Što ljudi mogu naučiti od poluinteligentne sluzi

Inspirirana biološkim dizajnom i samoorganizirajućim sustavima, umjetnica Heather Barnett stvara zajedno s Physarum polycephalum, eukariotskim mikroorganizmom koji živi u hladnim, vlažnim područjima. Što ljudi mogu naučiti od poluinteligentne sluzi? Pogledajte ovaj govor kako biste saznali.

Htjela bih vam predstaviti organizam:

sluzavu plijesan, Physarum polycephalum.

To je plijesan s krizom identiteta
budući da nije plijesan,

stoga bismo prvo to trebali raščistiti.

Ona je jedna od 700 poznatih
sluzavih plijesni

koje spadaju u kraljevstvo ameba.

To je jednostanični organizam, stanica,

koja se spaja s drugim stanicama

kako bi stvorila veliku super-stanicu

kako bi najučinkovitije
iskoristila svoje resurse.

Unutar sluzave plijesni možete naći tisuće

ili milijune jezgara

koje dijele stanični zid

i funkcioniraju kao jedan entitet.

U svom prirodnom staništu,

možete ju naći kako traži
hranu u šumskim područjima,

kako jede trule biljke,

ali ju jednako možete naći

u istraživačkim laboratorijima,

učionicama pa čak i ateljeima.

Prvi sam se puta susrela s njom
prije otprilike pet godina.

Jedan mi je prijatelj mikrobiolog

dao petrijevu zdjelicu s
malenom žutom mrljom

i rekao mi je da se odem
kući igrati s njom.

Jedina uputa koju sam dobila bila je

da voli tamu i vlagu

i da joj je omiljeno jelo zobena kaša.

Ja sam umjetnica koja je radila mnogo godina

s biologijom, znanstvenim procesima,

tako da mi živi materijal nije stran.

Radila sam s biljkama, bakterijama,

sipama, vinskim mušicama.

Željela sam što prije odnijeti
svog novog suradnika kući

da vidim što može.

Odnijela sam ga kući i promatrala.

Hranila sam ga raznovrsnom hranom.

Proučavala sam kako se umrežava.

Stvaralo je veze između izvora hrane.

Gledala sam kako ostavlja trag za sobom,

što je upućivalo na to gdje je bio.

Uočila sam da, kad mu
dosadi jedna petrijeva zdjelica,

pobjegne i nađe bolji dom.

Snimila sam svoja zapažanja

koristeći time-lapse fotografiju.

Sluzava plijesan raste brzinom otprilike
jedan centimetar po satu,

tako da nije zanimljiva za gledanje uživo

osim ako se radi o nekoj
ekstremnoj meditaciji.

Korištenjem time-lapsea,

mogu promatrati neka
prilično zanimljiva ponašanja.

Na primjer, kad se nahrani
finom hrpom zobi,

sluzava plijesan ode istražiti
nova područja

u različitim smjerovima u isto vrijeme.

Kad se ponovno sretne, zna da
je ondje već bila,

prepozna da je već ondje,

prepozna da je ondje

i vrati se

i raste u drugim smjerovima.

Bila sam prilično impresionirana
tim pothvatom,

kako vreća stanične sluzi

može mapirati svoj teritorij,

poznavati sebe i kretati se s namjerom.

Pronašla sam nebrojene znanstvene studije,

istraživanja, članke

koji su se bavili ovim organizmom,

podijelit ću sada s vama nekoliko njih

Na primjer, tim iz sveučilišta
Hokkaido u Japanu

ispunilo je labirint sluzavom plijesni.

Ona se spojila i stvorila veliku stanicu.

Stavili su hranu na dva mjesta,

zob, naravno,

i ona je stvorila vezu

između hrane.

Povukla se iz praznih dijelova
i slijepih završetaka.

Postoje četiri moguća puta
kroz ovaj labirint,

ali je opet iznova

plijesan išla najkraćim

i najučinkovitijim putem.

Prilično pametno.

Zaključak istraživanja

bio je da sluzava plijesan
ima primitivan oblik inteligencije.

Druga je studija dovodila zrak
plijesni u pravilnim intervalima.

Nije joj se svidjelo. Ne voli
kad joj je hladno.

Ne voli kad je suho.

Ponavljali su to u određenim intervalima,

i svaki je put sluzava plijesan

usporila svoj rast kao odgovor.

S druge strane, kod sljedećeg intervala,

istraživači nisu uključili hladan zrak,

a plijesan je ipak usporila rast u iščekivanju

zahladnjenja.

Nekako je znala da je vrijeme

za hladan zrak koji joj se nije svidio.

Zaključak njihovog pokusa

je da sluzava plijesan može učiti.

Treći pokus:

sluzava je plijesan pozvana da

istražuje područje prekriveno zobi.

Lepezasto se širi.

Kako ide, sa svakim čvorom
hrane na koji naiđe

stvori mrežu, vezu

i nastavlja tražiti hranu.

Nakon 26 sati stvorila je

prilično čvrstu mrežu

između različitih zrna zobi.

Nema ništa zapanjujuće u tome

dok ne saznate da središnje
zrno zobi od kojeg je krenula

predstavlja Tokio,

a da okolna zrnja predstavljaju
željezničke stanice u predgrađu.

Sluzava je plijesan replicirala

prometnu mrežu Tokija.

- (Smijeh) -

Složenu mrežu razvijenu tijekom vremena

preko javnih nastambi,
građevina, urbanog planiranja.

Ono za što je nama trebalo preko 100 godina,

sluzava je plijesan riješila
u nešto više od jednog dana.

Zaključak njihovog istraživanja

bio je da sluzava plijesan
može tvoriti učinkovite mreže

i rješavati probleme trgovačkih putnika.

Ona je biološko računalo.

Kao takvo, matematički je modelirana,

algoritamski raščlanjena.

Bila je ozvučena, replicirana, simulirana.

Diljem svijeta, timovi istraživača

dekodiraju njezina biološka načela

kako bi razumjeli njezine
računalne zakonitosti

i to primijenili na područja elektronike,

programiranja i robotike.

Pitanje je,

kako ta stvar radi?

Nema središnji živčani sustav.

Nema mozak,

a može izvoditi ponašanja

koja povezujemo s moždanom funkcijom.

Može učiti, može pamtiti,

može rješavati probleme,
može donositi odluke.

Gdje leži njezina inteligencija?

Ovo je mikroskopska snimka
koju sam snimila,

na povećanju od približno 100 puta,

ubrzano oko 20 puta,

i unutar sluzave plijesni,

postoji ritmično pulsirajuće strujanje,

struktura nalik veni nosi

stanični materijal, nutrijente
i kemijsku informaciju

po stanici,

tekući prvo u jednom smjeru
pa natrag u drugom smjeru.

Ova kontinuirana, sinkrona oscilacija

unutar stanice omogućava joj da stvori

složeno razumijevanje okoline,

ali bez makroskopskog kontrolnog središta.

Ovdje leži njezina inteligencija.

Nisu samo istraživači

na sveučilištima zainteresirani
za ovaj organizam.

Prije nekoliko sam godina pokrenula SliMoCo,

Udruženje za Sluzavu Plijesan
(eng. Slime Mould Collective.)

To je online, otvorena, demokratska mreža

za istraživače sluzave plijesni i entuzijaste

kako bi mogli dijeliti
svoje znanje i istraživanja

preko granica pojedinih disciplina

i akademskih granica.

Članstvo se samo izabire.

Ljudi su ovu inicijativu pronašli

na način na koji sluzava
plijesan pronalazi zob.

Sastoji se od znanstvenika,

informatičara i istraživača,

ali i od umjetnika kao što sam ja,

arhitekata, dizajnera,
pisaca, aktivista, čega god.

To je vrlo zanimljiva, eklektična ekipa.

Evo nekoliko primjera:

umjetnik koji slika s fluorescentnim Physarumom;

ekipa koja surađuje

i koja kombinira biološki
i elektronički dizajn

s 3D printanjem u radionici;

još jedan umjetnik koji koristi
sluzavu plijesan

kako bi pokrenuo zajednicu

da mapira svoje područje.

Ovdje se sluzava plijesan izravno koristi

kao biološko oruđe, ali metaforički

kao simbol načina govorenja

o socijalnoj koheziji, komunikaciji

i suradnji.

Postoje i druge aktivnosti.

Vodim mnogo radionica o sluzavoj plijesni,

kreativan način druženja s organizmom.

Pozivamo ljude da dođu i nauče

koje odlične stvari ona može učiniti,

i da osmisle svoj pokus
u petrijevoj zdjelici,

u okolišu u kojem će
sluzava plijesan navigirati

i u kojem će moći testirati
njezina svojstva.

Svi nose kući novog ljubimca

i pozvani su da objave svoje rezultate

na Slime Mould Collective.

A ta mi je zajednica omogućila

da stvorim suradnju

s cijelim spektrom zanimljivih ljudi.

Radila sam s filmašima

na cjelovečernjem dokumentarcu
o sluzavoj plijesni

naglašavam cjelovečernjem,

i u posljednjim je fazama uređivanja

i stiže u kina ubrzo.

(Smijeh)

Omogućilo mi je i da provedem,
prema mojoj spoznaji,

prvo istraživanje s čovjekom
i sluzavom plijesni.

Ovo je dio izložbe u Rotterdamu
prošle godine.

Pozvali smo ljude da postanu
sluzava plijesan na pola sata.

Zavezali smo ljude jedne za druge

tako da su bili jedna velika stanica

i pozvali smo ih da slijede
pravila sluzave plijesni.

Morate komunicirati oscilacijama,

bez govora.

Morate djelovati kao jedno biće,
jedna stanica,

nema ega,

a motivacija za pokretanje

i istraživanje okoline

je potraga za hranom.

Uslijedilo je kaotično preturanje,
kako je ova skupina stranaca,

povezanih žutim konopcima i u majicama
s natpisom "Biti sluzava plijesan",

tumarala muzejskim parkom.

Kad su došli do drveća, morali su promijeniti

svoje poveznice i promijeniti
se kao velika stanica

bez govorenja.

Ovo je lud pokus na toliko, toliko načina.

Ovo nije vođeno hipotezom.

Nismo pokušali dokazati ni pokazati ništa.

Ali ono nam je pružilo način

aktiviranja velikog dijela javnosti

u razmišljanje o inteligenciji,
djelatnosti, autonomiji,

i dalo nam je zaigranu platformu

za raspravu o

stvarima koje su slijedile.

Jedna od najuzbudljivijih stvari

kod ovog pokusa

bio je razgovor koji je uslijedio.

Potpuno se spontan simpozij dogodio u parku.

Ljudi su govorili o ljudskoj psihologiji,

o tome kako je teško pustiti nešto,

o njihovim osobnostima i egu.

Drugi su ljudi govorili o
komuniciranju bakterija.

Svaka je osoba dala

svoju interpretaciju,

a naš je zaključak ovog pokusa bio

da su ljudi u Rotterdamu vrlo kooperativni,

posebno kad im se da pivo.

Nismo im samo dali zob.

Dali smo im i pivo.

Ali nisu bili učinkoviti kao sluzava plijesan,

a sluzava je plijesan, za mene,

fascinantna tema.

Biološki je fascinantna,

računalno je zanimljiva,

ali je i simbol,

način angažiranja zajednice
u pojedinim temama,

kolektivnom ponašanju, suradnji.

Velik se dio mog rada temelji na
znanstvenim istraživanjima,

tako da je ovo u čast pokusa s labirintom,

ali na drugačiji način.

Sluzava je plijesan i moj radni materijal.

Ona je koproducent fotografija,
ispisa, animacija,

događanja.

I dok sluzava plijesan baš i ne bira

raditi sa mnom.

Ipak se radi o vidu suradnje.

Mogu predvidjeti pojedina ponašanja

kako bih razumjela kako djeluje,

ali ju ne mogu kontrolirati.

Plijesan ima zadnju riječ

u kreativnom procesu.

Na kraju, ima svoju unutarnju estetiku.

Ovi šireći obrasci koje vidimo

vidimo ih u svim oblicima, slojevima prirode,

od riječnih ušća do udara munje,

od krvih žila do neuralnih mreža.

Zasigurno postoje značajna pravila

u ovom jednostavnom,
a opet složenom organizmu,

i bez obzira na našu disciplinu,
perspektivu ili način ispitivanja,

postoji mnogo toga što možemo naučiti

iz promatranja i angažiranja

ove lijepe mrlje bez mozga.

Predstavljam vam Physarum polycephalum.

Hvala.

(Pljesak)