Upoznajte mikroskopski život u vašem domu - i na vašem licu

Promotrite mikroskopsku džunglu u vama i oko vas: sitni organizmi koji žive na vašim obrazima, ispod vaše sofe i u tlu u vašem dvorištu. Imamo neprijateljsku vezu s tim mikrobima - čistimo, istrebljujemo ih i dezinficiramo - no, prema mikrobiologinji Anne Madden, oni su izvori novih tehnologija i lijekova koje tek treba otkriti. Ovi mikroskopski alkemičari nisu odvratni, kaže Madden - oni su budućnost.

Želim da si dotaknete lice.

Slobodno.

Što osjećate?

Mekano? Gnjecavo?

To ste vi, zar ne? Osjećate sebe?

Pa, to nije posve točno.

Zapravo osjećate na tisuće
mikroskopskih stvorenja

koja žive na vašem licu i prstima.

Osjećate neke od gljivica

koje su danas doletjele zračnim kanalima.

Stvaraju alergije

i mirišu na plijesan.

Osjećate neke od 100 milijardi
bakterijskih stanica

koje žive na našoj koži.

Grickaju masnoću s vaše kože, množe se,

proizvodeći tjelesne mirise.

Vjerojatno dodirujete i fekalne bakterije

koje su doletjele na vas zadnji put
kada ste pustili vodu u zahodu,

ili one bakterije koje žive
u vodovodnim cijevima,

koje su vas poprskale
za posljednjeg tuširanja.

Žao mi je.

(Smijeh)

Vjerojatno dajete mikroskopski pet

dvjema vrstama grinja
koje žive na našim licima,

na licima svih nas.

Provele su noć migoljeći se
uzduž vašeg lica

i seksajući se na vrhu vašeg nosa.

(Smijeh)

Mnoge od njih sada ispuštaju
sadržaj svojih crijeva na vaše pore.

(Smijeh)

Sad pogledajte svoj prst.

Kakav je osjećaj? Ljigav?

Očajnički treba sapun ili izbjeljivač?

Tako se sada osjećate,

ali nećete se tako osjećati ubuduće.

Posljednjih stotinu godina

imali smo neprijateljsku vezu

s mikroskopskim životom
u našoj neposrednoj blizini.

Da sam vam rekla da je buba u vašoj kući

ili bakterija u sudoperu,

postojalo bi ljudsko rješenje za to,

proizvod koji će istrijebiti, potamaniti,

dezinficirati.

Danas težimo uklanjanju većine
mikroskopskog života u našem svijetu.

No, čineći to, zanemarujemo
najbolji izvor nove tehnologije

na ovom planetu.

U posljednjih 100 godina svjedočili smo
ljudskim rješenjima mikrobnih problema,

no u sljedećih 100 bit ćemo svjedoci
mikrobnih rješenja za ljudske probleme.

Znanstvenica sam i radim s istraživačima

na državnom sveučilištu Sjeverne Karoline
i na Sveučilištu u Coloradu,

kako bismo otkrili mikroskopski život
koji nam je najbliži,

a to je često u našem
najintimnijem i najdosadnijem okruženju,

bilo to ispod kauča, u dvorištu,

ili pupku.

Radim na ovome jer se ispostavilo
da jako malo znamo

o mikroskopskom životu
koji nam je tako blizu.

Do nedavno nijedan znanstvenik
nije vam mogao reći

koji kukci ili mikroorganizmi
žive u vašem domu -

u vašem domu, mjestu
koje najbolje poznajete.

Tako sam ja s timovima drugih,

naoružana štapićima za uši, pincetama

i naprednim tehnikama DNK,

kako bismo otkrili taj mikroskopski život.

Čineći to, našli smo
preko 600 vrsta kukaca

koji žive u američkim domovima,

od paukova i žohara,

do sitnih grinja koje se drže za perje.

Našli smo preko 100.000 vrsta
bakterija i gljivica

koje žive u našoj prašini,

još na tisuće njih koje žive
u našoj odjeći ili tušu.

Išli smo i korak dalje

te proučavali mikroorganizme

koji žive u tijelima
svih kukaca u našem domu.

U svakom kukcu, primjerice, u osi,

vidimo mikroskopsku džunglu
u Petrijevoj zdjelici,

svijet stotina živahnih vrsta.

Pogledajte biološki kozmos!

Mnoge vrste koje sada gledate

još nemaju ni ime.

Većina života oko nas ostaje nepoznata.

Sjećam se svog prvog otkrića
i imenovanja nove vrste.

Bila je to gljivica koja živi
u gnijezdu papirne ose.

Bijela je i čupava

i nazvala sam je "mucor nidicola,"

što na latinskom znači
da živi u tuđem gnijezdu.

Ovo je slika te gljivice
kako raste na dinosauru

jer svi misle da su dinosauri "kul".

U to vrijeme, bila sam na početku studija

i jako uzbuđena jer sam našla
taj novi oblik života.

Nazvala sam tatu i rekla,

"Tata! Upravo sam otkrila
novu vrstu mikroorganizma."

Nasmijao se i odgovorio mi,

"Odlično. Nadam se
da si našla i lijek za nju."

(Smijeh)

"Lijek."

Moj tata je moj najveći obožavatelj,

pa u tom trenutku kad je htio
da ubijem svoj novi mali oblik života,

shvatila sam da sam ga zapravo iznevjerila

kao kćer i znanstvenica.

Tijekom godina mukotrpnog rada
u laboratorijima i dvorištima,

dok sam istraživala i popisivala
mikroskopski život oko nas,

nikad mu nisam objasnila
svoju pravu misiju.

Moj cilj nije naći tehnologiju

koja će ubiti mikroskopski život
koji nas okružuje.

Moj cilj je naći novu tehnologiju
u tome životu, koji će nas spasiti.

Raznolikost života u našim domovima
više je od liste od 100.000 novih vrsta.

To je 100.000 novih izvora
rješenja ljudskih problema.

Znam da je teško vjerovati
da išta tako sitno

ili jednostanično

može biti tako moćno,

ali može.

Ova bića su mikroskopski alkemičari,

sposobni promijeniti svoje okruženje

arsenalom kemijskih sredstava.

To znači da mogu živjeti
bilo gdje na ovom planetu

i mogu jesti bilo što oko sebe.

To znači da mogu jesti sve,
od toksičnog otpada to plastike

i mogu proizvoditi otpad
kao što je ulje i baterijski pogon

pa čak i sitne komadiće pravog zlata.

Oni nejestivo mogu pretvoriti u hranjivo.

Šećer mogu pretvoriti u alkohol.

Oni čokoladi daju okus,

a tlu snagu za rast.

Ovdje sam da vam kažem

da ćemo sljedećih 100 godina gledati
kako ova mikroskopska bića

rješavaju naše probleme.

Imamo problema na pretek.

Imamo one dosadne:
smrdljivu odjeću ili bezukusnu hranu.

Imamo i one ogromne:

bolest, zagađenje, rat.

Ovo je moja misija:

ne samo popisati mikroskopski život
koji nas okružuje,

nego naći i ono jedinstveno
što nam odgovara, kako bi nam pomoglo.

Evo primjer.

Započeli smo sa štetočinom,

osom koja živi u domovima mnogih od nas.

Iz te ose iščupali smo
slabo znanu vrstu mikroorganizma,

jedinstvenu po tome

što može stvarati pivo.

Ovo je osobina koju ima
samo nekoliko vrsta na planetu.

Zapravo, sva komercijalna piva
koja ste ikad kušali,

vjerojatno su potekla od jedne
od samo tri vrste mikroorganizama.

No, naša vrsta može utjecati
na to da pivo ima okus meda

ili da stvori izvrsno tart pivo.

Zapravo, ova vrsta mikroorganizma
koja živi u trbuhu ose,

može napraviti kiselo pivo

bolje nego ijedna druga vrsta
na ovom planetu.

Trenutno postoje četiri vrste
koje proizvode komercijalno pivo.

Dosad ste vidjeli štetočinu,

a sad pomislite na kušanje
vašeg budućeg najdražeg piva.

Za drugi primjer,

radila sam s istraživačima
i kopala po prljavštini tuđih dvorišta.

Otkrili smo mikroorganizam
koji može sačinjavati nove antibiotike,

antibiotike koji mogu ubiti
najgore superkukce svijeta.

To je bilo odlično otkriće,

ali evo tajne:

posljednjih 60 godina,

većina antibiotika na tržištu

potekla je od slične bakterije iz tla.

Svaki dan, vas, mene
i sve u ovoj prostoriji

i na ovom planetu,

spašava slična bakterija iz tla
koja proizvodi i većinu naših antibiotika.

Dosad ste vidjeli zemlju,

sad mislite na lijekove.

Moj najdraži primjer dolazi od kolega

koji proučavaju mikroorganizam
u močvarnom otpadu,

a koji je tragično nazvan prema
kravljem izmetu u kojem je prvotno nađen.

Prilično je neupečatljiv
i ne bi bio vrijedan spomena,

da istraživači nisu otkrili
da ako se time nahrani miševe,

nastaje cjepivo protiv PTSP-a.

To je cjepivo protiv straha.

Dosad ste vidjeli samo otpad,
sad mislite na nadu.

Još je mnogo primjera mikroba

o kojima danas nemam vremena govoriti.

Dala sam vam primjere rješenja
koja su došla od samo tri vrste,

no, zamislite što bi tih ostalih
100.000 vrsta u vašoj prašini

moglo učiniti.

U budućnosti bi vas mogli
učiniti privlačnijima,

ili pametnijima,

ili dugovječnijima.

Stoga, želim da ponovno
pogledate svoj prst.

Pomislite na sva ta mikroskopska stvorenja

koja su nepoznata.

Pomislite što bi oni mogli
učiniti u budućnosti,

ili stvoriti,

ili čiji život bi mogli spasiti.

Kako sad osjećate svoj prst?

Moćan je?

To je zato što osjećate budućnost.

Hvala.

(Pljesak)