Ljubav - pristupate joj je pogrešno

U svom prekrasnom govoru filozof Yann Dall'Aglio istražuje univerzalnu potragu za nježnošću i povezanošću u svijetu koji je sve više usmjeren na pojedinca. Kako se čini, to je jednostavnije nego što mislite. Mudar i vrckast osvrt na stanje ljubavi u moderno doba (snimljeno na TEDxPariz).

Što je to ljubav?

Ljubav je teško definirati

jer ima vrlo široku primjenu.

Mogu voljeti trčanje.

Mogu voljeti knjigu, film.

Mogu voljeti odreske.

Mogu voljeti svoju suprugu.

(Smijeh)

Ali primjerice, postoji velika razlika

između odreska i moje supruge.

Točnije, ako ja cijenim odrezak,

taj odrezak, s druge
strane, ne cijeni mene.

Dok moja supruga mene naziva

zvijezdom njenog života.

(Smijeh)

Stoga, jedino druga savjest koja žudi

može mene doživjeti kao poželjno biće.

Znam to, jer je to razlog

zbog kojeg se ljubav
može točnije definirati

kao želja za biti poželjnim.

Iz toga izvire i vječni problem u ljubavi:

kako postati i ostati poželjnim?

Osoba je navikla nalaziti

rješenje za ovaj probem

time što podvrgava
svoj život pravilima društva.

Igrali ste specifičnu ulogu

s obzirom na spol, dob,

društveni status,

i trebali ste samo odigrati svoj dio

da biste bili cijenjeni i voljeni u
cijeloj zajednici.

Mislite o mladoj ženi koja mora ostati
nevina prije braka.

Razmislite o najmlađem sinu,
koji mora slušati najstarijeg sina,

koji zauzvrat mora slušati patrijarha.

No, fenomen

je započet u 13. stoljeću,

uglavnom u renesansi za zapadu,

koji je prouzročio najveću
krizu identiteta

u povijesti čovječanstva.

Ovaj fenomen je suvremenost.

Možemo ga sumirati kroz trostruki proces.

Prvo, proces racionalizacije znanstvenih
istraživanja,

koji je ubrzao tehnički napredak.

Zatim, proces
političke demokratizacije,

koji potiče individualna prava.

I na kraju, proces racionalizacije
ekonomske proizvodnje

i slobodne trgovine.

Ova tri isprepletena procesa

su totalno istrijebili

svo tradicionalno znamenje
zapadnih društava,

s radikalnim posljedicama za pojedinca.

Sada su pojedinci slobodni

vrednovati ili ne vrednovati

bilo koji stav, izbor ili objekt.

No, kao rezultat, sami su suočeni s

istom slobodom koju imaju i ostali

da vrednuju ili ne vrednuju njih same.

Drugim riječima, moja vrijednost je
nekoć bila osigurana

podvrgavanjem tradicionalnim autoritetima.

Sada je izlistana na burzi.

Na slobodnom tržištu želja pojedinaca,

pregovaram svaki dan o svojoj vrijednosti.

Otuda anksioznost modernog čovjeka.

Opsjednut je: "Jesam li poželjan?
Koliko poželjan?

Koliko ljudi će me voljeti?"

Kako odgovara na tu anksioznost?

Pa, histeričnim skupljanjem simbola
poželjnosti.

(Smijeh)

Ovo zovem činom skupljanja,

zajedno s ostalim, kapitalom zavođenja.

Doista, naše potrošačko društvo

je velikim dijelom bazirano na
kapitalu zavođenja.

Rečeno je u vezi te potrošnje da
je naše doba materijalističko.

No, to nije istina! Samo gomilamo objekte

kako bismo komunicirali s drugim umovima.

Radimo to da nas zavole, da ih zavedemo.

Ništa nije manje materijalističko ili
više sentimentalno,

od tinejdžera koji kupuje nove traperice

i podere ih na koljenima,

jer želi zadovoljiti Jennifer.

(Smijeh)

Konzumerizam nije materijalizam.

Više je ono što je progutano

i žrtvovano u ime boga ljubavi,

ili u ime kapitala zavođenja.

U svjetlu ovih opažanja moderne ljubavi,

kako možemo razmišljati o ljubavi u
narednim godinama?

Možemo zamisliti dvije hipoteze:

Prva se sastoji od klađenja

da će se ovaj proces narcisističke
kapitalizacije pojačati.

Teško je reći koji će oblik to
pojačanje uzeti,

jer uvelike ovisi

o društvenim i tehničkim inovacijama,

koje je teško za predvidjeti
po definiciji.

Možemo, na primjer,

zamisliti stranicu za upoznavanje

koja, otprilike kao bodovi za vjernost,

koristi bodove kapitala zavođenja

koji variraju prema mojoj dobi,
omjeru visine i težine,

mojoj diplomi, mojoj plaći,

ili broju klikova na moj profil.

Možemo također zamisliti

kemijski tretman za prekide

koji oslabljuju osjećaje privrženosti.

Usput, već postoji emisija na MTV-u

u kojoj učitelji zavođenja

tretiraju slomljeno srce kao bolest.

Ti učitelji sami sebe zovu
"pick-up artistima".

"Artist" je jednostavno, znači "umjetnik".

"Pick-up" znači da pokupite nekoga,

ali ne bilo kakvo kupljenje --
pokupite cure.

Dakle oni su umjetnici kupljenja cura.

(Smijeh)

Bol srca zovu "one-itis".

Na engleskom, "itis" je sufiks koji
označuje infekciju.

One-itis se može prevesti kao
"infekcija od nekoga".

Malo je odvratno. Doista, za
pick-up umjetnike,

zaljubljivanje

je gubitak vremena,

rasipanje kapitala zavođenja,

stoga mora biti eliminirana

poput bolesti ili infekcije.

Također, možemo zamisliti

romantičnu upotrebu genoma.

Svi bi ga nosili posvuda

i pokazivali kao vizitku

da potvrde može li zavođenje napredovati
u razmnožavanje.

(Smijeh)

Naravno, ova će utrka za zavođenjem,

kao svako žestoko natjecanje,

stvoriti ogromne razlike
u narcisističkom zadovoljstvu,

i stoga, također, mnogo samoće i
frustracija.

Dakle možemo očekivati da
sama suvremenost,

koja je porijeklom kapital zavođenja,
dođe u pitanje.

Razmišljam naročito o reakciji

neo-fašističkih ili religijskih zajednica.

No, budućnost ne mora biti takva.

Moguć je još jedan put
razmišljanja o ljubavi.

No, kako?

Kako se odreći histerične potrebe
da budemo vrednovani?

Pa, tako da postanem svjestan
svoje beskorisnosti.

(Smijeh)

Da,

beskoristan sam.

No budite uvjereni:

i vi ste.

(Smijeh)

(Pljesak)

Svi smo beskorisni.

Ta beskorisnost se lako demonstrira,

jer da bih bio vrednovan

trebam nekoga da me želi,

što pokazuje da sam nemam nikakve
vrijednosti.

Nemam urođenu vrijednost.

Svi se pravimo da imamo idola;

svi se pravimo da smo nečiji idol,
no zapravo

svi smo varalice, kao čovjek na ulici

koji se čini skroz
hladan i nezainteresiran,

dok je zapravo očekivao i izračunao

kako da sve oči budu uprte ka njemu.

Mislim da bi osvještavanje

ove opće podvale

koja nas sve zabrinjava

olakšalo naše ljubavne veze.

Iz razloga što želim biti voljen

od glave do pete,

opravdano je da u svakom mom izboru

postoji histerija zavođenja.

I stoga se želim činiti savršenim

kako bi me netko mogao voljeti.

Želim od njih da budu savršeni

kako bih bio uvjeren u svoju vrijednost.

To vodi do parova

koji su opsjednuti izvedbom

koji će prekinuti samo tako,

na najmanji neuspjeh.

U kontrastu s ovim ponašanjem,

pozivam na nježnost -- ljubav kao nježnost.

Što je nježnost?

Biti nježan je prihvatiti mane
voljene osobe.

Ne radi se o tome da postanete stari,
tužni par.

(Smijeh)

To je poprilično loše.

Suprotno,

postoji mnogo šarma i sreće u nježnosti.

Referiram se specifično na vrstu humora
koja se nažalost nedovoljno koristi.

Poezija namjerne neugode.

Referiram se na ismijavanje samog sebe.

Za par koji više nije ograničen, podržan

ograničenjima tradicije,

Vjerujem da je ismijavanje samog

sebe jedan od najboljih načina
za opstanak veze.