvaranja programa koji bi
otkupio oružja.

U samo nekoliko godina,

ne samo da smo promijenili zakon
u državi,

koji je građanima znatno otežao
kupovanje pištolja

već smo skupili i uništili skoro
pola milijuna oružja.

To je bio jedan od najvećih
programa otkupa oružja u svijetu --

(Pljesak) --

ali pritom smo naišli na neke prepreke.

Izgubili smo referendum o zabrani
prodaje oružja građanima 2005. godine.

Druga inicijativa se također odvila
u našoj zemlji,

ali ona je danas globalni pokret za
promjenu međunarodnog režima kontrole oružja.

Ja sam izvršna koordinatorica

Svjetske komisije kaznene politike
o drogama.

Komisija je visoka udruga

svjetskih vođa koji su ujedinjeni s ciljem
definiranja humanijih

i učinkovitijih pristupa problemu droge.

Odkad smo počeli s radom u 2008.god.,
drogiranje više nije tabu tema.

Kroz cijelu Ameriku, od SAD-a, preko
Meksika, Kolumbije, do Urugvaja,

promjene su vidljive.

Više nego podijeliti s vama cijelu priču o
ta dva pokreta,

željela bih vam ispričati četiri
ključna zaključka.

Ja ih nazivam "lekcijama
koje će promijeniti svijet".

Dakako da postoji više njih,

ali ove su one koje se meni čine važnima.

Dakle, prva lekcija je:

Promijeniti i kontrolirati priču.

Možda je to očito,

ali ključni sastojak
diplomacije civilnog društva

jest da se najprije promijeni, a zatim
kontrolira priča.

To je nešto što političari
veretani razumiju,

ali što grupe civilnih društava
inače ne rade baš najbolje.

U slučaju politike o drogama,

naš najveći uspjeh je u tome što smo
preusmjerili rasprave

s vođenja Rata protiv droge

na to da su ljudsko zdravlje i sigurnost
najvažniji.

U najnovijem izvještaju kojeg smo
upravo poslali u New York,

pokazali smo da najviše
koristi od ovog tržišta od 320 milijardi

imaju upravo bande kriminalaca
i karteli.

Stoga, kako bi umanjili moć
i profit tih grupa,

moramo promijeniti razgovor.

Moramo ilegalne droge učiniti leganima.

Ali prije nego vas uznemirim,

mislim da tržište droga ne bi
trebalo biti u kaosu.

Ono o čemu ja govorim, i što
Svjetska komisija zagovara

jest stvaranje visoko
kontroliranog tržišta,

gdje bi za različite droge postojale
različite razine kontrole.

Kao i za kontrolu oružja,
bili smo uspješni u mijenjanju,

ali ne toliko i u kontroliranju
priče.

I to me dovodi do sljedeće lekcije:

Nikad ne podcjenjujte svoje protivnike.

Ako želite uspjeti u mijenjaju svijeta,

morate poznavati svoje neprijatelje.

Morate upoznati njihove motive
i stajališta.

U slučaju kontrole oružja,

zaista smo podcijenili svoje protivnike.

Nakon prilično uspješnog programa
sakupljanja oružja,

bili smo ushićeni.

Imali smo potporu 80%
stanovništva Brazila,

i mislili da nam to može pomoći da
pobjedimo u referendumu

za zabranu prodaje oružja građanima.

Ali nismo mogli biti više u krivu.

Tijekom 20-dnevne javne debate, koja se
prenosila na televiziji,

naš protivnik je iskoristio naše
argumente protiv nas.

I tako smo izgubili većinu glasova.

Bilo je zaista grozno.

Nacionalna organizacija za oružje -
da, američka NRA

došla je u Brazil.

Oni su svojom propagandom
potopili našu kampanju,

i to, kao što znate,

povezuje pravo na posjedovanje oružja s
slobodom i demokracijom.

Jednostavno su sve to upotrijebili
protiv nas.

Koristili su i našu nacionalnu zastavu,

našu himnu o nezavisnosti.

Pozivali su se na prava žena

i zlouporabili slike Mandele,
Tiananmenskog trga, pa čak i Hitlera.

Pobijedili su tako što su u ljudima
izazvali strah.

Zapravo, oružje su potpuno ignorirali u
svojoj kampanji.

Koncentrirali su se na prava
svakog čovjeka.

Ali, ja vas pitam,

koje je pravo važnije -

pravo na život

ili pravo na posjedovanje oružja
koje oduzima život?

(Pljesak)

Mislili smo da će ljudi glasati u
obranu života,

ali u zemlji s nedavnom prošlošću
vojne diktature,

naši su protivnici bili u prednosti
govoreći protiv vlade,

a mi nismo bili pripremljeni za odgovore.

Lekcija naučena.

Bili smo uspješniji u mijenjanju
politike o drogama.

Da ste prije 10 godina pitali ljude
je li kraj Rata protiv droga moguć,

oni bi vam se samo nasmijali,

jer ogromni zatvori vojne policije

i financijske ustanove imaju velike
koristi od tog rata.

Ali danas se međunarodni režim
kontrole droga počinje rušiti.

Vlade i civilna društva
eksperimentiraju s novim pristupima.

Svjetska komisija kaznene politike
o drogama

je zaista upoznala svoje protivnike

i umjesto da se borila s njima,

naš je predsjednik - bivši predsjednik
Brazila Fernando Henrique Cardoso

uspio doprijeti do vođa kroz
politički spektar,

od liberala do konzervativaca.

Ta visoko pozicionirana grupa
se dogovorila da će iskreno raspraviti o

dobitima i gubicima propisa o drogama.

I upravo je ova razumna, informirana i
strategijska rasprava

razotkrila tužnu istinu
Rata protiv droga.

Rat protiv droga je jednostavno
podbacio u svakom smislu.

Droge su jeftinije i dostupnije
nego ikad prije,

i potrošnja je globalno narasla.

Ali što je još gore,

izazvao je ogromne negativne
neplanirane posljedice.

Istina je da su neki koristili
ova argumente i prije,

ali mi smo učinili razliku

jer smo očekivali koje će argumente
koristiti naši protivnici

i jer smo iskoristili moćne glasove

koji bi se prije nekoliko godina
vjerojatno opirali promjeni.

Treća lekcija: Koristi informacije
kako bi pokrenuo svoje argumente.

Oružje i droge su emotivni problemi,

i kao što smo na bolan način naučili
kroz referendum o oružju u Brazilu,

ponekad je nemoguće
prodrijeti kroz emocije

i doći do činjenica.

Ali to ne znači da ne bi
trebali ni pokušati.

Sve do nedavno,

mi jednostavno nismo ni znali koliko
je Brazilaca ubijeno oružjem.

Iznenađujuće, zapravo je lokalna sapunica
pod nazivom "Mulheres Apaixonadas" -

ili "Zaljubljene žene"

pokrenula nacionalnu kampanju kontrole
oružja u Brazilu.

U jednoj od najgledanijih epizoda,

glavnu glumicu u sapunici
ubio je zalutali metak.

Brazilske bake i kućanice
su bile bijesne,

i budući da je umjetnost imitirala
stvaran život,

ta epizoda je uključivala snimku
stvarne povorke za kontrolu oružja

koju smo organizirali baš ovdje,

vani na Copacabana plaži.

Smrt i povorka na televiziji su
imali velik utjecaj na javno mišljenje.

Kroz par tjedana, nacionalni kongres je
prihvatio prijedlog zakona o razoružanju,

koji je bio godinama na čekanju.

Nakon toga smo mogli pokazati podatke

u kojima se vide uspješni ishodi
promjene u zakonu

i programa sakupljanja oružja.

Ovo želim reći:

Mogli smo dokazati da smo samo
u jednoj godini

spasili više od 5 000 života.

(Pljesak)

A što se tiče droga,

kako bih smanjili strah i predrasude
koje su vezane uz taj problem,

uspjeli smo pronaći i prezentirati podatke
koji pokazuju da današnji propisi o

drogama uzrokuju više štete nego
samo korištenje droge,

i ljudi to počinju shvaćati.

Moja četvrta lekcija je:

Ne bojte se povezati različite ljude.

Ono što smo naučili u Brazilu,

a to se može primjeniti i
na ostale zemlje,

jest važnost povezivanja različitih i
nepovezanih ljudi.

Ukoliko želite pomijeniti svijet,

pomoći će vam da imate različite profile
ljudi na svojoj strani.

U oba slučaja - oružja i droga,

uspješno smo povezali zaista
različite ljude.

Pokrenuli smo elitu društva
i dobili veliku podršku medija.

Okupili smo žrtve, borce za
ljudska prava, kulturne ikone.

Također smo okupili i profesionalce --

doktore, odvjetnike, akademike i ostale.

Ono što sam ja naučila u proteklih
nekoliko godina

jest da vam je potrebna koalicija voljnih
i nevoljnih da bi promijenili stvari.

U slučaju droga,

trebali su nam libertarijanci,
anti-prohibicionisti, legalizeri

i liberalni političari.

Oni se ne moraju slagati u svemu;

zapravo, oni se ne slažu skoro ni u čemu.

Ali vjerodostojnost kampanje temelji se
na njihovim različitim mišljenjima.

Prije više od deset godina

imala sam osiguranu budućnost
radeći u investicijskoj banci.

Bila sam toliko odvojena od svijeta
diplomacije civilnog društva

koliko možete zamisliti.

Ali ipak sam riskirala.

Promijenila sam smjer u životu,

i usput, pomogla sam da se započnu
društveni pokreti

koji su učinili neke dijelove
svijeta sigurnijima.

Svatko, baš svatko od nas ima
moć da promijeni svijet.

Bez obzira na vrstu problema
i težinu borbe,

civilno društvo je ključno za
planiranje promjene.

Hvala vam.

(Pljesak)