Kako se žene sukobljavaju bez nasilja

Spremate li se promijeniti svijet? Evo statistike koju trebate znati: nenasilne kampanje 100 posto su uspješnije od nasilnih. Pa zašto više grupa ne koristito kada se suoči sa sukobom? Filmašica Julia Bacha dijeli priče učinkovitog nenasilnog otpora, uiključujući istraživanje koje otvara oči o ključnoj vodećoj ulozi žena u tome.

Prije dvanaest godina,
prvi put sam podigla kameru

da bih snimala žetvu maslina
u Palestinskom selu na Zapadnoj obali.

Mislila sam da sam ondje kako bih
napravila jedan film

i da ću onda ići dalje
u neki drugi dio svijeta.

Ali nešto me stalno vraćalo.

Sad, kada međunarodna publika
čuje za taj dio svijeta,

često samo žele da sukob ode.

Sukob Izraela i Palestine je loš,
i htjeli bi da samo nestane.

Osjećamo se jednako i za druge sukobe
diljem svijeta.

Ali svaki put kad gledamo vijesti

čini se da gori još jedna zemlja.

Pitala sam se

trebamo li gledati sukobe drugačije --

ne samo kako bismo ga zaustavili,

weć fokusirali se na to kako voditi sukob.

Ovo je veliko pitanje za mene,

jedno koje sam dugo istraživala
zajedno sa timom u organizaciji JustVision.

Nakon što sam svjedočila nekoliko
različitih sukoba na Bliskom Istoku,

počela sam primjećivati neke uzorke
na uspješnijima.

Zanimalo me vrijede li ove varijable
u različitim slučajevima, i ako da,

što možemo naučiti iz
vođenja konstruktivnih sukoba,

u Palestini, Izraelu i drugdje.

Postoji znanost vezana uz ovo.

U proučavanju 323 velika
politička sukoba

od 1900 do 2006. godine,

Maria Stephan and Erica Chenoweth
utvrdile su da nenasilne kampanje

imaju 100 posto više izgleda
da budu uspješne od nasilnih kampanja.

Nenasilne kampanje također imaju
manje izgleda da prouzroče fizičku štetu,

onima koji vode kampanju,

i njihovim protivnicima.

I, kritički, najčešće su vodile do
mirnijih i demokratskijih društava.

Drugim riječima, nenasilni otpor
je učinkovitiji i konstruktivniji način

od vođenja sukoba.

Ali ako je to tako jednostavan izbor,
zašto ga više grupa ne koristi?

Politički znanstvenik Victor Asal
i suradnici

pogledali su nekoliko čimbenika

koji oblikuju izbore taktike
političkih grupacija.

I ispada da najveći
predviđatelj

odluka pokreta
da prihvati nenasilje ili nasilje

nije da li je grupa
lijevo il, desno orijentirana,

ne da li je grupa manje ili više vjerska,

ne to da li se bori protiv
demokracije ili diktatora,

čak ni razine represije
kojima je izložena.

Najveći predviđatelj o tome da li će
neki pokret preuzeti nenasilje

je ideologija o ulozi žene
u javnom životu.

(Pljesak)

Kada u svojim raspravama pokret uključuje

pričanje o jednakosti spolova,

to dramatično povećava šanse
da će prihvatiti nenasilje,

i samim time, šanse da će uspjeti.

Istraživanje se složilo s mojom
dokumentacijom

političkog organiziranja
u Izraelu i Palestini.

Primjetio sam da pokreti koji
prihvaćaju žene na liderskim pozicijama,

kao one koje sam dokumentirala
u selu imena Budrus,

bilo je izglednije da će
postići svoje ciljeve.

Ovo selo bilo je pod stvarnom
prijetnjom da bude izbrisano s karte

kada je Izrael počeo graditi
Barijeru za odvajanje.

Predložena ruta predviđala je

uništenje maslinika, groblja

i na kraju zatvaranju sela sa svih strana.

Kroz nadahnuto lokalno vodstvo,

pokrenuli su kampanju nenasilnog otpora
kako bi to zaustavili.

Izgledi su bili protiv nijh.

Ali imali su tajno oružje:

15-godišnju djevojčicu

koja je skočila pred buldožer

koji je htio izvaditi maslinovo drvo,
i zaustavila ga

U tom trenutku zajednica Budrusa shvatila
je što je moguće

ako prihvate i ohrabre žene da sudjeluju
u javnom životu.

I tako su žene Budrusa
išle na prvu crtu iz dana u dan,

koristeći svoju kreativnost i utjecaj
da nadiđu višestruke prepreke

u 10-mjesečnoj nenaoružanoj borbi.

I kao što možete pretpostaviti,

one su pobijedile.

Barijera odvajanja promijenjena je
u potpunosti

u međunarodno prepoznatu zelenu liniju,

i žene Budrusa
postale su poznate na Zapadnoj obali

po svojoj nesvladivoj energiji.

(Pljesak)

Hvala vam.

Želim stati na trenutak,
u čemu ste mi vi pomogli,

jer se želim uhvatiti u koštac
sa nekoliko ozbiljnih nesporazuma

koji se mogu dogoditi u ovoj točci.

Prvi je da ne vjerujem

da su žene miroljubivije
od muškaraca.

Ali vjerujem da u današnjem svijetu,

žene imaju drugačije iskustvo moći.

Pošto su navigirale
da budu nemoćnije

u više aspekata svog života,

žene su sposobnije

potajno vršiti pritisak za promjenu

protiv velikih, moćnih dionika.

Termin "manipulativne", često
usmjeren na žene u lošem smislu,

odražava stvarnost u kojoj žene
često moraju naći načine

koji ne uključuju direktnu konfrontaciju
da bi postigle svoje ciljeve.

I pronaći alternative direktnim sukobima

je u osnovi nenasilnog otpora.

Sad do drugog potencijalnog
nesporazuma.

Puno sam pričala o svojim iskustvima
na Bliskom Istoku,

i neki od vas možda sad misle

da je rješenje problema u educiranju
Muslimanskih i Arapskih društava

kako bi više prihvaćali žene.

Ako bismo to učinili,
oni bi bili uspješniji.

Oni ne trebaju takvu pomoć.

Žene su bile dio najutjecajnijih pokreta

koji dolaze s Bliskog Istoka,

ali one su nevidljive
u međunarodnom društvu.

Naše kamere su većinom fokusirane na
muškarce

koji često završavaju uključeni u
različite scene sukoba

koje smatramo
neodoljivima za naše vijesti.

Završavamo sa pričom koja ne samo
da briše žene

iz borbi u regiji

već i krivi interpretira borbe.

U kasnim 1980ima,
ustanak je započeo u Gazi,

i brzo se proširio na Zapadnu Obalu
i Istočni Jeruzalem.

Postalo je poznato kao Prvi ustanak,

i ljudi koji se sjećaju tog događaja

većinom u sjećanje prizivaju ovako nešto:

Palestinci bacaju kamenje
na Izraelske tenkove.

Izvještaji u to vrijeme

prikazivali su kamenje,
molotovljeve koktele i goruće gume

kao jedine aktivnosti
koje su se događale u ustanku.

Ovo razdoblje, ipak, je obilježeno
i raširenim nenasilnim organiziranjem

u oblicima štrajkova, sjedenja
i stvaranja paralelnih institucija.

Tijekom Prvog ustanka,

čitavi sektori Palestinske
civilne populacije mobilizirale su se,

kroz generacije, fakcije i klasne linije.

To su učinili kroz mreže
popularnih vijeća,

i njihovo korištenje direktnog djelovanja
i društvenih programa samopomoći

izazvalo je sposobnost Izraela

da nastavi vladati Zapadnom obalom
i Gazom.

Prema Izraelskoj vojsci,

97 posto aktivnosti tijekom
Prvog ustanka bile su nenaoružane.

I ovdje je još jedna stvar
koja nije dio priče iz tog razdobla.

U 18 mjeseci Ustanka,

žene su bile one koje su
povlačile poteze u pozadini:

Palestinske žene svih uloga

bile su zadužene za mobilizaciju
stotina tisuća ljudi

u orkestralnom trudu da
se povuče pristanak iz okupacije.

Naela Ayesh, koja je težila da izgradi
samoodrživu palestinsku ekonomiju

potičući žene u Gazi da sade
povrće u svojim dvorištima,

aktivnost koja je bila ilegalna
zbog Izraelske vlade u to doba;

Rabeha Diab, koja je preuzela
donošenje odluka

za čitav ustanak

kada su muškarci koji su ga vodili

bili deportirani.

Fatima Al Jaafari, koja je progutala
letke s naputcima ustanka

kako bi ih proširila

bez da ih uhvate

i Zahira Kamal,

koja je osigurala dugotrajnost ustanka

vodeći organizaciju

koja je narasla od 25 žena
do 3000 u jednoj godini.

Unatoč nevjerojatnim postignućima,

nijedna od ovih žena nije ušla
u priče Prvog Ustanka.

To radimo i u drugim dijelovima svijeta,
također.

U našim povijesnim knjigama, na primjer,
i u našoj kolektivnoj svijesti,

muškarci su javne osobe i glasnogovornici

za borbu za rasnu pravdu u Americi,
šezdesetih godina.

Ali žene su također bile
kritična pokretačka sila,

mobilizirajući, organizirajući,
i izlazeći na ulice.

Koliko nas misli na Septimu Clark

kada mislimo na borbu za građanska prava
u Americi?

Vrlo malo.

Ali imala je ključnu ulogu
u svakoj fazi borbe,

pogotovo naglašavajući
pismenost i obrazovanje.

Gurnuta je po strani, ignorirana,

baš kao i mnoge druge žene
koje su imale važne uloge

u pokretu za građanska prava.

Ovdje se ne radi o zaslugama.

Ovo je promišljenije od toga.

Priče koje pričamo važne su
za to kako se vidimo,

i kako vjerujemo da su pokreti vođeni

i kako pokreti pobjeđuju.

Priče koje pričamo o pokretu
kao što je Prvi ustanak,

ili borba za građanska prava

važnije su i imaju presudan utjecaj

u izborima Palestinaca,

Amerikanaca

i ljudi diljem svijeta kada budu

donosili odluke suočeni
s nepravdom

i ohrabre se suočiti se s njom.

Ako ne uzdignemo žene
koje su imale ključne uloge u tim borbama,

nećemo uspjeti ponuditi uzore
budućim generacijama.

Bez uzora, postaje teže

da žene zauzmu svoje mjesto

u javnom životu.

I kako smo vidjeli ranije,

jedna od ključnih varijabli

u odlučivanju hoće li
pokret biti uspješan ili ne

je ideologija pokreta
po pitanju uloge žena

u javnom životu.

Ovo je pitanje o tome da li se krećemo

prema demokratskim
i mirnim društvima.

U svijetu gdje se događa
tako puno promjena,

i gdje se promjena nastavlja
događati sve brže,

nije pitanje hoćemo li
naići na sukobe,

već pitanje

koje će priče oblikovati

kako se odlučimo voditi te sukobe.

Hvala vam.

(Pljesak)