Što je to ljubav?
Ljubav je teško definirati
jer ima vrlo široku primjenu.
Mogu voljeti trčanje.
Mogu voljeti knjigu, film.
Mogu voljeti odreske.
Mogu voljeti svoju suprugu.
(Smijeh)
Ali primjerice, postoji velika razlika
između odreska i moje supruge.
Točnije, ako ja cijenim odrezak,
taj odrezak, s druge
strane, ne cijeni mene.
Dok moja supruga mene naziva
zvijezdom njenog života.
(Smijeh)
Stoga, jedino druga savjest koja žudi
može mene doživjeti kao poželjno biće.
Znam to, jer je to razlog
zbog kojeg se ljubav
može točnije definirati
kao želja za biti poželjnim.
Iz toga izvire i vječni problem u ljubavi:
kako postati i ostati poželjnim?
Osoba je navikla nalaziti
rješenje za ovaj probem
time što podvrgava
svoj život pravilima društva.
Igrali ste specifičnu ulogu
s obzirom na spol, dob,
društveni status,
i trebali ste samo odigrati svoj dio
da biste bili cijenjeni i voljeni u
cijeloj zajednici.
Mislite o mladoj ženi koja mora ostati
nevina prije braka.
Razmislite o najmlađem sinu,
koji mora slušati najstarijeg sina,
koji zauzvrat mora slušati patrijarha.
No, fenomen
je započet u 13. stoljeću,
uglavnom u renesansi za zapadu,
koji je prouzročio najveću
krizu identiteta
u povijesti čovječanstva.
Ovaj fenomen je suvremenost.
Možemo ga sumirati kroz trostruki proces.
Prvo, proces racionalizacije znanstvenih
istraživanja,
koji je ubrzao tehnički napredak.
Zatim, proces
političke demokratizacije,
koji potiče individualna prava.
I na kraju, proces racionalizacije
ekonomske proizvodnje
i slobodne trgovine.
Ova tri isprepletena procesa
su totalno istrijebili
svo tradicionalno znamenje
zapadnih društava,
s radikalnim posljedicama za pojedinca.
Sada su pojedinci slobodni
vrednovati ili ne vrednovati
bilo koji stav, izbor ili objekt.
No, kao rezultat, sami su suočeni s
istom slobodom koju imaju i ostali
da vrednuju ili ne vrednuju njih same.
Drugim riječima, moja vrijednost je
nekoć bila osigurana
podvrgavanjem tradicionalnim autoritetima.
Sada je izlistana na burzi.
Na slobodnom tržištu želja pojedinaca,
pregovaram svaki dan o svojoj vrijednosti.
Otuda anksioznost modernog čovjeka.
Opsjednut je: "Jesam li poželjan?
Koliko poželjan?
Koliko ljudi će me voljeti?"
Kako odgovara na tu anksioznost?
Pa, histeričnim skupljanjem simbola
poželjnosti.
(Smijeh)
Ovo zovem činom skupljanja,
zajedno s ostalim, kapitalom zavođenja.
Doista, naše potrošačko društvo
je velikim dijelom bazirano na
kapitalu zavođenja.
Rečeno je u vezi te potrošnje da
je naše doba materijalističko.
No, to nije istina! Samo gomilamo objekte
kako bismo komunicirali s drugim umovima.
Radimo to da nas zavole, da ih zavedemo.
Ništa nije manje materijalističko ili
više sentimentalno,
od tinejdžera koji kupuje nove traperice
i podere ih na koljenima,
jer želi zadovoljiti Jennifer.
(Smijeh)
Konzumerizam nije materijalizam.
Više je ono što je progutano
i žrtvovano u ime boga ljubavi,
ili u ime kapitala zavođenja.
U svjetlu ovih opažanja moderne ljubavi,
kako možemo razmišljati o ljubavi u
narednim godinama?
Možemo zamisliti dvije hipoteze:
Prva se sastoji od klađenja
da će se ovaj proces narcisističke
kapitalizacije pojačati.
Teško je reći koji će oblik to
pojačanje uzeti,
jer uvelike ovisi
o društvenim i tehničkim inovacijama,
koje je teško za predvidjeti
po definiciji.
Možemo, na primjer,
zamisliti stranicu za upoznavanje
koja, otprilike kao bodovi za vjernost,
koristi bodove kapitala zavođenja
koji variraju prema mojoj dobi,
omjeru visine i težine,
mojoj diplomi, mojoj plaći,
ili broju klikova na moj profil.
Možemo također zamisliti
kemijski tretman za prekide
koji oslabljuju osjećaje privrženosti.
Usput, već postoji emisija na MTV-u
u kojoj učitelji zavođenja
tretiraju slomljeno srce kao bolest.
Ti učitelji sami sebe zovu
"pick-up artistima".
"Artist" je jednostavno, znači "umjetnik".
"Pick-up" znači da pokupite nekoga,
ali ne bilo kakvo kupljenje --
pokupite cure.
Dakle oni su umjetnici kupljenja cura.
(Smijeh)
Bol srca zovu "one-itis".
Na engleskom, "itis" je sufiks koji
označuje infekciju.
One-itis se može prevesti kao
"infekcija od nekoga".
Malo je odvratno. Doista, za
pick-up umjetnike,
zaljubljivanje
je gubitak vremena,
rasipanje kapitala zavođenja,
stoga mora biti eliminirana
poput bolesti ili infekcije.
Također, možemo zamisliti
romantičnu upotrebu genoma.
Svi bi ga nosili posvuda
i pokazivali kao vizitku
da potvrde može li zavođenje napredovati
u razmnožavanje.
(Smijeh)
Naravno, ova će utrka za zavođenjem,
kao svako žestoko natjecanje,
stvoriti ogromne razlike
u narcisističkom zadovoljstvu,
i stoga, također, mnogo samoće i
frustracija.
Dakle možemo očekivati da
sama suvremenost,
koja je porijeklom kapital zavođenja,
dođe u pitanje.
Razmišljam naročito o reakciji
neo-fašističkih ili religijskih zajednica.
No, budućnost ne mora biti takva.
Moguć je još jedan put
razmišljanja o ljubavi.
No, kako?
Kako se odreći histerične potrebe
da budemo vrednovani?
Pa, tako da postanem svjestan
svoje beskorisnosti.
(Smijeh)
Da,
beskoristan sam.
No budite uvjereni:
i vi ste.
(Smijeh)
(Pljesak)
Svi smo beskorisni.
Ta beskorisnost se lako demonstrira,
jer da bih bio vrednovan
trebam nekoga da me želi,
što pokazuje da sam nemam nikakve
vrijednosti.
Nemam urođenu vrijednost.
Svi se pravimo da imamo idola;
svi se pravimo da smo nečiji idol,
no zapravo
svi smo varalice, kao čovjek na ulici
koji se čini skroz
hladan i nezainteresiran,
dok je zapravo očekivao i izračunao
kako da sve oči budu uprte ka njemu.
Mislim da bi osvještavanje
ove opće podvale
koja nas sve zabrinjava
olakšalo naše ljubavne veze.
Iz razloga što želim biti voljen
od glave do pete,
opravdano je da u svakom mom izboru
postoji histerija zavođenja.
I stoga se želim činiti savršenim
kako bi me netko mogao voljeti.
Želim od njih da budu savršeni
kako bih bio uvjeren u svoju vrijednost.
To vodi do parova
koji su opsjednuti izvedbom
koji će prekinuti samo tako,
na najmanji neuspjeh.
U kontrastu s ovim ponašanjem,
pozivam na nježnost -- ljubav kao nježnost.
Što je nježnost?
Biti nježan je prihvatiti mane
voljene osobe.
Ne radi se o tome da postanete stari,
tužni par.
(Smijeh)
To je poprilično loše.
Suprotno,
postoji mnogo šarma i sreće u nježnosti.
Referiram se specifično na vrstu humora
koja se nažalost nedovoljno koristi.
Poezija namjerne neugode.
Referiram se na ismijavanje samog sebe.
Za par koji više nije ograničen, podržan
ograničenjima tradicije,
Vjerujem da je ismijavanje samog
sebe jedan od najboljih načina
za opstanak veze.