Htjela bih vam predstaviti organizam: sluzavu plijesan, Physarum polycephalum. To je plijesan s krizom identiteta budući da nije plijesan, stoga bismo prvo to trebali raščistiti. Ona je jedna od 700 poznatih sluzavih plijesni koje spadaju u kraljevstvo ameba. To je jednostanični organizam, stanica, koja se spaja s drugim stanicama kako bi stvorila veliku super-stanicu kako bi najučinkovitije iskoristila svoje resurse. Unutar sluzave plijesni možete naći tisuće ili milijune jezgara koje dijele stanični zid i funkcioniraju kao jedan entitet. U svom prirodnom staništu, možete ju naći kako traži hranu u šumskim područjima, kako jede trule biljke, ali ju jednako možete naći u istraživačkim laboratorijima, učionicama pa čak i ateljeima. Prvi sam se puta susrela s njom prije otprilike pet godina. Jedan mi je prijatelj mikrobiolog dao petrijevu zdjelicu s malenom žutom mrljom i rekao mi je da se odem kući igrati s njom. Jedina uputa koju sam dobila bila je da voli tamu i vlagu i da joj je omiljeno jelo zobena kaša. Ja sam umjetnica koja je radila mnogo godina s biologijom, znanstvenim procesima, tako da mi živi materijal nije stran. Radila sam s biljkama, bakterijama, sipama, vinskim mušicama. Željela sam što prije odnijeti svog novog suradnika kući da vidim što može. Odnijela sam ga kući i promatrala. Hranila sam ga raznovrsnom hranom. Proučavala sam kako se umrežava. Stvaralo je veze između izvora hrane. Gledala sam kako ostavlja trag za sobom, što je upućivalo na to gdje je bio. Uočila sam da, kad mu dosadi jedna petrijeva zdjelica, pobjegne i nađe bolji dom. Snimila sam svoja zapažanja koristeći time-lapse fotografiju. Sluzava plijesan raste brzinom otprilike jedan centimetar po satu, tako da nije zanimljiva za gledanje uživo osim ako se radi o nekoj ekstremnoj meditaciji. Korištenjem time-lapsea, mogu promatrati neka prilično zanimljiva ponašanja. Na primjer, kad se nahrani finom hrpom zobi, sluzava plijesan ode istražiti nova područja u različitim smjerovima u isto vrijeme. Kad se ponovno sretne, zna da je ondje već bila, prepozna da je već ondje, prepozna da je ondje i vrati se i raste u drugim smjerovima. Bila sam prilično impresionirana tim pothvatom, kako vreća stanične sluzi može mapirati svoj teritorij, poznavati sebe i kretati se s namjerom. Pronašla sam nebrojene znanstvene studije, istraživanja, članke koji su se bavili ovim organizmom, podijelit ću sada s vama nekoliko njih Na primjer, tim iz sveučilišta Hokkaido u Japanu ispunilo je labirint sluzavom plijesni. Ona se spojila i stvorila veliku stanicu. Stavili su hranu na dva mjesta, zob, naravno, i ona je stvorila vezu između hrane. Povukla se iz praznih dijelova i slijepih završetaka. Postoje četiri moguća puta kroz ovaj labirint, ali je opet iznova plijesan išla najkraćim i najučinkovitijim putem. Prilično pametno. Zaključak istraživanja bio je da sluzava plijesan ima primitivan oblik inteligencije. Druga je studija dovodila zrak plijesni u pravilnim intervalima. Nije joj se svidjelo. Ne voli kad joj je hladno. Ne voli kad je suho. Ponavljali su to u određenim intervalima, i svaki je put sluzava plijesan usporila svoj rast kao odgovor. S druge strane, kod sljedećeg intervala, istraživači nisu uključili hladan zrak, a plijesan je ipak usporila rast u iščekivanju zahladnjenja. Nekako je znala da je vrijeme za hladan zrak koji joj se nije svidio. Zaključak njihovog pokusa je da sluzava plijesan može učiti. Treći pokus: sluzava je plijesan pozvana da istražuje područje prekriveno zobi. Lepezasto se širi. Kako ide, sa svakim čvorom hrane na koji naiđe stvori mrežu, vezu i nastavlja tražiti hranu. Nakon 26 sati stvorila je prilično čvrstu mrežu između različitih zrna zobi. Nema ništa zapanjujuće u tome dok ne saznate da središnje zrno zobi od kojeg je krenula predstavlja Tokio, a da okolna zrnja predstavljaju željezničke stanice u predgrađu. Sluzava je plijesan replicirala prometnu mrežu Tokija. - (Smijeh) - Složenu mrežu razvijenu tijekom vremena preko javnih nastambi, građevina, urbanog planiranja. Ono za što je nama trebalo preko 100 godina, sluzava je plijesan riješila u nešto više od jednog dana. Zaključak njihovog istraživanja bio je da sluzava plijesan može tvoriti učinkovite mreže i rješavati probleme trgovačkih putnika. Ona je biološko računalo. Kao takvo, matematički je modelirana, algoritamski raščlanjena. Bila je ozvučena, replicirana, simulirana. Diljem svijeta, timovi istraživača dekodiraju njezina biološka načela kako bi razumjeli njezine računalne zakonitosti i to primijenili na područja elektronike, programiranja i robotike. Pitanje je, kako ta stvar radi? Nema središnji živčani sustav. Nema mozak, a može izvoditi ponašanja koja povezujemo s moždanom funkcijom. Može učiti, može pamtiti, može rješavati probleme, može donositi odluke. Gdje leži njezina inteligencija? Ovo je mikroskopska snimka koju sam snimila, na povećanju od približno 100 puta, ubrzano oko 20 puta, i unutar sluzave plijesni, postoji ritmično pulsirajuće strujanje, struktura nalik veni nosi stanični materijal, nutrijente i kemijsku informaciju po stanici, tekući prvo u jednom smjeru pa natrag u drugom smjeru. Ova kontinuirana, sinkrona oscilacija unutar stanice omogućava joj da stvori složeno razumijevanje okoline, ali bez makroskopskog kontrolnog središta. Ovdje leži njezina inteligencija. Nisu samo istraživači na sveučilištima zainteresirani za ovaj organizam. Prije nekoliko sam godina pokrenula SliMoCo, Udruženje za Sluzavu Plijesan (eng. Slime Mould Collective.) To je online, otvorena, demokratska mreža za istraživače sluzave plijesni i entuzijaste kako bi mogli dijeliti svoje znanje i istraživanja preko granica pojedinih disciplina i akademskih granica. Članstvo se samo izabire. Ljudi su ovu inicijativu pronašli na način na koji sluzava plijesan pronalazi zob. Sastoji se od znanstvenika, informatičara i istraživača, ali i od umjetnika kao što sam ja, arhitekata, dizajnera, pisaca, aktivista, čega god. To je vrlo zanimljiva, eklektična ekipa. Evo nekoliko primjera: umjetnik koji slika s fluorescentnim Physarumom; ekipa koja surađuje i koja kombinira biološki i elektronički dizajn s 3D printanjem u radionici; još jedan umjetnik koji koristi sluzavu plijesan kako bi pokrenuo zajednicu da mapira svoje područje. Ovdje se sluzava plijesan izravno koristi kao biološko oruđe, ali metaforički kao simbol načina govorenja o socijalnoj koheziji, komunikaciji i suradnji. Postoje i druge aktivnosti. Vodim mnogo radionica o sluzavoj plijesni, kreativan način druženja s organizmom. Pozivamo ljude da dođu i nauče koje odlične stvari ona može učiniti, i da osmisle svoj pokus u petrijevoj zdjelici, u okolišu u kojem će sluzava plijesan navigirati i u kojem će moći testirati njezina svojstva. Svi nose kući novog ljubimca i pozvani su da objave svoje rezultate na Slime Mould Collective. A ta mi je zajednica omogućila da stvorim suradnju s cijelim spektrom zanimljivih ljudi. Radila sam s filmašima na cjelovečernjem dokumentarcu o sluzavoj plijesni naglašavam cjelovečernjem, i u posljednjim je fazama uređivanja i stiže u kina ubrzo. (Smijeh) Omogućilo mi je i da provedem, prema mojoj spoznaji, prvo istraživanje s čovjekom i sluzavom plijesni. Ovo je dio izložbe u Rotterdamu prošle godine. Pozvali smo ljude da postanu sluzava plijesan na pola sata. Zavezali smo ljude jedne za druge tako da su bili jedna velika stanica i pozvali smo ih da slijede pravila sluzave plijesni. Morate komunicirati oscilacijama, bez govora. Morate djelovati kao jedno biće, jedna stanica, nema ega, a motivacija za pokretanje i istraživanje okoline je potraga za hranom. Uslijedilo je kaotično preturanje, kako je ova skupina stranaca, povezanih žutim konopcima i u majicama s natpisom "Biti sluzava plijesan", tumarala muzejskim parkom. Kad su došli do drveća, morali su promijeniti svoje poveznice i promijeniti se kao velika stanica bez govorenja. Ovo je lud pokus na toliko, toliko načina. Ovo nije vođeno hipotezom. Nismo pokušali dokazati ni pokazati ništa. Ali ono nam je pružilo način aktiviranja velikog dijela javnosti u razmišljanje o inteligenciji, djelatnosti, autonomiji, i dalo nam je zaigranu platformu za raspravu o stvarima koje su slijedile. Jedna od najuzbudljivijih stvari kod ovog pokusa bio je razgovor koji je uslijedio. Potpuno se spontan simpozij dogodio u parku. Ljudi su govorili o ljudskoj psihologiji, o tome kako je teško pustiti nešto, o njihovim osobnostima i egu. Drugi su ljudi govorili o komuniciranju bakterija. Svaka je osoba dala svoju interpretaciju, a naš je zaključak ovog pokusa bio da su ljudi u Rotterdamu vrlo kooperativni, posebno kad im se da pivo. Nismo im samo dali zob. Dali smo im i pivo. Ali nisu bili učinkoviti kao sluzava plijesan, a sluzava je plijesan, za mene, fascinantna tema. Biološki je fascinantna, računalno je zanimljiva, ali je i simbol, način angažiranja zajednice u pojedinim temama, kolektivnom ponašanju, suradnji. Velik se dio mog rada temelji na znanstvenim istraživanjima, tako da je ovo u čast pokusa s labirintom, ali na drugačiji način. Sluzava je plijesan i moj radni materijal. Ona je koproducent fotografija, ispisa, animacija, događanja. I dok sluzava plijesan baš i ne bira raditi sa mnom. Ipak se radi o vidu suradnje. Mogu predvidjeti pojedina ponašanja kako bih razumjela kako djeluje, ali ju ne mogu kontrolirati. Plijesan ima zadnju riječ u kreativnom procesu. Na kraju, ima svoju unutarnju estetiku. Ovi šireći obrasci koje vidimo vidimo ih u svim oblicima, slojevima prirode, od riječnih ušća do udara munje, od krvih žila do neuralnih mreža. Zasigurno postoje značajna pravila u ovom jednostavnom, a opet složenom organizmu, i bez obzira na našu disciplinu, perspektivu ili način ispitivanja, postoji mnogo toga što možemo naučiti iz promatranja i angažiranja ove lijepe mrlje bez mozga. Predstavljam vam Physarum polycephalum. Hvala. (Pljesak)