Moj otac, zatvoren u svom telu, ali slobodno uzvišen
-
0:01 - 0:06Znam čoveka
koji se uzdiže iznad grada svake noći. -
0:06 - 0:09U svojim snovima on se vitla i kovitla
-
0:09 - 0:12i stopalima ljubi tlo.
-
0:12 - 0:15Sve se pokreće, on tvrdi,
-
0:15 - 0:20čak i telo paralizovano kao njegovo.
-
0:20 - 0:25Ovaj čovek je moj otac.
-
0:25 - 0:27Pre tri godine, kada sam otkrila
-
0:27 - 0:29da je moj otac pretrpeo ozbiljan infarkt
-
0:29 - 0:31u moždanom stablu,
-
0:31 - 0:35ušla sam
u njegovu sobu na intenzivnoj nezi -
0:35 - 0:38na Neurološkom institutu u Montrealu
-
0:38 - 0:41i našla ga kako leži smrtno miran,
-
0:41 - 0:43prikačen na mašinu za disanje.
-
0:43 - 0:48Paraliza je pokorila njegovo telo polako,
-
0:48 - 0:50počevši u nožnim prstima, pa nogama,
-
0:50 - 0:52trupu, prstima i rukama.
-
0:52 - 0:55Pronašla je svoj put do vrata,
-
0:55 - 0:57presecajući njegovu mogućnost da diše,
-
0:57 - 1:01i zastala ispod očiju.
-
1:01 - 1:04Nikada nije izgubio svest.
-
1:04 - 1:06Posmatrao je iznutra
-
1:06 - 1:08kako mu se telo gasi,
-
1:08 - 1:11ud po ud,
-
1:11 - 1:14mišić po mišić.
-
1:14 - 1:18U toj sobi, prišla sam telu svog oca,
-
1:18 - 1:22i drhtavim glasom i kroz suze,
-
1:22 - 1:25počela da izgovaram abecedu.
-
1:25 - 1:31A, B, C, D, E, F, G,
-
1:31 - 1:35H, I, J, K.
-
1:35 - 1:38Na K je trepnuo.
-
1:38 - 1:40Počela sam ponovo.
-
1:40 - 1:45A, B, C, D, E, F, G,
-
1:45 - 1:47H, I.
-
1:47 - 1:50Ponovo je trepnuo na slovo I,
-
1:50 - 1:54pa T, onda R, pa A:
-
1:54 - 1:56Kitra.
-
1:56 - 2:00Rekao je "Kitra, lepoto moja,
nemoj da plačeš. -
2:00 - 2:04Ovo je blagoslov."
-
2:04 - 2:07Nije bilo zvuka, ali je moj otac
-
2:07 - 2:10pozvao moje ime snažno.
-
2:10 - 2:13Samo 72 sata posle udara,
-
2:13 - 2:15već je prigrlio
-
2:15 - 2:18celinu svog stanja.
-
2:18 - 2:21Uprkos njegovom
ekstremnom fizičkom stanju, -
2:21 - 2:24bio je u potpunosti prisutan sa mnom,
-
2:24 - 2:26vodeći, negujući,
-
2:26 - 2:29i bivavši moj otac toliko
-
2:29 - 2:32ako ne i više nego pre.
-
2:32 - 2:33Sindrom: zarobljen u svom telu
-
2:33 - 2:37je noćna mora većine ljudi.
-
2:37 - 2:39Na francuskom je ponekad nazvan
-
2:39 - 2:41"maladie de l'emmuré vivant".
-
2:41 - 2:47Doslovno, "oboljenje živ sahranjen".
-
2:47 - 2:48Za mnogo ljudi, većinu možda,
-
2:48 - 2:52paraliza je neizreciv horor,
-
2:52 - 2:54ali iskustvo moga oca
-
2:54 - 2:57koji gubi svaki sistem svog tela
-
2:57 - 3:00nije bilo iskustvo osećaja zarobljenosti,
-
3:00 - 3:04već okretanje psihi,
-
3:04 - 3:07zatamnjivanje spoljašnjeg izgleda,
-
3:07 - 3:10suočavanje sa dubinama njegovog uma,
-
3:10 - 3:12i u tom trenutku,
-
3:12 - 3:16zaljubljivanje u život i telo iznova.
-
3:16 - 3:19Kao rabin i duhovna osoba
-
3:19 - 3:23njišući se između uma i tela,
života i smrti, -
3:23 - 3:28paraliza mu je otvorila nove vidike.
-
3:28 - 3:30Shvatio je da više nije morao da gleda
-
3:30 - 3:33izvan telesnog sveta
-
3:33 - 3:36da bi pronašao božansko.
-
3:36 - 3:40"Raj je u ovom telu.
-
3:40 - 3:44Na ovom je svetu," rekao je.
-
3:44 - 3:48Spavala sam pored njega
prva četiri meseca, -
3:48 - 3:50negujući koliko sam mogla
-
3:50 - 3:53svaku njegovu nelagodnost,
-
3:53 - 3:56razumevajući
dubok ljudski psihološki strah -
3:56 - 4:00nemogućnosti da se pozove u pomoć.
-
4:00 - 4:03Moja majka, sestre, brat i ja
-
4:03 - 4:08smo ga zatvorili u čauru isceljenja.
-
4:08 - 4:10Postali smo njegovi portparoli
-
4:10 - 4:14provodeći sate svakoga dana
recitujući abecedu, -
4:14 - 4:16dok je on šaputao propovedi
-
4:16 - 4:20i poeziju treptajima oka.
-
4:20 - 4:25Njegova soba postala je hram isceljenja.
-
4:25 - 4:28Njegova postelja postala je mesto za one
-
4:28 - 4:32koji traže savet i duhovnu utehu,
i kroz nas -
4:32 - 4:34moj otac mogao je da govori
-
4:34 - 4:37i stimuliše,
-
4:37 - 4:39slovo po slovo,
-
4:39 - 4:41treptaj po treptaj.
-
4:41 - 4:45Sve je u našem svetu
postalo sporije i nežnije -
4:45 - 4:48dok su buka, drama
i smrt bolničkog odeljenja -
4:48 - 4:52bledeli u pozadini.
-
4:52 - 4:54Želim da vam pročitam
jednu od prvih stvari -
4:54 - 4:58koju smo zapisali u nedelji posle udara.
-
4:58 - 5:01Sastavio je pismo,
-
5:01 - 5:03obraćajući se svojoj zajednici u sinagogi,
-
5:03 - 5:07i završio ga sledećim redovima:
-
5:07 - 5:09"Kada je moj potiljak eksplodirao,
-
5:09 - 5:12ušao sam u drugu dimenziju:
-
5:12 - 5:17početnu, nadplanetarnu, protozoansku.
-
5:17 - 5:21Univerzumi se otvaraju i zatvaraju stalno.
-
5:21 - 5:23Postoje mnogi koji, kada je nisko,
-
5:23 - 5:25prestaju da rastu.
-
5:25 - 5:28Prošle nedelje, pao sam tako nisko,
-
5:28 - 5:31ali sam osetio ruku svoga oca oko sebe,
-
5:31 - 5:34i moj otac vratio me je nazad."
-
5:34 - 5:37Kada mi nismo bili njegov glas,
-
5:37 - 5:40bili smo njegove noge i ruke.
-
5:40 - 5:43Pomerala sam ih
kao da sam znala kako bih želela -
5:43 - 5:45da moje ruke i noge budu pomerane
-
5:45 - 5:49kada bi bile mirne sve sate u toku dana.
-
5:49 - 5:53Sećam se da bih držala njegove prste
blizu svog lica, -
5:53 - 5:57savijajući svaki zglob
da bi ostao mek i savitljiv. -
5:57 - 6:00Pitala bih ga iznova i iznova
-
6:00 - 6:02da vizualizuje pokrete,
-
6:02 - 6:06da posmatra iznutra dok se prst uvija
-
6:06 - 6:10i ispravlja, i da se kreće zajedno sa njim
-
6:10 - 6:13u svom umu.
-
6:13 - 6:15Onda, jednog dana, krajičkom svog oka,
-
6:15 - 6:18videla sam kako njegovo telo
klizi kao zmija, -
6:18 - 6:22nehotičan trzaj prolazi kroz tok
-
6:22 - 6:24njegovih udova.
-
6:24 - 6:26Isprva, mislila sam da haluciniram,
-
6:26 - 6:30provevši toliko vremena
negujući ovo jedno telo, -
6:30 - 6:34tako očajno želeći da vidim
da bilo šta samostalno reaguje. -
6:34 - 6:37Ali mi je rekao da je osetio golicanje,
-
6:37 - 6:41iskre elektriciteta koje se pale i gase
-
6:41 - 6:44ispod površine kože.
-
6:44 - 6:48Sledeće nedelje, počeo je da neznatno
-
6:48 - 6:50pokazuje otpor mišića.
-
6:50 - 6:53Povezanost je napravljena.
-
6:53 - 6:58Telo se polako i nežno ponovo budilo,
-
6:58 - 7:02ud po ud, mišić po mišić,
-
7:02 - 7:05trzaj po trzaj.
-
7:05 - 7:07Kao dokumentarni fotograf,
-
7:07 - 7:09osetila sam potrebu da fotografišem
-
7:09 - 7:11svaki od ovih prvih pokreta
-
7:11 - 7:14kao majka svoje novorođenče.
-
7:14 - 7:18Fotografisala sam ga
kako uzima svoj prvi nepomognut uzdah, -
7:18 - 7:21slavljenički trenutak nakon što je pokazao
-
7:21 - 7:25otpor mišića po prvi put,
-
7:25 - 7:28nove tehnologije prilagođene da mu dozvole
-
7:28 - 7:32da stekne sve više i više nezavisnosti.
-
7:32 - 7:34Fotografisala sam brigu i ljubav
-
7:34 - 7:36koja ga je okruživala.
-
7:45 - 7:48Ali moje slike pričaju
samo spoljašnju priču -
7:48 - 7:52čoveka koji leži u bolničkom krevetu
-
7:52 - 7:53privezan na mašinu za disanje.
-
7:53 - 7:57Nisam bila u mogućnosti
da oslikam njegovu priču iznutra, -
7:57 - 8:00pa sam počela da tragam
za novim vizuelnim jezikom, -
8:00 - 8:04onim koji teži
da izrazi kvalitet kratkotrajnosti -
8:04 - 8:07duhovnog iskustva.
-
8:26 - 8:28Na kraju, želim da podelim sa vama
-
8:28 - 8:32video iz serije na kojoj radim,
-
8:32 - 8:35koja pokušava
da izrazi usporeno postojanje između, -
8:35 - 8:38koje je moj otac doživeo.
-
8:38 - 8:41Kada je počeo
da povraća svoju sposobnost da diše, -
8:41 - 8:44počela sam da snimam njegove misli,
-
8:44 - 8:46pa je glas koji čujete na ovom videu
-
8:46 - 8:48njegov glas.
-
8:48 - 8:51(Video) Roni Kahana: Morate da verujete
-
8:51 - 8:54da ste paralizovani
-
8:54 - 8:57da biste odigrali ulogu
-
8:57 - 9:01kvadriplegičara.
-
9:02 - 9:04Ja ne verujem.
-
9:04 - 9:07U svom umu
-
9:07 - 9:09i svojim snovima
-
9:09 - 9:12svake noći
-
9:12 - 9:17ja Šigal-čovek lebdim
-
9:17 - 9:20iznad grada,
-
9:20 - 9:24vitlam i kovitlam
-
9:24 - 9:28i stopalima ljubim tlo.
-
9:31 - 9:36Ne znam ništa o izrazu
-
9:38 - 9:42čoveka bez kretanja.
-
9:44 - 9:48Sve ima pokrete.
-
9:48 - 9:51Srce pumpa.
-
9:51 - 9:55Telo se podiže.
-
9:55 - 10:00Usne se pomeraju.
-
10:00 - 10:04Nikada ne mirujemo.
-
10:04 - 10:10Život trijumfuje gore i dole.
-
10:11 - 10:13Kitra Kahana: Za većinu nas,
-
10:13 - 10:16naši mišići počinju da se grče i pomeraju
-
10:16 - 10:18mnogo pre nego što smo svesni,
-
10:18 - 10:21ali moj otac kaže
da je njegova privilegija -
10:21 - 10:23život na dalekoj periferiji
-
10:23 - 10:26ljudskog iskustva.
-
10:26 - 10:29Kao astronaut koji vidi perspektivu
-
10:29 - 10:32koju će mali broj nas moći da podeli,
-
10:32 - 10:35on se čudi i posmatra dok uzima
-
10:35 - 10:37svoje prve uzdahe
-
10:37 - 10:41i sanja da se puzeći vrati kući.
-
10:41 - 10:45Tako počinje život u 57-oj, on kaže.
-
10:45 - 10:49Beba nema stav u svom biću,
-
10:49 - 10:54ali čovek insistira
na svom svetu svakoga dana. -
10:54 - 10:58Malo nas će ikada morati
da se suoči sa fizičkim ograničenjima -
10:58 - 11:01do te mere kao moj otac,
-
11:01 - 11:04ali ćemo svi imati momente paralize
-
11:04 - 11:06u svojim životima.
-
11:06 - 11:10Znam da se ja često suočavam sa zidovima
-
11:10 - 11:13koji se čine kompletno nedostižnim,
-
11:13 - 11:15ali moj otac insistira
-
11:15 - 11:18da ne postoje ćorsokaci.
-
11:18 - 11:23Umesto toga,
on me pozove u svoj prostor isceljenja -
11:23 - 11:27da dam najbolje od sebe, i za njega
-
11:27 - 11:30da da najbolje od sebe za mene.
-
11:30 - 11:33Paraliza je bila otvaranje za njega.
-
11:33 - 11:36To je bila prilika da razjasni,
-
11:36 - 11:38ponovo zapali životnu snagu,
-
11:38 - 11:40da dovoljno dugo mirno sedi sam sa sobom
-
11:40 - 11:42da se ponovo zaljubi
u punu beskonačnost -
11:42 - 11:44stvaranja.
-
11:45 - 11:49Danas, moj otac više nije zaključan.
-
11:49 - 11:53Pokreće svoj vrat sa lakoćom,
-
11:53 - 11:55klin za hranjenje mu je uklonjen,
-
11:55 - 11:58diše sopstvenim plućima,
-
11:58 - 12:02govori polako sopstvenim tihim glasom,
-
12:02 - 12:04i radi svakog dana na tome
-
12:04 - 12:09da stekne više pokreta
u svom paralizovanom telu. -
12:09 - 12:11Ali posao nikada neće biti završen.
-
12:11 - 12:16Kao što on kaže,
"Živim u pokvarenom svetu, -
12:16 - 12:19i imam svetog posla da radim."
-
12:19 - 12:21Hvala vam.
-
12:21 - 12:25(Aplauz)
- Title:
- Moj otac, zatvoren u svom telu, ali slobodno uzvišen
- Speaker:
- Kitra Kahana (Kitra Cahana)
- Description:
-
Godine 2011. Roni Kahana pretrpeo je ozbiljan moždani udar koji ga je ostavio sa sindromom zarobljenosti u sopstvenom telu: kompletno paralizovanog, osim očiju. Dok ovo može slomiti mentalno stanje normalne osobe, Kahana je pronašao mir u "zanemarivanju spoljašnjeg ćaskanja," i "zaljubio se u život i telo iznova." U mračnom, emotivnom govoru, njegova ćerka Kitra podelila je kako je zabeležila duhovno iskustvo svog oca, dok je pomagao drugima, čak i u stanju prividne bespomoćnosti.
- Video Language:
- English
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDTalks
- Duration:
- 12:38
Ivana Korom edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Ivana Korom approved Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Mile Živković accepted Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Mile Živković edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Mile Živković edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free | ||
Mile Živković edited Serbian subtitles for My father, locked in his body but soaring free |