Return to Video

„Hoću li ja umrijeti?“ Iskren odgovor.

  • 0:01 - 0:05
    Tehničar sam hitne pomoći proteklih
    sedam godina u Suffolk Country, New York.
  • 0:05 - 0:06
    Bio sam prvi na mjestu brojnih nesreća
  • 0:06 - 0:10
    od automobilskih nesreća do uragana Sandy.
  • 0:10 - 0:11
    Ako ste kao većina ljudi,
    smrt bi mogla biti
  • 0:11 - 0:13
    jedan od vaših najvećih strahova.
  • 0:13 - 0:15
    Neki će biti spremni kada dođe.
  • 0:15 - 0:17
    A neki ne.
  • 0:17 - 0:19
    Postoji slabo poznat
    dokumentirani medicinski izraz
  • 0:19 - 0:21
    koji se zove nadolazeća propast.
  • 0:21 - 0:22
    To je gotovo simptom.
  • 0:22 - 0:24
    Kao zdravstveni djelatnik,
    naučen sam reagirati
  • 0:24 - 0:26
    na ovaj simptom kao bilo koji drugi,
  • 0:26 - 0:27
    te kada pacijent ima
    srčani udar i gleda u mene
  • 0:27 - 0:30
    i kaže: „Umrijet ću danas.“,
  • 0:30 - 0:33
    obučeni smo ponovno
    razmotriti stanje pacijenta.
  • 0:33 - 0:35
    Tijekom moje karijere, odgovorio sam
  • 0:35 - 0:37
    na brojne nesreće u kojima su pacijentu
  • 0:37 - 0:39
    ostale samo minute života
  • 0:39 - 0:42
    i ništa nisam mogao učiniti za njega.
  • 0:42 - 0:45
    Uz to, bio sam suočen s dilemom:
  • 0:45 - 0:49
    Trebam li reći umirućem
    da će uskoro umrijeti,
  • 0:49 - 0:52
    ili lagati kako bih ga utješio?
  • 0:52 - 0:54
    U početku karijere, riješio sam dilemu
  • 0:54 - 0:55
    tako što sam lagao.
  • 0:55 - 0:57
    Bio sam uplašen.
  • 0:57 - 1:00
    Bio sam uplašen da ako im kažem istinu
  • 1:00 - 1:03
    da će umrijeti u očaju, strahu,
  • 1:03 - 1:06
    boreći se za preostale minute svoga života.
  • 1:06 - 1:09
    Sve se promijenilo nakon jedne nesreće.
  • 1:09 - 1:12
    Prije pet godina, odazvao
    sam se motociklističkoj nesreći.
  • 1:12 - 1:15
    Vozač je pretrpio vrlo kritične ozljede.
  • 1:15 - 1:17
    Dok sam ga pregledavao
    shvatio sam da ne postoji ništa
  • 1:17 - 1:19
    što mogu učiniti za njega,
  • 1:19 - 1:23
    i kao u većini slučajeva,
    pogledao me u oči
  • 1:23 - 1:27
    i upitao ono pitanje: „Hoću li umrijeti?“
  • 1:27 - 1:31
    U tom trenutku, odlučio sam
    učiniti nešto drugačije.
  • 1:31 - 1:33
    Odlučio sam mu reći istinu.
  • 1:33 - 1:37
    Odlučio sam mu reći da će umrijeti
  • 1:37 - 1:40
    i da više ništa ne mogu učiniti za njega.
  • 1:40 - 1:44
    Njegova reakcija me šokirala.
  • 1:44 - 1:46
    On je ostao ležati i pogledao me
  • 1:46 - 1:48
    s prihvaćanjem na licu.
  • 1:48 - 1:50
    Nije očajavao niti se plašio
  • 1:50 - 1:52
    kako sam ja mislio.
  • 1:52 - 1:55
    Jednostavno je ležao i
    kada sam ga pogledao u oči
  • 1:55 - 1:58
    ugledao sam unutarnji mir i prihvaćanje.
  • 1:58 - 2:00
    Od tog trenutka nadalje, odlučio sam
  • 2:00 - 2:04
    da nije na meni da tješim
    umiruće svojim lažima.
  • 2:04 - 2:07
    Od tada sam sudjelovao u mnogo slučajeva
  • 2:07 - 2:10
    gdje su pacijenti proživljavali
    posljednje trenutke
  • 2:10 - 2:12
    i nije postojalo ništa
    što sam mogao učiniti,
  • 2:12 - 2:13
    u gotovo svakom slučaju
  • 2:13 - 2:16
    svi su imali jednaku reakciju na istinu,
  • 2:16 - 2:19
    unutarnji mir i prihvaćanje.
  • 2:19 - 2:21
    Zapravo postoje tri obrasca
  • 2:21 - 2:25
    koja sam uočio u svim slučajevima.
  • 2:25 - 2:29
    Prvi me obrazac uvijek zapanji.
  • 2:29 - 2:33
    Bez obzira na vjerska uvjerenja
    ili kulturnu podlogu
  • 2:33 - 2:36
    postoji potreba za praštanjem.
  • 2:36 - 2:37
    Bilo da to zovu grijehom
  • 2:37 - 2:40
    ili samo kažu da se kaju,
  • 2:40 - 2:43
    krivnja je univerzalna.
  • 2:43 - 2:44
    Jednom sam se brinuo
    za starijeg gospodina
  • 2:44 - 2:46
    koji je imao masivan srčani udar.
  • 2:46 - 2:48
    Dok sam pripremao sebe i opremu
  • 2:48 - 2:51
    za njegov predstojeći srčani udar,
  • 2:51 - 2:56
    počeo sam pričati pacijentu
    o neizbježnoj smrti.
  • 2:56 - 2:59
    Odmah je znao po tonu
    moga glasa i ponašanju.
  • 2:59 - 3:01
    Kako sam postavljao
    defibrilator na njegova prsa,
  • 3:01 - 3:03
    pripremajući se za ono što će se dogoditi,
  • 3:03 - 3:06
    pogledao me u oči i rekao,
  • 3:06 - 3:09
    „Da sam barem proveo više vremena
    sa svojom djecom i unucima
  • 3:09 - 3:12
    umjesto što sam škrtario svojim vremenom.“
  • 3:12 - 3:14
    Suočen s neizbježnom smrću,
  • 3:14 - 3:17
    sve što je želio bio je oprost.
  • 3:17 - 3:19
    Drugi obrazac koji sam uočio
  • 3:19 - 3:21
    je potreba za sjećanjem.
  • 3:21 - 3:23
    Bilo da je to uspomena u mojim mislima
  • 3:23 - 3:25
    ili njihovih voljenih, trebali su osjećaj
  • 3:25 - 3:27
    da će živjeti i dalje.
  • 3:27 - 3:29
    Postoji potreba za besmrtnošću
  • 3:29 - 3:32
    u srcima i mslima njihovh voljenih,
  • 3:32 - 3:35
    mene, moje ekipe ili bilo koga.
  • 3:35 - 3:38
    Bezbroj puta, imao sam
    pacijenta koji bi me pogledao u oči
  • 3:38 - 3:42
    i rekao, „Hoćeš li me se sjećati?“
  • 3:42 - 3:45
    Posljednji obrazac koji sam uočio
  • 3:45 - 3:48
    uvijek me dirnuo najdublje, u dušu.
  • 3:48 - 3:51
    Umirući ima potrebu znati
    da je njegov život imao smisao.
  • 3:51 - 3:54
    Žele znati da nisu
    potrošili svoj život uzalud
  • 3:54 - 3:57
    na besmislice.
  • 3:57 - 4:00
    Ovo mi se dogodilo
    vrlo rano u mojoj karijeri.
  • 4:00 - 4:02
    Odgovorio sam na poziv.
  • 4:02 - 4:04
    Bila je to žena u kasnim pedesetima
  • 4:04 - 4:06
    ozbiljno priklještena u vozilu.
  • 4:06 - 4:10
    Bila je udarena sa
    strane u velikoj brzini,
  • 4:10 - 4:12
    vrlo kritično stanje.
  • 4:12 - 4:15
    Dok su vatrogasci pokušavali
    izvući ju iz auta,
  • 4:15 - 4:18
    ušao sam unutra kako bih pružio pomoć.
  • 4:18 - 4:21
    Dok smo razgovarali, rekla mi je,
  • 4:21 - 4:24
    „Toliko je toga što
    sam željela učiniti u životu.“
  • 4:24 - 4:28
    Osjećala se kao da
    nije ostavila traga na Zemlji.
  • 4:28 - 4:30
    Kako smo pričali dalje, ispostavilo se
  • 4:30 - 4:32
    da je majka dvoje posvojene djece
  • 4:32 - 4:35
    koji su se pripremali
    za medicinski fakultet.
  • 4:35 - 4:37
    Zbog nje, dvoje djece
  • 4:37 - 4:40
    imlao je priliku koju ne bi imali inače
  • 4:40 - 4:42
    i nastavit će spašavati
    živote u zdravstvenom polju
  • 4:42 - 4:45
    kao doktori medicine.
  • 4:45 - 4:46
    Bilo je potrebno 45 minuta
  • 4:46 - 4:48
    da ju izvučemo iz vozila.
  • 4:48 - 4:53
    Ali ona je stradala prije
    nego što smo je izvukli.
  • 4:53 - 4:55
    Vjerovao sam da ono
    što vidimo u filmovima:
  • 4:55 - 4:56
    kada si u zadnjim trenutcima života
  • 4:56 - 4:59
    postoje samo očaj i strah.
  • 4:59 - 5:02
    Došao sam do zaključka,
    da se bez obzira na okolnosti,
  • 5:02 - 5:04
    općenito susrećemo s mirom i prihvaćanjem,
  • 5:04 - 5:08
    da su najmanje stvari, najmanji trenutci,
  • 5:08 - 5:12
    najmanje stvari koje si učinio u životu
  • 5:12 - 5:15
    te koje nam donose mir
    u tim posljednjim trenutcima.
  • 5:15 - 5:17
    Hvala vam.
  • 5:17 - 5:20
    (Pljesak)
Title:
„Hoću li ja umrijeti?“ Iskren odgovor.
Speaker:
Matthew O'Reilly
Description:

Matthew O'Reilly je veteran tehničar hitne medicinske pomoći na Long Islandu, New York. U ovom razgovoru O'Reilly opisuje što se sljedeće događa kada ga teško ozljeđeni pacijent pita: „Hoću li umrijeti?“
more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
05:33

Croatian subtitles

Revisions Compare revisions

Our website uses cookies for analysis purposes.