Return to Video

Moćna pjesma o tome kako je biti transrodna osoba

  • 0:01 - 0:06
    Prvi put kada sam izustio molitvu
    bio sam u katedrali mutnih stakala.
  • 0:06 - 0:10
    Klečao sam dugo nakon što je
    kongregacija ustala,
  • 0:10 - 0:12
    obje sam ruke uronio u svetu vodu,
  • 0:12 - 0:14
    napravio znak križa na prsima,
  • 0:14 - 0:16
    moje maleno tijelo klonulo
    u obliku upitnika
  • 0:16 - 0:19
    preko cijele crkvene klupe.
  • 0:19 - 0:21
    Molio sam Isusa da me popravi,
  • 0:21 - 0:23
    a kada mi nije odgovorio,
  • 0:23 - 0:26
    prigrlio sam tišinu nadajući se da će moj
    grijeh spaliti
  • 0:26 - 0:28
    i zaliječiti moja usta
  • 0:28 - 0:29
    i da će nestati kao šećer na jeziku,
  • 0:29 - 0:31
    ali sram je ostao u ustima.
  • 0:31 - 0:35
    U pokušaju da me
    vrati svetosti,
  • 0:35 - 0:38
    majka mi je rekla da sam čudo,
  • 0:38 - 0:41
    da mogu biti što god želim.
  • 0:41 - 0:43
    Odlučio sam
  • 0:43 - 0:44
    biti dječak.
  • 0:44 - 0:45
    Bilo je to slatko.
  • 0:45 - 0:47
    Imao sam šiltericu, bezubi osmijeh,
  • 0:47 - 0:49
    razderana koljena,
  • 0:49 - 0:51
    igrao sam skrivača s onim
    što mi je ostalo od cilja.
  • 0:51 - 0:52
    Bio sam to.
  • 0:52 - 0:55
    Pobjednik u igri koju druga
    djeca nisu mogla igrati.
  • 0:55 - 0:57
    Bio sam zagonetka anatomije,
  • 0:57 - 0:59
    pitanje bez odgovora,
  • 0:59 - 1:03
    hodao na granici između neprijatnog dečka
    i djevojke koja se opravdava,
  • 1:03 - 1:08
    a kada sam navršio 12, dječačka faza
    više nije viđena kao slatka.
  • 1:08 - 1:13
    Nostalgičnim su tetkama nedostajala
    moja koljena u sjeni suknje,
  • 1:13 - 1:18
    podsjećale su da svojim ponašanjem
    nikada neću pronaći muža,
  • 1:18 - 1:21
    da postojim za heteroseksualni brak
    i rađanje djece.
  • 1:21 - 1:25
    Gutao sam njihove uvrede
    zajedno s pogrdama.
  • 1:25 - 1:28
    Naravno, nisam sam
    izašao iz ormara.
  • 1:28 - 1:30
    Djeca iz moje škole su ga
    otvorila bez dopuštenja.
  • 1:30 - 1:33
    Nazivali su me imenom koje nisam prepoznao,
  • 1:33 - 1:34
    govorili "lezbijka",
  • 1:34 - 1:37
    ali više sam bio dečko nego cura,
    više Ken nego Barbie.
  • 1:37 - 1:39
    Nisam mrzio svoje tijelo,
  • 1:39 - 1:41
    volio sam ga dovoljno da ga pustim,
  • 1:41 - 1:42
    tretirao sam ga kao kuću,
  • 1:42 - 1:44
    a kada vam se kuća raspada,
  • 1:44 - 1:45
    ne izlazite iz nje,
  • 1:45 - 1:49
    učinite ju udobnom za
    svoju unutrašnjost,
  • 1:49 - 1:51
    dovoljno ju uljepšate da
    možete pozvati goste,
  • 1:51 - 1:55
    pod napravite dovoljno čvrstim
    da možete stajati na njemu.
  • 1:56 - 2:01
    Moja se majka brine da sam se
    označio stvarima koje nestaju.
  • 2:01 - 2:04
    Dok broji odjeke koje su
    za sobom ostavile Mya Hall,
  • 2:04 - 2:06
    Leelah Alcorn, Blake Brockington,
  • 2:06 - 2:09
    boji se da ću ja umrijeti bez glasa,
  • 2:09 - 2:12
    da ću postati temom "koja šteta"
    razgovora na stanicama.
  • 2:12 - 2:14
    Tvrdi da sam se
    pretvorio u mauzolej,
  • 2:14 - 2:16
    da sam hodajući lijes,
  • 2:16 - 2:19
    novinski su naslovi pretvorili
    moj identitet u spektakl,
  • 2:19 - 2:23
    svima su puna usta Brucea Jennera
    dok brutalnost života u ovom tijelu
  • 2:23 - 2:27
    postaje zvjezdica na dnu
    stranica o jednakosti.
  • 2:27 - 2:30
    Nitko nas ne smatra ljudima
  • 2:30 - 2:32
    jer smo više duhovi nego meso,
  • 2:32 - 2:34
    jer se ljudi boje da je moje
    rodno izražavanje trik,
  • 2:34 - 2:36
    da postoji zbog nastranosti,
  • 2:36 - 2:38
    da ih zarobljava bez
    njihova pristanka,
  • 2:38 - 2:41
    da je moje tijelo gozba
    za njihove oči i ruke
  • 2:41 - 2:43
    i jednom kada se zasite moje neobičnosti
  • 2:43 - 2:46
    povratit će sve dijelove
    koji im se nisu svidjeli.
  • 2:46 - 2:51
    Vratit će me u ormar,
    objesiti pored ostalih kostura.
  • 2:51 - 2:53
    Bit ću najbolja atrakcija.
  • 2:53 - 2:56
    Vidite li kako je lako
    ljude smjestiti u lijesove,
  • 2:56 - 2:59
    krivo napisati njihova imena na spomenike?
  • 2:59 - 3:01
    A ljudi se još uvijek pitaju
    zašto dječaci trunu,
  • 3:01 - 3:04
    nestaju u srednjoškolskim hodnicima,
  • 3:04 - 3:07
    boje se da ne postanu još jedan hashtag,
  • 3:07 - 3:10
    boje se rasprava u učionicama koje
    nalikuju sudnjem danu,
  • 3:10 - 3:16
    a sadašnja trgovina ljudima bolje
    prihvaća transrodnu djecu od roditelja.
  • 3:17 - 3:19
    Pitam se kada će
  • 3:19 - 3:22
    oproštajna pisma trans osoba
    postati suvišna,
  • 3:22 - 3:26
    kada ćemo shvatiti da nas tijela
    uče o grijesima
  • 3:26 - 3:28
    puno prije nego ih naučimo voljeti.
  • 3:28 - 3:32
    Kao da Bog nije spasio
    sve udisaje i milosrđe,
  • 3:32 - 3:36
    kao da moja krv nije vino
    koje zapljuskuje Isusove noge.
  • 3:36 - 3:40
    Molitve mi sada zapinju u grlu.
  • 3:40 - 3:43
    Možda sam konačno popravljen,
  • 3:43 - 3:45
    možda me jednostavno nije briga,
  • 3:45 - 3:50
    možda je Bog konačno uslišio moje molitve.
  • 3:50 - 3:52
    Hvala.
  • 3:52 - 3:54
    (Pljesak)
Title:
Moćna pjesma o tome kako je biti transrodna osoba
Speaker:
Lee Mokobe
Description:

"Bio sam zagonetka anatomije, pitanje bez odgovora", kaže pjesnik Lee Mokobe, TED Fellow, u ovom zanimljivom i poetskom istraživanju identiteta i prijelaza. Obazrivo je to razmišljanje o tijelima i značenjima koja su im pridodana.
more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
04:21

Croatian subtitles

Revisions

Our website uses cookies for analysis purposes.