(Glazba) Prije otprilike 43,000 godina, mladi špiljski medvjed poginuo je u brdima na sjeverozapadnoj granici današnje Slovenije. Tisuću godina kasnije, mamut je uginuo u južnoj Njemačkoj Nakon par stoljeća, i bjeloglavi sup je uginuo na istom području. A mi ništa ne znamo o tome kako su te životinje dočekale smrt, ali sva ta različita stvorenja iz raznih vremena i prostora dijele jednu te istu, iznimnu sudbinu. Nakon njihove smrti, jednu kost njihovih kostura ljudske ruke su pretvorile u sviralu. Razmislite o tome na trenutak. Zamislite da ste pračovjek, prije 40,000 godina Naučili ste se služiti vatrom. Izradili ste jednostavna lovačka oruđa. Naučili ste kako napraviti odjeću od životinjskih koža da bi vam bilo toplo zimi. Što biste sljedeće htjeli izumiti? Čini se nečuvenim da biste napravili sviralu, oruđe koje stvara beskorisne vibracije u molekulama zraka. Ali to je upravo ono što su naši preci učinili. Zapravo, ispada da je to začuđujuće uobičajena pojava u povijesti izuma. Ponekad ljudi izmisle stvari potrebne za opstanak ili za prehranjivanje svoje djece ili za osvajanje susjednog sela. Ali jednako često, nove ideje se rađaju jednostavno zato što su zabavne. Posebno je zanimljiva jedna stvar: mnogi od tih zabavnih, ali naizgled bespotrebnih izuma na kraju su pokrenuli trenutačnu promjenu u znanosti, politici i društvu. Uzmimo za primjer jedan od najvažnijih izuma modernih vremena: Računala koja se mogu programirati. Uobičajena priča kaže da su računala proizvod vojne tehnologije, budući da su mnoga rana računala bila osmišljena posebno za razbijanje ratnih šifri ili za izračunavanje putanja projektila. Ali zapravo, porijeklo modernih računala je puno više vezano uz igru, pa čak i uz glazbu, nego što bismo pomislili. Smisao svirale, ispuhivanje zraka u cijev da bismo dobili zvuk, s vremenom se promijenio da bi se proizvele prve orgulje prije više od 2000 godina. Netko se dosjetio sjajne ideje proizvodnje zvukova pritiskanjem malih tipki našim prstima, i tako je izmišljena prva glazbena tipkovnica. Zatim je tipkovnica prerasla s orgulja na klavikord, pa čembalo i zatim na piano, do sredine 19. stoljeća, kad je grupa izumitelja konačno došla na ideju upotrebe tipkovnice ne za proizvodnju zvuka, nego za slova. U biti, prvi pisaći stroj se originalno zvao "pisaći čembalo". Svirale i glazba dovele su do još značajnijeg otkrića. Prije tisuću godina, na vrhuncu islamske renesanse, trojica braće u Bagdadu izradila su napravu koja je predstavljala automatske orgulje. Nazvali su ga "instrument koji sam svira." Taj je instrument zapravo bio ogromna muzička kutija, Takve orgulje su mogle odsvirati razne pjesme putem korištenja naredbi zabilježenih postavljanjem iglica na rotirajuće valjke. Ako biste htjeli da stroj odsvira drugu pjesmu, jednostavno biste uzeli drugi valjak, s drugačijim podacima. Bio je to prvi stroj svoje vrste. Stroj koji se mogao programirati. Idejno, to je bio ogroman skok unaprijed. Čitava ideja hardvera i softvera ovim je izumom po prvi put postala zamisliva. Taj nevjerojatno moćan koncept nije se pojavio kao oruđe rata ili osvajanja, ili bilo kakve potrebe. Proizašao je iz čudnog oduševljenja zbog gledanja kako mašina svira glazbu. Zapravo, ta ideja o mašinama koje se mogu programirati preživjela je samo zahvaljujući glazbi punih 700 godina. U 1700-tima, mašine koje sviraju postale su igračke pariške elite. Zabavljači su koristili iste kodirane valjke kako bi kontrolirali pokrete onog što su nazivali automatama, rane verzije robota. Jedan od najslavnijih takvih robota bio je, pogađate, automatizirani svirač flaute, odličnog francuskog izumitelja Jacquesa de Vaucansona. Dok je Vaucanson smišljao svog robota svirača, pala mu je na pamet druga ideja. Ako možeš programirati mašinu da izvodi ugodne zvukove, zašto je ne programirati da tka prekrasne uzorke boja na platnu? Umjesto da iglice na valjcima predstavljaju glazbene note, predstavljale su niti različitih boja Ako ste htjeli novi uzorak za svoju tkaninu, samo ste programirali novi valjak. To je bio prvi tkalački stan na programiranje. Nažalost, valjci su bili preskupi i preteški za izradu, ali pola stoljeća kasnije, drugi francuski izumitelj Jacquard dosjetio se izvrsne ideje korištenja bušenih papirnatih kartica umjesto metalnih valjaka. Pokazalo se da je papir puno jeftiniji i jednostavniji način programiranja uređaja. Bušene kartice nadahnule su viktorijanskog izumitelja Charlesa Babbagea za izradu njegove analitičke mašine, prvog pravog računala koje se moglo programirati u povijesti. Računalni programeri su koristili bušene kartice sve to 1970-ih. I sad se zapitajte sljedeće: Što je bilo to što je omogućilo pojavu modernih računala? Da, vojska i njene potrebe su bitan dio cijele priče, ali u nastanak računala ugrađene su još neke cigle: muzičke kutije, robot-igračka koji svira flautu, klavijatura čembala, živopisni tkani uzorci, a sve to je još uvijek samo mali do priče. Postoji dugačak popis ideja i tehnologija koje mijenjaju svijet, a koje su proizašle iz igre: javni muzeji, guma, teorija vjerojatnosti, osiguranja i još mnogo toga. Potreba nije uvijek izvor nekog izuma. Zaigrano stanje uma je u svojoj osnovi istraživačko, jer traži nove mogućnosti u svijetu oko sebe. I ta potraga je razlog zbog čega brojna iskustva koja su počela kao oduševljenje i zabava na kraju dovode do temeljnih otkrića. Mislm da je sve ovo bitno za naš način podučavanja djece u školama i poticanja inovacija na radnim mjestima, ali shvaćanje ovog značenja igre i oduševljenja također nam pomaže da se pripremimo za ono što slijedi. Zamislite ovo: da ste sjedili ovdje 1750. i pokušavali zamisliti velike promjene koje će zahvatiti društvo u 19. i 20. stoljeću, razne uređaje, računala, umjetnu inteligenciju, ona flauta koja se može isprogramirati i zabavljati parišku elitu bila bi jednako bitna smjernica kao i bilo koja druga iz tog vremena. Činila se kao zabavna stvar u najboljem slučaju, i ništa ozbiljno niti korisno, ali se ispostavilo da je to početak tehnološke revolucije koja je promijenila svjet. Otkrit ćete budućnost ondje gdje se ljudi nabolje zabavljaju.