Kako dobiti kontrolu nad vlastitim vremenom

Postoji 168 sati u svakom tjednu. Kako ćemo naći vremena za ono što je najvažnije? Stručnjakinja upravljanja vremenom, Laura Vanderkam, proučava kako zaposleni ljudi troše svoje živote, i ona je otkrila da mnogi od nas drastično precijenjuju svoje obveze svaki tjedan, a podcjenjuju vrijeme koje imamo za sebe. Ona nudi nekoliko praktičnih strategija koje će nam pomoći pronaći više vremena za ono što je važno za nas, tako da možemo "graditi živote kakve želimo u vremenu koje imamo."

Kada ljudi čuju da pišem
knjige o organizaciji vremena,

pretpostavljaju dvije stvari.

Pomisle da nikad ne kasnim,

a zapravo kasnim.

Imam četvero male djece,

i voljela bih okriviti njih
za svoja povremena kašnjenja,

no ponekad to zaista nije njihova krivica.

Jednom sam zakasnila na vlastiti
govor o organizaciji vremena.

(Smijeh)

Svi smo na trenutak uživali u toj ironiji.

Druga stvar koju pretpostave
jest da imam puno savjeta i trikova

kako uštedjeti nešto vremena tu i tamo.

Ponekad čujem od raznih časopisa da
pišu članak o ovoj temi,

o tome kako pomoći čitateljima
da pronađu jedan dodatni sat dnevno.

Bit je u tome da skratimo
vrijeme za svakodnevne aktivnosti,

pribrojimo to vrijeme,

i naći ćemo vremena za dobre stvari.

Uvijek preispitujem takvu ideju,
ali mi je uvijek zanimljivo

saslušati što su smislili
prije nego me pozovu.

Najdraže ideje su mi:

ići u nabavku samo ondje
gdje moraš skrenuti desno --

(Smijeh)

Biti izuzetno pametan pri
korištenju mikrovalne:

ako piše tri do tri i pol minute
na pakiranju,

definitivno ćemo ući malo dublje u to.

I moj osobni favorit,
za koji ima smisla na nekoj razini,

jest snimiti vaše najdraže emisije
kako bi mogli premotati reklame.

Tako uštedite osam
minuta svakih pola sata,

tako da tijekom dva sata
gledanja televizije,

imate trideset dvije minute za vježbanje.

(Smijeh)

To je istina.

Znate kako još pronaći trideset
dvije minute za vježbu?

Ne gledajte televiziju
dva sata dnevno, točno?

(Smijeh)

Dakle, bit je uštedjeti nešto vremena
kad stignemo, pribrojimo to vrijeme,

i napokon ćemo imate vremena
za sve što poželimo.

Nakon što sam proučavala kako
uspješni ljudi troše svoje vrijeme,

i gledajući njihove rasporede
za svakih sat vremena,

mislim da je ova ideja nešto
sasvim suprotno.

Ne gradimo živote kakve želimo
štedeći vrijeme.

Gradimo živote kakve želimo

i vrijeme štedi samo sebe.

Malo ću to pojasniti.

Radila sam na dnevniku vremena

gledajući 1001 dan u životima
previše zaposlenih žena.

Radile su zahtjevne poslove,
ponekad u svojim tvrtkama,

brinule su se o djeci,
možda i o roditeljima,

obveze u zajednici,

vrlo zaposleni ljudi.

Tjedan su dana vodili
evidenciju o svome vremenu,

da bih mogla zbrojiti koliko
su radile i spavale,

te sam ih intervjuirala o
strategijama za svoju knjigu.

Jedna od žena čiji sam raspored pratila,

izašla je jedne srijede uvečer po nešto.

Dok se vratila kući,
pokidao se bojler

i poplavio joj podrum.

Ako vam se ikad
ovakvo što dogodilo,

tada znate da je to štetan,
zastrašujući i mokar nered.

Ona se tu večer suočava
s neposrednim posljedicama,

sljedeći dan dolaze vodoinstalateri,

dan poslije, ekipa za čišćenje
dolazi počistiti uništeni sag.

Sve je to zapisala u raspored.

Izgubila je sedam sati od tjedna.

Sedam sati.

Kao da je pronašla
jedan dodatni sat dnevno.

Ali sigurna sam kada bi je
na početku tjedna pitali,

"Možeš li izdvojiti sedam sati
za trening za triatlon?"

"Možeš li izdvojiti sedam sati
da podučavaš sedam vrijednih ljudi?"

Sigurna sam da bi rekla ono
što bi rekli i mi ostali,

a to je: "Ne, ne vidiš li
koliko sam zaposlena?"

Ali kada je morala pronaći sedam sati

jer joj je podrum bio napunjen vodom,

pronašla je sedam sati.

I to nam pokazuje da je
vrijeme vrlo rastezljivo.

Ne možemo stvoriti više vremena,

ali se vrijeme rasteže da se prilagodi
onome što odlučimo staviti u njega.

Zato je ključno u organizaciji vremena

odnositi se prema svojim prioritetima

jednako kao prema
pokidanom bojleru.

Da bih objasnila bit,

volim se služiti jezikom najzasposlenije
osobe koju sam intervjuirala.

Vodila je malu tvrtku

s 12 ljudi na platnoj listi

i šestero djece u slobodnom vremenu.

Bile smo u kontaktu da
dogovorimo intervju

o tome kako "ima sve što želi."

Sjećam se da je bio četvrtak ujutro,

i nije bila slobodna za razgovor.

Naravno, zar ne?

Razlog zbog kojeg je bila
nedostupna za razgovor

je zbog toga što je izašla pješačiti,

jer je bilo prekrasno proljetno jutro,

i htjela je ići pješačiti.

Naravno da me to
još više zaintrigiralo,

i kada sam je napokon uhvatila,
objasnila mi je.

Rekla je: "Slušaj Laura, sve što radim,

svaka minuta koju
potrošim, moj je izbor."

I umjesto da je rekla:

"Nemam vremena za ovo ili ono,"

rekla bi, "ne radim ovo ili ono
jer mi to nije prioritet."

"Nemam vremena" često znači
"nije mi prioritet".

Ako razmislite o tome,
to je i točnije rečeno.

Mogla bih vam reći da nemam
vremena očistiti rolete,

ali to nije istina.

Ako bi mi ponudili
100.000$ za čišćenje roleta,

ubrzo bih se prihvatila posla.

(Smijeh)

Budući da se to neće dogoditi,

mogu priznati izgovor
nije manjak vremena,

već volja da to napravim.

Korištenje ovih riječi podsjeća
nas da je vrijeme izbor.

I zasigurno,

mogu postojati strašne posljedice
za različite odluke,

to ću vam priznati.

Ali mi smo pametni ljudi,

i zasigurno gledajući na duže staze,

imamo moć ispuniti svoje živote

stvarima koje zaslužuju biti u njemu.

Kako to postići?

Kako se odnositi prema

prioritetima jednako kao
prema pokidanom bojleru?

Najprije moramo razmisliti
što su nam prioriteti.

Želim vam pokazati dvije strategije
za razmišljanje.

Prva je s profesionalne strane:

Sigurna sam da mnogi ljudi
kada se približava kraj godine

naprave ili dobiju godišnju
procjenu radnog učinka.

Tada pregledate uspjehe
u protekloj godini,

svoj "prostor za napredak".

I to ima svoju svrhu,

ali smatram da je učinkovitije
raditi to s pogledom u budućnost.

Želim da se pretvarate
da je sada kraj sljedeće godine.

Pravite si godišnju procjenu
radnog učinka,

i prošla je godina za vas bila
vrlo uspješna poslovna godina.

Koje ste tri do pet stvari napravili
a koje su učinili tu godinu uspješnom?

Sada možete napisati svoju
procjenu učinka rada za sljedeću godinu.

A to možete učiniti i
za svoj osobni život.

Sigurna sam da mnogi od vas,
poput mene, u prosincu,

dobiju čestitke u kojima se
nalaze šareni papiri

na kojima su ispisana
praznična obiteljska pisma.

(Smijeh)

Pomalo pokvaren stil
pisanja, ako razmislite,

o tome kako su svi
ukućani odlično,

ili čak još sjajnije,

kako su svi ukućani zaposleni.

Ali ovakva pisma imaju svrhu,

a to je da pokažu vašim
prijateljima i obitelji

da ste radili nešto vama značajno
u osobnom životu tijekom godine.

Budući da je ova godina završila,

stoga želim da se pretvarate
da je kraj sljedeće godine,

i bila je to zaista savršena godina

za vas i ljude koje volite.

Koje ste tri do pet stvari učinili
koje su je učinile toliko uspješnom?

Sada možete napisati svoje
obiteljsko pismo za sljedeću godinu.

Nemojte ga poslati.

(Smijeh)

Molim vas, ne šaljite ga.

Ali možete ga napisati.

Sad, između godišnje procjene radnog
učinka i obiteljskog pisma,

imamo listu od šest do deset ciljeva
na kojima možemo raditi nagodinu.

Sada ih moramo raščlaniti
na izvedive korake.

Recimo da želite napisati
obiteljsku povijest.

Najprije možete pročitati
druge obiteljske povijesti,

kako bi vidjeli stil pisanja.

Zatim razmisliti o pitanjima
koje biste htjeli pitali rodbinu,

dogovoriti sastanke za razgovore.

Ili možda želite trčati 5 kilometara.

Dakle, potrebno je pronaći utrku i
prijaviti se, napraviti plan treninga,

i iskopati te tenisice iz kraja ormara.

A onda -- to je ključno --

odnosimo se prema našim prioritetima,
kao što bi se prema pokvarenom bojleru,

stavljajući ih u našim rasporedima
na prvo mjesto.

To činimo tako da razmišljamo o
našim tjednima prije nego dođu.

Otkrila sam kako je to dobro raditi
u petak popodne.

Petak poslijepodne je ono
što bi ekonomisti mogli nazvati

vrijeme "niskog oportunitetnog troška."

Većina nas ne sjedi tamo
petkom popodne govoreći:

"Uzbuđen sam što ću napredovati

ka mojim osobnim i profesionalnim
prioritetima

sada."

(Smijeh)

Ali, spremni smo razmišljati
o tome što oni trebaju biti.

Dakle, odvojite malo vremena petkom
popodne,

napravite svoju listu prioriteta sa tri
kategorije: karijera, odnosi, ja.

Izrada liste sa tri kategorija nas
podsjeća

kako bi trebalo biti nešto u svakoj od
te tri kategorije.

Karijera, o njoj razmišljamo;

odnosi, ja --

i ne baš toliko.

Svejedno, samo kratka lista,

dvije do tri stvari u svakoj od njih.

I onda promatrajte cijeli listu
kroz cijeli idući tjedan,

i vidite gdje ih možete uplanirati.

Gdje ih isplanirate ovisi potpuno
o vama.

Znam da će ovo biti kompliciranije
za neke ljude u odnosu na druge.

Mislim, životi nekih ljudi su
teži od drugih.

Neće se lako naći vremena da se pohađa
taj razred poezije

ako sami brinete o nekoliko djece.

Shvaćam.

I ne želim umanjiti ničiju borbu.

Ali mislim kako su brojke koje ću
spomenuti ohrabrujuće.

Imamo 168 sati u tjednu.

dvadeset četiri put sedam je 168 sati.

To je puno vremena.

Ako radite posao na puno radno vrijeme,
dakle 40 sati na tjedan,

spavati osam sati na noć,
dakle 56 sati na tjedan --

to vam ostavlja 72 sata za druge stvari.

To je puno vremena.

Recimo da radite 50 sati tjedno,

možda glavni posao i nešto sa strane.

Pa, to vam ostavlja 62 sata za
druge stvari.

Recimo da radite 60 sati.

Pa, to vam ostavlja 52 sata za druge
stvari.

Kažete da radite više od 60 sati tjedno.

Pa, jeste li sigurni?

(Smijeh)

Jednom su radili istraživanje koje je
uspoređivalo procijenjeni radni tjedan

sa dnevnikom vremena ljudi.

Otkrili su da ljudi koji tvrde
da imaju 75 plus-satni radni tjedan

su promašili za nekih 25 sati.

(Smijeh)

Možete pogoditi u kojem smjeru, zar ne?

U svakom slučaju, u 168 sati tjedno

mislim kako možemo naći vremena
za ono što nam je važno.

Ako želite provesti što više
vremena sa svojom djecom,

želite učiti više za test koji
polažete,

želite vježbati tri sata i
volontirati dva,

možete.

A to je, čak i ako radite puno
više od punog radnog vremena.

Dakle, imamo dosta vremena, što je super,

ali znate što?

Nije nam potrebno toliko vremena da
radimo izvanredne stvari.

No, kada većina nas ima
komadiće vremena, što mi činimo?

Izvadimo telefon, jel'da?

Počinjemo brisati e-mailove.

Ili se petljamo oko kuće

ili gledamo TV.

Ali mali trenuci mogu imati veliku moć.

Možete koristiti svoje komadiće vremena

za komadiće radosti.

Možda je to odabir čitanja
nečeg prekrasnog u autobusu

na putu do posla.

Znam kad sam imala posao koji je
zahtijevao dvije autobusne vožnje

i vožnju podzemnom svakog jutra.

Običavala sam ići u knjižnicu vikendom
da uzmem stvari za čitanje.

To je učinilo cijeli doživljaj
gotovo, gotovo, ugodnim.

Pauze na koslu se mogu koristiti za
meditaciju ili molitvu.

Ako obiteljsku večeru imate vani
zbog svog ludog radnog rasporeda,

možda bi obiteljski doručak
mogao biti dobra zamjena.

Radi se o cjelovitom pogledu na
svoje vrijeme

i vidjeti gdje se mogu staviti
dobre stvari.

Doista vjerujem u to.

Ima vremena.

Čak i ako smo zauzeti,

imamo vremena za ono što je važno.

A kada se usredotočimo na ono
što je važno,

možemo graditi živote koje želimo

u vremenu koje imamo.

Hvala vam.

(Pljesak)