Return to Video

Moje putovanje od marinca do glumca

  • 0:01 - 0:03
    Bio sam marinac u oružanoj družini 1/1,
  • 0:03 - 0:04
    81. voda,
  • 0:04 - 0:06
    u kampu Pendlton u Kaliforniji.
  • 0:07 - 0:08
    Ura!
  • 0:08 - 0:09
    Publika: Ura!
  • 0:09 - 0:10
    (Smeh)
  • 0:10 - 0:12
    Priključio sam se
    nekoliko meseci nakon 11.9,
  • 0:12 - 0:15
    osećajući se kao, verujem,
    većina ljudi tada,
  • 0:15 - 0:18
    ispunjen osećanjima
    patriotizma i odmazde
  • 0:18 - 0:20
    i žudnje da nešto uradim -
  • 0:20 - 0:23
    sve to uz činjenicu
    da nisam radio bilo šta.
  • 0:23 - 0:26
    Bilo mi je 17, upravo sam maturirao
    prethodnog leta,
  • 0:26 - 0:29
    živeo sam u sobi kod roditelja,
    plaćajući stanarinu
  • 0:29 - 0:31
    u malom gradu u kom sam odrastao
    u Severnoj Indijani,
  • 0:31 - 0:32
    po imenu Mišavaka.
  • 0:32 - 0:35
    To ću kasnije da sričem
    za one koji su zainteresovani -
  • 0:35 - 0:36
    (Smeh)
  • 0:36 - 0:40
    Mišavaka ima štošta dobro,
    ali nije kulturni čvor sveta,
  • 0:40 - 0:42
    te se moja izloženost pozorištu i filmu
  • 0:42 - 0:44
    svodila na uloge
    u srednjoškolskim predstavama
  • 0:44 - 0:46
    i na Blokbaster video,
    laka mu crna zemlja.
  • 0:46 - 0:47
    (Smeh)
  • 0:47 - 0:49
    Toliko sam ozbiljno želeo da glumim
  • 0:49 - 0:52
    da sam bio na audiciji za Džulijard
    u završnom razredu srednje škole,
  • 0:52 - 0:54
    nisam primljen,
  • 0:54 - 0:56
    odlučivši da fakultet nije za mene,
    nisam dalje pokušavao,
  • 0:56 - 0:58
    što je bio genijalan potez.
  • 0:58 - 1:01
    Takođe sam obavio tu nemoguću
    glumačku odiseju u Los Anđelesu
  • 1:01 - 1:03
    o kojoj sam oduvek slušao priče,
  • 1:03 - 1:05
    o glumicima koji se sele u El-Ej
    sa sedam dolara
  • 1:05 - 1:07
    i pronalaze posao i uspešne karijere.
  • 1:07 - 1:11
    Stigao sam sve do Amarila u Teksasu,
    kad mi se auto pokvario.
  • 1:11 - 1:12
    Potrošio sam sav novac na popravku,
  • 1:12 - 1:14
    konačno stigavši do Santa Monike -
  • 1:14 - 1:15
    čak ni do Los Anđelesa -
  • 1:15 - 1:18
    ostao sam 48 sati,
    u suštini lutajući po plaži,
  • 1:18 - 1:19
    ušao u auto, odvezao se kući,
  • 1:19 - 1:21
    time okončavši glumačku karijeru -
  • 1:21 - 1:22
    (Smeh)
  • 1:22 - 1:24
    Sedamnaest, Mišavaka...
  • 1:24 - 1:28
    porodična kuća, plaćam stanarinu,
    prodajem usisivače...
  • 1:28 - 1:30
    top-šop prodaja,
  • 1:30 - 1:32
    kosim travu za lokalnu
    omladinsku zadrugu.
  • 1:32 - 1:34
    To je bio moj svet
    početkom septembra 2001.
  • 1:34 - 1:35
    Nakon 11. septembra
  • 1:35 - 1:38
    i preplavljenosti osećanjem dužnosti,
  • 1:38 - 1:40
    i prosto ljutnje - na samog sebe,
  • 1:40 - 1:41
    moje roditelje, vladu;
  • 1:41 - 1:44
    bez samouverenosti, bez uglednog posla,
  • 1:44 - 1:47
    sa bezveznim mini-frižiderom
    kog sam odvezao i dovezao iz Kaliornije -
  • 1:47 - 1:50
    pridružio sam se marincima.
    Sviđalo mi se što sam marinac.
  • 1:50 - 1:53
    To je nešto
    na šta sam najponosniji u životu.
  • 1:53 - 1:54
    Pucanje iz oružja je strava,
  • 1:54 - 1:57
    vožnja i detoniranje
    skupih stvari je bilo sjajno.
  • 1:57 - 1:59
    Ali sam otkrio da najviše volim marince
  • 1:59 - 2:01
    zbog onoga što mi je najmanje
    bilo bitno pri priključenju,
  • 2:01 - 2:03
    to jest zbog ljudi:
  • 2:03 - 2:06
    ti čudni likovi - banda karaktera
  • 2:06 - 2:09
    iz svih krajeva Amerike -
  • 2:09 - 2:11
    s kojima naoko nisam imao
    bilo šta zajedničko.
  • 2:11 - 2:13
    A vremenom,
  • 2:13 - 2:14
    sve to političko i lično razmetanje,
  • 2:14 - 2:16
    koje me je odvelo u vojsku, je nestalo,
  • 2:16 - 2:19
    a trupe marinaca su mi postale
    sinonim za prijatelje.
  • 2:19 - 2:22
    A onda, nakon nekoliko godina službe
  • 2:22 - 2:24
    i višemesečnog odsustva
    od razvrstavanja u Iraku,
  • 2:24 - 2:27
    iščašio sam grudnu kost
    u biciklističkoj nesreći,
  • 2:27 - 2:28
    i iz medicinskih razloga sam udaljen.
  • 2:28 - 2:31
    Onima koji nisu u vojsci
    je to teško da shvate,
  • 2:31 - 2:34
    ali kad su mi rekli da neću biti razvrstan
    u Irak ili Avganistan,
  • 2:34 - 2:36
    bio sam krajnje razočaran.
  • 2:36 - 2:39
    Jasno se sećam kad sam napuštao
    baznu bolnicu na nosilima
  • 2:39 - 2:42
    a čitav moj vod je čekao napolju
    da vide da sam dobro.
  • 2:42 - 2:44
    A onda sam iznenada ponovo bio civil.
  • 2:44 - 2:47
    Znao sam da želim
    ponovo da se okušam u glumi
  • 2:47 - 2:49
    jer - ponavljam, to sam ja -
  • 2:49 - 2:52
    smatrao sam da su svi problemi civila mali
    u poređenju s vojnim.
  • 2:52 - 2:55
    Mislim, oko čega zaista možete
    da sada zakerate, znate?
  • 2:55 - 2:56
    "Vruće je.
  • 2:57 - 2:59
    Neka neko uključi klimu."
  • 2:59 - 3:01
    "Red za kafu je predugačak."
  • 3:01 - 3:02
    Bio sam marinac.
  • 3:02 - 3:04
    Znao sam kako da preživim.
  • 3:04 - 3:05
    Otići ću u Njujork i postati glumac.
  • 3:05 - 3:07
    Ako sve ne ispadne dobro,
  • 3:07 - 3:10
    živeću u Central parku i roviću
    po kontejnerima iza Panera Breda.
  • 3:10 - 3:11
    (Smeh)
  • 3:11 - 3:13
    Ponovo sam bio na audiciji za Džulijard,
    posrećilo mi se,
  • 3:14 - 3:15
    primljen sam.
  • 3:15 - 3:17
    Ali me je iznenadilo
    to koliko je složen prelaz
  • 3:17 - 3:19
    od vojnika do civila.
  • 3:19 - 3:22
    A bio sam relativno zdrav; ne mogu
    da zamislim da prolazim kroz taj proces
  • 3:22 - 3:24
    uz mentalnu ili fizičku povredu.
  • 3:24 - 3:26
    No uprkos tome, bilo je teško.
  • 3:26 - 3:28
    Delom zato što sam bio u školi glume -
  • 3:28 - 3:31
    nisam imao opravdanje za odlazak
    na časove glasa i govora,
  • 3:32 - 3:35
    bacajući zamišljene lopte energije
    na kraj prostorije,
  • 3:35 - 3:37
    radeći vežbe iz glume,
    porađajući samog sebe -
  • 3:37 - 3:38
    (Smeh)
  • 3:38 - 3:41
    dok moji prijatelji bez mene
    ratuju preko mora.
  • 3:41 - 3:44
    Ali takođe jer nisam znao
    kako da primenim sve
  • 3:44 - 3:46
    što sam naučio u vojsci
    u civilni kontekst.
  • 3:46 - 3:48
    Ni u praktičnom, ni u emotivnom smislu.
  • 3:48 - 3:50
    Praktički sam morao da nađem posao.
  • 3:50 - 3:52
    A bio sam u pešadiji,
  • 3:52 - 3:54
    gde pucate iz mitraljeza
    i ispaljujete iz minobacača.
  • 3:54 - 3:58
    Nema mnogo mesta na kojima možete
    da iskoristite te veštine u svetu civila.
  • 3:58 - 3:59
    (Smeh)
  • 3:59 - 4:01
    Emotivno sam se mučio
    s pronalaženjem smisla.
  • 4:01 - 4:03
    U vojsci sve ima smisla.
  • 4:03 - 4:05
    Sve što radite ima uporište u tradiciji
  • 4:05 - 4:07
    ili ima praktičnu svrhu.
  • 4:07 - 4:08
    Ne možete da pušite u polju
  • 4:08 - 4:10
    jer ne želite da odate svoju poziciju.
  • 4:10 - 4:13
    Ne dodirujete svoje lice -
    morate da održavate
  • 4:13 - 4:15
    lični nivo zdravlja i higijene.
  • 4:15 - 4:17
    Okrećete se na ovu stranu
    zbog zastave,
  • 4:17 - 4:19
    iz poštovanja prema ljudima
    koji su išli pre vas.
  • 4:19 - 4:21
    Hodate ovako, govorite ovako zbog ovoga.
  • 4:21 - 4:23
    Vaša uniforma je do tančina sređena.
  • 4:23 - 4:25
    S koliko posvećenosti pratite
    ova pravila, mnogo govori
  • 4:25 - 4:27
    o tome kakav ste marinac bili.
  • 4:27 - 4:29
    Vaš rang govori ponešto o vašoj prošlosti
  • 4:29 - 4:31
    i zavređenom poštovanju.
  • 4:31 - 4:32
    U svetu civila nema ranga.
  • 4:32 - 4:34
    Ovde ste samo još jedno telo,
  • 4:34 - 4:37
    i osećao sam da stalno moram
    iznova da se dokazujem.
  • 4:37 - 4:40
    A poštovanje civila
    dok sam nosio uniformu,
  • 4:40 - 4:42
    nestalo je kad sam je skinuo.
  • 4:42 - 4:44
    Čini se da ne postoji...
  • 4:44 - 4:45
    osećanje zajedništva,
  • 4:45 - 4:47
    dok sam u vojsci iskusio
    osećanje zajedništva.
  • 4:47 - 4:49
    Koliko ste često u civilnom svetu
  • 4:50 - 4:53
    dovedeni u situaciju života ili smrti
    s najbližim prijateljima,
  • 4:53 - 4:56
    a oni vam stalno pokazuju
    da vas neće napustiti?
  • 4:56 - 4:58
    A u međuvremenu, u školi glume...
  • 4:58 - 5:01
    (Smeh)
  • 5:01 - 5:03
    Zaista sam prvi put
  • 5:03 - 5:05
    otkrivao dramske pisce i likove i drame
  • 5:05 - 5:07
    koji nisu imali veze s vojskom,
  • 5:07 - 5:09
    ali su nekako opisivali
    moje iskustvo iz vojske
  • 5:09 - 5:12
    kako mi ranije nije bilo opisivo.
  • 5:12 - 5:14
    I osetio sam da postajem manje agresivan,
  • 5:14 - 5:17
    da sam u stanju prvi put
    da rečima izrazim osećanja
  • 5:17 - 5:20
    i shvatio sam
    koliko je to dragoceno oruđe.
  • 5:20 - 5:22
    A kad sam se prisećao
    svog vremena u vojsci,
  • 5:22 - 5:24
    nisu mi prvo padale na pamet
    stereotipne vežbe,
  • 5:24 - 5:26
    disciplina i muka od svega toga;
  • 5:26 - 5:28
    već pre, mali, intimni ljudski trenuci,
  • 5:28 - 5:30
    trenuci velikih emocija:
  • 5:30 - 5:32
    prijatelja u begu
    jer im je nedostajala porodica,
  • 5:32 - 5:34
    prijatelja koji se razvode,
  • 5:34 - 5:36
    zajedničkih patnji, zajedničkog slavlja,
  • 5:36 - 5:37
    sve u vojnoj pozadini.
  • 5:37 - 5:40
    Gledao sam prijatelje kako se bore
    s ovim okolnostima
  • 5:40 - 5:43
    i gledao sam nespokoj
    zbog toga kod njih i mene,
  • 5:43 - 5:45
    nemogućnost ispoljavanja
    emocija zbog toga.
  • 5:46 - 5:49
    Vojne i pozorišne zajednice
    su zapravo veoma slične.
  • 5:49 - 5:52
    Imate grupu ljudi
    koja pokušava da ostvari misiju
  • 5:52 - 5:54
    veću od njih samih; ne radi se o vama.
  • 5:54 - 5:57
    Imate ulogu, morate da znate
    svoju ulogu unutar ekipe.
  • 5:57 - 5:59
    Svaka ekipa ima vođu ili reditelja;
  • 5:59 - 6:02
    ponekad su pametni, ponekad nisu.
  • 6:02 - 6:04
    Primorani ste da budete prisni
    s potpunim strancima
  • 6:04 - 6:06
    za kratko vreme;
  • 6:06 - 6:08
    samodisciplina, samoodržavanje.
  • 6:08 - 6:11
    Pomislio sam koliko bi sjajno bilo
    stvoriti prostor
  • 6:11 - 6:14
    koji bi spojio ove dve
    naoko različite zajednice,
  • 6:14 - 6:16
    koji bi doneo zabavu grupi ljudi
  • 6:16 - 6:18
    koja bi,
    uzimajući u obzir njihovo zanimanje,
  • 6:18 - 6:21
    mogla da se izbori s nečim
    malčice umno zahtevnijim
  • 6:21 - 6:23
    od tipičnih, obaveznih zabava
  • 6:23 - 6:26
    na koje su me u vojsci terali da idem -
  • 6:26 - 6:27
    (Smeh)
  • 6:27 - 6:29
    to su dobronamerni,
    no blago uvredljivi događaji,
  • 6:29 - 6:32
    kao "Osvojite navijačicu
    Čardžera iz San Dijega",
  • 6:32 - 6:34
    gde biste odgovorili na pitanje
    iz pop kulture
  • 6:34 - 6:36
    i za tačan odgovor biste dobili sastanak,
  • 6:36 - 6:38
    to jest šetnju u pratnji
    oko paradnog doka
  • 6:38 - 6:41
    sa već udatom, trudnom navijačicom -
  • 6:41 - 6:42
    (Smeh)
  • 6:42 - 6:44
    Nemam ništa protiv navijačica.
    Volim navijačice.
  • 6:44 - 6:47
    Pre je poenta, koliko bi sjajno bilo
    predstaviti pozorište
  • 6:47 - 6:50
    kroz likove koji su pristupačni,
    a nisu snishodljivi.
  • 6:50 - 6:54
    Pa smo pokrenuli neprofitnu organizaciju:
    Umetnost u oružanim snagama,
  • 6:54 - 6:55
    gde smo pokušali to da uradimo,
  • 6:55 - 6:58
    pokušali smo da spojimo ove dve
    naoko različite zajednice.
  • 6:58 - 7:02
    Izaberemo predstavu ili monologe
    iz savremenih američkih drama
  • 7:02 - 7:06
    koje su raznovrsne po pitanju doba i rase,
    kao što je i vojna publika,
  • 7:06 - 7:08
    uzmemo grupu sjajnih pozorišnih glumaca,
  • 7:08 - 7:10
    naoružamo ih neverovatnim materijalom,
  • 7:10 - 7:12
    troškove produkcije svedemo na minimum -
  • 7:12 - 7:15
    bez setova, bez kostima,
    bez rasvete, samo čitanje -
  • 7:15 - 7:18
    sav naglasak smo prebacili na jezik,
  • 7:18 - 7:21
    pokazujući tako da pozorište
    može da nastane bilo gde.
  • 7:21 - 7:22
    To je moćno,
  • 7:22 - 7:25
    ući u prostoriju s potpunim strancima
  • 7:25 - 7:27
    i podsetiti se na našu ljudskost,
  • 7:27 - 7:30
    a samoizražavanje
    je podjednako vredno oruđe
  • 7:30 - 7:31
    kao i puška na vašem ramenu.
  • 7:31 - 7:33
    A za organizaciju, poput vojske,
  • 7:33 - 7:36
    koja se diči time što ima
    akronime za akronime,
  • 7:36 - 7:38
    možete da se izgubite u sosu
  • 7:38 - 7:40
    kada pokušate da objasnite
    kolektivno iskustvo.
  • 7:40 - 7:42
    A ne mogu da zamislim bolju zajednicu
  • 7:42 - 7:44
    za naoružavanje
    novim sredstvima samoizražavanja
  • 7:44 - 7:46
    od one koja brani našu zemlju.
  • 7:46 - 7:49
    Prešli smo čitave SAD i svet,
  • 7:49 - 7:51
    od Volter Rida u Betesdu, Merilend,
  • 7:51 - 7:54
    do kampa Pendlton
    i kampa Arifdžan u Kuvajtu,
  • 7:54 - 7:56
    do USAG-a u Bavariji,
  • 7:56 - 7:58
    na i van brodvejskih pozorišta u Njujorku.
  • 7:58 - 8:00
    A umetnicima izvođačima pružamo
  • 8:00 - 8:02
    prozor u kulturu
  • 8:02 - 8:04
    kojoj inače ne bi bili izloženi.
  • 8:04 - 8:06
    A potpuno isto je i za vojsku.
  • 8:06 - 8:08
    A radeći ovo proteklih šest godina,
  • 8:08 - 8:10
    iznova se podsećam da je gluma mnogo toga.
  • 8:10 - 8:13
    To je zanat, politički čin, posao, to je -
  • 8:14 - 8:16
    koji god da vam je pridev najpodesniji.
  • 8:16 - 8:17
    Ali je i služba.
  • 8:18 - 8:19
    Nisam stigao da dovršim svoju,
  • 8:19 - 8:21
    pa kad god imam priliku da služim
  • 8:21 - 8:24
    ovoj krajnje uslužnoj industriji,
    vojsci, meni, ponavljam -
  • 8:24 - 8:26
    malo šta je bolje od toga.
  • 8:26 - 8:27
    Hvala vam.
  • 8:27 - 8:32
    (Aplauz)
  • 8:32 - 8:36
    Izvešćemo komad Marka Ramireza
  • 8:36 - 8:38
    pod nazivom "Ja nisam Betmen".
  • 8:38 - 8:41
    Izuzetan glumac
    i moj dobar prijatelj, Džesi Perez
  • 8:41 - 8:42
    će da vam čita,
  • 8:42 - 8:44
    i Met Džonson,
    koga sam upoznao pre nekoliko sati.
  • 8:44 - 8:46
    Izvešće to zajedno premijerno,
  • 8:46 - 8:48
    pa videćemo kakvo će da bude.
  • 8:48 - 8:50
    Džesi Perez i Met Džonson.
  • 8:50 - 8:53
    (Aplauz)
  • 9:01 - 9:03
    Džesi Perez: Polovina je noći
  • 9:03 - 9:05
    i sjaj neba nalik je ljutoj,
    radioaktivnoj crvenoj.
  • 9:05 - 9:07
    A ako zaškiljiš,
    možda će ti mesec biti vidljiv
  • 9:07 - 9:10
    kroz gust sloj dima od cigareta
    i avionskih izduvnih gasova
  • 9:10 - 9:11
    koji prekrivaju čitav grad.
  • 9:11 - 9:14
    Poput mreže za komarce
    koja ne propušta anđele.
  • 9:14 - 9:15
    (Udarci u bubanj)
  • 9:15 - 9:16
    A ako pogledate dovoljno visoko,
  • 9:16 - 9:20
    videćete me kako stojim
    na ivici zgrade od 87 spratova.
  • 9:20 - 9:23
    A gore je mesto gargojlima
    i pokvarenim satovima na tornjevima
  • 9:23 - 9:26
    koji stoje u mestu i mrtvi,
    negde oko 100 godina,
  • 9:26 - 9:28
    tamo gore sam ja.
  • 9:28 - 9:29
    (Bubanj)
  • 9:29 - 9:30
    I ja sam prokleti Betmen.
  • 9:30 - 9:31
    (Bubanj)
  • 9:31 - 9:34
    I ja imam betmobile i batarange
  • 9:34 - 9:36
    i proklete pećine za šišmiše,
    ono, za prave.
  • 9:36 - 9:38
    A sve što je potrebno je ostava
  • 9:38 - 9:40
    ili pomoćna soba ili požarni izlaz
  • 9:40 - 9:43
    i Denijevih nasleđenih
    farmerica više nema.
  • 9:43 - 9:45
    A moja mornarsko plava polo majica,
  • 9:45 - 9:48
    ona što mi nekako dobro stoji,
    ali ima rupu blizu zadnjice
  • 9:48 - 9:51
    od onda kad se zakačila
    na alku od lanca iza restorana Arturo,
  • 9:51 - 9:54
    ali nije ništa strašno
    jer taj deo upasavam
  • 9:54 - 9:55
    i nekako je sve u redu.
  • 9:55 - 9:57
    Ta polo majica - i ona nestaje!
  • 9:57 - 10:00
    I ja postajem nekako... preobražajan.
  • 10:00 - 10:01
    (Bubanj)
  • 10:01 - 10:05
    A niko ne izvlači kaiš
    i tuče Betmena zbog drskosti.
  • 10:05 - 10:06
    (Bubanj)
  • 10:06 - 10:07
    Ili zbog odsustva iste.
  • 10:07 - 10:10
    I niko ne naziva Betmena prostim
  • 10:10 - 10:11
    ili glupim
  • 10:11 - 10:12
    ili žgoljavim.
  • 10:13 - 10:16
    I niko ne daje otkaz Betmenovom bratu
    u firmi Istern Taksi
  • 10:16 - 10:18
    zbog redukcija, takođe.
  • 10:18 - 10:20
    Jer sve što imaju je poštovanje.
  • 10:20 - 10:22
    I to ne poput strahopoštovanja,
  • 10:22 - 10:25
    samo, ono, poštovanje-poštovanje.
  • 10:25 - 10:26
    (Smeh)
  • 10:26 - 10:27
    Jer te se niko ne plaši.
  • 10:27 - 10:29
    Jer Betmen ne želi zlo bilo kome.
  • 10:29 - 10:30
    (Bubanj)
  • 10:30 - 10:32
    Nikad.
  • 10:32 - 10:34
    Jer sve što Betmen zaista želi
    je da spašava ljude
  • 10:34 - 10:36
    i možda nekad da plati bakine račune
  • 10:36 - 10:37
    i umre srećan.
  • 10:37 - 10:39
    I možda postane
    nenormalno poznat za prave.
  • 10:40 - 10:41
    (Smeh)
  • 10:41 - 10:42
    Eh - i da ubije Džokera.
  • 10:42 - 10:43
    (Udarci u bubanj)
  • 10:43 - 10:46
    Noćas sam kao i većinu noći sam.
  • 10:46 - 10:48
    Posmatram i čekam
  • 10:48 - 10:49
    poput orla
  • 10:49 - 10:51
    ili poput -
  • 10:51 - 10:52
    ne, da, poput orla.
  • 10:52 - 10:53
    (Smeh)
  • 10:53 - 10:56
    A moj plašt leprša na vetru
    jer je prokleto dug
  • 10:56 - 10:58
    i moje zašiljene uši su tu
  • 10:58 - 11:01
    i ta maska koja mi pokriva
    skoro pola lica je tu,
  • 11:01 - 11:04
    i skroz preko grudi su mi, ono, neprobojni
    materijali da me niko ne povredi.
  • 11:04 - 11:06
    A niko - niko! -
  • 11:06 - 11:08
    neće stati između Betmena...
  • 11:08 - 11:09
    i pravde.
  • 11:09 - 11:11
    (Bubanj)
    (Smeh)
  • 11:11 - 11:12
    Odavde
  • 11:12 - 11:14
    mogu da čujem sve.
  • 11:14 - 11:15
    (Tišina)
  • 11:15 - 11:16
    Negde u gradu
  • 11:16 - 11:20
    jedna stara dama kupi
    ostatke hrane iz kante za otpatke
  • 11:20 - 11:23
    i stavlja parče piletine sa susamom
    koje je neko ispljunuo
  • 11:23 - 11:24
    u svoja usta.
  • 11:24 - 11:27
    A negde tamo je doktor s ekscentričnom
    frizurom u crnom mantilu
  • 11:27 - 11:29
    pokušava da pronađe lek za bolesti
  • 11:29 - 11:32
    od kojih ćemo svi jednog dana
    za prave da izumremo.
  • 11:32 - 11:33
    I negde tamo je čovek,
  • 11:33 - 11:35
    čovek u uniformi domara,
  • 11:35 - 11:37
    tetura se kući pijan i ošamućen
  • 11:37 - 11:41
    nakon što je potrošio pola plate
    na jednolitarske boce piva,
  • 11:41 - 11:44
    a drugu polovinu
    na četvoročasovnu posetu nekoj dami
  • 11:44 - 11:46
    na ulici gde su sva svetla polomili
  • 11:46 - 11:49
    ljudi koji bi radije u mraku radili
    to što rade u ovom gradu.
  • 11:49 - 11:51
    A pola bloka dalje od domara,
  • 11:51 - 11:54
    nalazi se grupa ništarija
    koji ne znaju za bolje,
  • 11:54 - 11:56
    čekaju domara
    sa zarđalim lancima od bicikla
  • 11:57 - 11:58
    i imitacijom bejzbol palice,
  • 11:58 - 12:00
    i ako ne nađu bar cent kod njega,
  • 12:00 - 12:01
    a neće,
  • 12:01 - 12:05
    prosto će ga tući dok im mišići
    na rukama počnu da peku,
  • 12:05 - 12:07
    dok nestane zuba za izbijanje.
  • 12:07 - 12:08
    Ali ne računaju na mene.
  • 12:09 - 12:11
    Ne računaju ni na kakvog Mračnog Viteza,
  • 12:11 - 12:14
    sa stomakom punim
    kupovnih makarona sa sirom
  • 12:14 - 12:16
    i naseckanih bečkih kobasica.
  • 12:16 - 12:17
    (Smeh)
  • 12:17 - 12:19
    Jer bi radije verovali da ne postojim.
  • 12:20 - 12:24
    A sa 87. sprata čujem
    jednog ništariju kako kaže:
  • 12:24 - 12:26
    "Daj lovu!" - eto tako, veoma brzo,
  • 12:26 - 12:28
    samo, "Daj mi jebenu lovu!"
  • 12:28 - 12:31
    I vidim domara kako nešto mrmlja
    jezikom pijanca i postaje bled,
  • 12:31 - 12:32
    a gore sa 87. sprata,
  • 12:32 - 12:36
    čujem kako mu stomak pokušava
    da odbaci radničku uniformu.
  • 12:36 - 12:37
    Te ja kidišem dole, ono, nenormalno brzo
  • 12:37 - 12:40
    i poput tame sam, u fazonu: "Svuš!"
  • 12:40 - 12:43
    I bacam batarangu
    u jednu ogoljenu sijalicu.
  • 12:43 - 12:44
    (Cimbal)
  • 12:44 - 12:46
    I svi su u fazonu: "Oho-ho, mater mu!
  • 12:46 - 12:48
    Ko je upravo pogasio svetla?"
  • 12:48 - 12:49
    (Smeh)
  • 12:49 - 12:50
    "Šta je ono tamo?" "Šta?"
  • 12:51 - 12:52
    "Daj mi sve što imaš, starče!"
  • 12:52 - 12:53
    "Je li neko to čuo?"
  • 12:53 - 12:57
    "Čuo šta? Nema ničega.
    Ne stvarno - nema šišmiša!"
  • 12:57 - 12:58
    Ali onda...
  • 12:58 - 13:02
    Jedan od trojice ništarija
    dobija po glavi - tras!
  • 13:02 - 13:05
    I broj dva se zaljulja slepo
    u mračni plašt ispred njega,
  • 13:05 - 13:07
    ali pre no što pesnicom udari bilo šta,
  • 13:07 - 13:09
    zgrabim poklopac kante za smeće i -
  • 13:09 - 13:10
    pravo u stomak.
  • 13:10 - 13:12
    I broj jedan se vraća udarcem u skoku,
  • 13:12 - 13:15
    ali i ja znam džudo karate,
    pa sam u fazonu -
  • 13:15 - 13:18
    (Bubanj)
  • 13:18 - 13:20
    dva puta!
  • 13:20 - 13:21
    (Bubanj)
  • 13:21 - 13:22
    (Smeh)
  • 13:22 - 13:23
    (Bubanj)
  • 13:23 - 13:25
    No pre nego što nanesem veću štetu,
  • 13:25 - 13:27
    iznenada svi začujemo "klik-klik".
  • 13:28 - 13:30
    I iznenada nastaje zatišje.
  • 13:31 - 13:33
    I jedina ništarija na nogama
  • 13:33 - 13:35
    grabi pištolj i cilja u vazduh,
  • 13:35 - 13:37
    kao da drži Isusa kao taoca,
  • 13:37 - 13:40
    kao da možda preti
    da će da probuši rupu na mesecu.
  • 13:40 - 13:42
    A ništarija koja je dobila udarac u glavu,
  • 13:42 - 13:43
    koja me je napala u skoku,
  • 13:43 - 13:46
    i druga ništarija
    koja je dobila udarac u stomak,
  • 13:46 - 13:49
    obojica se zaokreću unazad
    od mračne figure pred njima.
  • 13:49 - 13:50
    A pijanica, domar,
  • 13:50 - 13:53
    se šćućurio u ćošku,
    moleći se Svetom Antoniju
  • 13:53 - 13:55
    jer mu je samo on pao na pamet.
  • 13:55 - 13:56
    (Udarci u bubanj)
  • 13:56 - 13:57
    I tu sam ja:
  • 13:57 - 13:59
    oči mi blešte belo,
  • 13:59 - 14:01
    plašt mi se nežno leprša na vetru.
  • 14:01 - 14:02
    (Bubanj)
  • 14:02 - 14:03
    Neprobojne grudi uzdišu,
  • 14:03 - 14:06
    srce mi kuca kroz njih
    Morzeovom šifrom za:
  • 14:06 - 14:07
    "Zajebavajte se sa mnom
  • 14:07 - 14:08
    samo jedanput,
  • 14:08 - 14:09
    hajde,
  • 14:09 - 14:11
    samo pokušajte."
  • 14:11 - 14:13
    A ništarija koja je ostala na nogama,
  • 14:13 - 14:14
    onaj s pištoljem -
  • 14:14 - 14:15
    da, on se smeje.
  • 14:15 - 14:17
    I spušta oružje.
  • 14:17 - 14:18
    I cilja u mene
  • 14:18 - 14:19
    i ostavlja mesec na miru.
  • 14:19 - 14:22
    I cilja tačno među moje zašiljene uši,
  • 14:22 - 14:25
    nalik stativama,
    a on je u specijalnoj ekipi.
  • 14:25 - 14:28
    A domar i dalje priziva Svetog Antonija,
  • 14:28 - 14:29
    ali on se ne javlja.
  • 14:30 - 14:32
    I za sekund,
  • 14:32 - 14:33
    čini se kao...
  • 14:35 - 14:37
    da ću možda izgubiti.
  • 14:39 - 14:40
    Ne!
  • 14:40 - 14:41
    (Bubanj)
  • 14:41 - 14:42
    Puf! Puf! Fa-ka-ka!
  • 14:42 - 14:43
    "Nemoj me ubiti, čoveče!"
  • 14:44 - 14:45
    Krc! Ručni zglob puca! Vrat! Rez!
  • 14:45 - 14:49
    Koža dolazi u dodir s kiselinom: "Aaaaaa!"
  • 14:49 - 14:51
    I na podu je,
  • 14:51 - 14:52
    a ja stojim iznad njega
  • 14:52 - 14:54
    i sad je pištolj u mojim rukama,
  • 14:54 - 14:57
    a ja mrzim pištolje, mrzim da ih držim
    jer sam Betmen.
  • 14:57 - 14:58
    I, fusnota:
  • 14:58 - 15:01
    Betmen ne voli pištolje jer su mu
    roditelji nekad davno njima roknuti.
  • 15:01 - 15:03
    Ali samo na sekund,
  • 15:03 - 15:04
    oči su mi bleštavo bele
  • 15:04 - 15:05
    i ja držim tu stvar
  • 15:05 - 15:07
    jer mogu da govorim s ništarijom
  • 15:07 - 15:09
    na jeziku koji možda razume.
  • 15:09 - 15:10
    Klik-klik!
  • 15:10 - 15:12
    (Bubanj)
  • 15:12 - 15:14
    I ništarije se razlažu u ništa na vidiku,
  • 15:14 - 15:18
    u kakav god zarazni otpad, hemijski mulj,
    izmet iz kog su ispuzili.
  • 15:19 - 15:21
    I samo smo tu ja i domar.
  • 15:22 - 15:23
    I ja ga podižem,
  • 15:23 - 15:26
    i brišem znoj i jeftini parfem
    s njegovog čela.
  • 15:26 - 15:28
    A on me moli da ga ne povredim
  • 15:28 - 15:30
    i ja ga čvrsto zgrabim
    za okovratnik domarske košulje
  • 15:30 - 15:32
    i privlačim ga licu,
  • 15:32 - 15:34
    a on je viši od mene, ali pomaže mi plašt,
  • 15:34 - 15:36
    te me sluša dok ga gledam pravo u oči.
  • 15:36 - 15:38
    I govorim mu dve reči:
  • 15:38 - 15:40
    "Idi kući."
  • 15:41 - 15:43
    I on tako uradi,
  • 15:43 - 15:45
    osvrćući se preko ramena
    na svaka tri metra.
  • 15:45 - 15:48
    I ja šibam sa zgrade na zgradu
    dok on ide kući
  • 15:48 - 15:49
    jer znam gde živi.
  • 15:49 - 15:52
    I gledam kako mu se ruke tresu
    dok izvlači zavežljaj ključeva
  • 15:52 - 15:54
    i otvara vrata svoga stana.
  • 15:54 - 15:55
    I ja sam ponovo u krevetu
  • 15:55 - 15:57
    pre nego što on uđe na ulazna vrata.
  • 15:58 - 15:59
    I čujem kako otvara česmu
  • 15:59 - 16:01
    i usipa sebi čašu tople česmovače.
  • 16:02 - 16:04
    I vraća čašu u sudoperu.
  • 16:04 - 16:06
    I čujem njegove korake.
  • 16:07 - 16:09
    Usporavaju dok prilaze mojoj sobi.
  • 16:10 - 16:13
    I odškrinuo je moja vrata,
    ono, nenormalno sporo.
  • 16:14 - 16:16
    I zakoračio je,
  • 16:16 - 16:17
    a to nikad ne radi.
  • 16:18 - 16:19
    (Bubanj)
  • 16:19 - 16:21
    I zuri u prazninu,
  • 16:21 - 16:23
    njegovo lice je u boji trotoara leti.
  • 16:23 - 16:25
    I pravim se da se upravo budim
  • 16:25 - 16:28
    i kažem: "Ah, šta ima, tata?"
  • 16:28 - 16:31
    A domar mi ne odgovara.
  • 16:32 - 16:33
    Ali vidim u mraku,
  • 16:33 - 16:34
    vidim da su mu ruke omlitavile
  • 16:34 - 16:36
    i okreće glavu unazad, ono, prema meni.
  • 16:36 - 16:39
    I podiže je da bih mu video lice,
  • 16:39 - 16:41
    da bih mu video oči.
  • 16:41 - 16:43
    I s obraza mu kaplje, ali ne znoj.
  • 16:44 - 16:45
    I prosto stoji tu, dišući,
  • 16:46 - 16:48
    kao da se seća
    belog bleštavila mojih očiju,
  • 16:48 - 16:51
    kao da se seća mojih neprobojnih grudi,
  • 16:52 - 16:53
    kao da se seća da mi je tata.
  • 16:58 - 17:01
    I dugo vremena ne progovaram.
  • 17:03 - 17:05
    A on se okreće, ruka mu je na kvaki.
  • 17:05 - 17:06
    I ne gleda prema meni,
  • 17:06 - 17:09
    ali čujem da mi mrmlja ove reči:
  • 17:10 - 17:12
    "Žao mi je."
  • 17:14 - 17:18
    I ja se naginjem i otvaram prozor
    samo malo.
  • 17:19 - 17:20
    Ako pogledate dovoljno visoko,
  • 17:21 - 17:23
    videćete me.
  • 17:24 - 17:25
    A sa mog mesta -
  • 17:26 - 17:27
    (Cimbali)
  • 17:28 - 17:29
    sve mogu da čujem.
  • 17:32 - 17:40
    (Aplauz)
  • 17:41 - 17:42
    Hvala vam.
  • 17:42 - 17:49
    (Aplauz)
Title:
Moje putovanje od marinca do glumca
Speaker:
Adam Drajver (Adam Driver)
Description:

Pre nego što se borio u galaktičkim bitkama između mračnih sila i svetla u "Ratovima Zvezda: Buđenje sile", Adam Drajver je bio američki marinac u oružanoj družini 1/1. U ovom razoružavajućem govoru, pripoveda priču o tome kako je postao marinac, raspravlja o složenom prelazu od vojnika do građanina i govori nam o Umetnosti u oružanim snagama, neprofitnoj organizaciji koja dovodi pozorište u vojsku. "Samoizražavanje je jednako dragoceno oruđe kao i puška na vašem ramenu", kaže Drajver. Nakon njega Met Džonson I Džesi Dž. Perez sa žarom izvode "Ja nisam Betmen" od Marka Ramireza. (Jezik za odrasle)

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
18:02

Serbian subtitles

Revisions