Osiguranje usjeva, ideja vrijedna zasađivanja

Diljem Subsaharske Afrike, mali farmeri osnova su nacionalne i regionalne ekonomije—osim ako vrijeme bude nepredvidivo i njihovi usjevi propadnu. Rješenje je osiguranje, velikog, kontinentalnog razmjera, i po niskim, pristupačnim cijenama. Rose Goslinga, građanka Kenije, i njen tim stvorili su nekonvencionalan način da farmerima čiji usjevi propadnu rano daju drugu priliku za sjetvu.

U Keniji, 1984. poznata je

kao godina ćupa,

ili goro goro godina.

Goro goro je ćup
koji se koristi za mjerenje

dva kilograma kukuruznog brašna na tržnici,

i kukuruzno brašno
se koristi za pravljenje ugalija,

kolača od palente koji se jede s povrćem.

I kukuruz i povrće su uzgojeni

na većini kenijskih farmi,

što znači da se
većina obitelji može hraniti

s vlastitih farmi.

Jedan goro goro dovoljan je za tri obroka

prosječne obitelji,

i 1984., cijela žetva

stala je u jedan goro goro.

To je bila i još uvijek
jest jedna od najgorih suša

kojih se sjećamo.

Danas, osiguravam farmere protiv suša

poput one u godini ćupa,

ili da budem točnija, osiguravam kišu.

Dolazim iz obitelji misionara

koji su gradili bolnice u Indoneziji,

i moj otac izgradio
je psihijatrijsku bolnicu

u Tanzaniji.

Ovo sam ja,
s pet godina, ispred te bolnice.

Mislim da nisu vjerovali da ću odrasti

da prodajem osiguranje. (Smijeh)

Dozvolite da vam kažem kako se to dogodilo.

2008. radila sam

za ministarstvo poljoprivrede u Rwandi,

i moja je šefica upravo bila promaknuta

na mjesto ministrice.

Lansirala je ambiciozan plan

da započne zelenu revoluciju
u svojoj zemlji,

i prije nego smo se snašli, uvozili smo

tone gnojiva i sjemena

i govorili farmerima
kako da koriste to gnojivo

i sade.

Nekoliko tjedana kasnije,

posjetio nas je Međunarodni monetarni fond

i pitao moju ministricu,

"Ministrice, divno je
što želite pomoći farmerima

da pribave sigurnost u hrani,
ali što ako ne pada kiša?"

Moja ministrica ponosno je odgovorila

i pomalo prkosno,

"Molit ću se za kišu."

To je završilo raspravu.

Na povratku u ministarstvo u autu,

okrenula se prema meni i rekla,

"Rose, tebe su uvijek zanimale financije.

Nađi nam osiguranje."

Od tada je prošlo šest godina,

i prošle godine imala sam sreće

postati dio tima koji je osigurao

preko 185,000 farmera u Keniji i Rwandi

protiv suše.

Posjedovali su u prosjeku pola hektara

i platili premiju od dva eura u prosjeku.

To je mikroosiguranje.

Sad, tradicionalno osiguranje ne radi

s premijama od dva do tri eura,

jer se tradicionalno osiguranje
oslanja na posjete farmama.

Farmer u Njemačkoj bio bi posjećen

na početku sezone, na pola,

i na kraju, i ponovno ako bi bilo gubitka,

kako bi se procijenila šteta.

Za malog farmera usred Afrike,

matematika obavljanja tih posjeta

jednostavno nije vrijedila.

Umjesto toga,
oslanjamo se na tehnologiju i podatke.

Ovaj satelit mjeri

je li bilo oblaka ili ne,

jer razmislite:

ako ima oblaka, možda će biti kiše,

ali ako nema oblaka,

onda je nemoguće da pada kiša.

Ove slike pokazuju početak kiša

ove sezone u Keniji.

Vidite da se oko 6. ožujka

oblaci miču i nestaju,

i zatim, oko 11. ožujka,

oblaci stvarno dolaze.

To, i ovi oblaci,

bili su početak kiša ove godine.

Ovaj satelit pokriva cijelu Afriku

i datira unatrag do 1984.,

i to je važno, jer ako znate

koliko puta je neko mjesto imalo sušu

u posljednjih 30 godina,

možete dobro procijeniti

koje su šanse za sušu u budućnosti,

i onda možete staviti cijenu

na rizik suše.

Sami podaci nisu dovoljni.

Stvaramo agronomske algoritme

koji nam govore koliko
kiše usjev treba i kada.

Na primjer, za sjetvu kukuruza,

trebate dva dana kiše

kako bi farmeri sadili,

i onda treba padati kiša
jednom u dva tjedna

kako bi usjev proklijao.

Nakon toga trebate kišu svaka tri tjedna

da bi se formirali listovi,

gdje za cvjetanje trebati kišu češće,

otprilike jednom u 10 dana
kako bi se formirao klip.

Na kraju sezone,

zapravo ne želite da kiši,

jer kiša tada može oštetiti usjev.

Osmisliti takvo pokrivanje je teško,

ali ispalo je da je pravi izazov

prodati osiguranje.

Postavili smo si skromne ciljeve

od 500 farmera osiguranih
nakon prve sezone.

Nakon nekoliko mjeseci
intenzivnog marketinga,

pridružilo nam se ukupno

185 farmera.

Bila sam razočarana i zbunjena.

Svi su mi govorili da farmeri

žele osiguranje,

ali naše najvažnije mušterije nisu kupovale.

Čekali su da vide što će se dogoditi,

nisu vjerovali osiguravajućim kućama,

ili su mislili, "Uspijevao sam tolike godine.

Što će mi sada osiguranje?"

Puno vas zna za mikrokredite,

metodu davanja malih pozajmica siromašnima

koje je pokrenuo Muhammad Yunus,

koji je osvojio Nobelovu nagradu za mir

za rad sa Grameen Bankom.

Ispada da prodaja mikrokredita

nije ista kao prodaja osiguranja.

Za kredit, farmer mora
pridobiti povjerenje banke,

i ako uspije, banka će mu dati novac.

To je privlačna propozicija.

Za osiguranje, farmer mora vjerovati

osiguravajućoj kući, i treba

dati novac osiguravajućoj kući.

To je vrlo drugačija
propozicija vrijednosti.

Tako da je porast osiguranja bio spor,

za sada s 4.4. posto Afrikanaca

koji su uzeli osiguranje u 2012.,

i pola tog broja je u jednoj zemlji,

Južnoj Africi.

Pokušavali smo kroz nekoliko godina

prodavati osiguranje izravno farmerima

s visokim troškovima marketinga

i ograničenim uspjehom.

Onda smo shvatili da postoji puno organizacija

koje rade s farmerima:

seed tvrtke, mikrofinancijske institucije,

mobilni operateri,

vladine agencije.

Oni su svi davali pozajmice farmerima

i često, taman prije dovršetka pozajmice,

farmer bi rekao,

"Ali što ako ne kiši?

Kako očekujete da ću vam vratiti zajam?"

Mnoge od ovih organizacija

preuzimale su rizik na sebe,

nadajući se da se te godine,

neće dogoditi najgore.

Većina organizacija, ipak,

ograničavala je svoj rast u poljoprivredi.

Nisu mogli podnijeti takav rizik.

Ove organizacije postale su naše mušterije,

i kada kombiniramo kredite i osiguranje,

zanimljive stvari mogu se dogoditi.

Dozvolite da vam ispričam još jednu priču.

Početkom veljače 2012. u zapadnoj Keniji,

kiše su počele, i počele su rano,

i kada kiše počnu rano, farmere potiču,

jer to većinom
znači da će sezona biti dobra.

Tako da su uzeli pozajmice i sadili.

Sljedeća tri tjedna,

nije bilo jedne kapi kiše,

i usjevi koji su proklijali tako dobro

smežurali su se i umrli.

Osigurali smo pozajmice
mikrofinancijske institucije

koja daje te pozajmice za

otprilike 6,000 farmera u tom području,

i nazvali smo ih i rekli,

"Gledajte, znamo za sušu.

Pokrit ćemo vas.

Dat ćemo vam 200,000 eura
na kraju sezone."

Rekli su, "Wow, to je odlično,

no to će biti kasno.

Možete li nam sada dati novac?

Tako da ovi farmeri mogu ponovno saditi

i imati žetvu ove sezone."

Tako da smo uvjerili naše osiguravajuće partnere,

i kasnije tog travnja,
ovi farmeri su ponovno sadili.

Odnijeli smo ideju ponovnog sađenja tvrtci
koja se bavi prodajom sjemena

i uvjerili ih da cijenu osiguranja

uključe u svaku vreću sjemena,

i u svakoj vreći bila je upakirana kartica

koja je imala broj,

i kada bi je farmeri otvorili,

poslali bi poruku s tim brojem,

i taj broj nam je pomogao

locirati farmera

i pridružiti im piksel satelita.

Potom bi satelit mjerio kišu

sljedeća tri tjedna,

i ako ne bi kišilo,

zamijenili bi im sjeme.

Jedan od prvih —

(Pljesak) — Pričekajte, nije gotovo!

Jedan od prvih primatelja
ove garancije ponovne sadnje

bio je Bosco Mwinyi.

Posjetili smo njegovu farmu kasnije u kolovozu,

i željela bih da vam mogu
pokazati osmjeh na njegovom licu

kada nam je pokazao svoju žetvu,

jer je to zagrijalo moje srce

i pomoglo mi shvatiti
zašto prodaja osiguranja

može biti dobra stvar.

Ali znate, on je inzistirao

da uslikamo cijelu žetvu,

tako da smo se morali dosta udaljiti.

Osiguranje mu je omogućilo žetvu te sezone,

i vjerujem da danas,

imamo sve alate
da afričkim farmerima omogućimo

da preuzmu vlastitu sudbinu.

Nema više godina ćupa.

Umjesto toga, veselim se, na neki način,

godini osiguranja,

ili godini odlične žetve.

Hvala vam.

(Pljesak)