Koliko je slobodna naša sloboda tiska?

U SAD-u, tisak ima prvim amandmanom zagarantirano pravo objavljivanja tajnih informacija koje javnost mora znati. Vladin nadzor je dijeljenje informacija naročito otežao "zviždačima", koji su izvor praktički svake važne priče o nacionalnoj sigurnosti nakon 11. rujna. U ovom sažetom, informativnom govoru, suosnivač zaklade Freedom of the Press i sudionik TED fellows programa, Trevor Timm, obrađuje povijest nadzora koju vrši američka vlada nad pojedincina koji razotkrivaju kriminal i nepravdu, te se zalaže za tehnologiju koja im može pomoći da uspiju u tome sigurno i anonimno.

Ovo je James Risen.

Možda ga znate kao novinara,
dobitnika Pulitzerove nagrade

iz The New York Timesa.

Mnogo prije nego što je itko čuo
za Edward Snowden,

Risen je napisao knjigu
u kojoj je razotkrio

da je NSA nezakonito prisluškivala
telefonske pozive Amerikanaca.

No, jedno drugo poglavlje te knjige

možda ima još trajniji utjecaj.

U njemu on opisuje katastrofalnu
operaciju američkih obavještajaca,

u kojoj je CIA skoro
doslovno predala nacrte

nuklearne bombe Iranu.

Ako vam to zvuči blesavo, pročitajte.

To je nevjerojatna priča.

Znate li kome se
nije svidjelo to poglavlje?

Američkoj vladi.

Gotovo desetljeće kasnije,

Risen je bio predmet istrage
američke vlade,

u kojoj su tužitelji
zahtijevali da on svjedoči

protiv jednog od njegovih
navodnih izvora.

S vremenom, postao je primjer
obrasca američke vlade

za progon "zviždača"
i špijuniranje novinara.

Vidite, pod Prvim amandmanom,

tisak ima pravo objavljivanja
tajnih informacije od javnog značaja.

No, nemoguće je koristiti to pravo
ako mediji ne mogu i prikupiti te vijesti

te zaštititi identitete
tih hrabrih muškaraca i žena

koji im ih dostavljaju.

I kada mu je Vlada zakucala na vrata,

Risen je učinio isto što i mnogi
hrabri novinari prije njega:

odbio je

i rekao da će radije ići u zatvor.

I tako je od 2007. do 2015. godine

Risen živio sa sablašću
odlaska u federalni zatvor.

Odnosno, sve do samo nekoliko dana pred
suđenje, kad se nešto zanimljivo dogodilo.

Iznenada, nakon godina tvrdnje
da je to ključno za njihov slučaj,

vlada je odbacila sve zahtjeve za Risena.

Ispostavilo se da je u doba
elektronskog nadzora,

vrlo malo mjesta na koja se
novinari i izvori mogu sakriti.

I umjesto truda i neuspjeha
oko Risenovog svjedočenja,

mogli su uzeti njegov digitalni trag
da svjedoči protiv njega.

Stoga su u potpunoj tajnosti
i bez njegovog pristanka,

tužitelji dobili Risenov
popis telefonskih poziva.

Dobili su spisak e-mailova, njegove
financijske i bankovne informacije,

kreditna izvješća,

čak i izvještaje o putovanjima
s popisom letova.

I ove informacije su iskoristili
da osude Jeffreya Sterlinga,

Risenov navodni izvor
i CIA-inog "zviždača".

Nažalost, ovo je samo
jedan slučaj od mnogih.

Predsjednik Obama je u kampanji obećao
da će štititi "zviždače",

a umjesto toga, njegovo Ministarstvo
pravosuđa progonilo je više novinara

od svih prethodnih administracija zajedno.

Vidite kako bi to mogao biti problem,

naročito zato jer vlada
većinu svojih poslova smatra tajnim.

Od 11. rujna, skoro svaka važna priča
o nacionalnoj sigurnosti

bila je rezultat prilaska
"zviždača" novinarima.

Tako ćemo možda vidjeti medije
koji ne mogu raditi svoj posao,

a koje bi Prvi amandman trebao štititi,

zbog vladine sve izraženije
sposobnosti da špijunira svakoga.

No, baš kao što je tehnologija
omogućila vladi

da izigra prava novinara,

novinari također mogu
koristiti tehnologiju

za zaštitu svojih izvora,
čak bolje nego prije.

Mogu početi od trenutka
kada su krenuli razgovarati s njima,

umjesto na klupi za svjedoke
nakon počinjenog djela.

Danas postoji komunikacijski softver

koji nije bio dostupan
dok je Risen pisao knjigu,

i mnogo je otporniji na nadzor
od običnih e-mailova i telefonskih poziva.

Na primjer, jedno takvo
oruđe je SecureDrop,

open-source sustav
za podnošenje dokaza "zviždača",

kojeg je prvobitno kreirao
prosvjetitelj interneta, Aaron Swartz,

a trenutno ga razvijaju
u mojoj neprofitnoj organizaciji,

zakladi Freedom of the Press.

Umesto slanja e-maila,

odete na stranicu organizacije,

poput ove The Washington Posta.

Otuda možete poslati dokument
ili informaciju,

kao što biste u bilo kojem
obrascu za kontakte.

Zatim to prolazi enkripciju
i pohranjuje se na server

kojem ima pristup samo ta organizacija.

Tako vlada više ne može
u tajnosti zahtijevati informacije,

a većina informacija koje bi zahtijevali

ionako ne bi bilo dostupno.

SecureDrop je, ipak,
zaista samo djelić slagalice

u zaštiti slobode tiska u 21. stoljeću.

Nažalost, vlade širom svijeta

stalno razvijaju nove tehnike špijuniranja

koje su rizične za sve nas.

A na nama je da se nadalje pobrinemo

da to nisu samo
tehnološki potkovani "zviždači"

poput Edwarda Snowdena,
koji imaju puteve razotkrivanja nepravde.

Jednako je važno da zaštitimo sljedećeg
"zviždača" o zdravstvenoj njezi veterana,

koji nas upozorava na prenatrpane bolnice,

ili sljedećeg ekologa,

koji glasno upozorava
o Flintovim zagađenim vodama,

ili insajdera s Wall Streeta,

koji nas upozorava
na novu financijsku krizu.

Na kraju, ova oruđa nisu samo napravljena
da zaštite hrabre muškarce i žene

koji razotkrivaju zločine,

već su i sredstva zaštite
svih naših ustavnih prava.

Hvala vam.

(Pljesak)