Dan Ariely: Koliko jednakosti u svijetu želimo? Iznenadili biste se

Vijesti o rastućoj nejednakosti u svijetu pobuđuju nelagodu u svima nama. Ali zašto? Dan Airely otkriva neka nova, iznenađujuća istraživanja o tome što smatramo fer kada je u pitanju distribucija bogatstva u društvu ... zatim to uspoređuje sa stvarnim statističkim podacima.

Bilo bi lijepo u životu biti objektivan,

na mnogo načina.

Problem je u tome
što imamo te obojane naočale

dok promatrano razne situacije.

Na primjer, razmislite o nečem
jednostavnom kao pivo.

Ako vam dadem da probate nekoliko piva

i upitam vas da ocijenite
njihovu jačinu i gorčinu,

različita piva zauzeti
će različita mjesta.

No što ako pokušamo biti objektivni?

U slučaju piva
to bi bilo jako jednostavno.

Što ako napravimo kušanje na slijepo?

Pa, da smo učinili istu stvar,
da ste kušali isto pivo,

sada kušajući na slijepo,
stvari bi izgledale malo drugačije.

Većina piva upala bi na jedno mjesto.

Vi ih u biti ne bi mogli razlikovati,

a iznimka bi, naravno, bio Guinness.

(Smijeh)

Na sličan način možemo
razmišljati o fiziologiji.

Što se događa kada ljudi
nešto očekuju od svoje fiziologije?

Na primjer, ljudima smo prodali
lijekove protiv boli.

Nekim ljudima smo rekli
da su ti lijekovi bili skupi.

Nekim ljudima
rekli smo da su bili jeftini.

I skuplji lijekovi protiv boli
djelovali su bolje.

Više su ljudima olakšali bol,

zbog toga jer očekivanja
stvarno mijenjaju našu fiziologiju.

I naravno, svi to znamo u sportu,

ako ste navijač određenog tima,

ne možete si pomoći da
odvijanje utakmice ne gledate

iz perspektive svog tima.

Dakle, sve su to slučajevi u kojima naši
unaprijed stvoreni stavovi

i naša očekivanja bojaju naš svijet.

No što se događa
s mnogo važnijim pitanjima?

Što se događa s pitanjima
koja su povezana sa socijalnom pravdom?

Stoga smo željeli razmotriti
verziju kušanja na slijepo

za razmišljanje o nejednakosti.

Pa smo počeli razmatrati nejednakost

i napravili smo par opsežnih anketa

širom SAD-a i drugih zemalja.

Pa smo postavili dva pitanja:

Znaju li ljudi koju
razinu nejednakosti imamo?

A zatim, koju razinu
nejednakosti želimo imati?

Pa hajdemo razmisliti o prvom pitanju.

Zamislite da sam uzeo sve ljude u SAD-u

i poredao ih od najsiromašnijeg
s desne strane

do najbogatijeg s lijeve strane,

te ih onda podijelio u pet grupa:

najsiromašnijih 20 posto,
sljedećih 20 posto,

sljedećih, sljedećih,
i najbogatijih 20 posto.

I onda vas pitam da mi kažete
koliko mislite da je bogatstva

koncentrirano u
svakoj od tih grupa.

Da pojednostavimo, zamislite
da sam vas upitao,

koliko mislite da je
bogatstva koncentrirano

u najdonje dvije grupe,

najdonjih 40 posto?

Uzmite si časak. Razmislite
i odaberite broj.

Obično ne razmišljamo.

Razmislite sekundu,
odaberite u glavi stvarni broj.

Imate ga?

U redu, evo što nam kaže
mnogo Amerikanaca.

Oni misle da donjih 20 posto

ima oko 2,9 posto bogatstva,

sljedeća grupa ima 6,4

tako da je to zajedno malo više od devet.

Sljedeća grupa, kažu, ima 12 posto,

20 posto,

i najbogatijih 20 posto, ljudi misle,
ima 58 posto bogatstva.

Možete vidjeti u kojem je to odnosu
s onim što ste vi mislili.

Sada, što je stvarnost?

Stvarnost je malo drugačija.

Donjih 20 posto
ima 0,1 posto bogatstva.

Sljedećih 20 posto
ima 0,2 posto bogatstva.

Zajedno to je 0,3.

Sljedeća grupa ima 3,9,

11,3,

i najbogatija grupa
ima 84-85 posto bogatstva.

Dakle, ono što stvarno imamo
i ono što mislimo da imamo

jako se razlikuje.

A kako je s onim što želimo?

Kako ćemo to uopće ustanoviti?

Dakle da bi to ustanovili,

da bi ustanovili što stvarno želimo,

sjetili smo se filozofa Johna Rowlsa.

Ako se sjećate Johna Rowlsa,

on je imao tu predstavu o tome
što je to pravedno društvo.

On je rekao da je pravedno društvo

ono društvo u koje bi,
znajući sve o njemu,

bili voljni ući na bilo kojem mjestu.

I to je prekrasna definicija

jer ako ste bogati,
vjerojatno biste željeli

da bogati imaju više novca,
a siromašni manje.

Ako ste siromašni, vjerojatno
biste željeli više jednakosti.

No ako namjeravate ući u to društvo

u svakoj mogućoj situaciji,
a ne znate,

tada morate razmotriti sve aspekte.

To je pomalo kao kušanje na slijepo
u kojem ne znate

što će biti ishod vaše odluke

i Rowls je to nazvao "veo neznanja".

Stoga smo uzeli drugu grupu,
veliku grupu Amerikanaca,

i postavili smo im pitanje
pod velom neznanja.

Koje karakteristike neke zemlje
bi vas navele da joj se pridružite,

znajući da biste se mogli naći
na bilo kojem mjestu?

I evo što smo dobili.

Što su ljudi željeli dati prvoj grupi,

donjih 20 posto?

Željeli su ima dati oko
10 posto bogatstva.

Sljedećoj grupi 14 posto bogatstva,

21, 22 i 32.

Dakle, nitko u našem uzorku
nije želio potpunu jednakost.

Nitko iz našeg uzorka nije mislio
da je socijalizam fantastična ideja.

No, što to znači?

To znači da imamo taj jaz znanja

između toga što imamo
i što mislimo da imamo,

no bar jednako tako veliki jaz imamo
između onoga što mislimo da je ispravno

i onoga što mislimo da imamo.

Usput, ta pitanja možemo postaviti
ne samo o bogatstvu.

Možemo ih postaviti i
o drugim stvarima također.

Tako smo na primjer,
ljudima iz različitih dijelova svijeta

postavili ta pitanja,

ljudima koji su liberali i konzervativci,

i oni su nam dali načelno iste odgovore.

Pitali smo bogate i siromašne,
dobili smo iste odgovore,

muškarce i žene,

slušatelje Narodnog radija
i čitatelje Forbesa.

Pitali smo ljude u Engleskoj,
Australiji, SAD-u --

vrlo slični odgovori.

Pitanja smo čak postavili i
u različitim odjelima sveučilišta.

Otišli smo na Harvard
i provjerili skoro svaki odjel,

i u stvari, na Harvard Business School,

gdje je malo ljudi željelo da bogati
imaju više, a siromašni manje,

sličnost je bila zapanjujuća.

Znam da su neki od vas
pohađali Harvard Business School.

Također smo ista pitanja
postavili o nečem drugom.

Upitali smo, što je s omjerom plaća
direktora i nekvalificiranih radnika?

Pa možete vidjeti
što ljudi misle da je omjer,

a onda možemo postaviti pitanje,
što misle kakav bi omjer trebao biti.

A onda možemo upitati, što je stvarnost?

Što je stvarnost? I mogli biste reći,
pa to nije tako loše, zar ne?

Crvena i žuta se ne razlikuju toliko.

No stvar je u tome da ih nisam
nacrtao u istom mjerilu.

Teško je vidjeti,
tu unutra su žuta i plava.

Što je onda s drugim
posljedicama bogatstva?

Bogatstvo nije samo u bogatstvu.

Upitali smo, a što je
sa stvarima poput zdravlja?

Što je s dostupnošću lijekova na recept?

Što s očekivanim životnim vijekom?

Što s očekivanim preživljavanjem novorođenčadi?

Kakvu distribucija toga želimo?

Što s obrazovanjem mladih ljudi?

A starijih?

I kroz sve te stvari
ustanovili smo da ljudi

ne vole nejednakost u bogatstvu,

ali postoje druge stvari gdje je
nejednakost, koja je posljedica bogatstva,

ljudima čak još odbojnija:

na primjer, nejednakost
u zdravlju ili obrazovanju.

Također smo ustanovili
da su ljudi posebno otvoreni

za promjene u jednakosti
kada se radi o ljudima

koji imaju manju mogućnost djelovanja --

načelno, mala djeca i dojenčad,

jer mislimo da oni nisu
odgovorni za svoju situaciju.

Dakle koje su lekcije iz ovoga?

Imamo dva jaza:

Imamo jaz znanja
i imamo jaz poželjnosti.

A jaz znanja je nešto
o čemu razmišljamo,

kako obrazovati ljude?

Kako postići da ljudi drugačije
razmišljaju o nejednakosti

i posljedicama nejednakosti
u terminima zdravlja, obrazovanja,

ljubomore, stope kriminala i tako dalje?

Potom imamo jaz poželjnosti.

Kako postići da ljudi drugačije
razmišljaju o onom što stvarno žele?

Vidite, Rowlsova definicija,
Rowlsov pogled na svijet,

koncept kušanja na slijepo,

iz priče eliminira našu sebičnu motivaciju.

Kako ćemo to
implementirati na višoj razini

u širim mjerilima?

I na kraju, imamo također
i jaz djelovanja.

Kako uzeti ove stvari i stvarno
učiniti nešto u vezi toga?

Ja mislim da je dio odgovora
da razmišljamo o ljudima

poput mladih i male djece
koji nemaju puno mogućnosti djelovanja

jer izgleda da ljudi radije to rade.

Da zaključim, rekao bih,
sljedeći puta kada pijete pivo ili vino,

prije svega razmislite što je to
u vašem doživljaju što je stvarno,

a što je to u vašem doživljaju
što je placebo efekt

koji dolazi od očekivanja?

I onda razmislite također što to znači
za druge odluke u vašem životu,

i također, nadajmo se,
za politička pitanja

koja utječu na sve nas.

Puno hvala.

(Pljesak)