Zašto bi trebali znati koliko vaši kolege zarađuju

Kolika vam je plaća? Koliko je to u odnosu na ono što vaši kolege zarađuju? Te stvari bi i vi, i vaši kolege trebali znati, napominje istraživač iz polja menadžmenta, David Burkus. U ovom govoru, Burkus preispituje naše kulturološke pretpostavke o tajenju koliko zarađujemo, i jakim argumentom iznosi kako dijeljenje te informacije može doprinijeti zaposlenicima, organizacijama, i društvu.

Kolika vam je plaća?

Nemojte glasno odgovoriti.

Ali stavite brojku u svojoj glavi.

Sada: Što mislite, koliko osoba
pored vas zarađuje?

Ponovno, nemojte glasno odgovoriti.

(Smijeh)

Na poslu, koliko mislite

osoba koja sjedi kraj vas zarađuje?

Znate li?

Biste li trebali znati?

Ako primjetite, malo mi je neugodno
postaviti vam ova pitanja.

Ali priznajte --
u neku ruku želite znati.

Većini nas nije ugodno razmišljati
o iznošenju naše plaće.

Ne bismo trebali to reći našim susjedima,

i definitivno ne bismo to trebali reći
našim susjedima na poslu.

Pretpostavka je da kada bi svi znali
koliko svatko zarađuje,

izbio bi kaos.

Uslijedile bi prepirke, svađe,

čak bi bilo i ljudi koji bi dali ostavku.

Ali, što ako je tajnovitost zapravo
razlog svoj toj svađi?

I što bi se dogodilo kada bi
uklonili tu tajnovitost?

Što ako otvorenost uveća
osjećaj pravde i suradnje

u organizaciji?

Što bi se dogodilo kada bi plaće bile
totalno transparentne?

Posljednjih nekoliko godina,

proučavao sam korporativne i
poduzetničke vođe

koji preispituju konvencionalne mudrosti
o tome kako voditi tvrtku.

I pitanje plaće se stalno pojavljuje.

I odgovori iznenađuju.

Ispostavlja se kako
transparentnost plaća --

otvorenost o plaćama u cijeloj tvrtki --

doprinosi boljem radnom mjestu
za zaposlenike

i za tvrtku.

Kada ljudi ne znaju koliko zarađuju
u odnosu na kolege,

veća je vjerojatnost da se osjećaju
potplaćenima

i čak kao žrtve diskriminacije.

Želite li raditi u tvrtki koja
odobrava ideju

da se osjećate potplaćeno ili
diskriminirano?

A držanje plaća u tajnovitosi
doprinosi upravo tome,

i ta praksa je stara koliko je i
učestala,

unatoč činjenici kako u
Sjedinjenim Državama

zakon stoji na strani zaposlenika
kada pričaju o plaći.

U jednom poznatom primjeru od prije
nekoliko desetljeća,

menadžment Vanity Fair časopisa

je cirkulirao memo poruku naslovljenu:

"Zabranjen Razgovor O Primljenoj Plaći
Među Zaposlenicima."

"Zabranjen" razgovor o primljenoj plaći
među zaposlenicima.

Taj memorandum nisu svi dobro primili.

Književni likovi New York-a,
Dorothy Parker,

Robert Benchley i Robert Sherwood,

svi pisci za Okrugli Stol Algonquin-a,

su odlučili založiti se za transparentnost

i pojavili se idući dan na poslu

noseći oko vrata znak sa ispisanom plaćom.

(Smijeh)

Zamislite da se pojavite na poslu

sa svojom plaćom ispisanom preko
prsa kako bi svi vidjeli.

Ali zašto bi tvrtka željela
obeshrabriti razgovore o plaćama?

Zašto neki ljudi to prihvate,
dok se drugi bune protiv toga?

Ispostavlja se da, unatoč pretpostavkama,

tajnovitost plaća doprinosi velikim
uštedama novca.

Vidite, držanje plaća u tajnosti

dovodi do nečega što ekonomisti nazivaju
"asimetričnost informacija."

To je situacija gdje,
prilikom pregovora,

jedna strana ima puno više informacija
nego druga strana.

A kod zapošljavanja ili promocije
ili razgovora o povišici,

poslodavac može koristiti tu tajnovitost
kako bi uštedio puno novca.

Zamislite koliko bolje bi mogli
pregovarati o povišici

kada bi znali svačiju plaću.

Ekonomisti upozoravaju kako
asimetričnost informacija

može doprinijeti lošem tržištu.

Netko ostavi ispis plaća na kopirki

i odjednom svi viču jedni na druge.

Zapravo, oni upozoravaju

kako asimetričnost informacija može
dovesti do potpunog sloma tržišta.

I mislim kako smo gotovo tamo.

Evo zašto:

prvo, većina zaposlenika ne zna kakva je
njihova plaća u odnosu na plaće kolega.

U istraživanju iz 2015. godine, na 70,000
zaposlenika,

dvije trećine svih koji su plaćeni
po stopama tržišta

se osjećaju potplaćenima.

I od svih koji se osjećaju potplaćenima,

60 posto njih je reklo kako namjeravaju
dati ostavku

bez obzira na to gdje se nalaze --
potplaćeni, preplaćeni

ili plaćeni po stopi tržišta.

Kada bi sudjelovali u tom istraživanju,
što biste rekli?

Jeste li potplaćeni?

Čekajte -- kako možete to znati

kada vam je zabranjeno pričati o tome?

Iduće, asimetričnost informacija,
tajnovitost plaća,

lako vode do zapostavljanja
diskriminacije

koja već danas postoji na tržištu.

U izvješću iz 2011. godine sa Instituta
za Istraživanje Ženskih Prava,

nesrazmjer u plaćama između
muškaraca i žena

je bio 23 posto.

Tu proizlazi ta razlika od 77 centi
na dolar.

Ali u Federalnoj Vladi,

gdje su plaće vezane uz određene
razrede

i svatko zna koji su to razredi,

nesrazmjer u plaćama se smanji
na 11 posto --

i to je prije kontroliranja
bilo kojeg od faktora

za koje ekonomisti raspravljaju da li
ih kontrolirati ili ne.

Ukoliko stvarno želimo ukinuti
nesrazmjer u plaćama,

možda bismo trebali objaviti ispis plaća.

Ako ovako izgleda potpuni slom tržišta,

onda otvorenost predstavlja jedini
način da se uspostavi pravednost.

Shvaćam kako davanjem ljudima do znanja
koliko zarađujete

može biti neugodno,

no nije li manje neugodno

nego se uvijek pitati da li ste
diskriminirani,

ili da li su vaša žena ili kćer ili
sestra nepravedno plaćene?

Otvorenost predstavlja najbolji način da
se osigura pravda

i transparentnost plaća radi upravo to.

Zato su korporativni i poduzetnički vođe

eksperimentirali godinama sa razgovorima
o plaćama.

Poput Dane Atkinson-a.

Dane je serijski poduzetnik koji
je osnovao mnogo tvrtki

gdje je plaća bila tajna

i čak je iskoristio tu situaciju kako
bi platio dvije jednako kvalificirane

osobe drastično različite plaće,

ovisno kako dobro mogu pregovarati.

I Dane je svjediočio svađi koja je
uslijedila kao rezultat toga.

Stoga, kada je osnovao svoju najnoviju
tvrtku, SumAll,

posvetio se transparentnosti plaća od
samog početka.

I rezultati su bili nevjerojatni.

I u svakom istraživanju,

kada ljudi znaju koliko su plaćeni,

i koliko je to u usporedbi sa kolegama,

veća je vjerojatnost kako će marno raditi
kako bi se poboljšali,

veća je vjerojatnost da su prisutni,
i manja šansa da daju ostavku.

I zato Dane nije sam.

Od tehnoloških start-up-ova, poput
Buffer-a,

sve do desetaka tisuća zaposlenih
u Whole Foods-u,

gdje, ne samo da je vaša plaća poznata
svima,

već i podaci o uspješnosti trgovine i
vašeg tima

su dostupni na intranetu tvrtke

svim zaposlenicima.

Transparentnost plaća može
poprimiti puno oblika.

Jedna veličina ne odgovara svima.

Neki objave plaće kako bi ih svi vidjeli.

Neki ih drže u sklopu tvrtke.

Neki objave formule za izračun plaća,

dok drugi objave razrede plaća

i dodjele te razrede zaposlenicima.

Stoga ne morate napraviti znakove

za sve zaposlenike da ih nose po uredu.

I ne morate biti jedini koji nosi znak

koji ste izradili kod kuće.

Ali, svi mi možemo doprinijeti
transparentnosti plaća.

Za sve vas koji imate autoritet

da krenete prema transparentnosti:

vrijeme je da se krene naprijed.

I za sve vas koji nemate taj autoritet:

vrijeme je da se založite za pravo
da ga imate.

Koliko ste plaćeni?

I koliko je to u usporedbi sa ljudima
s kojima radite?

Trebali biste to znati.

Jednako kao i oni.

Hvala vam.

(Pljesak)