Postoje neke važne stvari koje treba da znate ako želite ljude u svemiru tokom dužeg perioda vremena. Jedna od njih jeste da ljudi gube mišićnu i koštanu masu. To znamo. Ako stavite gips na nogu, i skinete ga poslije par sedmica, primijetićete da vam se mišić smanjio. I ako izmjerite jačinu kosti, takođe ćete vidjeti da je i ona oslabila. Takođe, veoma je interesantno da naše tijelo ima sposobnost da se prilagođava opterećenjima kojima ga izlažemo, tako da kosti i mišići nijesu statični, oni se uvijek mijenjaju. Iako mislimo da je kost čvrsta i da se ne mijenja puno, i u njoj se dešavaju promjene. Ispostavilo se da u bestežinskom stanju gubite kost. Takođe dolazi do toga da mišići, koji rade naspram gravitacije, i zbog čega se zovu posturalni mišići, počinju da se skupljaju i gube snagu. Postoje i druge stvari u kardiovaskularnom sistemu, srce i krvni sudovi. I ako razmislite o tome, dok ste pod uticajem gravitacije to znači da morate da radite protiv nje kako biste pumpali krv u glavu. Tako da, kad ne biste mogli da pumpate krv u glavu onesvijestili bi se svaki put kad biste ustali jer dok ležite ne morate da radite protiv gravitacije. Ali kad ustanete, morate da radite nasuprot njoj kako biste imali krv u glavi. I vaše srce i krvni sudovi imaju dobro razrađen sistem kako bi se to redovno dešavalo. Ali taj sistem se takođe može promijeniti u bestežinskom stanju. Potom, tu je još jedan sistem koji podliježe promjenama - sistem za ravnotežu. I opet, ravnoteža se održava nasuprot gravitaciji, zar ne? Da nema gravitacije ne biste morali da brinete da ćete pasti. Međutim, svakako morate voditi računa da ne padnete, i zbog toga imamo izuzetno razvijen sistem za ravnotežu koji nas drži uspravnim i sprečava nas da ne padnemo. I kada vidite šta skejteri rade, shvatite koliko je izuzetan ovaj sistem. Ali kad odete u bestežinsko stanje, sistem za ravnotežu se mijenja. To i ne primjećujete dok ste u bestežinskom stanju, ali kada se vratite, primijetite da vam se ravnoteža promijenila i imate poteškoća da održite ravnotežu. To ukazuje da, kada ste u svemiru, vaš mozak pokušava da vam omogući da funkcionišete u bestežinskom stanju. I tako se on prilagođava tome da nemate težinu što vi i ne primjećujete dok se ne vratite i shvatite da ste na Zemlji sa sistemom za ravnotežu koji je prilagođen svemiru. Znate, cjelokupan život ovdje na Zemlji nastao je sa prisutnom gravitacijom, tako da je život razvijen pod njenim uticajem, a potom smo mi nastali pod uticajem gravitacije, tako da smo naučili da hodamo, hvatamo loptu, skijamo ili šta god, sa gravitacijom uvijek prisutnom. A šta bi se desilo da smo odrasli bez gravitacije? Šta je sa sistemima koji zavise od gravitacije, kao što su mišići ili sistem za ravnotežu ili srce i krvni sudovi? Da li bi se oni normalno razvili, ili bi nekako bili drugačiji? Jedan razlog da pomislite da bi došlo do nekih promjena jeste zbog eksperimenta koji je urađen nedavno od strane dvoje neuronaučnika, Hubela i Vizela. Oni su uzeli mače, i stavili mu zastor preko oka. Kada je mače izraslo u mačku, uklonili su zastor. I pitanje je, da li je mačka mogla vidjeti na to oko? E sad, sve je u redu sa tim okom, zar ne? Ali ono nikada nije vidjelo ništa, svijetlo nikada nije palo na njega. Odgovor je da mačka nije mogla vidjeti tim okom jer se desilo to da mozak ide različitim putevima tokom razvoja i veze koje bi normalno razvilo sa tim okom, nijesu se razvile. I to se ne može ispraviti, to je trajna promjena. I tako je mozak te mačke suštinski drugačiji od mozga mačke koja je odrasla sa okom kojim je mogla da vidi. Ta mačka je odrasla sa suštinski drugačijim mozgom. I onda se zapitate, pa, šta je sa gravitacijom? Šta kada ne biste imali sile koje stvara gravitacija? Da li bi se vaš sistem za ravnotežu razvio na isti način, ili bi bio drugačiji? Da je neko odrastao u svemiru, da li bi mogao da se vrati na Zemlju i funkcioniše, ili bi zaista bio drugačija osoba?