Poezija koja oslobađa dušu
-
0:03 - 0:11Kažu, da biste bili pjesnik,
morate se ponekad spustiti u pakao. -
0:12 - 0:18Kad sam prvi put ušla u zatvor,
nije me iznenadila -
0:18 - 0:24ni buka lokota, ni vrata
koja su se zatvarala, ni rešetke, -
0:24 - 0:28ni išta drugo što sam zamišljala.
-
0:28 - 0:33Možda zato što se zatvor nalazi
u prilično otvorenom prostoru. -
0:33 - 0:35Vidi se nebo.
-
0:35 - 0:39Galebovi prolijeću i misliš
da ti je more odmah pokraj. -
0:39 - 0:42Da si jako blizu plaže.
-
0:42 - 0:49Zapravo se galebovi hrane
na smetlištu blizu zatvora. -
0:49 - 0:56Nastavila sam i odjednom sam vidjela
zatvorenike kako se kreću po paviljonima. -
0:56 - 1:00Kao da sam koraknula unazad i pomislila
-
1:00 - 1:04da sam i ja mogla biti jedna od njih.
-
1:04 - 1:10Da sam imala drugu priču,
druge okolnosti ili drukčiju sreću. -
1:10 - 1:18Jer baš nitko ne može
izabrati gdje će se roditi. -
1:18 - 1:22Godine 2009. pozvali su me
da se pridružim projektu -
1:22 - 1:28koji provodi Nacionalno sveučilište
San Martín u Odjelu 48, -
1:28 - 1:31kako bih vodila radionicu
kreativnog pisanja. -
1:31 - 1:38Zatvorska uprava ustupila im je
dio zemljišta na kraju zatvora -
1:38 - 1:44i baš su tamo sagradili
zgradu sveučilišnog centra. -
1:44 - 1:46Tijekom prvog susreta sa zatvorenicima
-
1:46 - 1:50pitala sam ih zašto su tražili
radionicu kreativnog pisanja -
1:50 - 1:53i rekli su mi da žele staviti na papir
-
1:54 - 1:59sve ono što ne mogu reći i učiniti.
-
1:59 - 2:04Tada sam odlučila da želim
uvesti poeziju u zatvor. -
2:05 - 2:09Upitala sam ih zašto se
ne bismo bavili poezijom, -
2:09 - 2:11ako znaju što je to.
-
2:11 - 2:17Nitko nije imao pojma
što je uistinu poezija. -
2:19 - 2:22Osim toga, predložili su mi da
radionica ne bude samo za one -
2:22 - 2:25s fakultetskim obrazovanjem,
nego da obuhvati -
2:25 - 2:28sve zatvorenike.
-
2:28 - 2:32Tada sam rekla da mi
za tu radionicu treba -
2:32 - 2:36neki alat kojeg bismo svi imali.
-
2:36 - 2:39Taj je alat bio jezik.
-
2:39 - 2:45Imali smo jezik, imali smo radionicu.
Mogli smo imati i poeziju. -
2:45 - 2:51No, nisam računala da je i
nejednakost prisutna u zatvoru -
2:51 - 2:56te mnogi među njima nisu
završili čak ni osnovnu školu. -
2:56 - 3:01Mnogi nisu znali pisana slova,
tek poneka tiskana. -
3:03 - 3:07Nisu ni pisali pretjerano tečno.
-
3:07 - 3:14Tako smo krenuli tražiti vrlo kratke,
ali i vrlo snažne pjesme. -
3:15 - 3:18Počeli smo čitati i čitali smo
jednog pa drugog pisca -
3:18 - 3:24i čitajući te tako kratke pjesme,
svi su počeli shvaćati -
3:24 - 3:27da jezik poezije razbija
-
3:27 - 3:30postojeću logiku i gradi drukčiji sustav.
-
3:30 - 3:34Razbijanje logike jezika znači
također razbijanje logike sustava -
3:34 - 3:38kojem su bili naviknuti odgovarati.
-
3:39 - 3:43Tada se pojavio novi sustav, nova pravila,
-
3:44 - 3:49koja su im jako brzo pomogla shvatiti
-
3:49 - 3:55da će jezikom poezije reći
baš ono što oni žele. -
3:59 - 4:05Kažu, da biste bili pjesnik,
morate se ponekad spustiti u pakao. -
4:05 - 4:10A njima je pakla bilo previše.
-
4:10 - 4:14Netko od njih je jednom rekao:
"U zatvoru ne spavaš nikad. -
4:14 - 4:20Nikad se ne može spavati u zatvoru.
Nikad ne možeš zatvoriti kapke." -
4:20 - 4:25Tad sam napravila isto kao i sada,
-
4:25 - 4:31nakon trenutka tišine, rekla sam im:
"Momci, upravo to je poezija. -
4:32 - 4:37Zatvorski svijet je izložen,
nadohvat ruke vam je. -
4:37 - 4:39Sve to što govorite, da nikad ne spavate,
-
4:39 - 4:47odiše strahom. Sve nezapisano.
Sve je to poezija. -
4:47 - 4:52Tada smo počeli prisvajati taj pakao.
-
4:52 - 4:55Uronili smo izravno i
duboko u sedmi krug. -
4:55 - 4:59U tom sedmom krugu pakla,
tako bliskom i dragom, -
4:59 - 5:04naučili su da zidovi mogu biti nevidljivi,
-
5:04 - 5:08da mogu natjerati prozore da vrište
i da se možemo skriti unutar sjena. -
5:12 - 5:15Prve godine kad je radionica završila,
-
5:15 - 5:18organizirali smo malu proslavu
za kraj godine, kako se već radi -
5:18 - 5:21kad se dovrši posao
koji se radi s tolikom ljubavlju. -
5:21 - 5:24Čovjek želi proslaviti
i napraviti zabavu. -
5:24 - 5:29Pozvali smo obitelji, prijatelje,
ljude s fakulteta. -
5:29 - 5:33Sve što su trebali napraviti
je pročitati pjesmu, -
5:34 - 5:39primiti diplomu i pljesak,
to je bila naša mala zabava. -
5:40 - 5:51Jedino što ja želim zapamtiti je
trenutak kad su ti muškarci, -
5:51 - 5:53ponekad ogromni pokraj mene,
-
5:53 - 5:59ili momci, iznimno mladi,
ali s iznimnim ponosom, -
5:59 - 6:05držali svoje papire, tresući se
i znojeći poput dječaka, -
6:05 - 6:12čitali svoje pjesme
potpuno slomljenim glasom. -
6:12 - 6:20U tom trenutku sam se zamislila.
Za mnoge od njih je ovo sigurno bio -
6:20 - 6:26prvi put da im netko plješće
za nešto što su napravili. -
6:29 - 6:32U zatvoru postoje stvari
koje se ne mogu raditi. -
6:32 - 6:37U zatvoru se ne može sanjati.
U zatvoru se ne može plakati. -
6:37 - 6:42Postoje riječi koje su zabranjene,
poput riječi "vrijeme", -
6:42 - 6:47riječi "budućnost", riječi "želja".
-
6:47 - 6:52No, mi smo se odvažili sanjati
i puno smo sanjali -
6:52 - 6:57jer smo odlučili da će napisati knjigu.
-
6:57 - 7:01Ne samo da su napisali
knjigu, već su je i uvezali. -
7:01 - 7:04To je bilo krajem 2010. godine.
-
7:04 - 7:09Drugi put smo se kladili
i napisali drugu knjigu. -
7:09 - 7:10Uvezali su i drugu knjigu.
-
7:10 - 7:14To je bilo nedavno, krajem prošle godine.
-
7:16 - 7:22Ono što vidim iz tjedna u
tjedan je kako se pretvaraju -
7:22 - 7:27u sasvim drugačije ljude,
transformiraju se. -
7:27 - 7:31Kako im riječ pruža dostojanstvo
koje nisu poznavali, -
7:31 - 7:33koje čak nisu mogli ni zamisliti.
-
7:33 - 7:39Nisu znali da takvo dostojanstvo
postoji i da može biti njihovo. -
7:39 - 7:46Tijekom radionice, u tom našem
voljenom paklu, svi dajemo. -
7:46 - 7:49Otvorimo ruke i srca te dajemo
-
7:49 - 7:51sve što imamo, sve što možemo.
-
7:51 - 7:53Svi jednako.
-
7:53 - 7:57Tako čovjek osjeća da barem malo
-
7:57 - 8:02popravlja tu ogromnu društvenu
pukotinu zbog koje -
8:02 - 8:09mnoge poput njih zatvor
čeka kao jedino odredište. -
8:12 - 8:18Sjećam se stiha velikog pjesnika
-
8:19 - 8:25iz Odjela 48, s naše radionice,
Nicolása Dorada: -
8:28 - 8:35"Moram pronaći beskonačnu nit
kako bih zašio ovu veliku ranu." -
8:35 - 8:41To poezija čini.
Zašiva rane isključivosti. -
8:41 - 8:46Otvara vrata.
Poezija je poput zrcala. -
8:46 - 8:49Stvara zrcalo - pjesmu.
-
8:49 - 8:54Prepoznaju se, promatraju se
u pjesmi i pišu, -
8:54 - 8:59polazeći od toga tko su
i ono su odakle pišu. -
8:59 - 9:05Kako bi mogli pisati, moraju prisvojiti
-
9:05 - 9:09trenutak pisanja koji je
trenutak izvanredne slobode. -
9:09 - 9:12Moraju ući u glavu i
naći onaj djelić slobode -
9:12 - 9:16koji im baš nikad nitko ne može
oduzeti u trenutku pisanja -
9:17 - 9:21i da im to posluži da dokažu
da je sloboda moguća -
9:21 - 9:26iako se nalaze u zatvoru,
i da je jedina rešetka koju imamo -
9:26 - 9:30u našem predivnom prostoru
riječ "rešetka", -
9:30 - 9:34i da svi u našem paklu izgaramo od sreće
-
9:34 - 9:38kad se zapali fitilj riječi.
-
9:38 - 9:44(Pljesak)
-
10:05 - 10:11Govorila sam vam dosta o zatvoru,
o tome što doživljavam -
10:11 - 10:16svaki tjedan, kako uživam i kako se
transformiram zajedno s njima. -
10:16 - 10:21No, ne znate koliko bih voljela
da vi možete osjetiti, proživjeti, -
10:21 - 10:25iskusiti, barem na nekoliko trenutaka
-
10:25 - 10:30ono u čemu ja svaki tjedan uživam
i što me čini onim što jesam. -
10:32 - 10:38(Pljesak)
-
10:41 - 10:45"Srce žvače suze vremena
-
10:45 - 10:48zasljepljeno tim svjetlom,
-
10:48 - 10:52skriva brzinu postojanja
-
10:52 - 10:53gdje veslaju slike,
-
10:53 - 10:57bori se, ne prepušta se.
-
10:57 - 11:01Srce napukne pod tužnim pogledima,
-
11:01 - 11:03jaše u olujama koje zalijevaju vatrom,
-
11:03 - 11:07podiže prsa smanjena od srama,
-
11:07 - 11:11zna da metoda nije samo čitati i slijediti,
-
11:11 - 11:14također želi vidjeti beskrajno plavetnilo.
-
11:14 - 11:18Srce sjedne da razmisli o stvarima,
-
11:18 - 11:21bori se da ne padne u obično,
-
11:21 - 11:24pokušava naučiti voljeti bez povređivanja,
-
11:24 - 11:28udiše sunce ohrabrujući se,
-
11:28 - 11:32predaje se, putuje razumu.
-
11:32 - 11:35Srce se bori usred močvara,
-
11:36 - 11:39okružuje rub podzemlja,
-
11:39 - 11:43pada iscrpljeno i ne predaje se lako
-
11:43 - 11:46dok se nejednaki koraci oduševljenja
-
11:46 - 11:47ne probude,
-
11:47 - 11:49ne probude mir".
-
11:49 - 11:51Zovem se Martín Bustamante.
-
11:51 - 11:55Zatvorenik sam Odjela 48 u San Martínu.
-
11:55 - 11:58Danas su me privremeno pustili.
-
11:58 - 12:00Poezija i književnost su meni
-
12:00 - 12:01promijenili život.
-
12:01 - 12:02Puno hvala!
(Pljesak) -
12:02 - 12:03Hvala!
-
12:03 - 12:10(Pljesak)
- Title:
- Poezija koja oslobađa dušu
- Speaker:
- Cristina Domenech
- Description:
-
"Kažu, da biste bili pjesnik, morate se ponekad spustiti u pakao.“ Cristina Domenech vodi radionice kreativnog pisanja u jednom argentinskom zatvoru te pripovijeda dirljivu priču kako pomaže zatvorenicima da se izraze, da razumiju sebe same... i da se raduju slobodi riječi. Obratite pažnju na emocionalno čitanje pjesme jednog od njezinih učenika zatvorenika pred 10 000 gledatelja.
- Video Language:
- Spanish
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDTalks
- Duration:
- 12:37
Sanda L approved Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Sanda L accepted Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Sanda L edited Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Antoaneta Mjeda edited Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Antoaneta Mjeda edited Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Antoaneta Mjeda edited Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Antoaneta Mjeda edited Croatian subtitles for Cristina Domenech | ||
Antoaneta Mjeda edited Croatian subtitles for Cristina Domenech |