Ima nečeg o špiljama -- sjenoviti otvor u vapnenačkoj litici koji vas uvlači u sebe. Dok prolazite kroz portal između svjetla i tame, ulazite u podzemni svijet -- mjesto trajno sumorno, zemljanih mirisa i utihnutog muka. Nekad davno u Europi, drevni su ljudi također ulazili u te podzemne svjetove. Kao svjedočanstvo njihovog prolaska, ostavili su za sobom tajanstvene ureze i slike, poput ove ploče ljudi, trokuta i cik-cakova iz Ojo Guareñe u Španjolskoj. Sad hodate istim putem kao i ti rani umjetnici. A u ovom nestvarnom, vanzemaljskom mjestu, gotovo je moguće zamisliti kako čujete prigušen odjek koraka kožnih čizama po mekoj zemlji, ili kako vidite treptaj baklje iza slijedeće krivine. Kad sam u špilji, često se nađem u čudu što je navelo te ljude ići toliko duboko probijati se kroz opasne i uske prolaze kako bi ostavili svoj trag? U ovom video klipu, koji je snimljen pola kilometra, ili oko trećinu milje, ispod zemlje, u špilji Cudon u Španjolskoj, našli smo serije crvenih slika na stropu u prethodno neistraženom djelu špilje. Kako smo puzali naprijed, kao u vojsci, sa stropom koji se stalno spuštao, konačno smo stigli do točke gdje je strop bio toliko nizak da moj suprug i fotograf projekta, Dylan, više nije mogao dobijati fokus na stropu sa svojim DSLR fotoaparatom. Pa dok me snimao, nastavila sam slijediti trag crvene boje sa lampicom i jednostavnim fotoaparatom koji smo imali za ovakav slučaj. Pola kilometra pod zemljom. Ozbiljno. Što je netko radio tamo dolje sa bakljom ili kamenom svjetiljkom? (Smijeh) Mislim -- ja, ima smisla, jel tako? Ali znate, ovo je vrsta pitanja koja pokušavam odgovoriti sa svojim istraživanjem. Proučavam neku od najstarije umjetnosti na svijetu. Bila je stvorena od tih ranih umjetnika u Europi, prije između 10.000 i 40.000 godina. A stvar je u tome što ju ne proučavam samo zato što je lijepa, iako dio nje sigurno jest. Ali ono šte mene zanima je razvitak modernog uma, razvoj stvaralaštva, mašte, apstraktne misli, o tome što znači biti čovjek. Dok sve vrste komuniciraju na jedan ili drugi način, samo smo mi ljudi zbilja to doveli na drugu razinu. Naša želja i sposobnost dijeliti i surađivati je bila ogroman dio priče o našem uspjehu. Naš moderan svijet se temelji na globalnoj mreži za razmjenu informacija koja je moguća, velikim djelom, radi naše sposobnosti da komuniciramo -- Osobito, koristeći slikovne ili pisane oblike komunikacije. Stvar je, ipak, kako smo mi gradili na mentalnim dostignućima onih koji su došli prije nas tako dugo da je lako zaboraviti kako neke sposobnosti nisu već postojale. To je jedna od stvari koje nalazim najviše očaravajućim u proučavanju duboke povijesti. Ti ljudi nisu imali ramena nikakvih divova na kojima bi stajali. Oni su bili originalna ramena. I dok iznenađujuć broj važnih izuma dolazi iz tog dalekog vremena, ono o čemu vam danas želim pričati je izum grafičke komunikacije. Tri su glavna tipa komunikacije, govorna, gestualna -- dakle stvari poput jezika znakova -- te grafička komunikacija. govorna i gestualna je po samoj svojoj prirodi prolazna. Traži blizak kontakt kako bi se poruka odaslala i primila. Te je nakon trenutka prijenosa izgubljena zauvijek. Grafička komunikacija, s druge strane, razdvaja taj odnos. A njenim izumom, po prvi je put postalo moguće poruku prenijeti i sačuvati onkraj pojedinog trenutka u prostoru i vremenu. Europa je jedno od prvih mjesta gdje vidimo kako se grafičke oznake redovito pojavljuju u špiljama, stjenovitim zaklonima te čak i u nekoliko preživjelih lokacija na otvorenom. Ali to nije Europa koju poznajemo danas. Ovo je bio svijet kojim je vladao uzdignuti pokrivač leda, visok tri do četiri kilometra, sa brisanim travnatim ravnicama i smrznutom tundrom. To je bilo ledeno doba. Tijekom zadnjeg stoljeća, više je od 350 lokacija sa kamenom umjetnošću ledenog doba pronađeno širom kontinenta, ukrašenih životinjama, apstraktnim oblicima te čak i povremenim čovjekom kao ove urezane figure iz Grotta dell'Addaura na Siciliji. One nam pružaju rijedak pogled u stvaralački svijet i maštu tih ranih umjetnika. Od njihova otkrića, životinje su bile te kojima je posvećena većina istraživanja poput ovog crnog konja iz Cullalvere u Španjolskoj, ili ovog neuobičajenog ljubičastog bizona iz La Pasiege. Ali za mene, apstraktni su oblici, koje zovemo geometrijski znaci, bili to što me privuklo istraživanju umjetnosti. Zanimljiva je stvar što na većini lokacija geometrijski znaci daleko premašuju slike ljudi i životinja. Ali kad sam kretala sa ovime nazad u 2007., čak nije bilo niti konačne liste koliko oblika uopće postoji, niti je bilo jake svijesti o tome ponavljaju li se isti širom vremena i prostora. Prije nego sam uopće mogla početi sa svojim pitanjima, moj je prvi korak bio sastaviti bazu podataka svih znanih geometrijskih znakova iz svih lokacija kamene umjetnosti. Problem je bio što dok su bili dobro dokumentirani na nekim lokacijama , obično onima sa vrlo lijepim životinjama, također je bio velik broj onih jako nejasnih -- nije bilo puno opisa ili detalja. Neki do njih nisu bili posjećeni pola stoljeća ili dulje. To su bili oni koje sam ciljala za moj terenski rad. Tijekom dvije godine, moj smo vjerni muž Dylan i ja proveli preko 300 sati u podzemlju, hodajući, puzeći i migoljeći se kroz 52 lokacije u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Siciliji. I totalno se isplatilo. Našli smo nove, nedokumentirane geometrijske znakove na 75 posto lokacija koje smo posjetili. To je razina točnosti kakvu sam znala da ću trebati ako sam željela početi odgovarati ta veća pitanja. Pa hajdemo do tih odgovora. osim nekolicine iznimaka, ima samo 32 geometrijska znaka. Samo 32 znaka kroz raspon od 30.000 godina i cijeli europski kontinent. To je vrlo malen broj. Sad, kad bi to bile nasumične škrabotine i ukrasi, očekivali bismo vidjeti puno više varijacija, ali umjesto toga pronalazimo iste znakove kako se ponavljaju jednako kroz prostor i vrijeme. Neki znakovi počinju snažno, prije nego izgube popularnost pa nestaju, dok su drugi znakovi kasniji izumi. Ali 65 posto tih znakova je ostalo u upotrebi kroz svo vremensko razdoblje -- stvari poput linija, pravokutnika, trokuta, ovalnih oblika i krugova kakve vidimo ovdje sa kraj ledenog doba, na 10.000 godina staroj lokaciji visoko u Pirinejskim planinama. I dok se neki znakovi rasprostiru tisućama kilometara, drugi znakovi imaju puno ograničeniji uzorak pojavljivanja, sa nekima u granicama samo jednog područja, kakvog vidimo ovdje sa tim podijeljenim pravokutnicima kakvi se nalaze samo u sjevernoj Španjolskoj, a za koje neki istraživači nagađaju kako bi mogli biti neka vrsta oznake obitelji ili klana. Usput budi rečeno, postoji začuđujuć stupanj sličnosti u najranijoj kamenoj umjetnosti pronađenoj od Francuske i Španjolske do Indonezije i Australije. Sa brojnim istim znakovima koji se pojavljuju na toliko udaljenim mjestima, pogotovo u tom rasponu od 30.000 do 40.000 godina, postaje sve izglednije kako taj izum zapravo vuče trag do zajedničke točke nastanka u Africi. Ali to je bojim se tema za neki budući govor. Nazad na stvar. Nema sumnje kako su ti znakovi bili smisleni svojim stvarateljima, poput ovih 25.000 godina starih bareljefnih skulptura iz La Roque de Venasque u Francuskoj. Mi možda ne znamo što su značili, ali suvremenici su to svakako znali. Ponavljanje istih znakova, toliko dugo, i na toliko lokacija govori nam kako su umjetnici donosili svjesne odluke. Ako pričamo o geometrijskim oblicima, sa točno određenim, kulturno prepoznatim, jasno dogovorenim značenjima, onda bismo vrlo lako mogli gledati u jedan od najstarijih sustava grafičke komunikacije na svijetu Ne pričamo već o pisanju. Još nema dovoljno znakova u ovom trenutku koji bi prikazali sve riječi govornog jezika, što je preduvjet za potpun sustav pisanja. Niti vidimo znakove koji bi se dovoljno ponavljali da bi navodili kako čine neku vrstu abecede. Premda, imamo neke intrigantne jednokratne, poput ove ploče iz La Pasiege u Španjolskoj, poznatoj kao "Natpis", sa tim simetričnim oznakama lijevo, mogućim stiliziranim prikazima ruku u sredini, te nečim pomalo nalik zagradi desno. Najstariji sustavi grafičke komunikacije na svijetu -- Sumersko klinasto pismo, Egipatski hijeroglifi, najstarije Kinesko pismo, svi su nastali prije između 4.000 i 5.000 godina, i svaki je nastao iz ranijeg protosustava koji se sastojao od oznaka za brojanje te piktografskih reprezentacija gdje su značenje i slika bili jednaki. Tako bi slika ptice zbilja označavala tu životinju. Tek kasnije počinjemo viđati kako ti piktografi postaju stiliziraniji, sve dok ne postanu gotovo neprepoznatljivi a tada počinjemo viđati i uvođenje više novih simbola koji predstavljaju sve te nedostajuće riječi iz jezika -- stvari poput zamjenica, priloga, pridjeva. Pa znajući sve to, čini se poprilično nevjerojatno kako su geometrijski znakovi iz Europe ledenog doba bili zbiljski apstraktni znakovi pisma. Umjesto toga, što je puno vjerojatnije je kako su ti rani umjetnici također radili oznake brojanja, možda poput ovog reda linija iz Riparo di Za Minic na Siciliji, kao i stvarali stilizirane reprezentacije stvari u svijetu oko njih. Može li neki od znakova biti oružje ili nastambe? Ili što sa nebeskim objektima poput sazviježđa? Ili možda čak rijeke, planine, drveće -- obilježja krajobraza, moguće kao ova crna peniforma okružena čudnim zvonolikim znakovima sa lokacije El Castillo u Španjolskoj. Termin peniforma znači "u obliku pera" na Latinskom, ali može li to zapravo biti prikaz biljke ili drveta? Neki su istraživači počeli postavljati ova pitanja o određenim znakovima na nekim mjestima, ali ja vjerujem kako je došlo vrijeme da se ta kategorija revidira u potpunosti. Ironija je svega ovoga, naravno, tek što sam pažljivo klasificirala sve te znakove u jednu kategoriju, imam osjećaj kako će mi slijedeći korak uključivati njeno ponovno razbijanje kad se različite tipovi slika identificiraju i razdvoje. Nemojte me krivo shvatiti, kasnije stvaranje posve razvijenog pisma je impresivan uspjeh i sam po sebi. Ali je važno zapamtiti kako ti rani sustavi pisanja nisu došli iz vakuuma. Te kako su čak i prije 5.000 godina, ljudi već gradili na nečemu puno starijem, sa svojim postankom koje se provlačio unazad desecima tisuća godina -- do geometrijskih znakova Europe ledenog doba te još i puno dalje, do te točke, duboko u našoj kolektivnoj povijesti, kada je netko prvi put došao na ideju izrade grafičke oznake. te zauvijek promijenio prirodu načina na koji komuniciramo. Hvala Vam. (Aplauz)