Zašto varamo? Zašto varaju i oni koji su sretni? A kad kažemo "preljub", na što točno mislimo? Je li to afera, ljubavna priča, plaćeni za seks, chatanje, masaža sa sretnim završetkom? Zašto mislimo da muškarci varaju iz dosade i straha od intimnosti, a žene iz usamljenosti i želje za intimnosti? Znači li prijevara kraj veze baš svaki put? Zadnjih deset godina putovala sam svijetom i intenzivno radila sa stotinama parova koje je nevjera slomila. Ima jedan jednostavan prijestup koji ljubavni par može stajati veze, zajedničke sreće, pa čak i samog identiteta - prijevara. No taj iznimno uobičajen čin često se pogrešno tumači. Ovaj je govor namijenjen svakome tko je ikada volio. Preljubi postoje otkako je brakova, a isto toliko dugo postoje i tabui vezani uz njih. Preljub braku daje otpornost vrijednu divljenja, to je jedina zapovijed koja se u Bibliji dvaput spominje: jednom kao čin, drugi put kao misao. (Smijeh) Kako pomiriti nešto što je općezabranjeno, i općeprakticirano? Kroz povijest muškarci su gotovo imali dozvolu varati uz vrlo malo posljedica te imaju mnoštvo bioloških i evolucijskih teorija koje opravdavaju njihovu potrebu za skitnjom. Dakle, dvostruka su mjerila stara koliko i sam preljub. Ali tko zna što se zaista događa pod plahtama, zar ne? Kad se radi o seksu, od muškaraca se očekuje da likuju i pretjeruju, a od žena da se skrivaju, umanjuju važnost i niječu, što i nije tako čudno kad razmislimo o tome da postoji još devet država u kojima se žene ubija zbog prijevare. Monogamija je nekoć značila: "jedna osoba do kraja života". U današnje vrijeme znači: "jedna po jedna osoba". (Smijeh) (Pljesak) Mnogi od vas vjerojatno su jednom rekli kako su monogamni u svim svojim vezama. (Smijeh) Nekoć smo se ženili i po prvi put spavali s nekim. Sad se ženimo i prestajemo spavati s drugima. Monogamija nije imala veze s ljubavi. Muškarci su računali na ženinu vjernost kako bi znali čija su djeca i kome će pripasti krave kad umru. Svi žele znati koliko ljudi vara. To me ispituju još otkako sam stigla na ovu konferenciju. (Smijeh) Ovo se odnosi i na vas. Definicija preljuba neprestano se proširuje: sexting, pornići, tajno sudjelovanje na portalima za upoznavanje. Budući da nema jedinstvene definicije koju svi prihvaćaju o tome što se smatra nevjerom, procjene uvelike variraju od 26 % do 75 %, a još smo i hodajuća proturječja - 95 % nas kaže da je užasno pogrešno da nam partner laže o aferi, a gotovo isti postotak nas govori da bismo i mi radili upravo to kad bismo mi bili ti koji varaju. (Smijeh) Sviđa mi se ova definicija afere - ujedinjuje tri ključna elementa: tajna veza, koja je ključan dio afere; emocionalna veza određenog stupnja; i seksualna alkemija. "Alkemija" je ovdje ključna riječ jer su erotski trnci takvi da samo zamišljanje poljupca može biti jednako snažno i čudesno kao i sati pravog vođenja ljubavi. Kao što je Proust rekao, za ljubav je kriva naša mašta, a ne druga osoba. Nikad nije bilo lakše varati, a istovremeno nikad nije bilo teže prevaru zatajiti. Nikad prije prevara nije imala toliku psihološku cijenu. Kad je brak bio ekonomska računica, nevjera je ugrožavala ekonomsku sigurnost, ali otkako je brak romantični dogovor, prijevara ugrožava našu emocionalnu sigurnost. Ironično je da je prijevara nekoć bila prostor u kojem smo tražili pravu ljubav, a otkako ljubav tražimo u braku, prijevara uništava tu ljubav. Postoje tri načina na koja prijevara u današnje vrijeme drugačije boli. Postoji romantični ideal u kojemu od jedne osobe tražimo ispunjavanje naše beskonačno duge liste potreba: najbolji ljubavnik, najbolji prijatelj, najbolji roditelj, najveća osoba od povjerenja, emocionalni pratilac, intelektualni parnjak. To sam ja: izabrana sam, jedinstvena, prijeko potrebna, nezamjenjiva, ja sam ona prava. A prijevara mi poručuje da nisam. To je potpuna izdaja. Nevjera uništava veliku ljubavnu težnju, no i kroz povijest oduvijek je bila bolna, u današnje je vrijeme nerijetko traumatična jer ugrožava naš doživljaj sebe. Moj pacijent Fernando je pokošen. Govori: "Mislio sam da poznajem svoj život, da poznajem nju, nas kao par, sebe, a sada sve preispitujem." Nevjera - narušavanje povjerenja, kriza identiteta. Pita se može li joj više vjerovati. Može li ikome ikada više vjerovati. To mi govori i moja pacijentica Heather kada priča svoju priču o Nicku. Vjenčani su, imaju dvoje djece i Nick je upravo otišao na poslovni put, a Heather se igra s dečkima na njegovom iPadu. Odjednom se na ekranu prikaže poruka: "Jedva čekam da te vidim." Neobično, pomisli, tek smo se vidjeli. Zatim sljedeća poruka: "Jedva čekam da te držim u naručju." I Heather konačno shvati da poruke nisu za nju. Ispričala mi je i kako je i njezin otac bio nevjeran, ali majka je pronašla mali račun u njegovu džepu i malo ruža na ovratniku. Heather krene kopati, pronađe stotine razmijenjenih poruka i razmijenjenih slika i izraženih želja. Jasni detalji Nickove dvogodišnje afere pred njom se otkrivaju. Zamislila sam se nad tim: afere u digitalno doba smrt su od tisuća uboda, no postoji još jedan paradoks s kojim se nosimo ovih dana. Zbog romantičnog ideala jedinstvenim žarom oslanjamo se na partnerovu vjernost, ali sad kao nikad prije imamo nagon lutati, i to ne zato što u današnje vrijeme imamo neke nove želje, već zato što živimo u doba u kojemu smatramo da je naše pravo slijediti svoje želje jer je ovo kultura u kojoj zaslužujemo biti sretni, a ukoliko smo se nekoć rastajali jer smo bili nesretni, danas se rastajemo jer bismo mogli biti i sretniji. Ukoliko je prije rastava bila sramotna, danas je ostajanje u braku unatoč činjenici da možemo otići nova sramota. Heather ne može razgovarati s prijateljima jer se boji da će je osuđivati jer još uvijek voli Nicka, a od svakoga dobiva isti savjet: Ostavi ga. Izbaci ga na ulicu. Da je situacija obrnuta, Nick bi se našao u istoj situaciji. Ostajanje je nova sramota. Ukoliko se možemo rastati, čemu preljubi? Uobičajena pretpostavka glasi: ukoliko netko vara, nešto nije u redu ili s vezom ili s vama, ali radi se o milijunima, ne mogu baš svi biti patološki slučajevi. Logika nalaže: ukoliko kod kuće dobivaš sve što ti treba, nema potrebe da tražiš negdje drugdje. Pretpostavimo da postoji savršen brak koji će nas odvratiti od lutanja. Ali što ako strast ima rok trajanja? Što ako postoje stvari koje ni dobra veza ne može pružiti? Ako i sretni ljudi varaju, u čemu je stvar? Velika većina ljudi s kojima radim nisu kronični ženskaroši. To su ljudi koji imaju snažna monogamna uvjerenja, bar po pitanju svog partnera, a opet se nađu u konfliktu vlastitih uvjerenja i ponašanja. To su često ljudi koji su desetljećima bili vjerni, ali jednog dana prijeđu granicu za koju nikad nisu mislili da će prijeći i riskiraju da izgube sve. Za tračak čega? Prijevara je čin izdaje, ali i izraz čežnje i gubitka. U korijenu prijevare često naiđemo na želju i čežnju za emocionalnom povezanosti, za nečim novim, za slobodom, autonomijom, seksualnim intenzitetom, za željom da ponovno pronađemo izgubljeni dio nas ili pokušaj vraćanja živosti usprkos gubitku i tragediji. Razmišljam o Priyi, još jednoj svojoj pacijentici koja je sretno udana, voli svoga supruga i nikada ga ne bi povrijedila, ali rekla mi je da uvijek radi ono što se od nje očekuje: dobra djevojka, dobra žena, dobra majka, brine za svoje roditelje doseljenike. Priya se zaljubila u arborista koji je uklonio drvo iz njezinog dvorišta nakon uragana Sandy. Čista joj je suprotnost sa svojim kamionom i tetovažama. Priyina afera u 47. godini vezana je uz mladost koju nikad nije proživjela. Njezina mi priča pokazuje da kad težimo tuđem pogledu, ne udaljavamo se uvijek od našeg partnera, već od osobe koja smo sami postali. Ne radi se toliko o tome da tražimo drugu osobu, koliko se radi o tome da tražimo drugoga sebe. Diljem svijeta ljudi koji varaju govore mi ovo - osjećaju se živo. Često mi pričaju o nedavnim gubitcima - o preminulom roditelju, o preminulom prijatelju, o lošim nalazima. Smrt i smrtnost često se nalaze ispod površine prijevare jer postavljaju određena pitanja. Je li to to? Postoji li nešto više? Čeka li me još 25 godina ovakvog života? Hoću li se ikad više ovako osjećati? Zbog toga mislim da su možda ova pitanja ona koja nas tjeraju da prijeđemo granicu i da su neke afere pokušaj da pobijedimo smrt protuotrovom. Bez obzira na to što vi mislili, prevare imaju manje veze sa seksom, a puno više sa željom, sa željom za pažnjom, sa željom da se osjećamo posebno, sa željom da se osjećamo važno. Sama struktura prevare, činjenica da ne možemo imati ljubavnika hrani želju. To je stroj za želju koji zbog nedovršenosti, nejasnosti, hrani želju za onim što ne možemo imati. Neki od vas vjerojatno misle da se prevare ne događaju u otvorenim vezama, ali događaju se. Kao prvo, priča o monogamiji nije ista kao i priča o nevjeri, ali čini se da čak i kad možemo slobodno birati druge seksualne partnere, još nas uvijek mami moć zabranjenog voća. Ukoliko napravimo ono što ne bismo smjeli, osjećamo se kao da radimo ono što uistinu želimo. Mnogim sam svojim pacijentima rekla da kada bi u svoje veze unijeli desetinu smjelosti, mašte i elana koji ulažu u afere, vjerojatno mi ne bi imali potrebu dolaziti. (Smijeh) Kako se oporaviti od prijevare? Želja je jaka. Izdaja je jaka. Ali može se izliječiti. A neke su prijevare posmrtno zvono vezama koje su već bile na umoru, no neke će nas druge osvijestiti za neke nove mogućnosti. Većina parova koji su doživjeli prevare ostaju zajedno. Neki od njih jedva prežive, a drugi tu krizu pretvore u priliku, to pretvore u proizvodno iskustvo, mislim da je to čak točnije za prevarenu stranu koja često kaže: "Misliš da ja nisam htio nešto više? No nisam." Kad se prijevara otkrije, i oni imaju pravo tražiti više i više ne moraju održavati status quo od kojeg ionako možda nisu imali neke prevelike koristi. Primijetila sam da jako puno parova odmah nakon afere zbog tog nereda koji može dovesti do novog reda vode duboke, iskrene i otvorene razgovore kakve nisu vodili desetljećima, a partneri koji su bili seksualno ravnodušni odjednom postanu prepuni požude za koju ne znaju odakle dolazi. Ima nešto u strahu od gubitka što ponovno rasplamsa staru čežnju i otvara mjesto nekoj sasvim novoj istini. Kad se afera razotkrije, što parovi mogu učiniti? Znamo da oporavak počinje kad počinitelj prizna svoju grešku. Dakle, partner koji je imao aferu, Nick, jedna je stvar prekinuti je, ali od toga je važniji čin izražavanja krivnje i pokajanja zbog toga što je povrijedio ženu. No, primijetila sam da se jako puno ljudi koji su prevarili osjeća užasno jer su povrijedili partnera, ali ne osjećaju se krivo zbog samog iskustva afere, a to je važna razlika. Nick mora paziti na vezu. Mora na neko vrijeme postati zaštitnik granica, on ih mora podići jer ako malo razmisli o tome, može umanjiti Heatherinu opsesiju i trud da se prijevara ne zaboravi te samim time početi ponovno uspostavljati povjerenje. A za Heather, odnosno za prevarenog partnera, ključno je bavljenje stvarima koje joj vraćaju osjećaj osobne važnosti, važno je okružiti se ljubavlju i prijateljima i aktivnostima koje vraćaju radost, smisao i identitet, ali još je važnije obuzdati znatiželju za traženjem prljavih detalja - Gdje ste bili? Koliko ste to često radili? Je li bolja od mene? -- to su pitanja koja nanose još više boli i uzrokuju besane noći. Umjesto toga, bolje je služiti se istraživačkim pitanjima, pitanjima koja tragaju za značenjem i motivima -- Što ti je značila ova afera? Što si u njoj mogao izraziti ili iskusiti, a što više nisi mogao sa mnom? Kako bi se osjećao kad bi došao kući? Što cijeniš u našoj vezi? Je li ti drago što je gotovo? Svaka će prijevara redefinirati odnos i svaki će par odlučiti što će ona ostaviti za sobom. No, prijevare će se i dalje događati, ne idu nikamo, a dvojbe između ljubavi i čežnje ne daju samo jednostavne odgovore, crno - bijele, dobre i loše, žrtve i počinitelje. Izdaja u vezi dolazi u različitim oblicima. Partnera možete izdati na brojne načine - prezirom, zanemarivanjem, ravnodušnošću, nasiljem. Seksualna izdaja samo je jedan od načina da povrijedite partnera. Drugim riječima, žrtva prijevare nije uvijek žrtva i u braku. Slušate me i znam što mislite: Ima francuski naglasak, mora da je zagovornica afera. (Smijeh) U krivu ste. Nisam Francuskinja. (Smijeh) (Pljesak) A nisam ni zagovornica afera. Ali zato što mislim da iz njih može proizaći i nešto dobro, često mi postavljaju ovo neobično pitanje: Biste li je preporučili? Ne bih vam preporučila aferu, kao što vam ne bih preporučila ni rak, a opet znamo da oni koji obole često govore o tome kako im je bolest dala novu perspektivu. Glavno pitanje koje mi postavljaju otkako sam stigla na konferenciju kad sam rekla da ću pričati o nevjeri, bilo je - za ili protiv? Rekoh, "Da." (Smijeh) Na prijevare gledam s dvojne perspektive: bol i izdaja na jednoj strani, osobni rast i otkriće na drugoj - kako je to na tebe utjecalo i što je meni značilo. Kad mi par dođe nakon afere koja je razotkrivena, često im kažem ovo: U današnje vrijeme, na Zapadu, većina nas imat će dvije ili tri veze ili braka, a neki od nas to će učiniti s istom osobom. Vaš prvi brak je završen. Želite li stvoriti i drugi, zajedno? Hvala vam. (Pljesak)