Prije dvanaestak godina odustala sam od svoje karijere u bankarstvu kako bih pokušala učiniti svijet sigurnijim mjestom. Kroz taj nacionalni i globalni pokret upoznala sam izvanredne ljude. U tom procesu, postala sam diplomatkinja za civilno društvo. Diplomati za civilno društvo čine tri stvari: zalažu se za dobro društva, ne staju samo na nacionalnim interesima i pokreću promjene kroz umrežavanje građana, i to ne samo u državi. Ukoliko želimo promijeniti svijet, trebamo više takvih ljudi. Ali mnogi se i dalje pitaju "Može li civilno društvo zaista učiniti veliku promjenu? Mogu li građani mijenjati i oblikovati nacionalnu i globalnu politiku?" Nikad nisam mislila da ću se to pitati, ali evo me ovdje da podijelim što sam naučila o dva snažna pokreta civilnog društva u kojima sam sudjelovala. Vezani su uz probleme koji me pokreću na akciju: kontrola oružja i propisi o drogama. I to su problemi koji su ovdje važni. Latinska Amerika vrvi tim problemima. Primjerice, Brazil -- ta prekrasna zemlja, domaćin TEDGlobal-u, drži najružniji svjetski rekord. Mi smo prvi u svijetu po nasilnim ubojstvima. Jedna od 10 osoba ubijena u svijetu je iz Brazila. To znači da više od 56 000 ljudi umire nasilnom smrću svake godine. Većinom su to mladi dečki, crnci, ubijeni oružjem. Također, Brazil je jedan od najvećih potrošača droga na svijetu i Rat protiv droge je posebno bolan ovdje. Oko 50% ubojstava na ulicama Brazila povezano je s Ratom protiv droga. Isto vrijedi i za oko 25% ljudi u zatvoru. I nije samo Brazil zahvaćen zajedničkim problemom droge i oružja. Skoro svaka zemlja i grad u Srednjoj i Južnoj Americi je u problemima. Latinska Amerika obuhvaća 9% svjetske populacije, ali 25% nasilnih smrti u svijetu. Ovo nisu problemi od kojih možemo pobjeći. Ja sigurno nisam mogla. Prva kampanja u koju sam se ja uključila započela je ovdje u 2003. godini s ciljem mijenjanja zakona o oružju u Brazilu i stvaranja programa koji bi otkupio oružja. U samo nekoliko godina, ne samo da smo promijenili zakon u državi, koji je građanima znatno otežao kupovanje pištolja već smo skupili i uništili skoro pola milijuna oružja. To je bio jedan od najvećih programa otkupa oružja u svijetu -- (Pljesak) -- ali pritom smo naišli na neke prepreke. Izgubili smo referendum o zabrani prodaje oružja građanima 2005. godine. Druga inicijativa se također odvila u našoj zemlji, ali ona je danas globalni pokret za promjenu međunarodnog režima kontrole oružja. Ja sam izvršna koordinatorica Svjetske komisije kaznene politike o drogama. Komisija je visoka udruga svjetskih vođa koji su ujedinjeni s ciljem definiranja humanijih i učinkovitijih pristupa problemu droge. Odkad smo počeli s radom u 2008.god., drogiranje više nije tabu tema. Kroz cijelu Ameriku, od SAD-a, preko Meksika, Kolumbije, do Urugvaja, promjene su vidljive. Više nego podijeliti s vama cijelu priču o ta dva pokreta, željela bih vam ispričati četiri ključna zaključka. Ja ih nazivam "lekcijama koje će promijeniti svijet". Dakako da postoji više njih, ali ove su one koje se meni čine važnima. Dakle, prva lekcija je: Promijeniti i kontrolirati priču. Možda je to očito, ali ključni sastojak diplomacije civilnog društva jest da se najprije promijeni, a zatim kontrolira priča. To je nešto što političari veretani razumiju, ali što grupe civilnih društava inače ne rade baš najbolje. U slučaju politike o drogama, naš najveći uspjeh je u tome što smo preusmjerili rasprave s vođenja Rata protiv droge na to da su ljudsko zdravlje i sigurnost najvažniji. U najnovijem izvještaju kojeg smo upravo poslali u New York, pokazali smo da najviše koristi od ovog tržišta od 320 milijardi imaju upravo bande kriminalaca i karteli. Stoga, kako bi umanjili moć i profit tih grupa, moramo promijeniti razgovor. Moramo ilegalne droge učiniti leganima. Ali prije nego vas uznemirim, mislim da tržište droga ne bi trebalo biti u kaosu. Ono o čemu ja govorim, i što Svjetska komisija zagovara jest stvaranje visoko kontroliranog tržišta, gdje bi za različite droge postojale različite razine kontrole. Kao i za kontrolu oružja, bili smo uspješni u mijenjanju, ali ne toliko i u kontroliranju priče. I to me dovodi do sljedeće lekcije: Nikad ne podcjenjujte svoje protivnike. Ako želite uspjeti u mijenjaju svijeta, morate poznavati svoje neprijatelje. Morate upoznati njihove motive i stajališta. U slučaju kontrole oružja, zaista smo podcijenili svoje protivnike. Nakon prilično uspješnog programa sakupljanja oružja, bili smo ushićeni. Imali smo potporu 80% stanovništva Brazila, i mislili da nam to može pomoći da pobjedimo u referendumu za zabranu prodaje oružja građanima. Ali nismo mogli biti više u krivu. Tijekom 20-dnevne javne debate, koja se prenosila na televiziji, naš protivnik je iskoristio naše argumente protiv nas. I tako smo izgubili većinu glasova. Bilo je zaista grozno. Nacionalna organizacija za oružje - da, američka NRA došla je u Brazil. Oni su svojom propagandom potopili našu kampanju, i to, kao što znate, povezuje pravo na posjedovanje oružja s slobodom i demokracijom. Jednostavno su sve to upotrijebili protiv nas. Koristili su i našu nacionalnu zastavu, našu himnu o nezavisnosti. Pozivali su se na prava žena i zlouporabili slike Mandele, Tiananmenskog trga, pa čak i Hitlera. Pobijedili su tako što su u ljudima izazvali strah. Zapravo, oružje su potpuno ignorirali u svojoj kampanji. Koncentrirali su se na prava svakog čovjeka. Ali, ja vas pitam, koje je pravo važnije - pravo na život ili pravo na posjedovanje oružja koje oduzima život? (Pljesak) Mislili smo da će ljudi glasati u obranu života, ali u zemlji s nedavnom prošlošću vojne diktature, naši su protivnici bili u prednosti govoreći protiv vlade, a mi nismo bili pripremljeni za odgovore. Lekcija naučena. Bili smo uspješniji u mijenjanju politike o drogama. Da ste prije 10 godina pitali ljude je li kraj Rata protiv droga moguć, oni bi vam se samo nasmijali, jer ogromni zatvori vojne policije i financijske ustanove imaju velike koristi od tog rata. Ali danas se međunarodni režim kontrole droga počinje rušiti. Vlade i civilna društva eksperimentiraju s novim pristupima. Svjetska komisija kaznene politike o drogama je zaista upoznala svoje protivnike i umjesto da se borila s njima, naš je predsjednik - bivši predsjednik Brazila Fernando Henrique Cardoso uspio doprijeti do vođa kroz politički spektar, od liberala do konzervativaca. Ta visoko pozicionirana grupa se dogovorila da će iskreno raspraviti o dobitima i gubicima propisa o drogama. I upravo je ova razumna, informirana i strategijska rasprava razotkrila tužnu istinu Rata protiv droga. Rat protiv droga je jednostavno podbacio u svakom smislu. Droge su jeftinije i dostupnije nego ikad prije, i potrošnja je globalno narasla. Ali što je još gore, izazvao je ogromne negativne neplanirane posljedice. Istina je da su neki koristili ova argumente i prije, ali mi smo učinili razliku jer smo očekivali koje će argumente koristiti naši protivnici i jer smo iskoristili moćne glasove koji bi se prije nekoliko godina vjerojatno opirali promjeni. Treća lekcija: Koristi informacije kako bi pokrenuo svoje argumente. Oružje i droge su emotivni problemi, i kao što smo na bolan način naučili kroz referendum o oružju u Brazilu, ponekad je nemoguće prodrijeti kroz emocije i doći do činjenica. Ali to ne znači da ne bi trebali ni pokušati. Sve do nedavno, mi jednostavno nismo ni znali koliko je Brazilaca ubijeno oružjem. Iznenađujuće, zapravo je lokalna sapunica pod nazivom "Mulheres Apaixonadas" - ili "Zaljubljene žene" pokrenula nacionalnu kampanju kontrole oružja u Brazilu. U jednoj od najgledanijih epizoda, glavnu glumicu u sapunici ubio je zalutali metak. Brazilske bake i kućanice su bile bijesne, i budući da je umjetnost imitirala stvaran život, ta epizoda je uključivala snimku stvarne povorke za kontrolu oružja koju smo organizirali baš ovdje, vani na Copacabana plaži. Smrt i povorka na televiziji su imali velik utjecaj na javno mišljenje. Kroz par tjedana, nacionalni kongres je prihvatio prijedlog zakona o razoružanju, koji je bio godinama na čekanju. Nakon toga smo mogli pokazati podatke u kojima se vide uspješni ishodi promjene u zakonu i programa sakupljanja oružja. Ovo želim reći: Mogli smo dokazati da smo samo u jednoj godini spasili više od 5 000 života. (Pljesak) A što se tiče droga, kako bih smanjili strah i predrasude koje su vezane uz taj problem, uspjeli smo pronaći i prezentirati podatke koji pokazuju da današnji propisi o drogama uzrokuju više štete nego samo korištenje droge, i ljudi to počinju shvaćati. Moja četvrta lekcija je: Ne bojte se povezati različite ljude. Ono što smo naučili u Brazilu, a to se može primjeniti i na ostale zemlje, jest važnost povezivanja različitih i nepovezanih ljudi. Ukoliko želite pomijeniti svijet, pomoći će vam da imate različite profile ljudi na svojoj strani. U oba slučaja - oružja i droga, uspješno smo povezali zaista različite ljude. Pokrenuli smo elitu društva i dobili veliku podršku medija. Okupili smo žrtve, borce za ljudska prava, kulturne ikone. Također smo okupili i profesionalce -- doktore, odvjetnike, akademike i ostale. Ono što sam ja naučila u proteklih nekoliko godina jest da vam je potrebna koalicija voljnih i nevoljnih da bi promijenili stvari. U slučaju droga, trebali su nam libertarijanci, anti-prohibicionisti, legalizeri i liberalni političari. Oni se ne moraju slagati u svemu; zapravo, oni se ne slažu skoro ni u čemu. Ali vjerodostojnost kampanje temelji se na njihovim različitim mišljenjima. Prije više od deset godina imala sam osiguranu budućnost radeći u investicijskoj banci. Bila sam toliko odvojena od svijeta diplomacije civilnog društva koliko možete zamisliti. Ali ipak sam riskirala. Promijenila sam smjer u životu, i usput, pomogla sam da se započnu društveni pokreti koji su učinili neke dijelove svijeta sigurnijima. Svatko, baš svatko od nas ima moć da promijeni svijet. Bez obzira na vrstu problema i težinu borbe, civilno društvo je ključno za planiranje promjene. Hvala vam. (Pljesak)