Može li Sunce koristiti našem srcu?

Naša tijela stvaraju vitamin D zahvaljujući Suncu, ali dermatolog Richard Weller upućuje na još jednu iznenađujuću blagodat Sunčeve svjetlosti. Novi nalazi njegova istraživačkog tima govore da dušikov oksid, kemijski prijenosnik u ogromnim količinama pohranjen u koži, može biti oslobođen ultraljubičastom svjetlošću i tako blagotvorno djelovati na krvni tlak i na krvožilni sustav. Što to znači? Ha, to bi mogao zametak objašnjenja zašto Škoti pobolijevaju više od Australaca...

Prije no što sam postao dermatolog,

započeo sam se baviti općom medicinom,

poput većine dermatologa u Britaniji.

Na kraju tog razdoblja,
otišao sam u Australiju.

Prije 20-ak godina.

U Australiji naučite

da su Australci vrlo kompetitivni.

I nisu velikodušni u pobjedi.

Puno se puta to događalo...

"Vi, dotepenci britanski,
ne znate igrati kriket, ragbi..."

To sam mogao prihvatiti.

Ali... prijeđimo na posao...

Svakog tjedna okupljamo se
u tzv. znanstvenom klubu,

gdje mi, liječnici,
međusobno razgovaramo

i proučavamo znanstvene radove

iz medicinskog područja.

Drugog tjedna... Tema je bila
smrtnost od kardiovaskularnih bolesti.

Suhoparno područje!
Koliko ljudi umire od srčanih bolesti,

kolike su stope smrtnosti...?

I u tome su bili
natjecateljski raspoloženi...

"Vi, dotepenci britanski,
vaše stope srčanih bolesti su šokantne!

I, naravno, bili su u pravu.

Australci imaju oko trećinu manje
srčanih bolesti od nas.

Manje smrtnih slučajeva od srčanog udara,
zatajenja srca, manje moždanih udara...

Općenito su zdravija družina.

I, naravno, rekli su da je to zbog

njihovih visokih moralnih gledišta,
njihovog vježbanja,

jer oni su Australci,
a mi smo pripiti britanski dotepenci,...

Ali, nije Australija jedina zemlja
u kojoj su ljudi boljeg zdravlja od Britanaca.

U Velikoj Britaniji,
koristimo se tzv. gradijentom zdravlja -

to je ono što se naziva
standardiziranom stopom smrtnosti -

u osnovi, vjerojatnost da ćete umrijeti.

Ovo su podaci iz istraživanja
od prije 20-ak godina,

ali vrijede i danas.

Uspoređujući stope umiranja na
50 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine -

to je jug... London, i obližnja mjesta -

s onima na 55 stupnjeva...

Loša vijest je da je to ovdje - Glasgow.

Ja sam iz Edinburgha.
Još gora vijest - to je čak i Edinburgh.

(Smijeh)

Kako objasniti ovu strašnu razliku

između nas ovdje gore, na jugu Škotske,

i ljudi na jugu Engleske?

O pušenju sve znamo,

o prženim čokoladicama,
čipsu, prehrani u Glasgowu....

O svim tim stvarima.

Ali, ovaj prikaz uzima u obzir

sve te poznate rizične čimbenike:

i pušenje, i društvenu klasu, prehranu,

i sve ostale poznate rizične čimbenike.

No, nedostaje nam i dalje razlog

povećane smrtnosti
što dalje idemo prema sjeveru.

Naravno, ne zaboravimo na
Sunčevu svjetlost...

O vitaminu D je u tisku bilo puno govora,

i zainteresirano je mnogo ljudi.

Nama je vitamin D potreban! Danas ga
djeca moraju imati u određenoj količini.

Moja je baka odrasla u Glasgowu,

1920-ih i 30-ih kada je
rahitis bio istinski problem,

i kad je u liječenje uvedeno
bakalarevo jetreno ulje.

To je doista zaustavilo rahitis,
dotad uobičajen u ovom gradu.

I mene je moja baka u djetinjstvu
hranila bakalarevim jetrenim uljem.

Jako se dobro sjećam... nitko
ne zaboravlja bakalarevo jetreno ulje!

Jedna asocijacija:
što je viša razina vitamina D u krvi,

rjeđe su srčane bolesti,
rjeđi je rak.

Čini se da dosta podataka ukazuje
da je vitamin D vrlo dobar za sve nas.

I jest, za sprečavanje
rahitisa i sličnih bolesti...

No, prepisujete li ljudima
dodatke vitaminu D,

ne smanjujete tu visoku
stopu srčanih bolesti.

I dokazi da oni sprečavaju nastanak
raka još uvijek nisu uvjerljivi.

Zato bih naglasio da vitamin D
nije jedino o čemu vrijedi govoriti.

On nije jedino što sprečava
pojavu srčanih bolesti.

Smatram da je visoka razina vitamina D
pokazatelj izlaganja suncu,

a izlaganje suncu,
u postupcima koje ću prikazati,

blagotvorno je za srčane bolesti.

Kako god, vrativši se iz Australije,

i unatoč očitim rizicima za moje zdravlje,
preselio sam se u Aberdeen.

(Smijeh)

U Aberdeenu sam započeo
s dermatološkom izobrazbom.

Međutim, zainteresirao sam se i
za istraživanje,

i to osobito dušikovog oksida.

Ova trojica ovdje,

Furchgott, Ignarro i Murad,

osvojila su Nobelovu nagradu za medicinu 1998.

Oni su bili prvi koji su opisali

ovaj novi kemijski prijenosnik - dušikov oksid.

Dušikov oksid proširuje krvne žile

snižavajući tako krvni tlak.

Proširuje i srčane arterije,
onemogućavajući tako anginu.

S time u vezi,

značajno je da smo nekoć,
sjetimo li se kemijskih glasnika u tijelu,

razmišljali o kompleksnim stvarima
poput estrogena i inzulina,

ili o živčanom prijenosu.

Vrlo složeni procesi,
s vrlo složenim kemikalijama,

što se uklapaju u vrlo složene receptore.

A ovdje je ta nevjerojatno
jednostavna molekula,

spoj dušika i kisika,

no iznimno važna za
snižavanje krvnog tlaka,

za prijenos živčanih impulsa,
za mnogo toga...

Naročito za zdravlje krvožilnog sustava!

Započeo sam s istraživanjima,
i otkrili smo - vrlo uzbudljivo! -

da koža proizvodi dušikov oksid.

Dakle, ne pojavljuje se on samo
u krvožilnom sustavu...

Pojavljuje se u koži.

Pošto smo to otkrili i objavili otkriće,

pomislio sam: Dobro, a na što on utječe?

Kako postići nizak krvni tlak u koži?

Ne radi se o srcu.
Što učiniti?

Otišao sam u SAD, kao i mnogi ljudi
koji se kane baviti istraživanjima,

i proveo sam nekoliko godina
u Pittsburghu. Ovo je Pittsburgh.

Zanimali su me ovi
doista složeni sustavi.

Pomislili smo da dušikov oksid možda
utječe na umiranje stanica,

i na preživljavanje stanica,
i na njihovu otpornost na razne tvari.

Započeo sam raditi na staničnoj
kulturi, na uzgoju stanica...

Potom sam koristio mišje
"knockout" modele -

miševe koji nisu mogli
stvoriti gen...

Otkrili smo mehanizam prema kojemu
dušikov oksid pomaže stanicama preživjeti.

Onda sam se vratio u Edinburgh...

A u Edinburghu, kao "laboratorijskog miša"
koristimo - studenta medicine.

To je vrsta bliska ljudskoj,

s nekoliko prednosti
u odnosu na miševe:

besplatni su, nije ih potrebno
brijati, sami se hrane,

i nitko ne upada u
vaš ured uz riječi:

"Zaštitimo laboratorijskog
studenta medicine!"

Dakle, oni su stvarno idealni predlošci.

Međutim, otkrili smo da

na čovjeku ne možemo ponoviti
nalaze koje smo dobili na miševima.

Čini se da nismo mogli
isključiti proizvodnju

dušikovog oksida u koži ljudi.

Stavljali smo kreme koje
onemogućavaju enzim koji ga stvara,

ubrizgavali smo koješta.
Nismo mogli isključiti dušikov oksid.

Nakon dvije ili tri godine rada,
ispostavilo se

da u koži imamo ogromne zalihe -

ne dušikovog oksida, jer on je plin,

i pušten... puf!... nema ga za par sekundi,

ali može se pretvoriti u
oblike dušikovog oksida:

nitrate (NO3), nitrite (NO2), nitrozotiole.

Oni su stabilniji.

U našoj koži postoje uistinu
velike zalihe dušikovog oksida.

Kad su već zalihe tolike,
pitali smo se

može li ih Sunčeva svjetlost aktivirati

i otpustiti ih iz kože

u kojoj su one i 10-ak puta
veće od onih u krvotoku.

Može li Sunce te zalihe
potaknuti ka krvotoku,

i tako blagotvorno djelovati
na krvožilni sustav?

Kako sam ja eksperimentalni dermatolog,

pomislili smo da ćemo

morati naše "pokusne kuniće"
izlagati suncu.

Uzeli smo stoga hrpu dobrovoljaca

i izlagali ih ultraljubičastom svjetlu.

To su, znači, svojevrsne
solarne svjetiljke.

Pritom smo vodili računa o tome

da ultraljubičaste B-zrake
potiču stvaranje vitamina D,

a ovaj smo svoj rad željeli
odvojiti od teme vitamina D.

Zato smo upotrebljavali ultraljubičaste
A-zrake koje ne stvaraju vitamin D.

Kad smo ljude izložili zrakama svjetiljke

onoliko koliko je istovjetno 30-minutnom
ljetnom sunčanju u Edinburghu,

izazvali smo porast

dušikovog oksida u krvi.

Onda smo uključili i pacijente
i njih izlagali ultraljubičastim zrakama;

količine dušikovog oksida su i kod njih rasle,

a krvni tlak je padao.

Na individualnoj razini ne suviše,

ali na razini populacije dovoljno

da utječe na učestalost
srčanih bolesti u cijeloj populaciji.

Kad smo ih obasjavali
ultraljubičastim zrakama,

ili kad smo ih zagrijavali
do temperature svjetiljki,

ali smo onemogućili kontakt
zraka i kože, to se nije dogodilo.

Dakle, čini se da samo sraz ultraljubičastih
zraka i kože dovodi do takvog učinka.

Naravno, još prikupljamo podatke.

Nekoliko je dobrih vijesti...

Čini se da je to izraženije
kod starijih ljudi.

Nisam siguran točno koliko.

Jedna od ispitanika bila je i moja punica,

i, očito, ja ne znam koliko joj je godina.

Ali, sigurno kod osoba
starijih od moje supruge

učinak se čini izrazitijim.

Moram napomenuti da

nije bilo promjene u razini vitamina D.

Ovo nema veze s vitaminom D.

Dakle, vitamin D je dobar za vas -
zaustavlja rahitis,

sprečava razgradnju kalcija,
važnog elementa.

No, ovdje se radi o procesu
različitom od onoga kod vitamina D.

Jedan od problema s krvnim tlakom je

što tijelo čini sve što može

da bi ga održalo.

Ostanemo li bez noge i gubimo krv,

tijelo će pooštriti kontrolu,
ubrzati rad srca,

učiniti sve što može kako bi
održalo naš krvni tlak.

To je apsolutno
temeljno fiziološko načelo.

Potom smo proučavali

širenje krvnih žila.

Mjerili smo... ovo je ponovno...

vidite ćelavoga i bez repa,
studenta medicine.

Protok krvi u ruci moguće je izmjeriti

po tome koliko ruka
nabrekne uslijed dotoka krvi.

Pokazali smo da lažno ozračivanje -

to je ova debela crta ovdje -

ovo je ultraljubičasto ozračivanje ruke,
kojime ju se zagrijava,

ali zrake ne dopiru do kože,
jer je pokrivena.

Nema promjena u protoku krvi,
niti u širenju krvnih žila.

Međutim, pri aktivnom ozračivanju

ultraljubičastim zrakama i
sat vremena nakon njega,

vidljivo je proširivanje krvnih žila.

Na ovaj se način
može sniziti krvni tlak,

čime se proširuju i srčane arterije,

što srcu olakšava
potiskivanje krvi u tijelo.

Ovo je daljnja potvrda da
ultraljubičaste zrake, tj. Sunčeva svjetlost,

imaju blagotvoran učinak na
protok krvi i na krvožilni sustav.

Odlučili smo uobličiti u model

različite količine UV-zračenja, na različitim
dijelovima Zemlje, u različita doba godine.

Tako je moguće izračunati
zalihe dušikovog oksida -

nitrate, nitrite, nitrozotiole u koži -

koji cijepanjem oslobađaju
dušikov oksid.

Različite svjetlosne valne duljine
imaju pritom različite uloge.

Stoga možemo promatrati koje
svjetlosne valne duljine što čine.

Dakle, ako živimo na ekvatoru,
Sunce je točno iznad naših glava;

probija se kroz vrlo
tanak sloj atmosfere.

I zimi i ljeti,
to je ista količina svjetla.

Živimo li ovdje,

ljeti sunce pada prilično izravno,

ali zimi se probija kroz
ogromne slojeve atmosfere,

i mnogo se ultraljubičastih zraka gubi,

a raspon valnih duljina
koje dolaze do Zemlje

se od ljeta do zime razlikuje.

Dakle, možemo pomnožiti te podatke

s oslobođenim dušikovim oksidom

i izračunati koliko će
dušikovog oksida

biti iz kože otpušteno u krvotok.

Nalazimo li se na ekvatoru -

to su ove dvije crte ovdje,
crvena i ljubičasta -

količina oslobođenog dušikovog oksida
odgovara površini ispod krivulje,

površini u ovom području ovdje.

Dakle, nađemo li se na ekvatoru,
u prosincu ili u lipnju,

koža će otpuštati
gomile dušikovog oksida.

Ventura se nalazi u južnoj Kaliforniji.

Ljeti bi nam jednako
bilo i na ekvatoru.

Sjajno je ondje! Oslobađaju se
ogromne količine dušikovog oksida.

Ventura usred zime? Još je uvijek
zamjetna pristojna količina.

Edinburgh ljeti? Površina
ispod krivulje je zadovoljavajuća.

Ali, Edinburgh zimi? Količina
oslobođenog dušikovog oksida

gotovo je nikakva, neznatna.

Dakle, što mi mislimo?

Još uvijek na ovome radimo,

još uvijek razvijamo model,
proširujemo ga.

Smatramo ovo vrlo važnim!

Ovo vjerojatno uvelike objašnjava zdravstvene
razlike između britanskog sjevera i juga.

Ovo je i za nas važno!

Mislimo da koža...

Dobro, znamo da koža
sadrži vrlo velike zalihe

dušikovog oksida u svim tim
različitim drugim oblicima.

Pretpostavljamo da je za mnoge
zaslužna prehrana -

zeleno lisnato povrće,
cikla ili zelena salata

bogati su dušikovim oksidima za
koje vjerujemo da odlaze u kožu.

Potom se pohranjuju u koži,

i mislimo da ih
Sunčeva svjetlost oslobađa

što, općenito, ima korisne učinke.

Puno je još posla pred nama,
ali dermatolozi...

Želim reći, ja sam dermatolog.

Moj svakodnevni posao je
govoriti ljudima: "Imate rak kože;

uzrokovan je suncem;
ne izlazite na sunce..."

A mislim da je, zapravo,
daleko važnija poruka

da se u sunčevoj svjetlosti
kriju i blagodati, kao i opasnosti.

Da, Sunčeva svjetlost je glavni
promjenljiv rizični uzročnik raka kože,

ali smrtnost oboljelih
od srčanih bolesti stoput je veća

od smrtnosti uslijed raka kože.

Mislim da moramo biti oprezniji,

i da trebamo naći pravu mjeru
opasnosti i blagodati.

Koliko se smijemo izlagati suncu,

i kako ga možemo najbolje
iskoristiti za svoje zdravlje?

Hvala vam najljepša, doista!

(Pljesak)