12 istina koje sam naučila od života i pisanja

Nekoliko dana prije svojeg 61. rođendana, spisateljica Anne Lamott odlučila je zapisati sve u što je bila sigurna. Zadire u nijanse ljudskog života u ovom konfuznom, prekrasnom, emotivnom svijetu te nudi svoje tipične životne mudrosti o obitelji, pisanju, značenju pojma Boga, smrti i mnogočega drugoga.

Moj sedmogodišnji unuk
spava vrata dalje u hodniku

i budi se često ujutro

te kaže,

"Znaš, ovo bi mogao biti
najbolji dan ikad."

A ponekad, usred noći,

priziva drhtavim glasom,

"Bako, hoćeš li ti oboljeti i umrijeti?"

Mislim da ovo jasno govori,
za mene i za većinu ljudi koje poznajem,

da sve nas čini primjesa
sretnog predviđanja

i isprepadanosti.

Stoga sam nekoliko dana
prije svojeg 61. rođendana sjela

i odlučila sastaviti popis svega
u što sam sigurna.

Toliko je malo istine
u popularnoj kulturi,

dobro je biti siguran u nekoliko stvari.

Primjerice, više nemam 47 godina,

iako se tako osjećam

i volim misliti da mi je toliko godina.

Moj prijatelj Paul znao je reći
u svojim kasnim 70-ima

da se osjeća poput mladića
s kojim nešto ozbiljno nije u redu.

(Smijeh)

Naša je stvarna osoba izvan
vremena i prostora,

ali iz dokumenata

vidim da sam uistinu rođena 1954.

Moja je unutarnja osoba
izvan vremena i prostora.

Nema dob.

Ja sam svih onih dobi koje sam
dosad prošla, a tako i vi,

iako ne mogu, a da usput ne spomenem

da bi možda bilo dobro da nisam pratila

pravila o njezi kože iz 60-ih,

po kojima se trebalo što više sunčati,

okupani uljem za njegu bebine kože

i pržiti na bljesku
odraza aluminijske folije.

(Smijeh)

No, bilo je toliko oslobađajuće
suočiti se s istinom

da više nisam u posljednjim
srednjim godinama,

da sam odlučila napisati
sve meni poznate istinite činjenice.

Ljudi se danas osjećaju
osuđenima i preopterećenima

i stalno me pitaju što je istina.

Stoga se nadam da moj popis istina
u koje sam gotovo sigurna,

može pružiti svojevrsna osnovna uputstva

svima koji se osjećaju
preopterećenima ili zatočenima.

Broj jedan:

Prva i najveća istina jest
da je cijela istina paradoks.

Život je dragocjen,
nezamislivo prekrasan dar

i nemoguće je ovdje,
na utjelovljenoj strani stvari.

Sklopili su loš posao

oni među nama
koji su izuzetno osjetljivi.

Toliko je težak i čudan
da se ponekad pitamo

šale li se s nama.

Istovremeno je ispunjen
neopisivom slatkoćom i ljepotom,

očajnom bijedom,

poplavama i bebama i aknama i Mozartom,

sve ispremiješano.

Ne mislim da je to idealan sustav.

(Smijeh)

Broj dva: gotovo sve će ponovno raditi

ako to isključiš iz struje na par minuta -

(Smijeh)

(Pljesak)

uključujući vas.

Tri: Ne postoji gotovo ništa
što je izvan vas,

a što vam može trajnije pomoći,

osim ako čekate na organ.

Spokoj i duševni mir ne mogu se kupiti,
dosegnuti ili naći.

To je najgora istina i stoga je prezirem.

Na tome radimo iznutra

i ne možemo postići mir
ili dugotrajno poboljšanje

za ljude do kojih nam je najviše stalo.

Oni moraju sami pronaći svoj put,

svoje odgovore.

Ne možete trčati uza svoju odraslu djecu

s losionom za sunčanje i labelom
na njihovu junačkom pothvatu.

Morate ih pustiti da odu.

Ne učiniti to značilo bi
manjak poštovanja.

A ako se radi o problemu nekog drugog,

ionako vjerojatno nemate odgovor.

(Smijeh)

Naša pomoć obično nije od velike pomoći.

Često je toksična.

A pomoć je i svjetla strana kontrole.

Prestanite toliko pomagati.

Nemojte svakoga zasipati
svojom dobrotom i pomoći.

(Smijeh)

(Pljesak)

To nas dovodi do broja četiri:

svi su zeznuti, slomljeni,
ovisni o drugima i uplašeni,

čak i ljudi koji su naizgled pribrani.

Sličniji su vama nego što
biste vjerovali,

stoga nemojte svoju nutrinu
uspoređivati s tuđom vanjštinom.

Samo će vas učiniti gorima
nego što već jeste.

(Smijeh)

Osim toga, nikoga od njih
ne možete spasiti ni popraviti,

niti koga otrijezniti.

Prije 30 godina pomoglo mi je
da se otrijeznim i očistim

upravo moje katastrofalno
ponašanje i razmišljanje.

Pomoć sam zatražila
od trijeznih prijatelja

i okrenula se višoj sili.

Jedan od akronima za Boga
je i "dar očaja",

G-O-D
("gift of desperation"),

ili, kako je rekao moj trijezni prijatelj,

na kraju sam propadao brže
nego što sam mogao snižavati standarde.

(Smijeh)

Bog bi, u ovom slučaju, mogao značiti

"kad mi ponestane dobrih ideja".

Dok je pokušaj popravljanja
i spašavanja beskoristan,

radikalna briga o sebi je neophodna,

te se iz vas isijava u atmosferu

poput daška svježeg zraka.

To je ogroman dar svijetu.

Kad ljudi reagiraju riječima,
"Nije li puna sebe?",

samo se lagano nasmijte, poput Mona Lise,

i pripremite objema šalicu čaja.

Ako volite svoje nezgrapno, egocentrično,

čangrizavo, naporno "ja",

kod kuće ste.

Tu počinje mir u svijetu.

Broj pet:

čokolada sa 75% kakaa nije prava hrana.

(Smijeh)

Najbolje se koristi kao mamac
u zamkama za zmije

ili kao podloga klimavim stolcima.

Nikad nije bila namijenjena prehrani.

Broj šest --

(Smijeh)

pisanje.

Svaki pisac kojeg poznajete
piše grozne prve verzije,

ali i dalje grije stolicu.

To je tajna života.

To je vjerojatno i jedina razlika
između vas i njih.

Oni to jednostavno učine.

I to čine u prethodnom dogovoru
sa samima sobom.

Čine to iz duga časti.

Pričaju priče koje iz njih dolaze

svakoga dana, malo po malo.

Kad je moj stariji brat bio
u četvrtom razredu,

trebao je narednog dana
predati esej o pticama

koji još nije ni započeo.

Moj je tata sjeo s njime,
uz Audubonovu knjigu,

papir, olovke i čavliće --

oni među vama koji su nešto
manje mladi sjećaju se čavlića --

i rekao mu,

"Samo kreni pticu po pticu, kompa.

Pročitaj o pelikanima

i napiši nešto o njima svojim riječima.

Zatim prouči sjenice

i ispričaj nam o njima svojim riječima.

Pa onda guske."

Dakle, najbitnije su dvije stvari
kod pisanja: ptica po ptica

i doista grozne prve verzije.

Ako ne znate odakle početi,

sjetite se da sve što ste
doživjeli pripada vama

i vi to imate priliku ispričati.

Ako ljudi žele da o njima ljepše pišete,

trebali su se ljepše ponašati.

(Smijeh)

(Pljesak)

Užasno ćete se osjećati
ako se jednog dana probudite,

a da nikada niste napisali

ono što vas muči i razdire:

svoje priče, uspomene, vizije i pjesme --

svoju istinu,

svoje viđenje stvari --

svojim riječima.

I to je zapravo sve što nam
možete ponuditi

i to je razlog zbog kojeg ste se rodili.

Sedam: objavljivanja i privremeni
kreativni uspjesi

nešto su od čega se morate oporaviti.

Ubiju onoliko ljudi koliko i ne ubiju.

Naudit će vam, oštetiti vas i promijeniti

na način koji ne možete ni zamisliti.

Najdegradiraniji i najzlobniji ljudi
koje sam ikad upoznala

upravo su muški pisci, autori
uspješnih bestselera.

A opet, ako se vratimo na broj jedan,
da je cijela istina paradoks,

čudo je i da se vaše djelo objavi,

a vaše priče čitaju i čuju.

Pokušajte se nježno probuditi iz maštanja

da će vas objavljivanje izliječiti,

ispuniti u vama rupe
poput onih švicarskog sira.

Ne može.

Neće.

Ali pisanje može.

Kao i pjevanje u zboru
ili bluegrass sastavu.

Kao i oslikavanje murala zajednice
ili promatranje ptica,

ili udomljavanje starih pasa
koje nitko drugi ne želi udomiti.

Broj osam: obitelji.

Obitelji su teške, teške, teške,

bez obzira na to koliko mogu biti
pažene ili zapanjujuće.

Opet, vidi broj jedan.

(Smijeh)

Na obiteljskim okupljanjima, kad odjednom
osjetite ubilački ili samoubilački poriv -

(Smijeh)

sjetite se da je, u svakom slučaju,

čudo što se itko od nas začeo i rodio.

Zemlja je škola praštanja.

Počinje praštanjem samome sebi,

a zatim možete nastaviti
i za stolom za večerom.

Tako ćete sve obaviti u udobnoj odjeći.

(Smijeh)

Kad je William Blake rekao da smo ovdje

kako bismo naučili izdržati
zračenje ljubavi,

znao je da će naša obitelj biti
intimni dio toga,

čak i dok želite, vrišteći,
pobjeći i spasiti svoj slatki mali život.

No, uvjeravam vas da to možete.

Možeš ti to, Pepeljugo, možeš,

i iznenadit ćeš se.

Devet: hrana.

Pokušajte malo bolje.

Mislim da znate što želim reći.

(Smijeh)

Broj 10 --

(Smijeh)

milost.

Milost je duhovni odstranjivač mrlja,

ili pojas za spašavanje.

Misterij milosti je da Bog voli
Henrija Kissingera, Vladimira Putina

i mene,

jednako kao i vaše novo unuče.

Pa si vi sad mislite.

(Smijeh)

Pokret milosti ono je
što nas mijenja, liječi,

i liječi naš svijet.

Milost dozovite rječju "Upomoć",
a zatim se vežite.

Milost će vas pronaći tamo gdje jeste,

ali vas neće ostaviti
tamo gdje vas je pronašla.

I neće izgledati kao dobri duh Casper,

nažalost.

Ali, zazvonit će telefon,
ili će pristići pošiljka,

i, nasuprot svim izgledima,

vratit će vam se smisao za humor
u pogledu vas samih.

Smijeh je doista gazirana svetost.

Pomaže nam uvijek iznova disati

i vraća nas nama samima,

što nam daje vjeru u život i druge.

I zapamtite - milost uvijek
ima zadnju riječ.

Jedanaest: Bog jednostavno znači dobrota.

Doista nije sve tako zastrašujuće.

On znači 'božanstveno' ili 'inteligencija
puna ljubavi i poticaja',

ili, kako smo naučili
iz veličanstvene "Deteriorate",

"kozmički muffin".

Dobar naziv za Boga jest "Ne ja".

Emerson je rekao da je
najsretniji čovjek na Zemlji

onaj koji od prirode nauči kako štovati.

Stoga često izlazite i gledajte uvis.

Moj je pastor rekao da je pčele moguće
uloviti na dnu staklenke bez poklopca,

jer one uopće ne gledaju uvis,

samo hodaju ogorčeno uokolo,
lupajući u staklene zidove.

Izađite. Pogledajte uvis.

Tajna života.

I konačno: smrt.

Broj 12.

Jupi i kvragu.

Tako je teško nositi se sa smrću
onih nekoliko ljudi bez kojih ne možete.

Nikad nećete preboljeti te gubitke,
i bez obzira kako na to gleda kultura,

ni ne trebate.

Mi, kršćani, o smrti volimo razmišljati
kao o promjeni adrese,

no, u svakom slučaju, osoba će i dalje
potpuno živjeti u vašem srcu

ako ga ne zapečatite.

Kao što je izjavio Leonard Cohen,
"U svemu ima pukotina,

na taj način prodire svjetlost."

I tako mi doživljavamo svoje voljene
opet potpuno živima.

Osim toga, ljudi će vas glasno nasmijati

u najnezgodnijem trenutku,

i to je odlična vijest.

No, njihovo će odsustvo za vas
značiti doživotnu nostalgiju za domom.

Žaljenje i prijatelji, vrijeme i suze,
do određene će vas mjere izliječiti.

Suze će vas okupati i krstiti,
hidrirati i ovlažiti,

kao i zemlju po kojoj hodate.

Znate li što je Bog prvo rekao Mojsiji?

Rekao mu je:"Izuj cipele."

Jer ovo je sveto tlo,
unatoč dokazima u suprotno.

Teško je u to povjerovati,
ali to je najveća istina koju znam.

Kad ste malo stariji,
poput moje malenkosti,

shvatite da je smrt
jednako sveta kao i rođenje.

I ne brinite -- nastavite živjeti.

Gotovo je svaka smrt laka i blaga

i okruženi ste najboljim ljudima,

koliko je god potrebno.

Nećete biti sami.

Oni će vam pomoći da prijeđete
do onoga što nas čeka, štogod to bilo.

Kako je rekao Ram Dass,

"Kada je sve rečeno i učinjeno,

samo jedni druge ispraćamo do kuće".

Mislim da je to to,

ali ako smislim štogod drugo,

javit ću vam.

Hvala.

(Pljesak)

Hvala.

(Pljesak)

Iznenadilo me kad su me pozvali ovamo,

jer to nije moje područje,

tehnologija, dizajn ili zabava.

Želim reći, ja sam na svome
u vjeri i pisanju

i nekakvom zajedničkom teturanju.

I iznenadilo me,

ali rekli su da mogu održati govor,
i odgovorila sam, drage volje.

(Video snimka) Ako ne znate odakle početi,

sjetite se da sve što ste
doživjeli pripada vama

i imate priliku to ispričati.

Anne Lamott: Ljudi su vrlo preplašeni
i osjećaju se osuđenima

danas u Americi,

i samo sam željela pomoći da se
ljudima vrati smisao za humor

i da shvate koliko to nije problem.

Ako nešto poduzmete,

nešto doista zdravo ili puno
ljubavi i prijateljstva,

obuzet će vas osjećaji
puni ljubavi i prijateljstva.