Epidemije u budućnosti? Mi nismo spremni.

U 2014. godini, svijet je izbjegao katastrofalno globalno izbijanje ebole, zahvaljujući tisućama nesebičnih zdravstvenih radnika, ali isto tako i zbog čiste sreće. Kada se osvrnemo na ovu epidemiju, znamo što smo mogli napravitii bolje. Sada je vrijeme, predlaže Bill Gates, da stavimo sve naše dobre ideje u praksu; od planiranja scenarija do istraživanja cjepiva, te do obučavanja zdravstvenih radnika. Kao što on kaže:" Nema potrebe za panikom, ali moramo se pokrenuti."

Kada sam bio dijete

katastrofa o kojoj smo najviše
brinuli je bio nuklearni rat.

Zbog toga smo imali bačvu
poput ove u našem podrumu

napunjenu konzervama hrane i vode.

Kada bi došlo do nuklearnog rata,

trebali smo sići u podrum,
sakriti se i jesti iz te bačve.

Danas, najveći rizik
od globalne katastrofe

ne izgleda ovako.

Zapravo, izgleda ovako.

Ako postoji išta što će ubiti 10 milijuna
ljudi u idućih nekoliko desetljeća,

najvjerojatnije je da će
to biti vrlo zarazni virus,

a ne rat.

Ne rakete, nego mikrobi.

Dio razloga za ovo je činjenica

da smo uložili puno novca u
odvraćanje od nuklearnog oružja.

Ali zapravo smo uložili jako malo
u sustav za zaustavljanje epidemije.

Nismo spremni za sljedeću epidemiju.

Pogledajmo ebolu.

Siguran sam da ste svi vi
pročitali o njoj u novinama;

puno teških izazova.

Ja sam je pažljivo pratio
kroz sredstva za analizu slučaja

koje koristimo kako bismo pratili
istrebljenje dječje paralize.

I kako pratite događaje,

vidi se da problem nije u tome što nije
bilo sustava koji nije radio dovoljno dobro,

nego je problem bio u tome što
uopće nismo imali sustav.

Zapravo, postoje neki
poprilično vidljivi nedostaci.

Nismo imali grupu epidemiologa
spremnih da reagiraju

i vide o kojoj je bolesti riječ
i koliko se raširila.

Izvješća su došla.

Bila su odgađana dok nisu
postavljena na internet

i bila su strašno netočna.

Nismo imali medicinski
tim spreman za reakciju.

Nismo znali kako pripremiti ljude.

Liječnici Bez Granica su radili
odličan posao u orkestriranju volontera,

ali čak i tada smo bili puno
sporiji nego što smo trebali

u prebacivanju tisuća
radnika u ove države.

A velika epidemija zahtijeva od nas da
imamo stotine tisuća radnika.

Nismo imali nikoga da nadgleda terapije.

Nikoga da pregleda dijagnostiku.

Nikoga tko bi shvatio kakvi
bi alati trebali biti korišteni.

Na primjer, mogli
smo uzeti krv preživjelih,

obraditi je te ubrizgati plazmu
nazad u ljude kako bismo ih zaštitili.

Ali to nikada nije oprobano.

Tako da smo imali puno nedostataka.

I ove stvari su zapravo globalni neuspjeh.

WHO je financirana da nadgleda epidemije,
ali ne da radi stvari o kojima sam pričao.

Naravno, u filmovima je
sve bitno drugačije.

U filmovima imate grupu zgodnih
epidemiologa spremnih za akciju.

Oni krenu i spase dan;
ali to je samo Hollywood.

Neuspjeh u pripremanju bi
mogao dozvoliti idućoj epidemiji

da bude dramatično
više razarajuća od ebole.

Pogledajmo napredak
ebole tijekom ove godine.

Oko 10,000 mrtvih

od kojih su skoro svi bili u
tri zapadnoafričke države.

Postoje tri razloga zašto
se nije još proširila.

Prvi razlog je zato što smo imali
puno heroizma među zdravstvenim radnicima.

Oni su našli ljude i spriječili
su daljne infekcije.

Drugi razlog je sama priroda virusa.

Ebola se ne širi zrakom.

Tako da do vremena kada su zarazni,

većina ljudi je toliko
bolesna da su vezani za krevet.

Treći razlog je to što
nije dospjela u urbana područja.

No, to je bila samo sreća.

Da je penetrirala dublje
u urbana područja,

brojevi slučajeva zaraze
bi bili mnogo veći.

Idući put možda nećemo biti ovako sretni.

Mogli bismo imati virus gdje će se
ljudi osjećati dobro iako su zarazni

da će onda putovati zrakoplovima
ili će ići na tržnice.

Izvor potencijalnog virusa bi mogla
biti prirodna epidemija poput ebole,

ali bi mogao biti i bioterorizam.

Tako da postoji mogućnost
da stvari budu tisuću puta gore.

Zapravo, pogledajmo model
virusa koji se širi zrakom,

poput Španjolske gripe iz 1918.

Ovo bi se dogodilo.

Kroz svijet bi se proširio
velikom brzinom.

Vidite da bi oko 30 milijuna
ljudi umrlo od epidemije.

Ovo je ozbiljan problem.

I trebali bismo biti zabrinuti.

Ali zapravo, mi možemo
napraviti jako dobar sustav za odgovor.

Imamo sve znanstvene i tehnološke
beneficije o kojima možemo pričati ovdje.

Imamo mobilne telefone

kojima bismo mogli dobiti informacije
od javnosti, ali i davati ih.

Imamo satelitske mape preko kojih možemo
vidjeti gdje su ljudi i kuda se kreću.

Postoji napredak u biologiji

koji bi trebao dramatično promijeniti brzinu
vremena potrebnog da pregledamo patogen

te bi bilo moguće napraviti lijekove
i cjepiva koji odgovaraju tom patogenu.

Mi imamo sredstva,

ali ta sredstva trebaju biti stavljena
u cjelokupni globalni zdravstveni sustav.

I trebamo pripravnost.

Po mom mišljenju, najbolje
lekcije kako da se pripremimo

dobijamo iz načina na koji ratujemo.

Za vojnike imamo puno vrijeme dok čekaju.

Imamo rezerve koje se
mjere u ogromnim brojkama.

NATO ima mobilnu jedinicu
koja može krenuti vrlo brzo.

NATO radi puno ratnih igrica
kako bi testirali jesu li ljudi spremni.

Također, testira
znaju li o gorivima i logistici

i razumiju li iste radio frekvencije,

Tako da su oni spremni za akciju.

To su stvari koje trebamo imati kako bismo
bili spremni za sučeljavanje s epidemijom.

Koji su ključni dijelovi?

Prvo, trebamo jake zdravstvene
sustave u siromašnim državama.

Tako da bi majke mogle sigurno rađati

i djeca bi mogla dobiti sva cjepiva.

Ali također, mogli bismo predvidjeti
izbijanje epidemije vrlo rano.

Trebamo rezervne medicinske korpuse;

mnogo ljudi koji bi
stekli obuku i temelje

kako bi bili spremni i stručni.

I onda trebamo upariti
to medicinsko osoblje s vojskom

kako bismo imali vojnu prednost i logistiku

i kako bismo mogli osiguravati područja.

Moramo raditi simulacije,

"igre mikroba", ne igre ratova,
kako bismo vidjeli gdje su rupe u sustavu.

Zadnji put kada smo
imali "igru mikroba" u Americi

bilo je to 2001. godine,
i nije prošlo dobro.

Sadašnji rezultat je
mikrobi: 1 - ljudi: 0.

Naposljetku, trebamo puno naprednog
I&R-a u cijepljenju i dijagnostici.

Postoje veliki napretci poput
onih koji su povezani s Adeno virusom,

a koji bi mogli raditi vrlo, vrlo brzo.

Ja nemam točan proračun koji
bi odredio koliko bi ovo koštalo,

ali sam vrlo siguran da je poprilično
jeftin u usporedbi s potencijalnom štetom.

Svjetska banka procjenjuje da, kada
bismo imali epidemiju gripe širom svijeta,

vrijednost svjetskog bogatstva bi pala
za više od tri trilijuna dolara

i imali bismo milijune i milijune mrtvih.

Ovakve investicije nude
značajne beneficije

koje nadilaze spremnost za epidemiju.

Osnovno zdravstvo,
istraživanje i razvoj (R&D),

ovakve stvari bi umanjile
trošak svjetskog zdravstva

i učinile bi svijet puno sigurnijim.

Zbog ovoga mislim da bi
spomenuto trebalo biti prioritet.

Ne trebamo paničariti.

Ne trebamo skupljati konzerve
špageta niti silaziti u podrume.

Ali moramo otpočeti s radom
zato što vrijeme nije na našoj strani.

Zapravo, ako postoji jedna pozitivna stvar
koja može proizaći iz epidemije ebole,

to je nekakva vrsta uranjenog
upozorenja, poziva na buđenje i pripremu.

Ako počnemo sada, možemo biti
spremni za sljedeću epidemiju.

Hvala Vam.

(Pljesak)