Kako napraviti teški izbor

Ovaj bi govor doslovce mogao promijeniti vaš život. Kojim putem treba krenuti moja karijera? Trebam li prekinuti vezu - ili se vjenčati? Gdje trebam živjeti? Velike odluke poput ovih mogu biti mučno teške. No to je stoga što razmišljamo o njima na pogrešan način, kaže filozofkinja Ruth Chang. Nudi moćan novi okvir za oblikovanje onoga što zaista jesmo.

Zamislite jedan težak odabir
s kojim ćete se suočiti u budućnosti.

Može to biti odabir između dvije karijere,

umjetnika ili računovođe --

ili između mjesta gdje
biste živjeli -- u gradu ili na selu --

ili čak između ljudi s
kojima biste se vjenčali --

mogli biste se vjenčati s Betty
ili biste se mogli vjenčati s Lolitom.

Mogao bi to biti odabir
hoćete li imati djecu,

hoćete li useliti kod
sebe bolesnog roditelja,

hoćete li odgajati dijete
u skladu s religijom

prema kojoj partner živi,

ali koju sami ne prakticirate.

Ili odabir hoćete li donirati svoju
životnu ušteđevinu u dobrotvorne svrhe.

Vrlo vjerojatno je težak
odabir kojega ste zamislili

bio nešto veliko, nešto presudno,

nešto što vam je od velike važnosti.

Teški odabiri čine se kao prilike

za očajavanje, kršenje ruku,

škripanje zubima.

No ja mislim da smo
pogrešno shvatili te odabire

i njihovu ulogu u našim životima.

Razumijevanje teških odabira

razotkriva skrivenu moć

koju posjeduje svatko od nas.

Ono što odabir čini teškim jest

odnos između alternativa.

Pri lakom odabiru

jedna je alternativa bolja od druge.

Pri teškom odabiru,

jedna je alternativa od
druge bolja na neki način,

dok je druga od prve
bolja na neki drugi način,

ali nijedna nije u svakom
pogledu bolja od one druge.

Razbijate glavu oko toga
trebate li ostati na

trenutnom radnom mjestu u gradu

ili promijeniti svoj život radi

izazovnijeg posla u ruralnom području

jer je ostanak bolji u nekim pogledima,

preseljenje bolje u drugima,

ali nijedno od tog dvoje nije sveukupno bolje.

Ne bismo trebali misliti
da su svi odabiri veliki.

Recimo da odlučujete
što pojesti za doručak.

Mogli biste doručkovati
žitarice s visokim udjelom vlakana

ili čokoladnu krafnu.

Pretpostavimo da je tu bitan

ugodan okus kao i utjecaj na zdravlje.

Žitarice su zdravije za vas,

krafna ima bolji okus,

ali nijedno nije sveukupno
bolje od ovoga drugoga,

težak izbor.

Shvatiti da mali odabiri

isto tako mogu biti teški

može učiniti velike odabire
manje nerješivima.

Na kraju krajeva, ako uspijevamo
odlučiti što ćemo pojesti za doručak

možda možemo odlučiti

trebamo li ostati u gradu

ili se preseliti radi novoga
posla u ruralnoj sredini.

Isto tako, ne bismo trebali
misliti da su teški odabiri teški

zato što smo glupi.

Kada sam diplomirala

nisam se mogla odlučiti
između dvije karijere,

filozofije i prava.

Stvarno sam voljela filozofiju.

Začuđujuće stvari možeš naučiti

kao filozof,

i sve to iz udobnosti fotelje.

No porijeklom sam iz skromne imigrantske obitelji

u kojoj je pojam luksuza

bio imati sendvič od svinjskog jezika i želea

spakiran za ručak u školi,

tako da me pomisao da provedem čitav život

sjedeći u foteljama u pukom razmišljanju,

pa, pogodila me kao vrhunac
ekstravagancije i neozbiljnosti.

I tako sam izvukla svoj žuti blokić,

povukla crtu po sredini,

i dala sve od sebe da smislim razloge

za i protiv tih alternativa.

Sjećam se kako sam pomislila tada

da mi je barem znati kakav bi moj život bio

sa svakom od tih karijera.

Kada bi mi barem Bog
ili Netflix mogli poslati DVD

moje dvije moguće buduće karijere,
sve bi bilo dobro.

Usporedila bih ih, jednu pored druge,

i vidjela da je jedna bolja

te bi odabir postao lagan.

No nisam dobila DVD,

i zato što nisam mogla
odlučiti koja je bolja,

napravila sam ono što mnogi od nas
naprave pri teškim odabirima:

odabrala sam sigurniju opciju.

Strah da ću postati nezaposleni filozof

odveo me prema odvjetništvu,

i, kako sam otkrila,

biti odvjetnik nije mi baš odgovaralo.

Nije bilo ono što sam bila ja.

Tako sam sada filozof,

i proučavam teške odabire,

i mogu vam reći da strah od nepoznatog,

premda učestala standardna motivacija

u suočavanju s teškim odabirima,

počiva na pogrešnoj slici o njima.

Pogrešno je misliti da je
pri teškim odabirima

jedna alternativa bolja od druge,

no da smo samo preglupi
da uvidimo koja je to,

i da stoga, kako ne znamo
koja je bolja, trebamo

odabrati manje rizičnu mogućnost.

Čak i kada bismo postavili te
alternative jednu pored druge

s punim informacijama, odabir bi
još uvijek mogao biti težak.

Teški su odabiri teški

ne radi nas samih ili našeg neznanja;

teški su jer ne postoji najbolja mogućnost.

Sad, ako najbolja mogućnost ne postoji,

ako plitica ne prevagne ni jednoj u korist

nauštrb druge,

tada zasigurno alternative
moraju biti jednako dobre.

Pa bi bilo ispravno reći za teške odabire

da su zapravo izbori među
jednako dobrim opcijama.

No to ne može biti ispravno.

Ako su alternative jednako dobre,

mogli biste samo baciti novčić
kako biste se odlučili,

no čini se pogrešnim misliti

da je to pravi način odabira
među karijerama,

mjestima za život, ljudima s kojima
se vjenčati: bacanje novčića.

Postoji dodatni razlog zašto

teški odabiri nisu odabiri

između jednako dobrih opcija.

Zamislite da trebate odabrati
između dva posla:

mogli biste postati investicijski bankar

ili grafički umjetnik.

Postoji niz razloga važnih
u takvome odabiru,

poput uzbuđenja što ga donosi posao,

postizanja financijske sigurnosti,

vremena dovoljnog da
podignete obitelj, i tako dalje.

Možda vas karijera umjetnika

može staviti na krajnji doseg novih oblika

slikovnog izričaja.

Možda vas karijera u bankarstvu

može staviti na krajnji doseg

novih oblika financijskih manipulacija.

Zamislite dva posla na način

da nijedan nije bolji od drugoga.

A sad zamislite da jednog
od njih malo poboljšamo.

Zamislite da banka,
pokušavajući vas pridobiti,

nadoda 500 dolara na vašu mjesečnu plaću.

Čini li dodatni novac posao u banci

boljim od posla umjetnika?

Ne nužno.

Viša plaća čini posao u banci

boljim nego je bio ranije,

no to ne mora biti dovoljno da učini

posao bankara boljim od posla umjetnika.

No ako poboljšanje jednog od poslova

ne čini taj posao boljim od drugoga

tada ona dva izvorno zamišljena posla

nisu mogla biti jednako dobra.

Ako krenete od dvije stvari
koje su jednako dobre,

i poboljšate jednu od njih,

tada bi ona morala postati boljom od druge.

To nije slučaj s opcijama na
raspolaganju pri teškim odabirima.

I tako sad imamo zagonetku.

Imamo dva posla.

Niti jedan nije bolji od drugoga,

niti su jednako dobri.

Kako bismo onda trebali odabrati?

Čini se da je nešto pošlo po krivu ovdje.

Možda je odabir sam po sebi problematičan

te je usporedba nemoguća.

No to ne može biti točno.

Nije kao da pokušavamo odabrati između

dvije stvari koje je nemoguće usporediti.

Važemo između dobrobiti dvaju poslova,
na kraju,

ne između dobrobiti broja devet

i tanjura pečenih jaja.

Usporedba između sveukupne
dobrobiti dvaju poslova

nešto je što možemo napraviti,

i nešto što često radimo.

Smatram da zagonetka nastaje

radi nepromišljene pretpostavke

koju imamo o vrijednosti.

Nepromišljeno pretpostavljamo
da su vrijednosti

poput pravde, ljepote, dobrodušnosti,

srodne znanstvenim kvantitetama,

poput dužine, mase i težine.

Uzmite bilo kakvu usporedbu
koja ne uključuje vrijednosti,

poput usporedbe težine dvaju kovčega.

Postoje samo tri mogućnosti.

Težina jednog je veća, manja

ili jednaka težini drugog.

Kvalitete poput težine
mogu biti predstavljene

realnim brojevima -- jedan, dva,
tri i tako dalje --

i postoje samo tri moguće usporedbe

među bilo koja dva realna broja.

Jedan je veći, manji

ili jednak drugome.

Nije tako s vrijednostima.

Kao bića post-prosvjetljenja,

naginjemo pretpostavci

da znanstveno razmišljanje drži ključ

svega bitnog u ovom našem svijetu,

no svijet vrijednosti

različit je od svijeta znanosti.

Materija od koje je napravljen jedan svijet

može biti kvantificirana realnim brojevima.

Materija drugoga ne može.

Ne bismo trebali pretpostavljati

da je svijet od ''jest'',
svijet dužina i težina,

iste strukture kao svijet od ''treba'',

od onoga što bismo trebali raditi.

Stoga, ako ono što nam je bitno --

radost djeteta, ljubav koju
gajite prema partneru --

ne može biti prikazano realnim brojevima,

tada nema razloga vjerovati

da se pri odabirima nameću
tek tri mogućnosti --

da je jedna alternativa bolja,
lošija ili jednaka

u odnosu na drugu.

Moramo uvesti nov, četvrti odnos

onkraj boljeg, goreg ili jednakog,

koji opisuje što se događa
pri teškim odabirima.

Volim reći da su alternativni odabiri

''al pari''.

Kada su alternative ''al pari'',

može itekako biti bitno koju odaberete,

premda jedna alternativa
nije bolja od druge.

Radije, alternative su

u istom susjedstvu vrijednosti,

u istoj ligi vrijednosti,

premda se istovremeno jako razlikuju

prema vrsti vrijednosti.

Zato je odabir težak.

Shvaćanje teških odabira na ovaj način

otkriva nešto o nama
samima što nismo znali.

Svatko od nas ima moć

da stvara razloge.

Zamislite svijet u kojem je
svaki odabir s kojim se suočavate

laki odabir,

to jest, da uvijek postoji
bolja alternativa.

Ako postoji bolja alternativa,

tada je ona ta koju trebaš odabrati,

jer biti racionalan među ostalim znači

odabrati bolju povrh lošije stvari,

napraviti odabir za koji imaš
najviše razloga da ga napraviš.

U takvom svijetu,

imali bismo najviše razloga

nositi crne čarape umjesto rozih čarapa,

jesti žitarice umjesto krafni,

živjeti u gradu umjesto na selu,

vjenčati se s Betty umjesto Lolitom.

Svijet pun samo jednostavnih odabira,

učinio bi nas robovima razloga.

Kada razmislite o tome,

suludo je vjerovati

da razlozi koji su vam dani

diktiraju da je najrazumnije baviti se

baš onim hobijima kojima se bavite,

živjeti baš u kući u kojoj živite,

raditi baš taj posao kojeg radite.

Umjesto toga, suočili ste
se s alternativama

koje su bile ''al pari'',
s teškim odabirima,

i stvorili ste sami za sebe razloge

radi kojih ste odabrali taj hobi,
tu kuću i taj posao.

Kada su alternative ''al pari'',

razlozi koji su nam dani, oni

koji određuju činimo li pogrešku,

utihnu u pogledu odabira
koje trebamo napraviti.

Upravo ovdje, u području teških odabira,

dobivamo priliku upotrijebiti

vlastitu normativnu moć,

moć da stvorimo razloge sami za sebe,

da se pretvorimo u

takvu osobu

za koju je život na selu

poželjniji od urbanog života.

Kada biramo između

opcija koje su ''al pari'',

možemo učiniti nešto zaista znamenito.

Možemo iza tog odabira
postaviti upravo sebe same.

Eto gdje sam ja.

Eto tko sam ja. Ja sam za bankarstvo.

Ja sam za čokoladne krafne.

Ovaj odgovor pri teškim odabirima

je racionalan odgovor,

ali nije diktiran razlozima
koji su nam dani.

Radije, podržan je razlozima
koje smo sami stvorili.

Kada stvaramo razloge za sebe same,

da postanemo ovakav tip osobe
radije nego onakav,

tada od sveg srca postajemo
ljudi koji jesmo.

Moglo bi se reći da postajemo autori

vlastitih života.

Stoga, suočeni s teškim odabirima,

ne bismo trebali lupati glavom o zid

nastojeći shvatiti koja je alternativa bolja.

Nema bolje alternative.

Umjesto da tražimo razloge negdje izvan nas,

trebali bismo potražiti razloge tu unutra:

Tko to ja mogu biti?

Ti možda odlučiš biti bankar rozih čarapa,

koji voli žitarice i živi na selu,

a ja bih mogla odlučiti da
budem urbana umjetnica

crnih čarapa koja voli krafne.

Što napravimo pri
teškim odabirima umnogome

ovisi o svakome od nas.

Sad, ljudi koji ne primjenjuju svoju
normativnu moć pri teškim odabirima

plutaju.

Svi poznajemo takve ljude.

Ja sam otplutala prema odvjetništvu.

Nisam zastupala sebe
kada sam odabrala odvjetništvo.

Nisam bila za odvjetništvo.

Plutači dopuštaju svijetu

da ispiše priču njihovih života.

Dopuštaju mehanizmima nagrade i kazne --

tapšanju po glavi, strahu, lakoći odabira --

da budu odrednice njihovog djelovanja.

Stoga se lekcija teških odabira

odražava na ono u čemu
možeš zastupati sebe,

na ono što možeš podržati,

i kroz teške odabire,

postati ta osoba.

Daleko od toga da budu
izvor agonije i strepnje,

teški odabiri dragocjene su mogućnosti

da proslavimo ono posebno

u ljudskom stanju,

da razloga koji upravljaju našim odabirima,

čineći ih ispravnima i neispravnima,

ponekad ponestane,

i da ovdje, u predjelima teških odabira,

imamo moć

stvoriti razloge za sebe same

kako bismo postali
posebni ljudi kakvi jesmo.

I zato teški odabiri nisu prokletstvo

već blagoslov.

Hvala vam.

(Pljesak)