Nenad Duplancic: "Don't fossilize yourself! Towards a new energy model"

Zastupnik ORaH-a Davor Škrlec u suradnji s talijanskom zastupnicom Rosom D'Amato i drugim kolegama iz Italije organizirao je konferenciju u Europskom parlamentu na kojoj je prepoznata potreba za jasnim i usuglašenim stavom svih država na Jadranu i Mediteranu kako bi se zbog postojećih loših primjera spriječila nova bušenja i nepovratno zagađenje okoliša i ugrožavanje zdravlja građana.

Na poziv zastupnika Škrleca, na konferenciji je video snimkom iz Kalifornije sudjelovao i svjetski stručnjak za ekologiju Nenad Duplančić. Zastupnik Škrlec i Duplančić smatraju kako je zabrinjavajuće što hrvatska Vlada ustraje u nastojanju ekspanzije bušenja nafte u Jadranu bez mjerodavnih priprema, pogotovo u vrijeme kada svjetski znanstvenici upozoravaju na globalno zatopljenje i postojanje održivih alternativnih rješenja suzbijanja istog.

Dobro jutro.

Moje ime je Nenad Duplančić i ja sam
predsjednik i glavni izvrni direktor

Locus Technologies, sa sjeditem
u San Franciscu, u Kaliforniji.

Čast mi je prezentirati
na ovom prestinom događaju

i elim zahvaliti
mom kolegi Dr. Davoru krlecu

to me pozvao biti dijelom
ovog događaja uivo.

Moram reći da nisam naftni geolog,

ni stručnjak za
odobalna (offshore) naftna buenja.

Ja sam građevinski inenjer
i inenjer okolia

kao poduzetnik u softverskom poslovanju.

Ali ja znam puno o utjecajima na okoli
i posljedicama koritenja nafte i plina.

Moja tvrtka pomae
energetskim kompanijama

da bolje upravljaju i izvjećuju svojim
podacima o onečićenju koje proizlazi

iz istraivanja nafte i ostalih
energetski intenzivnih industrija.

Cijela moja karijera tijekom
posljednjih 30 godina u SAD-u,

posvećena je bavljenju
posljedicama na okoli

i utjecajima proizvodnje energije
bilo kojeg tipa.

Tvrtka koju sam ja pokrenuo
u Silicijskoj dolini je softverska tvrtka

koja upravlja ogromnim količinama
podataka i informacija

podrijetlom iz industrijskog onečićenja
vode, zraka i tla.

Usporavanje klimatskih promjena zahtijeva
smanjenje količine stakleničkih plinova

koje unosimo u atmosferu
a ne otvaranje novih izvora ugljika.

Zabrinjavajućim je vidjeti
kako hrvatska Vlada forsira proiriti

offshore buenja na Jadranu
bez odgovarajućih studija i priprema

pogotovo kada svjetski znanstvenici
oglaavaju alarm o klimatskim promjenama

i potrebi za ukidanjem fosilna goriva.

Spaljivanje fosilnih goriva je to to
nas je dovelo na rub klimatskih promjena.

Dakle, nema smisla intenzivirati
daljnji razvoj nafte i plina

kada postoje druge opcije.

Offshore buenje donosi
goleme rizike za Jadran,

njegove netaknute plae,
i morski divlji svijet.

Izlijevanje nafte na području
kakvo je Jadran bilo bi devastirajuće

za bogate ribarske industrije
Hrvatske i Italije.

Ja ću se sada osvrnuti na nekoliko pitanja
koja se odnose na offshore buenje

i njegove posljedice osobito na Jadranu.

Prvo je: Koje radnje su potrebne prije
početka razmatranja naftnog istraivanja?

Brojne predradnje su neophodne prije nego
se započne offshore istraivanje.

Gotovo niti jednu od tih radnji
nije poduzela hrvatska Vlada do sada.

Neki od uobičajenih pripremnih koraka su:

Osnovna procjena postojeće flore i faune

unutar i oko potencijalnih područja
ispitivanja i istraivanja,

procjena rizika, izvjeće o utjecaju
na okoli, studija izvodljivosti,

geoloka i geotehnička studija
morskog dna i sedimenata,

kopnena obalna infrastruktura
za opsluivanje platformi,

kopneni obalni resursi, objekti za
odlaganje i obradu opasnog otpada,

kakvi ne postoje u Hrvatskoj, na primjer.

Uspostaviti regulatorni okvir
za zatitu okolia

i odlaganje otpada
ako takav ne postoji u zemlji.

I obaviti pregled
povijesnih brodskih olupina

i potopljenih gradova u području buenja.

Koji su specifični problemi u Jadranu?

Jadran je zatvoreno more
i bilo kakvo izlijevanje nafte

bilo bi devastirajuće za
lokalne industrije ribarstva i turizma.

Također, većina hrvatskog BDP-a
dolazi od turizma

i bilo kakva teta na ekosustavu Jadrana
imala bi razorne učinke na gospodarstvo,

ne samo u Hrvatskoj, već također
u Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori, i

potencijalno na druge mediteranske zemlje
koje bi bile pod utjecajem izlijevanja.

Jedan incident poput onog koji se dogodio
2010. godine u Meksičkom zaljevu,

koji je 12 puta veći od Jadrana,
bio bi dovoljan da uniti ekosustav

u malom, zatvorenom Jadranu,
te ubije turizam i ribarske industrije.

Pogledajmo kakve ostale tehnologije
koje se koriste prilikom buenja

imaju utjecaje na okoli.

Offshore operacije buenja stvaraju
različite oblike onečićenja

koje imaju značajne negativne učinke
na morski i ostali divlji svijet.

Gotovo u svakom koraku procesa
postoji mogućnost za onečićenje.

Krenimo s buenjem: Učinci isplake
(buačkog mulja).

Isplake uklanjaju krhotine
koje dolaze s dna naftne buotine

i pomau spriječiti erupcije,
djelujući kao brtvilo.

Isplake sadre otrovne metale,
kao to su olovo, krom, cink, arsen,

iva, kao i kancerogene poput benzina,
radioaktivnih materijala

i drugih onečićivača
koji se isputaju u more.

Postoje različite vrste isplaka
koje se koriste pri naftnom buenju,

ali sve od njih ispuaju kemikalije
koje mogu utjecati na ivot mora.

Bilo da su na bazi ulja ili na bazi vode,
one sadre visoko toksične kemikalije.

Jedna buačka platforma
normalno ispusti vie od 19 tona isplake

i metalnih krhotina u more,
unutar svog vijeka trajanja.

Za buačku aktivnost
radi pridobivanja nafte i plina

sumnja se da doprinosi
povienim razinama ive u ribama.

Pogledajmo učinke slojne vode.

Slojna voda je tekućina
zarobljena pod zemljom

i prikupljena s naftom i plinom.

Ona čini oko 20% otpada
povezanog s offshore buenjem.

Slojne vode uobičajeno imaju
sadraj nafte od 30-40 čestica na milijun.

Ostali učinci istraivanja.

Ostali čimbenici također mogu utjecati
na morski biljni i ivotinjski svijet.

Offshore istraivanje uključuje
ispaljivanje "zračnih topova"

koji stvaraju seizmičke zvučne valove
koji mogu ubiti ribe i druga morska bića,

otetiti sposobnost sluha
različitih morskih vrsta,

i mogu dovesti do
nasukavanja morskih sisavaca.

Već smo vidjeli kako se neto od toga
dogodilo u Hrvatskoj

tijekom skoranjih
seizmičkih istraivanja.

Vano je napomenuti da se vie isplake
i drugih fluida ispusti u more

tijekom istraivačkog buenja
nego u fazi eksploatacijskog buenja.

Istraivačke buotine
su općenito na većoj dubini,

buenje se vri sporije,
i buotine su veće u promjeru.

Ostali učinci offshore naftnih platformi:

One mogu privlačiti i ubijati morske
ptice putem fizičkih kolizija,

ili spaljivanjem u baklji
platforme, te putem nafte koja istječe.

Platforme uzrokuju navigacijske probleme

i predstavljaju rizik
za opasnosti od sudara.

Baklje platformi proizvode crni ugljik

koji doprinosi klimatskim promjenama
i onečićenju zraka.

Tu su i problemi s invazivnim vrstama

koje moguće ne postoje na mjestu buenja,
prije nego to ono započne.

Reakcija faune morskog dna na onečićivače
je pokazala da prati utvrđene obrasce

po kojima je moguće
velikobrojno obitavanje pojedinih vrsta

blizu izvora onečićenja
uslijed učinka organskog obogaćivanja,

ili pak smanjen broj pojedinih vrsta
u blizini instalacije.

Razgovarajmo o neispravnim platformama.
Među svim poduhvatima u svijetu

offshore buenje moe se rangirati
kao jedno od najrizičnijih ulaganja.

Česti kvarovi su vrlo uobičajeni.

Svjedoci smo nekoliko spektakularnih
izlijevanja nafte u posljednjih 25 godina.

Najveće je bilo katastrofa uslijed
eksplozije Deepwater Horizon-a

2010. godine koje je ispustilo oko 200
milijuna galona nafte u Meksički zaljev

i do danas je kotalo 40 milijardi dolara

da bi se očistile sve
kontaminirane plae i obalne močvare.

Izlijevanje je ubilo ptice,
ribe, i morske sisavce,

opustoilo rekreacijom i ribolovom
temeljena gospodarstva u dravama Zaljeva.

Međutim, veći utjecaj moguće je
od kontinuiranih emisija

od operacija na platformama na more,
na morsko dno, i na zrak oko njih.

Idemo odgovoriti na pitanje da li postoji

bilo kakva razlika između istraivanja
i eksploatacije nafte u odnosu na plin.

Jednake buačke platforme se koriste
pri buenju za naftu i za plin.

Dovretak metodologija buotine

razlikovat će se
sukladno zahtjevima proizvodnog pogona.

to se tiče utjecaja na okoli
tijekom ispitivanja i istraivanja

iz plinskih ili naftnih buotina,
praktički ne postoji razlika.

Većina naftnih buotina proizvede
neto prirodnog plina

a većina buotina plina proizvede poneto
nafte i/ili kondenzata prirodnog plina.

U većini svih slučajeva prirodni plin
je nusproizvod proizvodnje nafte.

Upravo kako i skidanje poklopca s bočice
Coca-Cole proizvede i plin i tekućinu.

Platforme za pridobivanje prirodnog plina

imat će cjevovode do obale
kojima će transportirati plin,

budući da će količine koje će prikupljati
biti dovoljne da bi bile profitabilne.

U Jadranu ovo stvara jo jedan
problem za okoli - cjevovodi.

Osobito u srednjem i junom dijelu Jadrana

bit će teko izgraditi cjevovode
a isključivo plinsko istraivanje

moglo bi biti jednako tetno kao i naftno
istraivanje u slučaju Jadranskog mora.

Ovim zaključujem moju prezentaciju.
Hvala Vam puno i elim Vam ugodan dan.