Zašto se ova 32 simbola pronalaze u drevnim špiljama diljem Europe ?

Pisani jezik, pečat ljudske civilizacije, nije se jednog dana samo iznenada pojavio. Tisuće godina prije prvih posve razvijenih sustava pisanja, naši su preci škrabali geometrijske oznake preko zidova pećina u koje su se sklanjali. Paleoantopologinja, istražiteljica kamene umjetnost i TED Senior Fellow, Genevieve von Petzinger istražila je i popisala takve drevne oznake u špiljama diljem Europe. Jedinstvenost njezinih nalaza upućuju na to da grafička komunikacija i sposobnost za očuvanje i prijenos poruke izvan jednog trenutka u vremenu može biti mnogo stariji nego što mislimo.

Ima nečeg o špiljama --

sjenoviti otvor u vapnenačkoj litici
koji vas uvlači u sebe.

Dok prolazite kroz portal
između svjetla i tame,

ulazite u podzemni svijet --

mjesto trajno sumorno,
zemljanih mirisa i utihnutog muka.

Nekad davno u Europi,

drevni su ljudi također ulazili
u te podzemne svjetove.

Kao svjedočanstvo njihovog prolaska,

ostavili su za sobom
tajanstvene ureze i slike,

poput ove ploče ljudi, trokuta
i cik-cakova iz Ojo Guareñe u Španjolskoj.

Sad hodate istim putem
kao i ti rani umjetnici.

A u ovom nestvarnom, vanzemaljskom mjestu,

gotovo je moguće zamisliti

kako čujete prigušen odjek koraka
kožnih čizama po mekoj zemlji,

ili kako vidite treptaj baklje
iza slijedeće krivine.

Kad sam u špilji,

često se nađem u čudu
što je navelo te ljude ići toliko duboko

probijati se kroz opasne i uske
prolaze kako bi ostavili svoj trag?

U ovom video klipu,

koji je snimljen pola kilometra,
ili oko trećinu milje, ispod zemlje,

u špilji Cudon u Španjolskoj,

našli smo serije
crvenih slika na stropu

u prethodno
neistraženom djelu špilje.

Kako smo puzali naprijed, kao u vojsci,
sa stropom koji se stalno spuštao,

konačno smo stigli do točke
gdje je strop bio toliko nizak

da moj suprug
i fotograf projekta, Dylan,

više nije mogao dobijati fokus
na stropu sa svojim DSLR fotoaparatom.

Pa dok me snimao,

nastavila sam slijediti
trag crvene boje sa lampicom

i jednostavnim fotoaparatom
koji smo imali za ovakav slučaj.

Pola kilometra pod zemljom.

Ozbiljno.

Što je netko radio tamo dolje
sa bakljom ili kamenom svjetiljkom?

(Smijeh)

Mislim -- ja, ima smisla, jel tako?

Ali znate,

ovo je vrsta pitanja koja
pokušavam odgovoriti sa svojim istraživanjem.

Proučavam neku od
najstarije umjetnosti na svijetu.

Bila je stvorena od tih
ranih umjetnika u Europi,

prije između 10.000 i 40.000 godina.

A stvar je u tome

što ju ne proučavam
samo zato što je lijepa,

iako dio nje sigurno jest.

Ali ono šte mene zanima
je razvitak modernog uma,

razvoj stvaralaštva,
mašte, apstraktne misli,

o tome što znači biti čovjek.

Dok sve vrste komuniciraju
na jedan ili drugi način,

samo smo mi ljudi zbilja
to doveli na drugu razinu.

Naša želja i sposobnost
dijeliti i surađivati

je bila ogroman dio priče o našem uspjehu.

Naš moderan svijet se temelji
na globalnoj mreži za razmjenu informacija

koja je moguća, velikim djelom,
radi naše sposobnosti da komuniciramo --

Osobito, koristeći slikovne
ili pisane oblike komunikacije.

Stvar je, ipak,

kako smo mi gradili
na mentalnim dostignućima

onih koji su došli prije nas tako dugo

da je lako zaboraviti kako neke
sposobnosti nisu već postojale.

To je jedna od stvari
koje nalazim najviše očaravajućim

u proučavanju duboke povijesti.

Ti ljudi nisu imali ramena
nikakvih divova na kojima bi stajali.

Oni su bili originalna ramena.

I dok iznenađujuć broj
važnih izuma

dolazi iz tog dalekog vremena,

ono o čemu vam danas želim pričati
je izum grafičke komunikacije.

Tri su glavna tipa komunikacije,

govorna, gestualna --
dakle stvari poput jezika znakova --

te grafička komunikacija.

govorna i gestualna je
po samoj svojoj prirodi prolazna.

Traži blizak kontakt
kako bi se poruka odaslala i primila.

Te je nakon trenutka prijenosa izgubljena zauvijek.

Grafička komunikacija,
s druge strane, razdvaja taj odnos.

A njenim izumom,
po prvi je put postalo moguće

poruku prenijeti i sačuvati

onkraj pojedinog trenutka u prostoru i vremenu.

Europa je jedno od prvih mjesta

gdje vidimo kako se
grafičke oznake redovito pojavljuju

u špiljama, stjenovitim zaklonima
te čak i u nekoliko preživjelih lokacija na otvorenom.

Ali to nije Europa koju poznajemo danas.

Ovo je bio svijet kojim je
vladao uzdignuti pokrivač leda,

visok tri do četiri kilometra,

sa brisanim travnatim ravnicama
i smrznutom tundrom.

To je bilo ledeno doba.

Tijekom zadnjeg stoljeća,

više je od 350 lokacija sa kamenom umjetnošću
ledenog doba pronađeno širom kontinenta,

ukrašenih životinjama, apstraktnim oblicima
te čak i povremenim čovjekom

kao ove urezane figure
iz Grotta dell'Addaura na Siciliji.

One nam pružaju rijedak pogled

u stvaralački svijet i maštu
tih ranih umjetnika.

Od njihova otkrića,

životinje su bile te kojima je
posvećena većina istraživanja

poput ovog crnog konja
iz Cullalvere u Španjolskoj,

ili ovog neuobičajenog ljubičastog bizona
iz La Pasiege.

Ali za mene, apstraktni su oblici,
koje zovemo geometrijski znaci,

bili to što me privuklo istraživanju umjetnosti.

Zanimljiva je stvar što na većini lokacija

geometrijski znaci daleko premašuju
slike ljudi i životinja.

Ali kad sam kretala sa ovime nazad u 2007.,

čak nije bilo niti konačne liste
koliko oblika uopće postoji,

niti je bilo jake svijesti

o tome ponavljaju li se isti
širom vremena i prostora.

Prije nego sam uopće
mogla početi sa svojim pitanjima,

moj je prvi korak bio
sastaviti bazu podataka

svih znanih geometrijskih znakova
iz svih lokacija kamene umjetnosti.

Problem je bio što dok su bili
dobro dokumentirani na nekim lokacijama ,

obično onima sa
vrlo lijepim životinjama,

također je bio velik broj
onih jako nejasnih --

nije bilo puno
opisa ili detalja.

Neki do njih nisu bili
posjećeni pola stoljeća ili dulje.

To su bili oni koje sam
ciljala za moj terenski rad.

Tijekom dvije godine,

moj smo vjerni muž Dylan i ja
proveli preko 300 sati u podzemlju,

hodajući, puzeći i migoljeći se
kroz 52 lokacije

u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Siciliji.

I totalno se isplatilo.

Našli smo nove, nedokumentirane geometrijske znakove
na 75 posto lokacija koje smo posjetili.

To je razina točnosti
kakvu sam znala da ću trebati

ako sam željela
početi odgovarati ta veća pitanja.

Pa hajdemo do tih odgovora.

osim nekolicine iznimaka,
ima samo 32 geometrijska znaka.

Samo 32 znaka

kroz raspon od 30.000 godina
i cijeli europski kontinent.

To je vrlo malen broj.

Sad, kad bi to bile
nasumične škrabotine i ukrasi,

očekivali bismo vidjeti
puno više varijacija,

ali umjesto toga
pronalazimo iste znakove

kako se ponavljaju
jednako kroz prostor i vrijeme.

Neki znakovi počinju snažno,
prije nego izgube popularnost pa nestaju,

dok su drugi znakovi kasniji izumi.

Ali 65 posto tih znakova je ostalo
u upotrebi kroz svo vremensko razdoblje --

stvari poput linija, pravokutnika,
trokuta, ovalnih oblika i krugova

kakve vidimo ovdje
sa kraj ledenog doba,

na 10.000 godina staroj lokaciji
visoko u Pirinejskim planinama.

I dok se neki znakovi
rasprostiru tisućama kilometara,

drugi znakovi imaju puno
ograničeniji uzorak pojavljivanja,

sa nekima u granicama
samo jednog područja,

kakvog vidimo ovdje
sa tim podijeljenim pravokutnicima

kakvi se nalaze samo u sjevernoj Španjolskoj,

a za koje neki istraživači nagađaju

kako bi mogli biti neka vrsta
oznake obitelji ili klana.

Usput budi rečeno,

postoji začuđujuć stupanj
sličnosti u najranijoj kamenoj umjetnosti

pronađenoj od Francuske i Španjolske
do Indonezije i Australije.

Sa brojnim istim znakovima koji
se pojavljuju na toliko udaljenim mjestima,

pogotovo u tom rasponu
od 30.000 do 40.000 godina,

postaje sve izglednije

kako taj izum zapravo vuče trag
do zajedničke točke nastanka u Africi.

Ali to je bojim se
tema za neki budući govor.

Nazad na stvar.

Nema sumnje kako su ti znakovi
bili smisleni svojim stvarateljima,

poput ovih 25.000 godina starih
bareljefnih skulptura

iz La Roque de Venasque u Francuskoj.

Mi možda ne znamo što su značili,
ali suvremenici su to svakako znali.

Ponavljanje istih znakova,
toliko dugo, i na toliko lokacija

govori nam kako su
umjetnici donosili svjesne odluke.

Ako pričamo o geometrijskim oblicima,

sa točno određenim, kulturno prepoznatim,
jasno dogovorenim značenjima,

onda bismo vrlo lako mogli gledati

u jedan od najstarijih sustava
grafičke komunikacije na svijetu

Ne pričamo već o pisanju.

Još nema dovoljno
znakova u ovom trenutku

koji bi prikazali sve riječi
govornog jezika,

što je preduvjet
za potpun sustav pisanja.

Niti vidimo znakove
koji bi se dovoljno ponavljali

da bi navodili kako čine
neku vrstu abecede.

Premda, imamo neke
intrigantne jednokratne,

poput ove ploče iz La Pasiege u Španjolskoj,
poznatoj kao "Natpis",

sa tim simetričnim oznakama lijevo,

mogućim stiliziranim
prikazima ruku u sredini,

te nečim pomalo nalik zagradi desno.

Najstariji sustavi grafičke komunikacije na svijetu --

Sumersko klinasto pismo, Egipatski hijeroglifi,
najstarije Kinesko pismo,

svi su nastali prije između 4.000 i 5.000 godina,

i svaki je nastao iz
ranijeg protosustava

koji se sastojao od oznaka za brojanje
te piktografskih reprezentacija

gdje su značenje
i slika bili jednaki.

Tako bi slika ptice
zbilja označavala tu životinju.

Tek kasnije počinjemo viđati
kako ti piktografi postaju stiliziraniji,

sve dok ne postanu
gotovo neprepoznatljivi

a tada počinjemo viđati
i uvođenje više novih simbola

koji predstavljaju sve te
nedostajuće riječi iz jezika --

stvari poput zamjenica, priloga, pridjeva.

Pa znajući sve to,

čini se poprilično nevjerojatno kako su
geometrijski znakovi iz Europe ledenog doba

bili zbiljski apstraktni znakovi pisma.

Umjesto toga, što je puno vjerojatnije

je kako su ti rani umjetnici
također radili oznake brojanja,

možda poput ovog reda linija
iz Riparo di Za Minic na Siciliji,

kao i stvarali stilizirane reprezentacije

stvari u svijetu oko njih.

Može li neki od znakova biti
oružje ili nastambe?

Ili što sa nebeskim objektima
poput sazviježđa?

Ili možda čak rijeke, planine, drveće --
obilježja krajobraza,

moguće kao ova crna peniforma
okružena čudnim zvonolikim znakovima

sa lokacije El Castillo u Španjolskoj.

Termin peniforma
znači "u obliku pera" na Latinskom,

ali može li to zapravo biti
prikaz biljke ili drveta?

Neki su istraživači počeli
postavljati ova pitanja

o određenim znakovima na nekim mjestima,

ali ja vjerujem kako je došlo vrijeme
da se ta kategorija revidira u potpunosti.

Ironija je svega ovoga, naravno,

tek što sam pažljivo klasificirala
sve te znakove u jednu kategoriju,

imam osjećaj kako će mi slijedeći korak
uključivati njeno ponovno razbijanje

kad se različite tipovi slika
identificiraju i razdvoje.

Nemojte me krivo shvatiti,

kasnije stvaranje
posve razvijenog pisma

je impresivan uspjeh i sam po sebi.

Ali je važno zapamtiti

kako ti rani sustavi pisanja
nisu došli iz vakuuma.

Te kako su čak i prije 5.000 godina,

ljudi već gradili
na nečemu puno starijem,

sa svojim postankom koje se provlačio
unazad desecima tisuća godina --

do geometrijskih znakova
Europe ledenog doba te još i puno dalje,

do te točke, duboko
u našoj kolektivnoj povijesti,

kada je netko prvi put
došao na ideju izrade grafičke oznake.

te zauvijek promijenio prirodu
načina na koji komuniciramo.

Hvala Vam.

(Aplauz)