Kako spasiti svijet (ili barem sebe) od loših sastanaka

Epidemija loših, neefikasnih, prebukiranih sastanaka hara poslovnim svijetom - čineći radnike nesretnim. David Grady ima ideje kako to zaustaviti.

Zamislite ovo:

ponedjeljak je.

Vi ste u uredu.

Pripremate se za radni dan

i kolega kojeg poznajete

dolazi do vašeg stola

i krade vam stolicu.

Ne kaže vam ni riječi -

samo ode s njom.

Ne kaže vam razlog zbog čega je uzeo
baš vašu stolicu

od toliko drugih.

Nije ga briga da li vi trebate stolicu

da obavite današnji posao.

Vi to ne bi trpjeli, nego bi napravili
frku.

Pratili biste tog kolegu do njegovog stola

i upitali ga "Zašto moja stolica?".

Utorak je, nalazite se u svom uredu

i dobijate pozivnicu u vašem kalendaru.

(Smijeh)

Pozivnica je od kolegice koju poznajete

i radi se o projektu o kojem ste čuli.

Ali ne sadrži nikakav dnevni red.

Nema informacija o tome zašto ste baš vi
pozvani na sastanak.

Ali ipak prihvatite pozivnicu i odlazite.

Nakon sastanka,

vraćate se na svoje mjesto

i razmišljate o tome

kako biste željeli da imate ta dva sata,
koliko je trajao sastanak,

kao što biste željeli vašu stolicu nazad.

(Smijeh)

Svaki dan, mi dopuštamo svojim kolegama,

koji su inače ljubazni,

da kradu od nas.

I govorim o stvarima koje su veće
vrijednosti nego kancelarijski namještaj.

Govorim o vremenu. Vašem vremenu.

Ustvari vjerujem,

da smo usred globalne epidemije

poznate kao BPS:

Bezumni Prihvatajući Sindrom.

(Smijeh)

Primarni simptom BPS

je prihvatanje pozivnice za sastanak
čim se ona pojavi na vašem kalendaru.

(Smijeh)

To je nenamjerni refleks kojim prihvatate
da sudjelujete na sastanku,

"Moram ići, zakasnio sam na sastanak."
(Smijeh)

Sastanci su važni, zar ne?

Kolaboracija je ključ uspjeha
bilo koje organizacije.

A dobar sastanak može rezultirati
pozitivnim rezultatima.

Globalizacija

i informacione tehnologije

promjenili su način na koji

mi radimo.

Osjećamo se nesretno.
(Smijeh)

Razlog našeg osjećanja nije kolega
koji ne zna da vodi dobar sastanak.

Razlog je sindrom BPS,

rana koju smo sami sebi nanijeli.

Imam dokaze da je BPS globalna epidemija.

Reći ću vam zašto.

Prije par godina postavio sam video
na Youtube-u, u kojem sam

odglumio konferencijski poziv
na najgori mogući način.

Poziv je trajao oko 5 minuta.

To su one stvari koje mrzimo
na sastancima.

Tu je moderator koji ne zna da vodi
sastanak,

sudionici, koji ne znaju zbog čega su tu,

sastanak, gdje sudionici nisu produktivni

i sa kog svi odlaze veoma ljuti.

U neku ruku je i smiješno.

(Smijeh)

Pogledajmo.

(Video) Naš cilj danas jeste da dođemo
do važnog dogovora.

Kao grupa moramo odlučiti,

bloop, bloop.

Zdravo, upravo smo se uključili
u raspravu.

Zdravo, Joe je. Radim od kuće danas.

(Smijeh)

Zdravo, Joe. Hvala što si nam se pridružio
danas.

Imamo dosta ljudi na čekanju koji žele

da se uključe u raspravu.

Preskočimo formularnosti,
preći ću na stvar.

Naš cilj danas jeste da dođemo
do važnog dogovora.

Kao grupa moramo odlučiti

bloop, bloop.

(Smijeh)

Zdravo, ko se uključio?

Ne, učinilo mi se da sam čuo zvuk.
(Smijeh)

Zvuči vam poznato?

Kao i meni.

Nakon nekoliko sedmica, i postavljanja

videa online, preko 500.000 ljudi

širom svijeta

je pogledalo ovaj video.

Tri godine nakon toga, i dalje dobija
par hiljada pregleda mjesečno.

Približava se cifri od milion pregleda.

Ustvari, neke od najvećih kompanija,

kompanije koje sigurno znate,
koje neću spominjati,

tražile su moju dozvolu da koriste video
u svrhu trening- sesije

sa svojim zaposlenicima o temi
"Kako ne voditi sastanak".

Ako vam te brojke od milion pregleda

i upotreba video materijala od strane
poznatih kompanija

nije dovoljan dokaz da imamo globalni
problem,

postoji preko hiljadu komentara koji

su objavljeni, nakon što je video

postavljen.

Hiljade ljudi je pisalo slično ovome,

"OMG, takav je bio moj dan danas!"

"Takav je moj svaki dan!"

"Ovo je moj život!"

Jedna osoba je napisala,

"Ovo je smiješno, zbog toga

što je istinito!"

Natjeralo me na smijeh, dok nisam

zaplakao.

(Smijeh)

Jedan gospodin je napisao,

"Moj dnevni život do penzionisanja
ili smrti".

To su stvarne rečenice

koje su tužne.

Zajedničko za sve komentare

jeste vjerovanje da smo nemoćni

da radimo ništa drugo,
nego da idemo na sastanke

loše sastanke,

i tako iz dana u dan.

Ali istina je da nismo nemoćni.

Rješenje za sindorom BPS
je u našim rukama.

Bukvalno se nalazi nadomak naših prstiju.

Zove se "NE BPS! sindrom,

(Smijeh)

što na španskom, ukoliko se sjećam
svojih

srednjoškolskih dana znači: "Prestani!".

"NE BPS " sistem funcioniše
na sljedeći način.

Sljedeći put kada vas pozovu
na sastanak

o kojem nemate mnogo infomacija,

pritisnite "čekanje na odgovor".

Slobodno!
Zbog toga i postoji.

Odmah je pored "prihvatam".

Ili bilo koje drugo dugme,
samo ne prihvatajte odmah.

Potražite osobu koja vam je poslala
pozivnicu.

Recite im da podržavate njihov rad,

pitajte ih koji je povod vašeg sastanka,

i recite da ste spremni da im pomognete
da postignu svoj cilj.

Ukoliko to budemo radili svakodnevnije

i sa dozom respekta.

Možda će kolege razmisliti

o tome koga će zvati
i šta će biti predmet sastanaka.

A vi ćete razmisliti o tome
da li ćete prihvatiti pozivnicu.

Možda će vam početi slati i dnevni red
sastanaka. Zamislite!

Možda neće imati konferencijske pozive
sa 12 osoba,

nego će takve stvari rješavati putem
e-maila.

Možda će pokušati promijeniti svoje
ponašanje, zbog vašeg.

I možda dobijete svoju stolicu
nazad. (Smijeh)

Recite, "NE BPS" sindromu.

Hvala vam.

(Aplauz)