Turingov test: može li se računalo izdavati za čovjeka? – Alex Gendler

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/the-turing-test-can-a-computer-pass-for-a-human-alex-gendler

Što je svijest? Može li umjetni stroj zaista misliti? Po mišljenju mnogih, to su ključna pitanja za budućnost umjetne inteligencije. Britanski računalni znanstvenik Alan Turing zanemario ih je i postavio jedno jednostavnije: može li računalo razgovarati kao čovjek? Alex Gender opisuje Turingov test i detaljno predstavlja neke od njegovih iznenađujućih rezultata.

Lekcija: Alex Gendler, animacija: Patrick Smith

Što je svijest?

Može li umjetni stroj zaista misliti?

Čine li um samo neuroni u mozgu

ili je u njegovoj srži
neka neopipljiva iskra?

Po mišljenju mnogih, to su ključna pitanja

za budućnost umjetne inteligencije.

Britanski računalni znanstvenik
Alan Turing zanemario ih je

i postavio jedno jednostavnije:

može li računalo razgovarati kao čovjek?

To je pitanje dovelo do zamisli
o mjerenju umjetne inteligencije,

koja će postati poznata kao Turingov test.

U znanstvenom radu „Strojevi za računanje
i inteligencija” iz 1950.

Turing je predložio sljedeću igru.

Sudac (čovjek) dopisuje se
s igračima koje ne vidi

i ocjenjuje njihove odgovore.

Da bi prošlo test, računalo mora
zamijeniti nekog od igrača,

a da pritom ne dođe do
značajne promjene u rezultatima.

Drugim riječima, računalo
bismo smatrali inteligentnim

ako njegov govor nije lako
razlikovati od ljudskog.

Turing je predvidio da će do 2000. godine

strojevi s memorijom od 100 megabajta
uspjeti proći njegov test bez poteškoća.

Možda se ipak malo zaletio.

Iako današnja računala imaju
znatno veću memoriju,

malo je njih u tome uspjelo,

a oni koji jesu imali dobre rezultate,

više su bili usredotočeni na to
kako pametno zavarati suce,

nego na to kako upotrijebiti
ogromnu računalnu snagu.

Iako nikad nije podvrgnut stvarnom testu,

prvi program koji se može pohvaliti barem
djelomičnim uspjehom zvao se ELIZA.

Taj prilično kratak i jednostavan program

uspio je obmanuti mnoge ljude
oponašajući psihologa,

tako što ih je ohrabrivao da više govore

i uzvraćao im
njihovim vlastitim pitanjima.

Drugi rani program PARRY
postupio je suprotno,

oponašajući paranoičnog šizofreničara

koji je stalno usmjeravao razgovor
na vlastite pretprogramirane opsesije.

Njihovi uspjesi u obmanjivanju ljudi
razotkrili su slabu točku testa.

Ljudi redovito pripisuju inteligenciju
čitavom nizu pojava

koje s njom zapravo nemaju veze.

Unatoč tome, godišnja natjecanja,
kao što je Loebnerova nagrada,

formalizirala su test.

Suci sad unaprijed znaju

da su neki od
njihovih sugovornika strojevi.

No iako se kvaliteta poboljšala,

mnogi programeri chatbotâ koristili su se
strategijama sličnima ELIZA-i i PARRY-ju.

Pobjednica iz 1997. Catherine

mogla je voditi zapanjujuće
usredotočene i inteligentne razgovore,

ali uglavnom ako bi sudac
želio razgovarati o Billu Clintonu.

A nedavnom pobjedniku Eugeneu Goostmanu

dana je osobnost
trinaestogodišnjaka iz Ukrajine,

pa su suci njegove nesuvisle rečenice i
nespretnu gramatiku pogrešno protumačili

kao jezičnu i kulturološku barijeru.

U međuvremenu su drugi programi,
npr. Cleverbot, odabrali drukčiji pristup:

statističkom analizom golemih
baza podataka stvarnih razgovora

birali su najbolje odgovore.

Neki su i pohranjivali u memoriji
prijašnje razgovore

kako bi se s vremenom poboljšali.

No iako Cleverbotovi odgovori zasebno
mogu zvučati nevjerojatno ljudski,

nedostatak dosljedne osobnosti

i nesposobnost prilagodbe
sasvim novim temama

smjesta ga odaju.

Tko je u Turingovo vrijeme mogao
predvidjeti da će današnja računala

moći upravljati svemirskim letjelicama,

obavljati osjetljive kirurške operacije

i rješavati složene jednadžbe,

no i dalje zapinjati u običnom čavrljanju?

Ljudski se jezik pokazao
nevjerojatno složenom pojavom

koju ne može obuhvatiti
čak ni najveći rječnik.

Chatbote zbunjuju
jednostavne pauze, npr. „hm...”

ili pitanja bez točnih odgovora.

A za analizu rečenice
najbanalnijeg razgovora,

primjerice „Izvadio sam sok
iz hladnjaka i dao mu ga,

ali sam zaboravio provjeriti datum.”,

potrebni su ogromno
prethodno znanje i intuicija.

I tako se ispostavilo da je
za simulaciju ljudskog razgovora

potrebno više od pukog povećanja
memorije i snage procesora

i da ćemo se na putu prema Turingovu cilju

ipak trebati pozabaviti svim tim
velikim pitanjima o svijesti.