Razigrana zemlja čuda iza velikih izuma

Nužda je temelj izuma, zar ne? Pa, ne uvijek. Steven Johnson pokazuje nam kako se neke od najvažnijih novih ideja i tehnologija, kao što su računala, uopće ne javljaju iz nužde ili potrebe, već iz neobičnog užitka igre. Pogledajte ovo zadivljujuće, ilustrirano istraživanje povijesti izuma. Vidjet ćete da budućnost dolazi iz onih situacija u kojima se ljudi najbolje zabavljaju.

(Glazba)

Prije otprilike 43,000 godina,

mladi špiljski medvjed
poginuo je u brdima

na sjeverozapadnoj granici
današnje Slovenije.

Tisuću godina kasnije, mamut je
uginuo u južnoj Njemačkoj

Nakon par stoljeća,
i bjeloglavi sup je uginuo

na istom području.

A mi ništa ne znamo o tome
kako su te životinje dočekale smrt,

ali sva ta različita stvorenja
iz raznih vremena i prostora

dijele jednu te istu, iznimnu sudbinu.

Nakon njihove smrti,
jednu kost njihovih kostura

ljudske ruke su pretvorile

u sviralu.

Razmislite o tome na trenutak.

Zamislite da ste pračovjek,
prije 40,000 godina

Naučili ste se služiti vatrom.

Izradili ste jednostavna lovačka oruđa.

Naučili ste kako napraviti
odjeću od životinjskih koža

da bi vam bilo toplo zimi.

Što biste sljedeće htjeli izumiti?

Čini se nečuvenim
da biste napravili sviralu,

oruđe koje stvara
beskorisne vibracije u molekulama zraka.

Ali to je upravo ono
što su naši preci učinili.

Zapravo, ispada da je to
začuđujuće uobičajena pojava

u povijesti izuma.

Ponekad ljudi izmisle stvari

potrebne za opstanak
ili za prehranjivanje svoje djece

ili za osvajanje susjednog sela.

Ali jednako često,

nove ideje se rađaju

jednostavno zato što su zabavne.

Posebno je zanimljiva jedna stvar:

mnogi od tih zabavnih,
ali naizgled bespotrebnih izuma

na kraju su pokrenuli
trenutačnu promjenu

u znanosti, politici i društvu.

Uzmimo za primjer jedan od najvažnijih
izuma modernih vremena:

Računala koja se mogu programirati.

Uobičajena priča kaže da su računala
proizvod vojne tehnologije,

budući da su mnoga rana računala
bila osmišljena posebno

za razbijanje ratnih šifri
ili za izračunavanje putanja projektila.

Ali zapravo, porijeklo
modernih računala

je puno više vezano uz igru,

pa čak i uz glazbu,

nego što bismo pomislili.

Smisao svirale,

ispuhivanje zraka u cijev
da bismo dobili zvuk,

s vremenom se promijenio
da bi se proizvele prve orgulje

prije više od 2000 godina.

Netko se dosjetio sjajne ideje
proizvodnje zvukova

pritiskanjem malih tipki našim prstima,

i tako je izmišljena
prva glazbena tipkovnica.

Zatim je tipkovnica prerasla s orgulja
na klavikord, pa čembalo

i zatim na piano,

do sredine 19. stoljeća,

kad je grupa izumitelja
konačno došla na ideju

upotrebe tipkovnice
ne za proizvodnju zvuka, nego za slova.

U biti, prvi pisaći stroj

se originalno zvao
"pisaći čembalo".

Svirale i glazba dovele su
do još značajnijeg otkrića.

Prije tisuću godina,

na vrhuncu islamske renesanse,

trojica braće u Bagdadu
izradila su napravu

koja je predstavljala automatske orgulje.

Nazvali su ga "instrument
koji sam svira."

Taj je instrument
zapravo bio ogromna muzička kutija,

Takve orgulje su mogle odsvirati
razne pjesme putem korištenja naredbi

zabilježenih postavljanjem iglica
na rotirajuće valjke.

Ako biste htjeli da stroj
odsvira drugu pjesmu,

jednostavno biste uzeli drugi valjak,
s drugačijim podacima.

Bio je to prvi stroj svoje vrste.

Stroj koji se mogao programirati.

Idejno,
to je bio ogroman skok unaprijed.

Čitava ideja hardvera i softvera

ovim je izumom po prvi put
postala zamisliva.

Taj nevjerojatno moćan koncept

nije se pojavio kao oruđe
rata ili osvajanja,

ili bilo kakve potrebe.

Proizašao je iz čudnog oduševljenja
zbog gledanja kako mašina svira glazbu.

Zapravo, ta ideja o mašinama koje se
mogu programirati

preživjela je samo zahvaljujući glazbi
punih 700 godina.

U 1700-tima, mašine koje sviraju

postale su igračke
pariške elite.

Zabavljači su koristili
iste kodirane valjke

kako bi kontrolirali pokrete
onog što su nazivali automatama,

rane verzije robota.

Jedan od najslavnijih takvih robota

bio je, pogađate,
automatizirani svirač flaute,

odličnog francuskog izumitelja

Jacquesa de Vaucansona.

Dok je Vaucanson
smišljao svog robota svirača,

pala mu je na pamet druga ideja.

Ako možeš programirati mašinu
da izvodi ugodne zvukove,

zašto je ne programirati da tka
prekrasne uzorke boja na platnu?

Umjesto da iglice na valjcima
predstavljaju glazbene note,

predstavljale su niti
različitih boja

Ako ste htjeli novi uzorak
za svoju tkaninu,

samo ste programirali novi valjak.

To je bio prvi tkalački stan
na programiranje.

Nažalost, valjci su bili preskupi
i preteški za izradu,

ali pola stoljeća kasnije,

drugi francuski izumitelj Jacquard

dosjetio se izvrsne ideje
korištenja bušenih papirnatih kartica

umjesto metalnih valjaka.

Pokazalo se da je papir
puno jeftiniji i jednostavniji

način programiranja uređaja.

Bušene kartice nadahnule su viktorijanskog
izumitelja Charlesa Babbagea

za izradu njegove analitičke mašine,

prvog pravog računala
koje se moglo programirati

u povijesti.

Računalni programeri su koristili
bušene kartice

sve to 1970-ih.

I sad se zapitajte sljedeće:

Što je bilo to što je omogućilo
pojavu modernih računala?

Da, vojska i njene potrebe
su bitan dio cijele priče,

ali u nastanak računala
ugrađene su još neke cigle:

muzičke kutije,

robot-igračka koji svira flautu,

klavijatura čembala,

živopisni tkani uzorci,

a sve to je još uvijek samo mali do priče.

Postoji dugačak popis ideja i tehnologija
koje mijenjaju svijet,

a koje su proizašle iz igre:

javni muzeji, guma,

teorija vjerojatnosti, osiguranja

i još mnogo toga.

Potreba nije uvijek izvor
nekog izuma.

Zaigrano stanje uma
je u svojoj osnovi istraživačko,

jer traži nove mogućnosti
u svijetu oko sebe.

I ta potraga je razlog
zbog čega brojna iskustva

koja su počela kao
oduševljenje i zabava

na kraju dovode do
temeljnih otkrića.

Mislm da je sve ovo bitno
za naš način podučavanja djece u školama

i poticanja inovacija
na radnim mjestima,

ali shvaćanje ovog značenja
igre i oduševljenja

također nam pomaže da se pripremimo
za ono što slijedi.

Zamislite ovo:
da ste sjedili ovdje 1750.

i pokušavali zamisliti
velike promjene koje će zahvatiti društvo

u 19. i 20. stoljeću,

razne uređaje, računala,

umjetnu inteligenciju,

ona flauta koja se može isprogramirati

i zabavljati parišku elitu

bila bi jednako bitna smjernica
kao i bilo koja druga iz tog vremena.

Činila se kao zabavna stvar
u najboljem slučaju,

i ništa ozbiljno niti korisno,

ali se ispostavilo da je to
početak tehnološke revolucije

koja je promijenila svjet.

Otkrit ćete budućnost

ondje gdje se ljudi nabolje zabavljaju.