Želim da si dotaknete lice. Slobodno. Što osjećate? Mekano? Gnjecavo? To ste vi, zar ne? Osjećate sebe? Pa, to nije posve točno. Zapravo osjećate na tisuće mikroskopskih stvorenja koja žive na vašem licu i prstima. Osjećate neke od gljivica koje su danas doletjele zračnim kanalima. Stvaraju alergije i mirišu na plijesan. Osjećate neke od 100 milijardi bakterijskih stanica koje žive na našoj koži. Grickaju masnoću s vaše kože, množe se, proizvodeći tjelesne mirise. Vjerojatno dodirujete i fekalne bakterije koje su doletjele na vas zadnji put kada ste pustili vodu u zahodu, ili one bakterije koje žive u vodovodnim cijevima, koje su vas poprskale za posljednjeg tuširanja. Žao mi je. (Smijeh) Vjerojatno dajete mikroskopski pet dvjema vrstama grinja koje žive na našim licima, na licima svih nas. Provele su noć migoljeći se uzduž vašeg lica i seksajući se na vrhu vašeg nosa. (Smijeh) Mnoge od njih sada ispuštaju sadržaj svojih crijeva na vaše pore. (Smijeh) Sad pogledajte svoj prst. Kakav je osjećaj? Ljigav? Očajnički treba sapun ili izbjeljivač? Tako se sada osjećate, ali nećete se tako osjećati ubuduće. Posljednjih stotinu godina imali smo neprijateljsku vezu s mikroskopskim životom u našoj neposrednoj blizini. Da sam vam rekla da je buba u vašoj kući ili bakterija u sudoperu, postojalo bi ljudsko rješenje za to, proizvod koji će istrijebiti, potamaniti, dezinficirati. Danas težimo uklanjanju većine mikroskopskog života u našem svijetu. No, čineći to, zanemarujemo najbolji izvor nove tehnologije na ovom planetu. U posljednjih 100 godina svjedočili smo ljudskim rješenjima mikrobnih problema, no u sljedećih 100 bit ćemo svjedoci mikrobnih rješenja za ljudske probleme. Znanstvenica sam i radim s istraživačima na državnom sveučilištu Sjeverne Karoline i na Sveučilištu u Coloradu, kako bismo otkrili mikroskopski život koji nam je najbliži, a to je često u našem najintimnijem i najdosadnijem okruženju, bilo to ispod kauča, u dvorištu, ili pupku. Radim na ovome jer se ispostavilo da jako malo znamo o mikroskopskom životu koji nam je tako blizu. Do nedavno nijedan znanstvenik nije vam mogao reći koji kukci ili mikroorganizmi žive u vašem domu - u vašem domu, mjestu koje najbolje poznajete. Tako sam ja s timovima drugih, naoružana štapićima za uši, pincetama i naprednim tehnikama DNK, kako bismo otkrili taj mikroskopski život. Čineći to, našli smo preko 600 vrsta kukaca koji žive u američkim domovima, od paukova i žohara, do sitnih grinja koje se drže za perje. Našli smo preko 100.000 vrsta bakterija i gljivica koje žive u našoj prašini, još na tisuće njih koje žive u našoj odjeći ili tušu. Išli smo i korak dalje te proučavali mikroorganizme koji žive u tijelima svih kukaca u našem domu. U svakom kukcu, primjerice, u osi, vidimo mikroskopsku džunglu u Petrijevoj zdjelici, svijet stotina živahnih vrsta. Pogledajte biološki kozmos! Mnoge vrste koje sada gledate još nemaju ni ime. Većina života oko nas ostaje nepoznata. Sjećam se svog prvog otkrića i imenovanja nove vrste. Bila je to gljivica koja živi u gnijezdu papirne ose. Bijela je i čupava i nazvala sam je "mucor nidicola," što na latinskom znači da živi u tuđem gnijezdu. Ovo je slika te gljivice kako raste na dinosauru jer svi misle da su dinosauri "kul". U to vrijeme, bila sam na početku studija i jako uzbuđena jer sam našla taj novi oblik života. Nazvala sam tatu i rekla, "Tata! Upravo sam otkrila novu vrstu mikroorganizma." Nasmijao se i odgovorio mi, "Odlično. Nadam se da si našla i lijek za nju." (Smijeh) "Lijek." Moj tata je moj najveći obožavatelj, pa u tom trenutku kad je htio da ubijem svoj novi mali oblik života, shvatila sam da sam ga zapravo iznevjerila kao kćer i znanstvenica. Tijekom godina mukotrpnog rada u laboratorijima i dvorištima, dok sam istraživala i popisivala mikroskopski život oko nas, nikad mu nisam objasnila svoju pravu misiju. Moj cilj nije naći tehnologiju koja će ubiti mikroskopski život koji nas okružuje. Moj cilj je naći novu tehnologiju u tome životu, koji će nas spasiti. Raznolikost života u našim domovima više je od liste od 100.000 novih vrsta. To je 100.000 novih izvora rješenja ljudskih problema. Znam da je teško vjerovati da išta tako sitno ili jednostanično može biti tako moćno, ali može. Ova bića su mikroskopski alkemičari, sposobni promijeniti svoje okruženje arsenalom kemijskih sredstava. To znači da mogu živjeti bilo gdje na ovom planetu i mogu jesti bilo što oko sebe. To znači da mogu jesti sve, od toksičnog otpada to plastike i mogu proizvoditi otpad kao što je ulje i baterijski pogon pa čak i sitne komadiće pravog zlata. Oni nejestivo mogu pretvoriti u hranjivo. Šećer mogu pretvoriti u alkohol. Oni čokoladi daju okus, a tlu snagu za rast. Ovdje sam da vam kažem da ćemo sljedećih 100 godina gledati kako ova mikroskopska bića rješavaju naše probleme. Imamo problema na pretek. Imamo one dosadne: smrdljivu odjeću ili bezukusnu hranu. Imamo i one ogromne: bolest, zagađenje, rat. Ovo je moja misija: ne samo popisati mikroskopski život koji nas okružuje, nego naći i ono jedinstveno što nam odgovara, kako bi nam pomoglo. Evo primjer. Započeli smo sa štetočinom, osom koja živi u domovima mnogih od nas. Iz te ose iščupali smo slabo znanu vrstu mikroorganizma, jedinstvenu po tome što može stvarati pivo. Ovo je osobina koju ima samo nekoliko vrsta na planetu. Zapravo, sva komercijalna piva koja ste ikad kušali, vjerojatno su potekla od jedne od samo tri vrste mikroorganizama. No, naša vrsta može utjecati na to da pivo ima okus meda ili da stvori izvrsno tart pivo. Zapravo, ova vrsta mikroorganizma koja živi u trbuhu ose, može napraviti kiselo pivo bolje nego ijedna druga vrsta na ovom planetu. Trenutno postoje četiri vrste koje proizvode komercijalno pivo. Dosad ste vidjeli štetočinu, a sad pomislite na kušanje vašeg budućeg najdražeg piva. Za drugi primjer, radila sam s istraživačima i kopala po prljavštini tuđih dvorišta. Otkrili smo mikroorganizam koji može sačinjavati nove antibiotike, antibiotike koji mogu ubiti najgore superkukce svijeta. To je bilo odlično otkriće, ali evo tajne: posljednjih 60 godina, većina antibiotika na tržištu potekla je od slične bakterije iz tla. Svaki dan, vas, mene i sve u ovoj prostoriji i na ovom planetu, spašava slična bakterija iz tla koja proizvodi i većinu naših antibiotika. Dosad ste vidjeli zemlju, sad mislite na lijekove. Moj najdraži primjer dolazi od kolega koji proučavaju mikroorganizam u močvarnom otpadu, a koji je tragično nazvan prema kravljem izmetu u kojem je prvotno nađen. Prilično je neupečatljiv i ne bi bio vrijedan spomena, da istraživači nisu otkrili da ako se time nahrani miševe, nastaje cjepivo protiv PTSP-a. To je cjepivo protiv straha. Dosad ste vidjeli samo otpad, sad mislite na nadu. Još je mnogo primjera mikroba o kojima danas nemam vremena govoriti. Dala sam vam primjere rješenja koja su došla od samo tri vrste, no, zamislite što bi tih ostalih 100.000 vrsta u vašoj prašini moglo učiniti. U budućnosti bi vas mogli učiniti privlačnijima, ili pametnijima, ili dugovječnijima. Stoga, želim da ponovno pogledate svoj prst. Pomislite na sva ta mikroskopska stvorenja koja su nepoznata. Pomislite što bi oni mogli učiniti u budućnosti, ili stvoriti, ili čiji život bi mogli spasiti. Kako sad osjećate svoj prst? Moćan je? To je zato što osjećate budućnost. Hvala. (Pljesak)