Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac
-
0:06 - 0:07Dobar dan svima.
-
0:07 - 0:10Dakle, većini vas ovaj čudan naziv
-
0:10 - 0:13Laboratorija
za eksperimentalnu psihologiju -
0:13 - 0:15verovatno zvuči kao neki oksimoron,
-
0:15 - 0:19iako je zapravo psihologija tu i nastala,
kao i većina nauka, u laboratorijama, -
0:19 - 0:21a tek će verovatno da vam čudno zvuči
-
0:21 - 0:24pokušaj da se spoje velikani geometrije
kao što su Euklid i Gaus -
0:24 - 0:29sa gravitacijom, banatskom rok scenom
i, naravno, psihologijom. -
0:29 - 0:31O čemu ću ja zapravo da vam pričam danas?
-
0:31 - 0:34Pričaću vam o nečemu što se zove
opažanje prostora. -
0:35 - 0:40Odnosno, probajte da zamislite
u nekim svakodnevnim aktivnostima, -
0:40 - 0:43vi se krećete u nekom prostoru,
kao što ja danas pokušavam, -
0:43 - 0:47kao što sam pokušao da preskočim
ova slova i, na svoju sreću, uspeo. -
0:47 - 0:53Dakle, kao da moj um i um svakoga od nas
ima tačnu predstavu organizacije prostora -
0:53 - 0:58oko nas u svojoj glavi; to moramo
da imamo da bismo funkcionisali. -
0:58 - 1:01Ja sad dok pričam sa vama
nekako i ne gledam, -
1:01 - 1:03ali kao da imam neko intuitivno poznavanje
-
1:03 - 1:06gde treba da se krećem po sceni
da ne bih pao. -
1:06 - 1:09Čak mogu da idem unazad i da otprilike
znam da neću da srušim slova. -
1:09 - 1:13Kao da nekako imam
predstavu prostora u svojoj glavi. -
1:13 - 1:15Ili ako budem odlučio na kraju ovog govora
-
1:15 - 1:19da skočim u publiku i da uradim
„stage dive” - ne brinite se - -
1:19 - 1:22ja ću imati procenu
koliko ste vi daleko od mene. -
1:22 - 1:26I zapravo, ta predstava
je ono čime ćemo se baviti, -
1:26 - 1:30a jedna od dimenzija prostora
jeste opažanje daljine. -
1:30 - 1:34Zašto bi to bio problem
kojim se psihologija bavi? -
1:34 - 1:36Pogledajte, ako zamislite
da je ovo vaše oko - -
1:36 - 1:39ne znam da li prepoznajete
sopstveno oko; liči, je l’ tako? -
1:39 - 1:43Zamislite ove dve tačke koje se nalaze
u nekom prostoru ispred vas. -
1:43 - 1:45Šta je problem sa njima?
-
1:45 - 1:47One su na različitoj daljini od vas,
-
1:47 - 1:52ali pogledajte, one zapravo daju signal
na istoj ćeliji na vašem oku. -
1:53 - 1:57Sve što vaš um zna
jeste koja je ćelija na oku aktivna -
1:57 - 2:00i on na osnovu nje dobija informacije.
-
2:00 - 2:03Kako bi on onda mogao da zna
da li se tačka nalazi ovde ili ovde, -
2:03 - 2:05odnosno da li je bliže ili dalje vama,
-
2:05 - 2:10ako ista ćelija bude aktivirana
preko ove dve tačke? -
2:10 - 2:13E, to je zapravo jedan od važnih problema
u psihologiji opažanja. -
2:13 - 2:16Većini ljudi se ovi problemi
čine kao trivijalni: -
2:16 - 2:19„Pa vidim šta je blizu, a šta je daleko.“
-
2:19 - 2:22Ali, probajte da zamislite,
većina tih tzv. trivijalnih problema, -
2:22 - 2:27svakodnevnih, u stvari krije iza sebe
jako složene procese. -
2:27 - 2:30Probajte da zamislite kad ustanete ujutru,
skuvate jutarnju kafu, -
2:30 - 2:34sednete za sto i pijete je,
šta se dešava u tim trenucima. -
2:35 - 2:38Hiljade informacija dolazi
iz vaših mišića do vašeg uma -
2:38 - 2:41kako da održi telo
u relativno uspravnom položaju - -
2:41 - 2:42tek ste ustali, je l' tako?
-
2:42 - 2:44Pijete kafu, znači, proračunavate -
-
2:44 - 2:47a sve to radite u deliću sekunde,
niste ni svesni - -
2:47 - 2:51koliko je daleko šoljica od vas,
onako rukom hvatate, prinosite ustima. -
2:51 - 2:55Onaj topao, lep osećaj,
vi imate neku prijatnost, -
2:55 - 3:01a misli su vam već negde u Brazilu
gde pijete vino ispod slamnatog šešira. -
3:01 - 3:06I sve to se dešava u nekom trenutku
i gomile informacija mozak obrađuje. -
3:06 - 3:12Kako um zna gde se nalaze
stvari oko nas da procenjuje daljinu? -
3:12 - 3:17Pa on to radi otprilike,
preko nekih tzv. znakova dubine. -
3:17 - 3:20On koristi dodatne informacije iz scene.
-
3:20 - 3:23Jedan od tih znakova
je takozvana perspektiva. -
3:23 - 3:27Pogledajte ovu fotografiju
iz crkve Svete Marije Velike. -
3:27 - 3:31Kako mi znamo da je ovo ovde
dalje od ovog ovde? -
3:31 - 3:35Pa, perspektiva, odnosno, činjenica
da se sve paralelne linije u sceni -
3:35 - 3:39nekako seku u jednoj tački
koja se zove tačka nedogleda, -
3:39 - 3:42našem umu daje signal
da je to zaista dalje. -
3:42 - 3:48Odnosno, nekako pomoću toga vidimo daljinu
i dubinu na slici koja realno ne postoji. -
3:48 - 3:52Ako ste slikar realizma
i želite da naslikate ovu scenu, -
3:52 - 3:54vi ćete se ponašati slično
kao da je fotografija. -
3:54 - 3:58Dakle, naslikaćete
da se sve linije u sceni -
3:58 - 4:02seku u toj jednoj tački
zvanoj tačka nedogleda. -
4:02 - 4:06Perspektiva nije jedini znak dubine;
ja vam neću danas pričati o svim. -
4:06 - 4:11Danas znakovi dubine vladaju jer idemo
u bioskop i gledamo tzv. 3D filmove. -
4:12 - 4:15Možete da isprobate na sebi
jedan od tih znakova -
4:15 - 4:20koji u stvari govori da sve stvari
koje nisu fokusirane vidimo duplo. -
4:20 - 4:23Evo, probajte tako,
približite dva prsta ispred sebe, -
4:23 - 4:26ali nemojte gledati u prste
nego gledajte ispred njih, -
4:26 - 4:28odnosno, možete gledati u mene kroz prste,
-
4:28 - 4:32i videćete, između ta dva prsta
pojavio se treći. -
4:32 - 4:33Je l'tako?
-
4:33 - 4:35Nemojte da vrištite, to je vaš prst.
-
4:35 - 4:38Uduplila se slika koju niste fokusirali.
-
4:39 - 4:44Pošto na osnovu ovih znakova
naš um procenjuje daljinu otprilike, -
4:45 - 4:49on ponekad greši, i jedna od tih grešaka
se zove Mesečeva iluzija, -
4:49 - 4:51koju ste verovatno primetili.
-
4:51 - 4:52Šta je to?
-
4:52 - 4:56To je ona pojava kad Mesec na horizontu
deluje dosta veći nego u zenitu. -
4:56 - 5:00To ne važi samo za Mesec nego i za Sunce
i za razne konstelacije zvezda, -
5:00 - 5:02sazvežđa takozvana.
-
5:02 - 5:04Zašto do toga dolazi?
-
5:04 - 5:07Zašto isti Mesec vidimo
u dva položaja različito? -
5:07 - 5:12Ova dva američka autora, Rok i Kaufman,
su u 20. veku postavili jednu ideju -
5:12 - 5:17da mi različito vidimo veličinu Meseca
zato što različito vidimo njegovu daljinu. -
5:17 - 5:20Ako zamislite da ste vi
ovaj posmatrač ovde, -
5:20 - 5:23i Mesec se oko Zemlje
kreće po nekoj putanji -
5:23 - 5:25koju zovemo fizički svod,
-
5:25 - 5:29ali u vašem umu on se kreće
po ovom opaženom svodu - -
5:29 - 5:31to je ova crvena linija.
-
5:31 - 5:37Odnosno, pošto prema horizontu vi imate
ove znakove dubine koje sam pominjao, -
5:37 - 5:41a prema zenitu ih nemate,
prazan je svod - nebo, je l' tako - -
5:41 - 5:46onda vaš um ovaj Mesec približava ovde
i vi ga zato vidite manjim. -
5:46 - 5:47Da vas ovo ne zbuni -
-
5:47 - 5:50obično kad su stvari bliže,
one deluju veće, -
5:50 - 5:51ali to je kad su stvarno bliže.
-
5:51 - 5:54Recimo, kad krenem da skočim
ka vama, delovaću veći, -
5:54 - 6:00ali Mesec je realno dalji,
a naš um ga vidi bližim, pa ga umanji. -
6:00 - 6:02Šta nam ovo zapravo govori?
-
6:02 - 6:07Govori nam da mi daljinu, prostor,
u različitim pravcima ne vidimo isto. -
6:07 - 6:12I to je zapravo prvi psihološki problem
kojim ćemo se mi baviti danas. -
6:12 - 6:14Sad se osećate kao na terapiji.
-
6:15 - 6:18Da li je naš vizuelni prostor anizotropan?
-
6:18 - 6:23Ovu reč „izotropija“ verovatno pamtite
iz hemije, da je nešto isto. -
6:23 - 6:27Ja govorim o anizotropiji, odnosno,
o nejednakosti, različitosti. -
6:27 - 6:32Konkretno, o različitosti daljine
na različitim pravcima. -
6:32 - 6:34Kao ova teorija što predviđa.
-
6:34 - 6:38Druga stvar - ako je to zaista tako
kao što su ova dva autora pretpostavila, -
6:38 - 6:40zašto do toga dolazi?
-
6:40 - 6:43Da li je to neka neobična greška
u našem opažanju? -
6:43 - 6:45Pazite koliko je to opažanje bitno
-
6:45 - 6:47da se ne sapletemo,
da možemo da dohvatimo nešto. -
6:47 - 6:51Zamislite da imamo evolutivnu grešku
u tom bitnom procesu. -
6:51 - 6:53Pa, hajdemo redom.
-
6:53 - 6:55Kako ćemo to da ispitamo?
-
6:55 - 6:57Preko eksperimenata, naravno,
kao u svakoj nauci. -
6:58 - 7:02Šta radim ja? Pa, prva ideja je
da teram moje ispitanike da gledaju gore. -
7:02 - 7:06Odnosno, prvi eksperiment
bi mogao da izgleda ovako. -
7:06 - 7:08Radim ga, naravno,
na studentima psihologije -
7:08 - 7:12zato što opažaju stvari kao i ostali ljudi
i dovoljno su mi reprezentativni. -
7:12 - 7:15Inače, kažu da je psihologija nastala
na dve grupe ispitanika: -
7:15 - 7:17na studentima i pacovima.
-
7:18 - 7:20Kako izgleda tipičan postupak?
-
7:20 - 7:25Moj ispitanik, tačnije, ispitanica -
vidite je ovde - sedi u mraku. -
7:25 - 7:26Zašto u mraku?
-
7:26 - 7:29Probajte da zamislite čega u mraku nema.
-
7:29 - 7:33Nema znakova daljine,
one perspektive, što sam pominjao. -
7:33 - 7:34Ali, što je još važnije meni,
-
7:34 - 7:38podjednako ih nema na horizontali
kao ni na vertikali. -
7:38 - 7:41Ja sam praktično ujednačio ta dva pravca.
-
7:41 - 7:43Nema ih ni na jednom ni na drugom pravcu.
-
7:43 - 7:44Šta ona radi?
-
7:44 - 7:48Ja joj na ove kanape zakačim
neke lampice koje jedva svetle, -
7:48 - 7:50da se vide, da ne osvetljavaju okolinu,
-
7:50 - 7:53i kažem joj sledeće: „Da li vidiš
ovu lampicu ispred sebe? -
7:54 - 7:59Namesti mi ovu gore iznad da bude
podjednako daleko od tebe kao ova ispred.“ -
7:59 - 8:01Dakle, praktično izjednačava
njihove daljine -
8:01 - 8:03po nekom subjektivnom osećaju.
-
8:03 - 8:07Onda, naravno, tu lampicu pomeram
na jedan, tri ili pet metara, -
8:07 - 8:12čisto da se ona ne bi navikla,
da se za jednu daljinu specijalizuje. -
8:12 - 8:16Imam ta dva pravca koja izjednačava
i njen zadatak je jednostavan: -
8:16 - 8:17ujednači daljinu.
-
8:17 - 8:19Ona meni govori: „Približi, udalji.“
-
8:19 - 8:22Kada bude zadovoljna,
ja pročitam koliko je to daleko. -
8:22 - 8:25Ova čudna aparatura
oko njene glave samo sprečava -
8:25 - 8:28da mi ne pomera glavu levo-desno
nego samo gore-dole, -
8:28 - 8:31i ove naočare je sprečavaju
da pomera oči gore-dole. -
8:31 - 8:33Znači, samo se fokusira
na pomeranje glave. -
8:33 - 8:34Kako sprečavaju oči?
-
8:34 - 8:36Pa imaju samo dva tanka proreza, ovako -
-
8:36 - 8:41sad izgledam kao Zoro osvetnik -
da bi mogla da gleda samo pravo. -
8:41 - 8:45Da li ste, što bi rekli psiholozi,
anksiozni da čujete rezultate? -
8:47 - 8:49Je l' jeste, ne čujem?
-
8:49 - 8:50Evo rezultata.
-
8:52 - 8:54Šta kažu rezultati ovog eksperimenta?
-
8:54 - 9:00Zelena linija je jedan metar, crvena tri,
plava pet metara - ove lampice - -
9:00 - 9:02i pogledajte šta sistematski
rade ispitanici. -
9:03 - 9:07Kraće vertikalne izjednačavaju
sa dužim horizontalnim. -
9:07 - 9:09Pogledajte, recimo, ovu plavu liniju.
-
9:09 - 9:13Tri metra na vertikali im izgleda isto
kao šest na horizontali. -
9:13 - 9:17Znate li šta to znači?
Tri gore mi izgleda kao šest ispred. -
9:17 - 9:21Ja zapravo ova tri vidim
kao veća nego što jesu. -
9:22 - 9:25Isto možemo da se pitamo
šta se dešava kada ljudi gledaju dole. -
9:26 - 9:29Samo suprotno. Pa, hajdemo
još jedan eksperiment. -
9:29 - 9:32Isto studenti. Pacove još nismo uveli.
-
9:32 - 9:35Dakle, isti je postupak, pazite.
-
9:35 - 9:40Horizontala-vertikala, ali sada vertikala
nije ka zenitu nego ka tlu. -
9:40 - 9:43Srećom, sala za fizičko
u kojoj radimo ima neku terasicu, -
9:43 - 9:45pa možemo da penjemo ispitanike.
-
9:45 - 9:48Kutija je sad malo veća
da ne bi pomerali telo levo-desno, -
9:48 - 9:50jer je važno da stoje mirno.
-
9:50 - 9:53Mrak, jednaki znakovi svuda, nema ih.
-
9:53 - 9:57I šta oni rade? Izjednačavaju daljine
horizontale i vertikale kao malopre. -
9:57 - 10:00Sada, nažalost, nismo imali
jedan, tri i pet metara -
10:00 - 10:02iz jednog vrlo nenaučnog razloga,
-
10:02 - 10:04a to je zato što sala
nije duboka dovoljno. -
10:04 - 10:06Znači, imamo samo jedan i tri metara.
-
10:06 - 10:10Rezultati - jeste li nestrpljivi?
-
10:10 - 10:11Pogledajte sad.
-
10:11 - 10:14Tendencija je, naravno, potpuno suprotna.
-
10:14 - 10:19Sada veće vertikalne izjednačavaju
sa kraćim horizontalnim. -
10:19 - 10:24Tri metra na vertikali im se čini
kao dva i po na horizontali. -
10:24 - 10:28Dakle, sada im se daljine na dole
čine kraćim nego što jesu. -
10:29 - 10:31To možemo da skiciramo ovako nekako.
-
10:31 - 10:37Kada glava ide gore, opažena daljina -
to je ova plava strelica - se povećava. -
10:37 - 10:40Dakle, bele strelice
bi bile fizičke daljine, -
10:40 - 10:41a ova crvena bi bila razlika.
-
10:42 - 10:45Znači, podizanjem glave nagore
ja povećavam daljinu. -
10:45 - 10:48Kada gledam nadole,
daljina mi se skraćuje. -
10:48 - 10:51Deluje kao simpatičan nalaz.
-
10:51 - 10:55Nauka ne bi bila nauka kad ne bi pokušala
da nam da odgovor na ovo pitanje - -
10:55 - 10:57a zašto se, pobogu, to dešava?
-
10:57 - 10:59Čemu to služi?
-
10:59 - 11:03E, pa ja imam jednu ideju,
a to je sad onaj treći deo. -
11:03 - 11:07Pored ove geometrije prostora,
hajde da probamo da uvedemo gravitaciju. -
11:07 - 11:13Moja ideja jeste, naravno,
potekla od Nirvane i albuma „Never mind“. -
11:13 - 11:16Zamislite ovu bebu - koja sad ima 20
i nešto godina, nije više beba - -
11:16 - 11:20da pokušava da dohvati
novčanicu ispred sebe. -
11:20 - 11:24Gravitacija, naravno, vuče dole.
Potreban je određeni napor. -
11:24 - 11:28A zamislite da se Kurt Kobejn setio
da joj okači novčanicu gore. -
11:28 - 11:33Beba bi morala da hvata gore,
a gravitacija opet vuče dole. -
11:33 - 11:37Znači, ovaj pokret ka gore
bi trebalo da bude naporniji, -
11:38 - 11:39jer se protivi gravitaciji.
-
11:39 - 11:45Ono što je moja ideja jeste da naš um
pokušava da integriše gravitaciju -
11:45 - 11:48u naš odnos opažanja i akcije.
-
11:48 - 11:50Kako je integriše?
-
11:50 - 11:54Pa, onaj oblik prostora
gde je daljina gore veća a dole kraća, -
11:54 - 11:58ja mislim da nam on služi
kao tzv. heuristik, da izvinete da izrazu. -
11:58 - 12:01Odnosno, kao neka početna pretpostavka.
-
12:01 - 12:06Kao da nas vid namerno laže
da bi naše dohvatanje bilo uspešnije. -
12:06 - 12:09Kao da vam rođeni vid kaže:
-
12:09 - 12:13„Gore je dalje, uloži
više napora da dohvatiš.“ -
12:13 - 12:18I tom lažnom promenom daljine
kompenzuje zapravo razliku u naporu -
12:18 - 12:19koja vam je potrebna.
-
12:19 - 12:23Kao da je zapravo krajnji cilj
uspešna akcija. -
12:23 - 12:24Da probamo nekako da sumiramo.
-
12:25 - 12:29Sećate se onog pitanja,
da li je anizotropija greška u opažanju? -
12:29 - 12:30Ja mislim da nije.
-
12:30 - 12:33Ona bi bila greška
ako bi cilj opažanja bio -
12:33 - 12:36da napravi kopiju realnosti,
spoljašnje, fizičke. -
12:36 - 12:39Međutim, pošto to verovatno
nije cilj opažanja - -
12:39 - 12:43cilj opažanja je da vam napravi
takvu geometriju unutrašnjeg prostora -
12:43 - 12:47da vaša akcija i funkcionisanje u njemu
budu što uspešniji - -
12:47 - 12:51zbog toga, pošto je krajnji cilj
opažanja uspešnost akcije, -
12:51 - 12:54anizotropija je prosto evolutivna prednost
-
12:54 - 12:58uklapanja naših opažanja u naše akcije.
-
12:59 - 13:03Ja ne mogu sada da vam kažem
kakvim se oružjem bori protivu otmičara - -
13:03 - 13:05da se vratimo i na banatsku rok scenu -
-
13:05 - 13:11ali sam prilično ubeđen da se naš um
anizotropijom bori protiv gravitacije. -
13:11 - 13:15Ili, što bi na kraju Keni rekao,
ubiše izotropiju. -
13:15 - 13:16Hvala na pažnji.
-
13:16 - 13:19(Aplauz)
-
13:28 - 13:31(Aplauz)
-
13:34 - 13:38Aleksandar Korom: Olivere,
kako bi ovo o čemu si sada pričao -
13:38 - 13:42izgledalo kod astronauta,
gde nema gravitacije? -
13:43 - 13:46Oliver Tošković: Teško pitanje,
ko mu je platio za ovo... -
13:46 - 13:47(Smeh)
-
13:47 - 13:51Ovo je zapravo odlično pitanje
i o tome razmišljam puno. -
13:52 - 13:57Naravno, pošto je ideja cele ove priče
da zbog gravitacije -
13:57 - 14:00naš um uklapa naša opažanja u akciju,
-
14:00 - 14:03vrlo je dobro pitanje šta bi se desilo
kad gravitacije ne bi bilo. -
14:04 - 14:10Zbog svega toga što promena uslova
zahteva neku adaptaciju, -
14:10 - 14:13astronauti zapravo i prolaze
stroge treninge -
14:13 - 14:15i navikavanja na te sisteme.
-
14:15 - 14:18Kad vas neko šibne
u polje bez gravitacije, -
14:18 - 14:20to je kao da raštimujete gitaru.
-
14:20 - 14:22Možete da zamislite kako to zvuči.
-
14:22 - 14:24Tako vašem umu to zvuči,
odjednom nema gravitacije. -
14:24 - 14:30Ja verujem da se njihov model prostora
polako menja i prilagođava novim uslovima. -
14:30 - 14:35Probajte da zamislite da vam u situaciji
kada imate gravitaciju -
14:35 - 14:38um kaže: „Uključi ovaj prekidač.“
-
14:38 - 14:44A zamisli da u svemiru nemate gravitaciju
ili nemate dovoljno jaku simulaciju toga, -
14:44 - 14:47a on vam kaže: „Ovo je na metar i po“,
vi krenete pa razbijete prozor. -
14:47 - 14:51Dakle, morao bi nekako
da prilagodi to situaciji. -
14:51 - 14:54Nemam još podatke za to,
možda jednog dana. -
14:54 - 14:56AK: Hvala ti puno. Oliver Tošković.
-
14:56 - 14:58(Aplauz)
- Title:
- Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac
- Description:
-
Da li ste primetili da Mesec na horizontu izgleda i do dva puta veće nago kada je u zenitu? Pošto sa priličnom sigurnošću možemo pretpostaviti da Mesec ne raste i smanjuje se, bar ne tokom jedne noći, ovu promenu možemo pripisati grešci našeg opažanja. Pored ove, postoje i druge iluzije koje ukazuju na drastične greške našeg opažanja. Ako zamislimo koliko je opažanje važno za naše svakodnevno funkcionisanje, od hodanja preko hranjenja do odnosa sa drugim ljudima, pitanje je zbog čega taj proces može biti toliko pogrešan? Zbog čega nas naš vid vara, u odnosu na šta nas zapravo vara i što je možda najvažnije, kada nas vara? I zašto je Oružjem protivu otmičara postalo Anizotropijom protivu gravitacije? Odgovore na ova pitanja ćete dobiti ako poslušate govor Olivera Toškovića.
Oliver Toškovic rođen je 1977. u Ostrovu kod Požarevca. Doktorirao je psihologiju opažanja na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radi na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, a radio je i na Fakultetu sporta i fizičke kulture i na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Saradnik je Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Instituta za psihologiju u Beogradu, Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu i Istraživačke stanice Petnica. Učestvovao je na većem broju domaćih i međunarodnih projekata. Od 2007. godine se bavi popularizacijom nauke kroz organizaciju Festivala nauke i pisanje naučno popularnih članaka. Oblasti interesovanja su mu psihologija opažanja, eksperimentalna estetika, evaluacija obrazovanja, statistika i metodologija naučnih istraživanja. Objavio je preko 100 naučnih radova u časopisima i na naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu.
Ovaj govor održan je na lokalnom TEDx događaju koji koristi format TED konferencije, ali ga nezavisno organizuje lokalna zajednica. Saznajte više na http://ted.com/tedx.
- Video Language:
- Serbian
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDxTalks
- Duration:
- 15:05
Ivana Korom approved Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Tijana Mihajlović accepted Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Tijana Mihajlović edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Ivana Krivokuća edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac | ||
Ivana Krivokuća edited Serbian subtitles for Anizotropijom protivu gravitacije | Oliver Tošković | TEDxVršac |