Otkriće koje bi moglo iznova napisati fiziku

Grupa fizičara je 17. ožujka 2014. objavila nevjerojatno otkriće: "Pištolj iz kojeg se dimi" s podatcima za ideju inflacije svemira, trag za Veliki Prasak. Što to znači za ne-fizičare? TED je zamolio Allana Adamsa da ukratko objasni rezultate u svom improviziranom govoru kojeg je ilustrirao Randall Munroe, autor stripa xkcd.

Ako pogledate duboko u noćno nebo

vidite zvijezde

i ako pogledate dalje, vidite još zvijezda

i dalje galaksije,
i dalje još galaksija.

Ali ako nastavite gledati sve dalje i dalje

vremenom nećete vidjeti ništa dugo vremena

i onda ćete vidjeti blagi
odsjaj koji je sve slabiji

i to je odsjaj Velikog Praska.

Veliki Prasak bila je era u ranom svemiru

kada je sve što vidimo na noćnom nebu

bilo stisnuto u nevjerojatno malu

nevjerojatno vruću, nevjerojatno zakovitlanu masu

i iz nje je izletilo sve što vidimo.

Mi smo napravili kartu tog odsjaja

s velikom preciznosti

i kada kažem mi, mislim na ljude među kojima nisam ja.

Mi smo napravili kartu odsjaja

sa spektakulatnom preciznosti

i jedno od iznenađenja kod odsjaja

je da je gotovo potpuno jednoličan.

Četrnaest milijardi svjetlosnih godina u ovom smjeru

i četrnaest milijardi svjetlosnih godina u onom smjeru,

svugdje je ista temperatura.

Prošlo je trinaest milijardi godina

od Velikog Praska

i tako je postao slab i hladan.

Sada je 2,7 stupnjeva.

Ali nije točno 2,7 stupnjeva.

Samo je 2,7 stupnjeva do otprilike

deset dijelova u milijun.

Ovdje je malo toplije,

a ovdje je malo hladnije

i to je nevjerojatno važno
svima u ovoj sobi,

jer tamo gdje je bilo malo toplije,

tamo je bilo više stvari,

i tamo gdje je bilo malo više stvari

imamo galaksije i skupine galaksija

i superklastere

i sve strukture koje vidite u svemiru.

I te male nejednakosti,

dvadeset dijelova u milijun,

one su formirane kvantno-mehaničkim klimanjima

u tom ranom svemiru koje su bile rastegnute

kroz veličinu cijelog svemira.

To je spektakularno

i to nije ono što je otkriveno u ponedjeljak;

ono što je otkriveno u ponedjeljak je još zanimljivije.

Dakle ovo je ono što je otkriveno u ponedjeljak;

Zamislite da uzmete zvono,

i udarite zvono čekićem.

Što se događa? Ono zvoni.

Ali ako pričekate, zvonjenje slabi

i slabi i slabi

sve dok ga više ne primjećujete.

Rani svemir bio je nevjerojatno gust,

poput metala, puno gušći,

i ako ste ga udarili, on će zvoniti,

ali ono što će zvoniti će biti

sama struktura prostor-vremena,

a čekić će biti kvantna mehanika.

Ono što je otkriveno u ponedjeljak

je dokaz zvonjenja

prostor-vremena u ranom svemiru,

što zovemo gravitacijskim valovima

iz osnovne ere

i ovo je kako je to otkriveno.

Ti valovi su odavno oslabljeli.

Ako odete u šetnju

vi se ne klimate.

Ti gravitacijski valovi u strukturi svemira

su potpuno nevidljivi za bilo koji praktičnu svrhu.

Ali u rano doba, kada je svemir radio

taj zadnji odsjaj,

gravitacijski valovi

su napravili male zaokrete u strukturui

svjetla koje vidimo.

Tako gledajući u noćno nebo dublje i dublje --

zapravo, ti ljudi su proveli
tri godine na Južnom polu

gledajući gore kroz najhladniji, najbistriji

i najčišći zrak koji su mogli pronaći

gledajući duboko u noćno nebo i proučavajući

taj odsjaj i tražeći blage zaokrete

koji su simbol, signal,

gravitacijskih valova,

zvonjava ranog svemira.

I u ponedjeljak, oni su objavili

da su to pronašli.

I stvar koja je meni spektakulatna oko toga

nije samo zvonjava, iako je to super.

Stvar koja je toliko odlična,

razlog zašto sam ja na ovoj pozornici, je zato

što nam to govori je nešto
duboko o ranom svemiru.

Govori nam da mi

i sve što vidimo oko nas

je u osnovi jedan veliki mjehurić --

i to je ideja inflacije --

jedan veliki mjehurić kojeg okružuje nešto drugo.

Ovo nije konačni dokaz inflacije,

ali bilo što što nije inflacija, a da ovo objašnjava

će izgledati isto.

Ovo je teorija, ideja,

koja postoji neko vrijeme

i nismo mislili da ćemo je stvarno vidjeti.

Zbog dobrih razloga nismo mislili da ćemo ikad vidjeti

ubojit dokaz, a ovo je ubojit dokaz.

Ali stvarno luda ideja

je da je naš mjehurić samo jedan mjehurić

u puno većem, zakovitlanom loncu univerzalne stvari.

Mi nikad nećemo vidjeti stvari izvan,

ali tako da smo otišli na Južni pol
i proveli tri godine

gledajući detaljnu strukturu noćnog neba,

možemo pretpostaviti

da smo vjerojatno u svemiru
koji izgleda poput toga

I to me oduševljava.

Hvala puno.

(Pljesak)