Promišljanje o nevjeri ... govor za svakoga tko je ikada volio

Nevjera je krajnja izdaja, no mora li to tako biti? Terapeutkinja za veze Esther Perel proučava zašto ljudi varaju i otkriva zašto su afere tako traumatične - ugrožavaju našu emocionalnu sigurnost. Kako bilo, ona u nevjeri vidi i nešto neočekivano - izraz čežnje i gubitka. Ovo je nešto što mora pogledati svatko tko je ikad varao ili bio prevaren ili svatko tko samo želi sagledati veze iz druge perspektive.

Zašto varamo?

Zašto varaju i oni koji su sretni?

A kad kažemo "preljub",
na što točno mislimo?

Je li to afera, ljubavna priča,
plaćeni za seks, chatanje,

masaža sa sretnim završetkom?

Zašto mislimo da muškarci
varaju iz dosade i straha od intimnosti,

a žene iz usamljenosti
i želje za intimnosti?

Znači li prijevara
kraj veze baš svaki put?

Zadnjih deset godina putovala sam svijetom

i intenzivno radila sa stotinama parova

koje je nevjera slomila.

Ima jedan jednostavan prijestup

koji ljubavni par može stajati veze,

zajedničke sreće, pa čak
i samog identiteta - prijevara.

No taj iznimno uobičajen čin
često se pogrešno tumači.

Ovaj je govor namijenjen
svakome tko je ikada volio.

Preljubi postoje otkako je brakova,

a isto toliko dugo postoje
i tabui vezani uz njih.

Preljub braku daje
otpornost vrijednu divljenja,

to je jedina zapovijed

koja se u Bibliji dvaput spominje:

jednom kao čin, drugi put kao misao.

(Smijeh)

Kako pomiriti nešto što je općezabranjeno,

i općeprakticirano?

Kroz povijest muškarci
su gotovo imali dozvolu varati

uz vrlo malo posljedica

te imaju mnoštvo bioloških
i evolucijskih teorija

koje opravdavaju
njihovu potrebu za skitnjom.

Dakle, dvostruka su mjerila
stara koliko i sam preljub.

Ali tko zna što se zaista događa
pod plahtama, zar ne?

Kad se radi o seksu,

od muškaraca se očekuje
da likuju i pretjeruju,

a od žena da se skrivaju,
umanjuju važnost i niječu,

što i nije tako čudno kad razmislimo
o tome da postoji još devet država

u kojima se žene ubija zbog prijevare.

Monogamija je nekoć značila:
"jedna osoba do kraja života".

U današnje vrijeme znači:
"jedna po jedna osoba".

(Smijeh)

(Pljesak)

Mnogi od vas vjerojatno su jednom rekli

kako su monogamni u svim svojim vezama.

(Smijeh)

Nekoć smo se ženili

i po prvi put spavali s nekim.

Sad se ženimo

i prestajemo spavati s drugima.

Monogamija nije imala veze s ljubavi.

Muškarci su računali na ženinu vjernost

kako bi znali čija su djeca

i kome će pripasti krave kad umru.

Svi žele znati

koliko ljudi vara.

To me ispituju još otkako
sam stigla na ovu konferenciju.

(Smijeh)

Ovo se odnosi i na vas.

Definicija preljuba
neprestano se proširuje:

sexting, pornići, tajno sudjelovanje
na portalima za upoznavanje.

Budući da nema jedinstvene definicije
koju svi prihvaćaju

o tome što se smatra nevjerom,

procjene uvelike variraju od 26 % do 75 %,

a još smo i hodajuća proturječja -

95 % nas kaže da je užasno pogrešno

da nam partner laže o aferi,

a gotovo isti postotak nas govori

da bismo i mi radili upravo to
kad bismo mi bili ti koji varaju.

(Smijeh)

Sviđa mi se ova definicija afere -

ujedinjuje tri ključna elementa:

tajna veza, koja je ključan dio afere;

emocionalna veza određenog stupnja;

i seksualna alkemija.

"Alkemija" je ovdje ključna riječ

jer su erotski trnci takvi da
samo zamišljanje poljupca

može biti jednako snažno i čudesno

kao i sati pravog vođenja ljubavi.

Kao što je Proust rekao,

za ljubav je kriva naša mašta,
a ne druga osoba.

Nikad nije bilo lakše varati,

a istovremeno nikad
nije bilo teže prevaru zatajiti.

Nikad prije prevara nije imala
toliku psihološku cijenu.

Kad je brak bio ekonomska računica,

nevjera je ugrožavala ekonomsku sigurnost,

ali otkako je brak romantični dogovor,

prijevara ugrožava
našu emocionalnu sigurnost.

Ironično je da je prijevara nekoć

bila prostor u kojem smo
tražili pravu ljubav,

a otkako ljubav tražimo u braku,

prijevara uništava tu ljubav.

Postoje tri načina na koja prijevara
u današnje vrijeme drugačije boli.

Postoji romantični ideal
u kojemu od jedne osobe tražimo

ispunjavanje naše
beskonačno duge liste potreba:

najbolji ljubavnik, najbolji prijatelj,

najbolji roditelj,
najveća osoba od povjerenja,

emocionalni pratilac,
intelektualni parnjak.

To sam ja: izabrana sam, jedinstvena,

prijeko potrebna, nezamjenjiva,

ja sam ona prava.

A prijevara mi poručuje da nisam.

To je potpuna izdaja.

Nevjera uništava veliku ljubavnu težnju,

no i kroz povijest
oduvijek je bila bolna,

u današnje je vrijeme
nerijetko traumatična

jer ugrožava naš doživljaj sebe.

Moj pacijent Fernando je pokošen.

Govori: "Mislio sam
da poznajem svoj život,

da poznajem nju,
nas kao par, sebe,

a sada sve preispitujem."

Nevjera - narušavanje povjerenja,
kriza identiteta.

Pita se može li joj više vjerovati.

Može li ikome ikada više vjerovati.

To mi govori i moja pacijentica Heather

kada priča svoju priču o Nicku.

Vjenčani su, imaju dvoje djece

i Nick je upravo otišao na poslovni put,

a Heather se igra
s dečkima na njegovom iPadu.

Odjednom se na ekranu prikaže poruka:

"Jedva čekam da te vidim."

Neobično, pomisli, tek smo se vidjeli.

Zatim sljedeća poruka:

"Jedva čekam da te držim u naručju."

I Heather konačno shvati

da poruke nisu za nju.

Ispričala mi je i kako je
i njezin otac bio nevjeran,

ali majka je pronašla
mali račun u njegovu džepu

i malo ruža na ovratniku.

Heather krene kopati,

pronađe stotine razmijenjenih poruka

i razmijenjenih slika
i izraženih želja.

Jasni detalji Nickove dvogodišnje afere

pred njom se otkrivaju.

Zamislila sam se nad tim:

afere u digitalno doba
smrt su od tisuća uboda,

no postoji još jedan paradoks
s kojim se nosimo ovih dana.

Zbog romantičnog ideala

jedinstvenim žarom
oslanjamo se na partnerovu vjernost,

ali sad kao nikad prije
imamo nagon lutati,

i to ne zato što u današnje vrijeme
imamo neke nove želje,

već zato što živimo u doba

u kojemu smatramo da je
naše pravo slijediti svoje želje

jer je ovo kultura
u kojoj zaslužujemo biti sretni,

a ukoliko smo se nekoć
rastajali jer smo bili nesretni,

danas se rastajemo
jer bismo mogli biti i sretniji.

Ukoliko je prije rastava bila sramotna,

danas je ostajanje u braku
unatoč činjenici da možemo otići

nova sramota.

Heather ne može razgovarati s prijateljima

jer se boji da će je osuđivati
jer još uvijek voli Nicka,

a od svakoga dobiva isti savjet:

Ostavi ga. Izbaci ga na ulicu.

Da je situacija obrnuta,
Nick bi se našao u istoj situaciji.

Ostajanje je nova sramota.

Ukoliko se možemo rastati,

čemu preljubi?

Uobičajena pretpostavka
glasi: ukoliko netko vara,

nešto nije u redu ili s vezom ili s vama,

ali radi se o milijunima, ne mogu
baš svi biti patološki slučajevi.

Logika nalaže: ukoliko kod kuće
dobivaš sve što ti treba,

nema potrebe da tražiš negdje drugdje.

Pretpostavimo da postoji savršen brak

koji će nas odvratiti od lutanja.

Ali što ako strast ima rok trajanja?

Što ako postoje stvari koje ni dobra veza

ne može pružiti?

Ako i sretni ljudi varaju,

u čemu je stvar?

Velika većina ljudi s kojima radim

nisu kronični ženskaroši.

To su ljudi koji imaju
snažna monogamna uvjerenja,

bar po pitanju svog partnera,

a opet se nađu u konfliktu

vlastitih uvjerenja i ponašanja.

To su često ljudi koji su
desetljećima bili vjerni,

ali jednog dana prijeđu granicu

za koju nikad nisu mislili da će prijeći

i riskiraju da izgube sve.

Za tračak čega?

Prijevara je čin izdaje,

ali i izraz čežnje i gubitka.

U korijenu prijevare često naiđemo

na želju i čežnju
za emocionalnom povezanosti,

za nečim novim, za slobodom,
autonomijom, seksualnim intenzitetom,

za željom da ponovno
pronađemo izgubljeni dio nas

ili pokušaj vraćanja živosti
usprkos gubitku i tragediji.

Razmišljam o Priyi,
još jednoj svojoj pacijentici

koja je sretno udana,

voli svoga supruga

i nikada ga ne bi povrijedila,

ali rekla mi je

da uvijek radi ono što se od nje očekuje:

dobra djevojka, dobra žena, dobra majka,

brine za svoje roditelje doseljenike.

Priya se zaljubila u arborista
koji je uklonio drvo iz njezinog dvorišta

nakon uragana Sandy.

Čista joj je suprotnost
sa svojim kamionom i tetovažama.

Priyina afera u 47. godini vezana je
uz mladost koju nikad nije proživjela.

Njezina mi priča pokazuje
da kad težimo tuđem pogledu,

ne udaljavamo se uvijek
od našeg partnera,

već od osobe koja smo sami postali.

Ne radi se toliko o tome
da tražimo drugu osobu,

koliko se radi o tome
da tražimo drugoga sebe.

Diljem svijeta

ljudi koji varaju govore mi ovo -

osjećaju se živo.

Često mi pričaju o nedavnim gubitcima -

o preminulom roditelju,

o preminulom prijatelju,

o lošim nalazima.

Smrt i smrtnost često
se nalaze ispod površine prijevare

jer postavljaju određena pitanja.

Je li to to? Postoji li nešto više?

Čeka li me još 25 godina ovakvog života?

Hoću li se ikad više ovako osjećati?

Zbog toga mislim da su možda ova pitanja

ona koja nas tjeraju da prijeđemo granicu

i da su neke afere
pokušaj da pobijedimo smrt

protuotrovom.

Bez obzira na to što vi mislili,

prevare imaju manje veze
sa seksom, a puno više sa željom,

sa željom za pažnjom, sa željom
da se osjećamo posebno,

sa željom da se osjećamo važno.

Sama struktura prevare,

činjenica da ne možemo imati ljubavnika

hrani želju.

To je stroj za želju

koji zbog nedovršenosti, nejasnosti,

hrani želju za onim što ne možemo imati.

Neki od vas vjerojatno misle

da se prevare ne događaju
u otvorenim vezama,

ali događaju se.

Kao prvo, priča o monogamiji nije ista

kao i priča o nevjeri,

ali čini se da čak i kad možemo

slobodno birati druge seksualne partnere,

još nas uvijek mami moć zabranjenog voća.

Ukoliko napravimo ono što ne bismo smjeli,

osjećamo se kao da radimo
ono što uistinu želimo.

Mnogim sam svojim pacijentima rekla

da kada bi u svoje veze unijeli

desetinu smjelosti, mašte i elana

koji ulažu u afere,

vjerojatno mi ne bi
imali potrebu dolaziti.

(Smijeh)

Kako se oporaviti od prijevare?

Želja je jaka.

Izdaja je jaka.

Ali može se izliječiti.

A neke su prijevare posmrtno zvono

vezama koje su već bile na umoru,

no neke će nas druge
osvijestiti za neke nove mogućnosti.

Većina parova

koji su doživjeli prevare ostaju zajedno.

Neki od njih jedva prežive,

a drugi tu krizu pretvore u priliku,

to pretvore u proizvodno iskustvo,

mislim da je to čak točnije
za prevarenu stranu

koja često kaže:

"Misliš da ja nisam htio nešto više?

No nisam."

Kad se prijevara otkrije,

i oni imaju pravo tražiti više

i više ne moraju održavati status quo

od kojeg ionako možda
nisu imali neke prevelike koristi.

Primijetila sam da jako puno parova

odmah nakon afere

zbog tog nereda
koji može dovesti do novog reda

vode duboke, iskrene i otvorene razgovore

kakve nisu vodili desetljećima,

a partneri koji su bili
seksualno ravnodušni

odjednom postanu prepuni požude

za koju ne znaju odakle dolazi.

Ima nešto u strahu od gubitka
što ponovno rasplamsa staru čežnju

i otvara mjesto nekoj sasvim novoj istini.

Kad se afera razotkrije,

što parovi mogu učiniti?

Znamo da oporavak počinje

kad počinitelj prizna svoju grešku.

Dakle, partner koji je imao aferu,

Nick,

jedna je stvar prekinuti je,

ali od toga je važniji čin izražavanja

krivnje i pokajanja
zbog toga što je povrijedio ženu.

No,

primijetila sam da se
jako puno ljudi koji su prevarili

osjeća užasno jer su povrijedili partnera,

ali ne osjećaju se krivo
zbog samog iskustva afere,

a to je važna razlika.

Nick mora paziti na vezu.

Mora na neko vrijeme
postati zaštitnik granica,

on ih mora podići

jer ako malo razmisli o tome,

može umanjiti Heatherinu opsesiju

i trud da se prijevara ne zaboravi

te samim time početi
ponovno uspostavljati povjerenje.

A za Heather,

odnosno za prevarenog partnera,

ključno je bavljenje stvarima
koje joj vraćaju osjećaj osobne važnosti,

važno je okružiti se ljubavlju
i prijateljima i aktivnostima

koje vraćaju radost, smisao i identitet,

ali još je važnije

obuzdati znatiželju
za traženjem prljavih detalja -

Gdje ste bili?

Koliko ste to često radili?
Je li bolja od mene? --

to su pitanja koja nanose još više boli

i uzrokuju besane noći.

Umjesto toga, bolje je
služiti se istraživačkim pitanjima,

pitanjima koja tragaju
za značenjem i motivima --

Što ti je značila ova afera?

Što si u njoj mogao izraziti ili iskusiti,

a što više nisi mogao sa mnom?

Kako bi se osjećao kad bi došao kući?

Što cijeniš u našoj vezi?

Je li ti drago što je gotovo?

Svaka će prijevara redefinirati odnos

i svaki će par odlučiti

što će ona ostaviti za sobom.

No, prijevare će se i dalje
događati, ne idu nikamo,

a dvojbe između ljubavi i čežnje

ne daju samo jednostavne odgovore,
crno - bijele, dobre i loše,

žrtve i počinitelje.

Izdaja u vezi dolazi
u različitim oblicima.

Partnera možete izdati na brojne načine -

prezirom, zanemarivanjem,

ravnodušnošću, nasiljem.

Seksualna izdaja samo je jedan
od načina da povrijedite partnera.

Drugim riječima, žrtva prijevare

nije uvijek žrtva i u braku.

Slušate me

i znam što mislite:

Ima francuski naglasak,
mora da je zagovornica afera.

(Smijeh)

U krivu ste.

Nisam Francuskinja.

(Smijeh)

(Pljesak)

A nisam ni zagovornica afera.

Ali zato što mislim da iz njih
može proizaći i nešto dobro,

često mi postavljaju ovo neobično pitanje:

Biste li je preporučili?

Ne bih vam preporučila aferu,

kao što vam ne bih preporučila ni rak,

a opet znamo da oni koji obole

često govore o tome kako
im je bolest dala novu perspektivu.

Glavno pitanje koje mi postavljaju
otkako sam stigla na konferenciju

kad sam rekla da ću pričati
o nevjeri, bilo je - za ili protiv?

Rekoh, "Da."

(Smijeh)

Na prijevare gledam s dvojne perspektive:

bol i izdaja na jednoj strani,

osobni rast i otkriće na drugoj -

kako je to na tebe utjecalo
i što je meni značilo.

Kad mi par dođe nakon afere

koja je razotkrivena,

često im kažem ovo:

U današnje vrijeme, na Zapadu,

većina nas imat će dvije ili tri veze

ili braka,

a neki od nas to će
učiniti s istom osobom.

Vaš prvi brak je završen.

Želite li stvoriti i drugi, zajedno?

Hvala vam.

(Pljesak)