Kako govoriti na način da ljudi žele saslušati

Jeste li se ikada osjećali kao da govorite, a da vas nitko ne sluša? Julian Treasure dolazi vam u pomoć. U ovom korisnom govoru, stručnjak za zvuk pokazuje osnovne vještine moćnog govorništva — od nekih korisnih glasovnih vježbi do savjeta o pričanju s empatijom. Govor koji bi zvuk svijeta mogao učiniti ljepšim.

Ljudski glas:

instrument koji sviramo svi.

To je, vjerojatno,
najmoćniji zvuk na svijetu.

Jedini je koji može započeti rat

ili reći ''volim te''.

No mnogi dožive iskustvo

da ih ljudi ne slušaju dok govore.

A zašto je to tako?

Kako možemo govoriti snažno

da izazovemo promjene u svijetu?

Želio bih predložiti

određeni broj navika
od kojih se trebamo odmaknuti.

Za vaš sam užitak ovdje izdvojio

sedam smrtnih grijeha govorništva.

Ne smatram ovo sveobuhvatnom listom,

no mislim da su ovih
sedam poprilično velike

navike u koje možemo upasti.

Prvo, ogovaranje,

govorenje loših stvari
o nekome tko nije prisutan.

Nije lijepa navika, i znamo dobro

da će osoba koja ogovara pet minuta kasnije

ogovarati nas.

Drugo, osuđivanje.

Znamo ljude koji su takvi u razgovorima,

i vrlo je teško slušati nekoga

ako znaš da ti se sudi

i da ćeš istovremeno
biti proglašen nedovoljno dobrim.

Treće, negativnost.

Možete upasti u ovo.

Moja je majka, na kraju svog života,

postala vrlo negativna i
teško je to slušati.

Sjećam se da sam joj jedan dan rekao,

''Danas je 1.10,''

a ona je rekla, ''Zar to nije užasno?''

(Smijeh)

Teško je slušati kada
je netko tako negativan.

I drugi oblik negativnosti, žalopojke.

Ovo je, eto, oblik nacionalne
umjetnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Naš nacionalni sport. Žalimo se na vrijeme,

sport, politiku, na sve,

no žalopojke su zapravo zarazna bijeda.

Tako ne širimo sunce i lakoću svijetom.

Isprike. Svi smo upoznali tog tipa.

Možda smo svi bili taj tip.

Neki ljudi imaju naviku okrivljavati druge.

Samo je prebacuju svima drugima

i ne preuzimaju odgovornost
za svoje djelovanje,

i, opet, teško je slušati nekoga tko je takav.

Predzadnji, šesti od sedam,

kićenje, pretjerivanje.

Ono zapravo ponekad umanjuje naš jezik.

Primjerice, ako vidim nešto

što je zaista fantastično,

kako to nazovem?

(Smijeh)

No onda, naravno,
to pretjerivanje postane laganje,

pravo laganje, a ne želimo slušati

ljude za koje znamo da nam lažu.

I, na kraju, dogmatizam,

brkanje činjenica s mišljenjem.

Kada se te dvije stvari spoje

slušaš uzalud.

Kada vas netko napada
mišljenjima kao da su istine.

Teško je to slušati.

I evo ih, sedam smrtnih
grijeha govorništva.

Smatram da ove stvari treba izbjegavati.

No postoji li pozitivan način
razmišljanja o ovome?

Postoji.

Predložio bih četiri

zaista snažna kamena temeljca

na kojima možemo stajati ako želimo svoj govor

učiniti moćnim i sposobnim mijenjati svijet.

Srećom, te kvalitete sriču riječ.

Riječ je ''hail''(tuča) te i
sama postavlja izvrsnu definiciju.

Ne govorim o tuči koja pada s neba

i pogađa ljude u glavu.

Govorim o ovoj definiciji,

pozdraviti entuzijastično,

točno onako kako mislim da će
naše riječi biti primljene

ako stanemo na te četiri kvalitete.

Koje su to kvalitete?

Da vidimo možete li pogoditi.

H je iskrenost (honesty), naravno

biti iskren u onome što
kažete, biti izravan i jasan.

A je za autentičnost,
sposobnost da budete svoji.

Moj prijatelj opisao ju je kao

stajanje na vlastitoj istini,

što smatram doista lijepim opisom.

I je za integritet, da to bude vaša riječ,

zaista raditi ono što kažete,

i biti netko kome će ljudi vjerovati.

A L je ljubav.

Ne mislim pritom na romantičnu ljubav,

već na gajenje dobrih namjera
prema ljudima, iz dva razloga.

Na prvome mjestu, potpuna iskrenost

možda i nije ono što želimo.

"Dragi bože, što ružno izgledaš jutros."

Možda to i nije potrebno.

No ublažena ljubavlju iskrenost je,
naravno, odlična stvar.

No isto tako, ako nekome želite dobro,

vrlo ga je teško istovremeno osuđivati.

Nisam baš siguran da te dvije stvari

mogu ići ruku pod ruku.

Znači - hail.

Tu je ono što kažete,

no, kao u staroj pjesmi,
ono što kažete,

ali bitno je i kako to kažete.

Imate na raspolaganju
divnu kutiju s alatom.

Taj je instrument nevjerojatan,

no ipak predstavlja kutiju
koju je tek malen broj ljudi otvorio.

Volio bih sada malo čačkati po njoj

zajedno s vama i izvaditi par alata

s kojima biste se mogli poigrati,

i koji će povećati moć vašeg govorništva.

Glasovni registar, na primjer.

Falsetto registar možda i neće
biti najkorisniji većinu vremena,

no postoji srednji registar.

Neću otići u mnogo tehničkih detalja

za vas koji ste glasovni treneri.

Međutim, možete locirati svoj glas.

Ako govorim u vrhu nosa, možete čuti razliku.

Ako odem ovdje dolje u grlo,

odakle većina nas najčešće govori.

No ako želite težinu,

morate otići još dalje, do prsa.

Čujete li razliku?

Glasujemo za političare
nižih glasova, istina,

zato što dubinu povezujemo s moći

i autoritetom.

Toliko o glasovnom registru.

Potom imamo timbar ili boju.

Označava osjećaj vlastitog glasa.

Istraživanja pokazuju
da više volimo glasove

koji su bogati, glatki,
topli, poput tople čokolade.

No ako to niste vi, nije kraj svijeta,

jer možete vježbati.

Pronađite glasovnog trenera.

Postoje divne stvari
koje možete napraviti

uz disanje, držanje tijela i vježbe

kako biste popravili timbar svoga glasa.

Potom prozodija. Volim prozodiju.

To je pjevan meta-jezik

koji koristimo da priopćimo značenje.

Prvi korijen značenja u razgovoru.

Ljude koji govore u jednom te istom tonu

zaista je teško slušati

ako nemaju nikakve prozodije.

Odatle dolazi riječ ''monotonično''

ili monotono, jednozvučno.

Postoji i repetativna prozodija

pri kojoj svaka rečenica
završava kao da je upitna

iako zapravo nije pitanje nego izjava.

(Smijeh)

A ako to ponavljate uvijek i iznova,

zapravo ograničavate svoju sposobnost

da komunicirate kroz prozodiju,

što smatram da je šteta,

pa pokušajmo onda razbiti tu naviku.

Tempo. Mogu postati vrlo, vrlo uzbuđen

govoreći nešto vrlo, vrlo brzo.

ili mogu sasvim usporiti da naglasim nešto,

a na samom kraju nas,
naravno, čeka naš stari prijatelj

tišina.

Nema ništa loše u malo tišine

u razgovoru, zar ne?

Ne moramo je popunjavati
s ''hmovima'' i ''ahovima''.

Može biti iznimno moćna.

Naravno, visina često ide
ruku pod ruku s tempom

ne bi li označila uzbuđenje,
no možete to napraviti samo s visinom.

Gdje si ostavio moje ključeve?

Gdje si ostavio moje ključeve?

Blaga je razlika u značenju

u ova dva načina isporuke.

I, na kraju, glasnoća.

Mogu postati zaista uzbuđen koristeći glasnoću.

Žao mi je ako je ovo nekoga prepalo.

Ili vas mogu natjerati
da zaista obratite pozornost

tako što postanem vrlo tih.

Neki ljudi emitiraju program čitavo vrijeme.

Pokušajte ne raditi to.

To se zove limitiranje programa,

nametanje vašega glasa ljudima oko vas

nepažljivo i bezobzirno. Nije lijepo.

Naravno, sve ovo najviše dolazi do izražaja

kada imate nešto uistinu
značajno za napraviti.

Moguće je da to bude stati ovdje

i održati ljudima govor.

Moguće da bude prosidba,

traženje povišice ili govor na vjenčanju.

Što god bilo, ako je zaista važno,

sami sebi ste dužni
pogledati u tu kutiju s alatom

i motor na kojemu će ona raditi,

a nijedan motor ne radi
dobro dok se ne zagrije.

Zagrijte svoj glas.

Dopustite mi da vam pokažem kako.

Mogu li vas zamoliti da nakratko ustanete?

Pokazat ću vam šest glasovnih vježbi
za zagrijavanje

koje odradim prije svakog svog govora.

Svaki put kada krenete razgovarati
s nekim bitnim, napravite ovo.

Prvo, ruke gore, duboki udah,

i izdaaaaaaah, tako.

Još jednom.

Aaaaa, jako dobro.

Sada ćemo zagrijati usne,

i krenut ćemo ovako ba, ba, ba, ba,

ba, ba, ba, ba. Jako dobro.

A sada, brrrrrrrrrrrr,

kao kad ste bili dijete.

Brrrr. Sada bi vaše usne
trebale početi oživljavati.

Potom ćemo raditi na jeziku

s prenaglašenim
la, la, la, la, la, la, la, la, la.

Prekrasno. Postajete stvarno dobri u ovome.

A sada zarolajte R.. Rrrrrrr.

To vam dođe kao šampanjac za jezik.

Konačno, ako mogu samo jedno napraviti,

profići ovo nazivaju sirenom.

Zaista je dobro.
Počinje s ''ui'' i ide prema ''aou.''

''Ui'' je visoko, ''aou'' je nisko.

I probajmo,
uiiiiiaoooouuuu, uiiiiiaoooouuuu.

Fantastično. Zaplješćite si.

Sjednite, hvala. (Pljesak)

Idući puta kada budete
govorili, napravite to unaprijed.

Dopustite mi sada da završim
stavljajući ovo u kontekst.

Ima jedna ozbiljna poanta.

Ovdje se trenutno nalazimo, zar ne?

Ne govorimo baš dobro

ljudima koji jednostavno ne slušaju

u okruženju koje je sama
buka i loša akustika.

Govorio sam o tome na ovoj pozornici

u različitim fazama.

Kakav bi svijet bio

kada bismo govorili snažno

ljudima koji slušaju svjesno

u okruženjima koja
zapravo odgovaraju svrsi?

Ili, da učinimo stvar malo većom,

kakav bi svijet bio

kada bismo zvuk stvarali svjesno

i trošili ga svjesno

i dizajnirali sva svoja okruženja

svjesno radi zvuka?

Bio bi to svijet koji zvuči prekrasno

i u kojem bi razumijevanje

bilo norma,

i to je jedna ideja vrijedna širenja.

Hvala vam.