Gravitacija i ljudsko tijelo - Džej Baki (Jay Buckey)

Pogledajte cijelu lekciju na http://ed.ted.com/lessons/gravity-and-the-human-body-jay-buckey

Naša tijela rade pod stalnim prisustvom gravitacije; kako se pumpa krv, osjeti ravnoteže i rast kostiju su funkcije koje su nastale pod nezaobilaznim uticajem gravitacije. Naoružan istraživanjima Dejvida Hubela i Tortena Vizela, astronaut Džej Baki zadaje misaoni eksperiment: Kako bi naša tijela funkcionisala da nema sile gravitacije? Lekcija Džeja Bakija, animacija TED-Ed.

Postoje neke važne stvari
koje treba da znate

ako želite ljude u svemiru

tokom dužeg perioda vremena.

Jedna od njih jeste da ljudi gube

mišićnu i koštanu masu.

To znamo.

Ako stavite gips na nogu,

i skinete ga poslije par sedmica,

primijetićete da vam se mišić smanjio.

I ako izmjerite jačinu kosti,

takođe ćete vidjeti da je i ona oslabila.

Takođe, veoma je interesantno da naše tijelo
ima sposobnost

da se prilagođava opterećenjima
kojima ga izlažemo,

tako da kosti i mišići nijesu statični,

oni se uvijek mijenjaju.

Iako mislimo da je kost čvrsta

i da se ne mijenja puno,

i u njoj se dešavaju promjene.

Ispostavilo se da u bestežinskom stanju

gubite kost.

Takođe dolazi do toga da mišići,

koji rade naspram gravitacije,

i zbog čega se zovu posturalni mišići,

počinju da se skupljaju i gube snagu.

Postoje i druge stvari u
kardiovaskularnom sistemu,

srce i krvni sudovi.

I ako razmislite o tome,

dok ste pod uticajem gravitacije

to znači da morate da radite protiv nje

kako biste pumpali krv u glavu.

Tako da, kad ne biste mogli
da pumpate krv u glavu

onesvijestili bi se svaki put
kad biste ustali

jer dok ležite

ne morate da radite protiv gravitacije.

Ali kad ustanete,

morate da radite nasuprot njoj

kako biste imali krv u glavi.

I vaše srce i krvni sudovi

imaju dobro razrađen sistem

kako bi se to redovno dešavalo.

Ali taj sistem se takođe može
promijeniti u bestežinskom stanju.

Potom, tu je još jedan sistem
koji podliježe promjenama -

sistem za ravnotežu.

I opet, ravnoteža se održava

nasuprot gravitaciji, zar ne?

Da nema gravitacije

ne biste morali da brinete da ćete pasti.

Međutim, svakako morate
voditi računa da ne padnete,

i zbog toga imamo izuzetno
razvijen sistem za ravnotežu

koji nas drži uspravnim

i sprečava nas da ne padnemo.

I kada vidite šta skejteri rade,

shvatite koliko je izuzetan ovaj sistem.

Ali kad odete u bestežinsko stanje,

sistem za ravnotežu se mijenja.

To i ne primjećujete

dok ste u bestežinskom stanju,

ali kada se vratite,

primijetite

da vam se ravnoteža promijenila

i imate poteškoća

da održite ravnotežu.

To ukazuje da, kada ste u svemiru,

vaš mozak pokušava da vam omogući

da funkcionišete
u bestežinskom stanju.

I tako se on prilagođava
tome da nemate težinu

što vi i ne primjećujete dok se ne vratite

i shvatite da ste na Zemlji

sa sistemom za ravnotežu
koji je prilagođen svemiru.

Znate, cjelokupan život ovdje na Zemlji

nastao je sa prisutnom gravitacijom,

tako da je život razvijen
pod njenim uticajem,

a potom smo mi nastali
pod uticajem gravitacije,

tako da smo naučili da hodamo,

hvatamo loptu,

skijamo

ili šta god,

sa gravitacijom uvijek prisutnom.

A šta bi se desilo
da smo odrasli bez gravitacije?

Šta je sa sistemima koji zavise od gravitacije,

kao što su mišići

ili sistem za ravnotežu

ili srce i krvni sudovi?

Da li bi se oni normalno razvili,

ili bi nekako bili drugačiji?

Jedan razlog da pomislite

da bi došlo do nekih promjena

jeste zbog eksperimenta

koji je urađen nedavno

od strane dvoje neuronaučnika,

Hubela i Vizela.

Oni su uzeli mače,

i stavili mu zastor preko oka.

Kada je mače izraslo u mačku,

uklonili su zastor.

I pitanje je,

da li je mačka mogla vidjeti na to oko?

E sad, sve je u redu
sa tim okom, zar ne?

Ali ono nikada nije vidjelo ništa,

svijetlo nikada nije palo na njega.

Odgovor je da mačka nije
mogla vidjeti tim okom

jer se desilo to da mozak

ide različitim putevima tokom razvoja

i veze koje bi normalno razvilo

sa tim okom, nijesu se razvile.

I to se ne može ispraviti,

to je trajna promjena.

I tako je mozak te mačke

suštinski drugačiji od mozga mačke

koja je odrasla sa okom
kojim je mogla da vidi.

Ta mačka je odrasla sa
suštinski drugačijim mozgom.

I onda se zapitate,

pa, šta je sa gravitacijom?

Šta kada ne biste imali sile

koje stvara gravitacija?

Da li bi se vaš sistem za ravnotežu razvio

na isti način,

ili bi bio drugačiji?

Da je neko odrastao u svemiru,

da li bi mogao da se vrati
na Zemlju i funkcioniše,

ili bi zaista bio drugačija osoba?