Đanin di Đovani (Janine di Giovanni): Šta sam videla u ratu
-
0:01 - 0:04Ovako počinje rat.
-
0:04 - 0:07Jedan dan živite
vaš svakodnevni život, -
0:07 - 0:09planirate da idete na zabavu,
-
0:09 - 0:12vodite svoju decu u školu,
-
0:12 - 0:14zakazujete termin kod zubara.
-
0:14 - 0:18Sledećeg momenta,
telefon ne radi, -
0:18 - 0:22TV ne radi, na ulici
su naoružani muškarci, -
0:22 - 0:24putevi su blokirani.
-
0:24 - 0:29Život kakav ste poznavali prestaje.
-
0:29 - 0:31Zaustavlja se.
-
0:31 - 0:34Ukrašću priču od
jedne moje prijateljice, -
0:34 - 0:36prijateljice iz Bosne,
o tome šta joj se desilo, -
0:36 - 0:41jer mislim da će vam tačno
dočarati kako to izgleda. -
0:41 - 0:45Bila je na putu ka poslu
jednog aprilskog dana 1992. godine, -
0:45 - 0:48u kratkoj suknji i visokim štiklama.
Radila je u banci. -
0:48 - 0:52Bila je mlada majka.
Bila je neko ko voli da se zabavlja. -
0:52 - 0:53Izvanredna osoba.
-
0:53 - 0:57I odjednom ugleda tenk
-
0:57 - 1:00koji se lagano kreće
glavnim putem kroz Sarajevo -
1:00 - 1:04rušeći sve pred sobom.
-
1:04 - 1:08Mislila je da sanja, ali nije.
-
1:08 - 1:10I trči kao što bi to
bilo ko od nas uradio -
1:10 - 1:14i nalazi sklonište,
sakriva se iza kante za smeće, -
1:14 - 1:17u svojim štiklama i kratkoj suknji.
-
1:17 - 1:21I skrivajući se tamo,
oseća se glupo, -
1:21 - 1:24ali gleda taj tenk kako prolazi
sa vojnicima -
1:24 - 1:26i ljude na sve strane i haos
-
1:26 - 1:31i misli: "Osećam se kao Alisa u zemlji čuda
-
1:31 - 1:33koja silazi niz zečju rupu,
-
1:33 - 1:36dole, dole, dole u haos
-
1:36 - 1:42i moj život više nikad neće biti isti."
-
1:42 - 1:45Nekoliko nedelja kasnije,
moja prijateljica je bila u masi ljudi -
1:45 - 1:50koji su je gurali sa detetom u naručju
-
1:50 - 1:53da bi ga dala
neznancu u autobusu, -
1:53 - 1:56jednom od zadnjih autobusa
koji napuštaju Sarajevo -
1:56 - 1:59da bi odveli decu na sigurno.
-
1:59 - 2:03I seća se kako se gurala
sa svojom majkom -
2:03 - 2:07kroz masu i masu ljudi:
"Uzmite moje dete! Uzmite moje dete!" -
2:07 - 2:13predajući svoje dete
nekome kroz prozor. -
2:13 - 2:16Nije ga videla godinama.
-
2:16 - 2:19Opsada je trajala tri i po godine
-
2:19 - 2:22i bila je to opsada bez vode,
-
2:22 - 2:27bez struje,
bez grejanja, bez hrane, -
2:27 - 2:32u središtu Evrope,
krajem 20. veka. -
2:32 - 2:36Imala sam čast da budem
jedna od onih reportera -
2:36 - 2:38koji su preživeli tu opsadu
-
2:38 - 2:41i kažem da imala sam čast
i privilegiju da budem tamo -
2:41 - 2:44jer me je to iskustvo naučilo svemu,
-
2:44 - 2:48ne samo o poslu reportera,
nego i kakav čovek treba biti. -
2:48 - 2:50Naučila sam o samilosti.
-
2:50 - 2:54Naučila sam o običnim ljudima
koji mogu biti heroji. -
2:54 - 2:58Naučila sam o deljenju.
Naučila sam šta je drugarstvo. -
2:58 - 3:01Pre svega, učila sam o snazi ljubavi.
-
3:01 - 3:07Čak i usred strašnog razaranja
i smrti i haosa, -
3:07 - 3:10učila sam o tome kako obični
ljudi pomažu svojim komšijama, -
3:10 - 3:12dele hranu,
odgajaju svoju decu, -
3:12 - 3:16kako odvlače nekog pogođenog snajperom
sa sredine puta -
3:16 - 3:18iako znaju da time
ugrožavaju sopstveni život, -
3:18 - 3:22pomažu povređenim ljudima
da uđu u taksi -
3:22 - 3:24pokušavajući da ih odvezu u bolnice.
-
3:24 - 3:27Naučila sam toliko toga o sebi.
-
3:27 - 3:31Marta Gelhorn, jedna od mojih heroina,
jednom je rekla: -
3:31 - 3:36"Možeš voleti samo jedan rat.
Ostalo je odgovornost." -
3:36 - 3:39Izveštavala sam u mnogim,
mnogim, ratovima posle toga, -
3:39 - 3:42toliko da sam prestala da brojim,
-
3:42 - 3:45ali nijedan nije bio kao Sarajevo.
-
3:45 - 3:49Prošlog Aprila, vratila sam se na čudan,
-
3:49 - 3:53kako sam ga nazvala, poremećeni
srednjoškolski sastanak. -
3:53 - 3:57Bila je to 20. godišnjica opsade,
-
3:57 - 4:00početka opsade Sarajeva,
-
4:00 - 4:04i ne volim reč "godišnjica",
jer zvuči kao neka zabava, -
4:04 - 4:05a ovo nije bila zabava.
-
4:05 - 4:09Bilo je to jako tužno
okupljanje reportera -
4:09 - 4:13koji su radili tamo za vreme rata,
humanitarnih radnika -
4:13 - 4:17i naravno samih hrabrih
i odvažnih ljudi Sarajeva. -
4:17 - 4:20Ono što me je najviše pogodilo,
-
4:20 - 4:21što mi je slomilo srce,
-
4:21 - 4:24šetajući glavnom ulicom Sarajeva,
-
4:24 - 4:28gde je moja prijateljica Aida videla
nadolazeći tenk pre 20godina, -
4:28 - 4:34na putu sam ugledala više
od 12.000 crvenih stolica, -
4:34 - 4:36praznih,
-
4:36 - 4:38i svaka od njih
je predstavljala -
4:38 - 4:42osobu koja je
poginula tokom opsade, -
4:42 - 4:46samo u Sarajevu,
ne u celoj Bosni -
4:46 - 4:49i širile su se sa jednog kraja grada
-
4:49 - 4:51na veći deo istog
-
4:51 - 4:55i najtužnije su mi bile
male stolice -
4:55 - 4:57za decu.
-
4:57 - 5:01Sad pokrivam Siriju
-
5:01 - 5:04i počela sam da
izveštavam jer verujem -
5:04 - 5:06da to mora biti urađeno.
-
5:06 - 5:09Verujem u tamošnju priču
koja mora biti ispričana. -
5:09 - 5:13Vidim, opet, primer rata u Bosni.
-
5:13 - 5:15I kad sam prvi put stigla u Damask,
-
5:15 - 5:18zapazila sam jedan čudan momenat u kome ljudi
-
5:18 - 5:21nisu verovali da će rat iznenada izbiti
-
5:21 - 5:23i bilo je isto kao u Bosni
-
5:23 - 5:26i u skoro svim drugim državama
u kojima sam videla da rat stiže. -
5:26 - 5:28Ljudi ne žele da
veruju u to da stiže -
5:28 - 5:32i zato ne odlaze, ne odlaze
ranije kad još mogu. -
5:32 - 5:34Ne spašavaju svoj novac.
-
5:34 - 5:37Oni ostaju jer svi žele
da ostanu u svojim domovima. -
5:37 - 5:42I tada rat i haos iznenada nastupaju.
-
5:42 - 5:45Ruanda je mesto koje
me stalno proganja. -
5:45 - 5:511994. godine, na kratko sam napustila Sarajevo
da bih izveštavala o genocidu u Ruandi. -
5:51 - 5:56Između aprila i avgusta, 1994.,
-
5:56 - 6:01milion ljudi je pobijeno.
-
6:01 - 6:06Ako me je tih 12.000 stolica toliko pogodilo
-
6:06 - 6:08samim brojem,
-
6:08 - 6:11želela bih da samo na trenutak
razmislite o milion ljudi. -
6:11 - 6:14Daću vam neki primer,
sećam se -
6:14 - 6:19kako sam stajala i gledala niz put
daleko koliko sam mogla, -
6:19 - 6:25najmanje 1,6 km i tamo je bila
gomila tela u visini duplo višoj od mene -
6:25 - 6:27mrtvih.
-
6:27 - 6:30I to je bio samo mali procenat mrtvih.
-
6:30 - 6:32Bilo je majki koje su držale svoju decu
-
6:32 - 6:36uhvaćenu u zadnjim smrtnim mukama.
-
6:36 - 6:39Naučili smo mnogo od rata
-
6:39 - 6:41i spomenula sam Ruandu
-
6:41 - 6:45jer je to mesto, kao i Južna Afrika,
-
6:45 - 6:49u kome već blizu 20 godina traje isceljenje.
-
6:49 - 6:53Pedeset šest procenata
parlamentaraca su žene, -
6:53 - 6:55što je fantastično
-
6:55 - 6:59i sad je već u okviru ustava,
-
6:59 - 7:02da vam nije dozvoljeno
da izgovarate Hutu ili Tutsi. -
7:02 - 7:06Nije vam dozvoljeno da bilo koga
identifikujete po etničkoj pripadnosti, -
7:06 - 7:11što je, naravno, prvenstveno i započelo pokolj.
-
7:11 - 7:14Jedan moj prijatelj, humanitarni radnik,
mi je ispričao prelepu priču -
7:14 - 7:15ili ja mislim da je prelepa.
-
7:15 - 7:20Bila je jedna grupa dece,
mešana Hutu i Tutsi -
7:20 - 7:23i grupa žena koje su ih usvajale
-
7:23 - 7:27napravila je red i deca su samo
davana sledećoj ženi po redu. -
7:27 - 7:30Nije bilo nikakve kompenzacije za,
ti si Tutsi, -
7:30 - 7:33ti si Hutu, možda si ubio moju majku,
-
7:33 - 7:35možda si ubio mog oca.
-
7:35 - 7:40Bili su spojeni u nekoj vrsti pomirenja
-
7:40 - 7:44i smatram to izvanrednim.
-
7:44 - 7:47Kad me ljudi pitaju kako
nastavljam da izveštavam o ratu -
7:47 - 7:49i zašto to i dalje radim,
-
7:49 - 7:50evo zašto.
-
7:50 - 7:54Kad se vratim u Siriju,
zapravo već sledeće nedelje, -
7:54 - 7:58ono što vidim su neverovatni heroji,
-
7:58 - 8:00neki od njih se bore za demokratiju,
-
8:00 - 8:04za stvari koje mi uzimamo
zdravo za gotovo svaki dan. -
8:04 - 8:07I to je razlog zašto to radim.
-
8:07 - 8:122004. godine, dobila sam sina
-
8:12 - 8:15i zovem ga moje čudo od deteta,
-
8:15 - 8:18jer nakon što sam videla toliko smrti
-
8:18 - 8:22i razora i haosa i tame u svom životu,
-
8:22 - 8:26ovaj zrak nade se rodio.
-
8:26 - 8:30Nazvala sam ga Luka, što znači
"Onaj koji donosi svetlost", -
8:30 - 8:35jer donosi svetlost u moj život.
-
8:35 - 8:39Pričam o njemu jer kad
je imao samo četiri meseca -
8:39 - 8:43moj strani urednik prislio me je
da se vratim u Bagdad -
8:43 - 8:47odakle sam izveštavala tokom svog
vremena Sadamovog režima -
8:47 - 8:49i za vreme pada Bagdada
i posle toga -
8:49 - 8:53i sećam se ulaska u avion u suzama,
-
8:53 - 8:55plačući jer sam odvojena od svog sina
-
8:55 - 8:58i dok sam bila tamo,
-
8:58 - 9:00jedan poznati političar iz Iraka
koji mi je bio prijatelj -
9:00 - 9:03pitao me je: "Šta radiš tu?
-
9:03 - 9:05Zašto nisi kod kuće sa Lukom?"
-
9:05 - 9:09Rekla sam: "Pa, moram da vidim."
Bila je to 2004. godina -
9:09 - 9:13početak neverovatno
krvavog perioda u Iraku. -
9:13 - 9:16"Moram da vidim šta se dešava ovde.
-
9:16 - 9:17Moram da izveštavam o tome."
-
9:17 - 9:21Na to mi je on rekao:
"Idi kući, -
9:21 - 9:24jer ako propustiš njegov prvi zub,
-
9:24 - 9:27ako propustiš njegov prvi korak,
nikad nećeš sebi oprostiti. -
9:27 - 9:31Ali uvek će biti drugog rata."
-
9:31 - 9:35I nažalost, uvek će biti ratova.
-
9:35 - 9:39I zavaravam sebe ako mislim,
da kao novinar, -
9:39 - 9:41kao reporter, kao pisac,
-
9:41 - 9:46to što radim može da ih zaustavi.
Ne može. -
9:46 - 9:48Nisam Kofi Anan.
On ne može zaustaviti rat. -
9:48 - 9:51Pokušao je da pregovara u vezi sa Sirijom
i nije uspeo. -
9:51 - 9:55Nisam osoba za rešavanje konflikata UN-a.
-
9:55 - 9:57Nisam čak ni doktor-humanitarac
-
9:57 - 10:00i ne mogu vam opisati koliko puta
sam se osećala bespomoćnom -
10:00 - 10:03gledajući ljude oko mene kako ginu,
a ja ih ne mogu spasiti. -
10:03 - 10:07Ja sam samo svedok.
-
10:07 - 10:12Moja uloga je da budem glas
ljudima čiji se glas ne čuje. -
10:12 - 10:16Jedan moj kolega je to opisao
kao donošenje svetlosti -
10:16 - 10:18u najtamnije kutke sveta.
-
10:18 - 10:21I to je ono što pokušavam da uradim.
-
10:21 - 10:24Nisam uvek uspešna
-
10:24 - 10:27i ponekad je neverovatno frustrirajuće,
-
10:27 - 10:29jer se osećate kao da pišete u prazno
-
10:29 - 10:31ili da to nikog ne zanima.
-
10:31 - 10:33Koga zanima Sirija?
Koga zanima Bosna? -
10:33 - 10:35Koga zanima Kongo,
-
10:35 - 10:38Obala Slonovače, Liberija, Sijera Leone,
-
10:38 - 10:40sva ova mesta
-
10:40 - 10:44koja ću pamtiti do kraja svog života?
-
10:44 - 10:47Ali moj zadatak je da budem svedok
-
10:47 - 10:50i to je srž, suština stvari,
-
10:50 - 10:53za nas reportere koji ovo radimo.
-
10:53 - 10:56I sve što zaista mogu
da uradim je da se nadam, -
10:56 - 10:59ne u stvaraoce politike ili političare
-
10:59 - 11:01jer koliko god bi želela da verujem
-
11:01 - 11:04da čitaju moje reči i rade nešto povodom toga,
-
11:04 - 11:07ne zavaravam se.
-
11:07 - 11:11Ali ono čemu se nadam da
ako se setite ičega što sam rekla -
11:11 - 11:15ili bilo koje od mojih priča
sutra ujutru za vreme doručka, -
11:15 - 11:17ako se setite priče o Sarajevu
-
11:17 - 11:21ili priče o Ruandi,
-
11:21 - 11:23ja sam odradila svoj posao.
-
11:23 - 11:25Hvala vam puno.
-
11:25 - 11:33(Aplauz)
- Title:
- Đanin di Đovani (Janine di Giovanni): Šta sam videla u ratu
- Speaker:
- Janine di Giovanni
- Description:
-
Reporterka Đanin di Đovani bila je na najgorim mestima na svetu da bi donela priče iz Bosne, Sijera Leonea i nedavno iz Sirije. Prenosi nam priče o ljudskim momentima usred velikih konflikata - i istražuje tu šokantnu promenu kad poznata gradska ulica postaje bombardovano ratno bojište.
- Video Language:
- English
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDTalks
- Duration:
- 11:53
Ivana Korom approved Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Boško Eraković accepted Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Boško Eraković edited Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Boško Eraković edited Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Andrea Eraković edited Serbian subtitles for What I saw in the war | ||
Andrea Eraković edited Serbian subtitles for What I saw in the war |