(Glazba)
Prije otprilike 43,000 godina,
mladi špiljski medvjed
poginuo je u brdima
na sjeverozapadnoj granici
današnje Slovenije.
Tisuću godina kasnije, mamut je
uginuo u južnoj Njemačkoj
Nakon par stoljeća,
i bjeloglavi sup je uginuo
na istom području.
A mi ništa ne znamo o tome
kako su te životinje dočekale smrt,
ali sva ta različita stvorenja
iz raznih vremena i prostora
dijele jednu te istu, iznimnu sudbinu.
Nakon njihove smrti,
jednu kost njihovih kostura
ljudske ruke su pretvorile
u sviralu.
Razmislite o tome na trenutak.
Zamislite da ste pračovjek,
prije 40,000 godina
Naučili ste se služiti vatrom.
Izradili ste jednostavna lovačka oruđa.
Naučili ste kako napraviti
odjeću od životinjskih koža
da bi vam bilo toplo zimi.
Što biste sljedeće htjeli izumiti?
Čini se nečuvenim
da biste napravili sviralu,
oruđe koje stvara
beskorisne vibracije u molekulama zraka.
Ali to je upravo ono
što su naši preci učinili.
Zapravo, ispada da je to
začuđujuće uobičajena pojava
u povijesti izuma.
Ponekad ljudi izmisle stvari
potrebne za opstanak
ili za prehranjivanje svoje djece
ili za osvajanje susjednog sela.
Ali jednako često,
nove ideje se rađaju
jednostavno zato što su zabavne.
Posebno je zanimljiva jedna stvar:
mnogi od tih zabavnih,
ali naizgled bespotrebnih izuma
na kraju su pokrenuli
trenutačnu promjenu
u znanosti, politici i društvu.
Uzmimo za primjer jedan od najvažnijih
izuma modernih vremena:
Računala koja se mogu programirati.
Uobičajena priča kaže da su računala
proizvod vojne tehnologije,
budući da su mnoga rana računala
bila osmišljena posebno
za razbijanje ratnih šifri
ili za izračunavanje putanja projektila.
Ali zapravo, porijeklo
modernih računala
je puno više vezano uz igru,
pa čak i uz glazbu,
nego što bismo pomislili.
Smisao svirale,
ispuhivanje zraka u cijev
da bismo dobili zvuk,
s vremenom se promijenio
da bi se proizvele prve orgulje
prije više od 2000 godina.
Netko se dosjetio sjajne ideje
proizvodnje zvukova
pritiskanjem malih tipki našim prstima,
i tako je izmišljena
prva glazbena tipkovnica.
Zatim je tipkovnica prerasla s orgulja
na klavikord, pa čembalo
i zatim na piano,
do sredine 19. stoljeća,
kad je grupa izumitelja
konačno došla na ideju
upotrebe tipkovnice
ne za proizvodnju zvuka, nego za slova.
U biti, prvi pisaći stroj
se originalno zvao
"pisaći čembalo".
Svirale i glazba dovele su
do još značajnijeg otkrića.
Prije tisuću godina,
na vrhuncu islamske renesanse,
trojica braće u Bagdadu
izradila su napravu
koja je predstavljala automatske orgulje.
Nazvali su ga "instrument
koji sam svira."
Taj je instrument
zapravo bio ogromna muzička kutija,
Takve orgulje su mogle odsvirati
razne pjesme putem korištenja naredbi
zabilježenih postavljanjem iglica
na rotirajuće valjke.
Ako biste htjeli da stroj
odsvira drugu pjesmu,
jednostavno biste uzeli drugi valjak,
s drugačijim podacima.
Bio je to prvi stroj svoje vrste.
Stroj koji se mogao programirati.
Idejno,
to je bio ogroman skok unaprijed.
Čitava ideja hardvera i softvera
ovim je izumom po prvi put
postala zamisliva.
Taj nevjerojatno moćan koncept
nije se pojavio kao oruđe
rata ili osvajanja,
ili bilo kakve potrebe.
Proizašao je iz čudnog oduševljenja
zbog gledanja kako mašina svira glazbu.
Zapravo, ta ideja o mašinama koje se
mogu programirati
preživjela je samo zahvaljujući glazbi
punih 700 godina.
U 1700-tima, mašine koje sviraju
postale su igračke
pariške elite.
Zabavljači su koristili
iste kodirane valjke
kako bi kontrolirali pokrete
onog što su nazivali automatama,
rane verzije robota.
Jedan od najslavnijih takvih robota
bio je, pogađate,
automatizirani svirač flaute,
odličnog francuskog izumitelja
Jacquesa de Vaucansona.
Dok je Vaucanson
smišljao svog robota svirača,
pala mu je na pamet druga ideja.
Ako možeš programirati mašinu
da izvodi ugodne zvukove,
zašto je ne programirati da tka
prekrasne uzorke boja na platnu?
Umjesto da iglice na valjcima
predstavljaju glazbene note,
predstavljale su niti
različitih boja
Ako ste htjeli novi uzorak
za svoju tkaninu,
samo ste programirali novi valjak.
To je bio prvi tkalački stan
na programiranje.
Nažalost, valjci su bili preskupi
i preteški za izradu,
ali pola stoljeća kasnije,
drugi francuski izumitelj Jacquard
dosjetio se izvrsne ideje
korištenja bušenih papirnatih kartica
umjesto metalnih valjaka.
Pokazalo se da je papir
puno jeftiniji i jednostavniji
način programiranja uređaja.
Bušene kartice nadahnule su viktorijanskog
izumitelja Charlesa Babbagea
za izradu njegove analitičke mašine,
prvog pravog računala
koje se moglo programirati
u povijesti.
Računalni programeri su koristili
bušene kartice
sve to 1970-ih.
I sad se zapitajte sljedeće:
Što je bilo to što je omogućilo
pojavu modernih računala?
Da, vojska i njene potrebe
su bitan dio cijele priče,
ali u nastanak računala
ugrađene su još neke cigle:
muzičke kutije,
robot-igračka koji svira flautu,
klavijatura čembala,
živopisni tkani uzorci,
a sve to je još uvijek samo mali do priče.
Postoji dugačak popis ideja i tehnologija
koje mijenjaju svijet,
a koje su proizašle iz igre:
javni muzeji, guma,
teorija vjerojatnosti, osiguranja
i još mnogo toga.
Potreba nije uvijek izvor
nekog izuma.
Zaigrano stanje uma
je u svojoj osnovi istraživačko,
jer traži nove mogućnosti
u svijetu oko sebe.
I ta potraga je razlog
zbog čega brojna iskustva
koja su počela kao
oduševljenje i zabava
na kraju dovode do
temeljnih otkrića.
Mislm da je sve ovo bitno
za naš način podučavanja djece u školama
i poticanja inovacija
na radnim mjestima,
ali shvaćanje ovog značenja
igre i oduševljenja
također nam pomaže da se pripremimo
za ono što slijedi.
Zamislite ovo:
da ste sjedili ovdje 1750.
i pokušavali zamisliti
velike promjene koje će zahvatiti društvo
u 19. i 20. stoljeću,
razne uređaje, računala,
umjetnu inteligenciju,
ona flauta koja se može isprogramirati
i zabavljati parišku elitu
bila bi jednako bitna smjernica
kao i bilo koja druga iz tog vremena.
Činila se kao zabavna stvar
u najboljem slučaju,
i ništa ozbiljno niti korisno,
ali se ispostavilo da je to
početak tehnološke revolucije
koja je promijenila svjet.
Otkrit ćete budućnost
ondje gdje se ljudi nabolje zabavljaju.