Ako pogledate duboko u noćno nebo vidite zvijezde i ako pogledate dalje, vidite još zvijezda i dalje galaksije, i dalje još galaksija. Ali ako nastavite gledati sve dalje i dalje vremenom nećete vidjeti ništa dugo vremena i onda ćete vidjeti blagi odsjaj koji je sve slabiji i to je odsjaj Velikog Praska. Veliki Prasak bila je era u ranom svemiru kada je sve što vidimo na noćnom nebu bilo stisnuto u nevjerojatno malu nevjerojatno vruću, nevjerojatno zakovitlanu masu i iz nje je izletilo sve što vidimo. Mi smo napravili kartu tog odsjaja s velikom preciznosti i kada kažem mi, mislim na ljude među kojima nisam ja. Mi smo napravili kartu odsjaja sa spektakulatnom preciznosti i jedno od iznenađenja kod odsjaja je da je gotovo potpuno jednoličan. Četrnaest milijardi svjetlosnih godina u ovom smjeru i četrnaest milijardi svjetlosnih godina u onom smjeru, svugdje je ista temperatura. Prošlo je trinaest milijardi godina od Velikog Praska i tako je postao slab i hladan. Sada je 2,7 stupnjeva. Ali nije točno 2,7 stupnjeva. Samo je 2,7 stupnjeva do otprilike deset dijelova u milijun. Ovdje je malo toplije, a ovdje je malo hladnije i to je nevjerojatno važno svima u ovoj sobi, jer tamo gdje je bilo malo toplije, tamo je bilo više stvari, i tamo gdje je bilo malo više stvari imamo galaksije i skupine galaksija i superklastere i sve strukture koje vidite u svemiru. I te male nejednakosti, dvadeset dijelova u milijun, one su formirane kvantno-mehaničkim klimanjima u tom ranom svemiru koje su bile rastegnute kroz veličinu cijelog svemira. To je spektakularno i to nije ono što je otkriveno u ponedjeljak; ono što je otkriveno u ponedjeljak je još zanimljivije. Dakle ovo je ono što je otkriveno u ponedjeljak; Zamislite da uzmete zvono, i udarite zvono čekićem. Što se događa? Ono zvoni. Ali ako pričekate, zvonjenje slabi i slabi i slabi sve dok ga više ne primjećujete. Rani svemir bio je nevjerojatno gust, poput metala, puno gušći, i ako ste ga udarili, on će zvoniti, ali ono što će zvoniti će biti sama struktura prostor-vremena, a čekić će biti kvantna mehanika. Ono što je otkriveno u ponedjeljak je dokaz zvonjenja prostor-vremena u ranom svemiru, što zovemo gravitacijskim valovima iz osnovne ere i ovo je kako je to otkriveno. Ti valovi su odavno oslabljeli. Ako odete u šetnju vi se ne klimate. Ti gravitacijski valovi u strukturi svemira su potpuno nevidljivi za bilo koji praktičnu svrhu. Ali u rano doba, kada je svemir radio taj zadnji odsjaj, gravitacijski valovi su napravili male zaokrete u strukturui svjetla koje vidimo. Tako gledajući u noćno nebo dublje i dublje -- zapravo, ti ljudi su proveli tri godine na Južnom polu gledajući gore kroz najhladniji, najbistriji i najčišći zrak koji su mogli pronaći gledajući duboko u noćno nebo i proučavajući taj odsjaj i tražeći blage zaokrete koji su simbol, signal, gravitacijskih valova, zvonjava ranog svemira. I u ponedjeljak, oni su objavili da su to pronašli. I stvar koja je meni spektakulatna oko toga nije samo zvonjava, iako je to super. Stvar koja je toliko odlična, razlog zašto sam ja na ovoj pozornici, je zato što nam to govori je nešto duboko o ranom svemiru. Govori nam da mi i sve što vidimo oko nas je u osnovi jedan veliki mjehurić -- i to je ideja inflacije -- jedan veliki mjehurić kojeg okružuje nešto drugo. Ovo nije konačni dokaz inflacije, ali bilo što što nije inflacija, a da ovo objašnjava će izgledati isto. Ovo je teorija, ideja, koja postoji neko vrijeme i nismo mislili da ćemo je stvarno vidjeti. Zbog dobrih razloga nismo mislili da ćemo ikad vidjeti ubojit dokaz, a ovo je ubojit dokaz. Ali stvarno luda ideja je da je naš mjehurić samo jedan mjehurić u puno većem, zakovitlanom loncu univerzalne stvari. Mi nikad nećemo vidjeti stvari izvan, ali tako da smo otišli na Južni pol i proveli tri godine gledajući detaljnu strukturu noćnog neba, možemo pretpostaviti da smo vjerojatno u svemiru koji izgleda poput toga I to me oduševljava. Hvala puno. (Pljesak)