Trebamo li zaista pesticide? - Fernan Pérez-Gálvez

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/do-we-really-need-pesticides-fernan-perez-galvez

Godišnje trošimo 20 milijardi kilograma pesticida na zemlji kako bi kontrolirali insekte, neželjene korove, gljivice, glodavce i bakterije koje mogu prijetiti našoj hrani. Ali je li to vrijedno svega toga, znajući za sve štetnosti za okoliš i javno zdravlje? Fernan Pérez-Gálvez odvaguje prednosti i mane pesticida.

Lekcija: Fernan Pérez-Gálvez , animacija Mighty Oak.

1845., Irska polja krumpira
pogodila je invazivna gljivična bolest

koja je zarazila osnovni usjev.

Učinak je bio razarajući.

Milijun ljudi umrlo je od gladi,

a više od milijun ih je moralo
otići iz Irske.

Danas, izbjegavamo takve pošasti
pomoću pesticida.

To su kemikalije koje je čovjek napravio,
a kontroliraju kukce,

neželjene korove,

gljivice,

glodavce

i bakterije

koje mogu prijetiti našoj hrani.

Postali su sastavni dio
našeg sustava ishrane.

Kako su populacije rasle,
monokulture, uzgoj jednog usjeva,

pomogle su nam da hranimo ljude.

I stvorile hranu ranjivu na
napade štetnika.

Zauzvrat, postali smo ovisniji
o pesticidima.

Danas, godišnje trošimo
2 milijarde kilograma pesticida

da bi kontrolirali ove neželjene štetnike.

Borba protiv štetnika,
osobito insekata,

označila je dugu povijest poljoprvirede.

Zapisi od prije nekoliko tisuća godina

govore da su ljudi aktivno palili
svoje usjeve nakon žetve

kako bi uklonili štetnike.

Postoje čak i dokazi iz drevnih vremena
kada su regrutirani insekti da pomognu.

300-te n. K. kineski seljaci
uzgajali su mrave predatore

u voćnjacima naranči,
kako bi zaštitili drveće od drugih kukaca.

Kasnije, kako su se velike farme širile,

počeli smo prskati stvari arsenom,
olovom i bakrom.

Ali oni su bili otrovni i za
ljude.

Kako se povećavala potreba
za sigurnom hranom,

tako se povećala i potreba
za učinkovitim kemikalijama

koje mogu kontrolirati štetnike
na višoj razini.

Ovo je donijelo eru
kemijskih pesticida.

1948., švicarski kemičar
Paul Hermann Müller

dobio je Nobelovu nagradu
za svoje otkriće

diklordifenilkloretana, poznatog kao DDT.

Ova nova molekula imala je
neusporedivu moć u kontroli insekata

do 1950ih,
kada insekti postaju otporni na nju.

Još gore, kemikalija je utjecala
na dramatičan pad u populaciji ptica,

otrovane izvore vode,

i otkriveno je da uzrokuje
dugoročne zdravstvene probleme u ljudi.

Do 1972., DDT je zabranjen
u SAD-u,

ali tragovi se i danas nalaze u okolišu.

Od onda, kemičari su tražili alternativu.

Sa svakim novim valom inovacija,
naišli su na neke prepreke --

brzu evoluciju vrsta.

Kako pesticidi uništavaju štetnike,

ostavljaju iza sebe najotpornije
jedinke.

One onda prenose svoje gene
otporne na pesticide

na sljedeću generaciju.

To je dovelo do pojave super kukaca,

kao što je krumpirova zlatica iz Colorada,

koja je otporna na 50 vrsta insekticida.

Još jedna loša strana je da drugi kukci
stradaju u tim napadima.

Neki od njih su vrlo korisni
istrebljivači štetnika ili oprašivači,

tako da je brisanje njih iz poljoprivrede,
isto kao i obrisati sve što čine.

Pesticidi su se poboljšali s vremenom

i trenutno ih reguliraju strogi
sigurnosni standardi

ali još uvijek imaju potencijal onečistiti
tlo i vodu,

utjecati na prirodu,

i naštetiti nam.

Kada vidimo sve te rizike,
zašto i dalje koristimo pesticide?

Iako su nesavršeni,

oni su sada naša najbolja obrana
od velikih poljoprivrednih katastrofa,

da ne spominjemo bolesti koje prenose
komarci.

Danas znanstvenici traže alternativne
načine kontrole štetnika

koji uravnotežuju potražnju hrane

sa brigom za okoliš.

Priroda je postala izvor inspiracije,
prirodnim

biljnim i gljivičnim kemikalijama
kojima tjeraju ili privlače kukce,

regrutiranjem drugih
insekata da čuvaju usjeve.

Okrećemo se tehnološkim rješenjima,
kao što su dronovi.

Programirani su da lete iznad usjeva,

i mogu koristiti GPS i senzore

da bi preciznije prskali

kako bi smanjili utjecaj pesticida na
okoliš.

Kombinacijom biološkog shvaćanja,

okolišne osviještenosti,

i poboljšanih tehnologija,

imamo bolju šansu da pronađemo
holističko rješenje za štetnike.

Kemijski pesticidi nikad neće
imati dobar glas,

ali uz njihovu pomoć,

možemo osigurati da poljoprivredne
katastrofe

ostanu čvrsto u prošlosti.