-
Titlovi: www.whatisfatmagulsfault.com
-
Gul Mutfagi, kako vam mogu pomoći?
-
Fatmagul...
-
Mustafa?
-
Molim te, ne spuštaj slušalicu.
-
Bilo je jako teško doći do tebe.
-
Gdje si?
Odakle zoveš?
-
Zovem te iz zatvora.
-
Je li izašao?
-
Hoćeš li se udati za njega?
-
Jesu li vijesti koje sam čuo tačne?
-
Zašto me još uvijek zoveš?
Ostavi me na miru!
-
Daj meni telefon.
-
Vidi, Fatmagul... Preklinjem te,
ne radi to, molim te.
-
Toliko te volim, ljubavi.
Ne radi to, molim te.
-
Ne zovi me više...
-
Nisam ni pročitala tvoja pisma...
Pocijepala sam ih i bacila.
-
Preklinjem te, ne spuštaj slušalicu.
-
On te ne voli.
-
Niko te ne može voljeti kao ja.
-
On je pored tebe samo da bi
očistio svoje ime, Fatmagul.
-
Dobro ovo upamti, Mustafa.
Gotovo je!
-
Spusti telefon!
-
Molim te, ne udaji se za njega...
-
Ti si moja...
Čekaj me.
-
I dalje činiš zločin!
-
Ne možeš se udati za njega.
-
Vidi!
Ne zovi me opet.
Ni ne piši mi!
-
Čuješ li me? Jesi li me razumio?
Ne zovi me!
-
Smiri se.
-
Hajde, dođi ovdje i sjedni.
-
Dođi, dijete.
-
Ne budi ljuta.
-
Hajde, popij ovo.
-
To je to!
Što je bilo dosta, dosta je...
-
Ovaj čovjek mora biti ušutkan.
Šta radiš?
-
- Zoveš li Kerima?
- Zovem Kadira.
-
Kerime!
-
Kadri je stigao.
-
Polako, brate.
Polako!
-
I veliki ekran...
-
Niste se trebali toliko mučiti.
-
Televizor je od Kadira?
-
Televizor, DVD... Svi električni aparati
su poklon od Kadira.
-
Nabavio sam vam i dosta filmova.
-
- Možeš li uzeti ovo?
- Brate, nisi trebao.
-
Uzmi to!
Telefon mi zvoni.
-
Meryem zove.
-
Pitaće je li roba dostavljena.
Bog zna koliko me puta danas nazvala.
-
Stiglo je sve, dušo.
Sve je stiglo, u redu?
-
- Mustafa je zvao!
- Šta?
-
Kada je zvao?
Odakle?
-
Sad je zvao.
Iz zatvora.
-
Fatmagul se javila na telefon...
-
Poludjela je, rekla mu je da je više
ne zove i spustila mu je slušalicu.
-
Bog zna šta joj je sve rekao,
trese se kao list na vjetru.
-
Dragi Bože!
-
- Šta se desilo?
- Sačekaj, Kerime.
-
Je li Kerim tu?
-
Jeste, preuzeo sam robu
i došao sam ovdje.
-
Šta se desilo, brate?
Ko je zvao?
-
Meryem, sačekaj momenat.
-
- Daj meni telefon.
- Sačekaj, Meryem, Kerim želi da te čuje.
-
Je li Mustafa zvao?
-
Kerime, smiri se.
-
Jeste, ali Fatmagul nije pričala s njim.
Odmah je spustila slušalicu.
-
Je li izašao?
-
Ne.
Još uvijek je u zatvoru.
-
Daj mi Fatmagul, da je čujem.
-
Halo.
-
Fatmagul, šta ti je ta životinja rekla?!
O čemu ste razgovarali?
-
Nisam ga ni slušala.
Rekla sam da me više ne zove i prekinula.
-
Fatmagul, šta je rekao?
-
Rekao je...
"Ne udaji se za njega."
-
Proklet bio!
Šta je još rekao?
-
Kerime, molim te, ionako ću uskoro doći.
Pričaćemo kad se vidimo.
-
- Fatmagu, o čemu ste pričali?!
- Ne radi ovo.
-
Kerime...
-
Za ime Boga, trese se kao list.
Molim te, ne radi ovo...
-
Nemoj da se pokajem što sam ti rekla.
-
Svejedno smo uskoro tu.
-
U redu.
Dobro.
-
Znala sam da će uraditi ovako nešto iznenada
da nas uznemiri.
-
Fatmagul, molim te, ne plači.
-
Ne plači, dušo.
Molim te.
-
Proklet bio, Mustafa!
-
Čak je uspio da ovo uradi iz zatvora.
-
U redu, pričaću sa upraviteljem i uložiti
žalbu. Ne brini se.
-
Vidiš li ti tog čovjeka! Ne odustaje.
Molim te, začepi usta tom idiotu!
-
Testira moje strpljenje.
Brate, začepi mu usta, molim te.
-
Kerime, dođi i pogledaj.
Spojio sam ga. Slika je odlična.
-
Ne dozvoljavaj mu da te slomi.
To je ono što on želi.
-
Rekao joj je
"Ne udaji se za njega."
-
U redu, rekao sam da ću to riješiti.
Uđi unutra.
-
Šta se desilo?
Jesi li dobio loše vijesti?
-
Izgledaš uznemireno.
-
Očito je da s kim si god razgovarao,
da te ta osoba uznemirila.
-
Znaš kako kažu,
"Broji se čak i ako ga nađeš na ulici."
-
Radi šta želiš.
-
Mora da je bilo jako važno, čim plaćaš
ovoliko za jedan poziv.
-
Vidi, brate...
Imaš ovoliko novca...
-
Ako te neko brine napolju,
mi se možemo za to pobrinuti.
-
Znaš, imamo razne vrste prijatelja napolju.
-
A nema vrata koje novac ne može otvoriti.
-
Ako te neko napolju ljuti,
mi to možemo riješiti za tebe.
-
Odavdje možemo doći do svakoga.
Ništa ti ne brini.
-
Tvoje je da platiš.
-
Samo nam reci šta želiš.
-
Da ti Bog da i više.
-
Postoji muškarac.
-
Kerim Ilgaz.
-
Želim ga mrtvog.
-
I to prije petog maja.
-
Želim da bude mrtav.
-
Omer je uložio službenu žalbu.
U zatvoru sada počinje istraga.
-
Od danas će mu disati za vratom.
Glupan!
-
Sada je sebi još više zagorčao život.
-
Dovraga i on i njegov život!
-
Omer će tamo i popričati s njim, zar ne?
-
Hoće.
-
Kada bi samo mene pustili da ga vidim...
-
Da mu pokažem šta znači
uništiti nečiji mir.
-
Udario bih mu glavom od zid.
-
Ne radi to, sine.
Zar ne vidiš da je uznemiruješ?
-
Ne radi ovo prije vjenčanja.
-
Skoro završeno?
-
Zašto plačeš?
-
Fatmagul, žao mi je.
Zaboravimo na njega, u redu?
-
Po običaju, kriviš mene.
-
Kao da sam ja tražila da me nazove.
-
Ne, ne krivim tebe.
-
Kada neko spomene Mustafu,
iskališ bijes na meni.
-
-Ne stavljaj njegovo ime u usta.
- Vidiš?
-
Fatmagul, ne mogu si pomoći.
-
Ne mogu prihvatiti da još uvijek utiče na nas
iako je daleko.
-
Misliš da sam sretna zbog toga?
-
Svaki poziv ili pismo koje dobijem me čini nervoznom.
-
U redu.
-
Ne nerviraj se.
-
Ne plači.
-
U redu, gotovo je.
Omer će to svejedno riješiti.
-
Neću dozvoliti da nam niko
uništi ovo. Obećavam.
-
Hoćemo li dočekati tvog oca na aerodromu?
-
Bolje da odmah krenemo.
-
Samo da se umijem, i krećemo.
-
- Čekaj i da se presvučemo.
- Dobro.
-
Krenimo uskoro.
U suprotnom ćemo zapeti u saobraćaju.
-
Dolaze čak iz Australije.
Ne želimo da zakasnimo.
-
Prelijepa je.
-
Hvala vam puno.
-
-Stvarno ti se sviđa?
- Jako.
-
- Hvala puno.
- Nema na čemu.
-
Kerime, probaj je.
Daj da vidim kako ti stoji.
-
Hvala vam puno.
Baš lijepo od vas.
-
Nosite to u lijepim danima koji dolaze.
-
Razmazićete nas.
-
Predivno je.
Niste se trebale mučiti.
-
Nosite to u lijepim danima koji dolaze.
-
Okreni se jednom, Kerime!
-
Baš si zgodan.
-
Moj brat je uvijek zgodan.
-
A ti baš dobro lažeš.
-
Mukaddes, pomiriši me!
Vidi sviđa li ti se.
-
Dobar je.
Sviđa mi se.
-
- Miriše li sve do tamo?
- Miris se raširio do tamo.
-
Hajde, otvori i ti.
Otvori svoj poklon.
-
U redu, otvoriću.
-
- Hvala, gospođo Jenny.
-Uživajte.
-
Vaš turski je bolji nego što sam očekivala.
-
Zar ne, Kadire?
-
Da, jeste.
-
Hajde, Mukaddes.
Samo me pomiriši. Hajde!
-
Zašto se ponašaš kao da nemaš nimalo manira?
Za ime Boga...
-
Murate, smiri se sine!
Ne čujemo jedni druge.
-
Samo se igra.
-
Boli me glava, znate.
-
Idi u svoju sobu. Igraj se, ali
nemoj da budiš sestru.
-
- Obuci je da vidimo kako ti stoji.
- Vidjećete kasnije.
-
Stvarno vam se sviđaju pokloni?
-
Sve sam izabrala s mamom. Mislile smo
da to možete nositi na medenom mjesecu.
-
Nećemo ići na medeni mjesec.
-
-Zašto?
- Imam ispite, eto zašto.
-
Nova kuća će im svejedno doći kao medeni mjesec.
-
Sigurno će otići negdje
nakon što završe ispiti.
-
Posjetite nas u Australiji.
Mogu li, Fahrettine?
-
- Naravno, draga.
- To bi bilo odlično!
-
Vodićemo vas na razna mjesta.
-
Možda krajem juna.
Zar ne, brate?
-
Sačekaj malo, krećemo s novim poslom.
Prvo moramo otvoriti radionicu.
-
Jeste li je kupili?
-
Ne još, čekamo da vlasnik da punomoć
svojoj djeci, jer je on bolestan.
-
Opet sam se čuo s njim danas. Sve će
biti riješeno prije vjenčanja.
-
Odlično!
-
MashaAllah, baš su sretni.
Sve im se servira na pladnju.
-
Ne razumijem.
-
Nije bitno, svakako.
-
U Australiji je zima
tokom juna, jula i avgusta, zar ne?
-
- Nema šanse!
- Ali, jeste.
-
Kada je ovdje ljeto, tamo je zima.
I obrnuto.
-
Oh, upravo sam naučila nešto novo.
-
Da, ali vrijeme je tamo uvijek lijepo.
-
Umorni ste.
Mi krećemo uskoro.
-
Nemojte, još je rano.
-
Ja sam dobro.
Još nisam popila čaj.
-
Dobro.
-
Čaj mora da je gotov.
Da pogledam.
-
Hotel je blizu, zar ne?
Na obali...
-
Par koraka odavdje.
-
Voljela bih da sam vas mogla ugostiti,
ali nisam mogla nagovoriti gospodina Fahrettina.
-
Ne brinite, Meryem, ja ostajem ovdje.
-
Želim biti svama u toku svih
priprema za vjenčanje.
-
Lijepo od tebe!
-
- Pomoći ću Fatmagul.
- Hajde onda.
-
Mladenka i porodica u potpunoj harmoniji...
MashaAllah!
-
Nadajmo se da će nam Bog pomoći da ostane tako.
-
Amin.
-
A vi, g-đo Jenny...
Sviđa li vam se Istanbul?
-
Jako mi se dopada.
-
Još ništa niste vidjeli.
-
Čekajte da malo obiđete grad,
svidjeće vam se.
-
Hajde, Mukaddes...
Kao da smo mi vidjeli sve.
-
Rahmi, pospremi ovo malo
i podigni te papire.
-
Kladim se da odbrojavate dane.
-
- Ja bih, da se radi o meni.
-Da, pretpostavljam da je tako.
-
- Jeste li nervozni?
Još samo sedam dana.
- Jako.
-
Znate, radujem se posjeti
vašoj novoj kući.
-
Idemo tamo nekad sutra.
Vidjećeš sve.
-
- Postao je to predivan, topli dom.
- Kako lijepo.
-
Pitaću vas nešto.
-
Samo vas dvoje ćete živjeti tamo, zar ne?
Niko drugi.
-
Ako mislite na nas kada kažete " niko drugi"...
Ne brinite, ne idemo s njima.
-
Ostavićemo ih jedno drugom,
da žive sretno do kraja života.
-
Šta je sad, yenge?
-
Ne znam šta govorite drugim ljudima,
ali ovo i njih brine.
-
Svi postavljaju isto pitanje
Ne razumijem.
-
Mislim da si pogrešno razumjela.
Nije mi rekla ništa o tome.
-
Ne znam, stvarno.
Mislim da si pogrešno razumjela.
Nije mi rekla ništa o tome.
-
Ne znam, stvarno.
-
Rekla sam da imamo novu kuću
i da ste dobrodošli da ostanete s nama.
-
Hvala, zaista si to rekla.
Bog te blagoslovio.
-
Ti si ta kojoj se kuća nije svidjela.
-
Srami se.
Pričaš mi iza leđa!
-
Zaista sve pogrešno shvataš...
-
Rekla sam to jer...
Nikada nisu imali priliku da žive sami.
-
- Iz tog razloga sam postavila pitanje.
-Pa, ja i moj muž godinama nismo živjeli sami.
-
Nažalost, i ja sam živjela sa drugim ljudima.
-
Nikad nisam imala svoj dom.
-
Nadam se da hoćeš, jednog dana.
-
Da, cijeli život živimo
sa nadama i željama.
-
Vidjećemo šta nam je suđeno.
-
- Žao mi je.
-Ne, nema to veze s tobom...
-
Da nije čula ovo, smislila bi drugi razlog da pravi problem.
-
I ovo sam čula, da znaš.
-
Kakva žena!
-
Kladim se da je i ovo čula!
-
Besramno mi se smije iza leđa
sa kćerkom nekog stranca.
-
Naravno, kako se bliži dan vjenčanja,
glava joj je sve više u oblacima.
-
Sva je puna sebe.
Trebao si to samo vidjeti.
-
Moja nježna kćerka.
-
Laku noć, dušo.
-
Sada je još više razmažena
jer su njih dvije stigle.
-
Čine da se osjeća važnom.
-
Nezahvalna djevojka... Vidjećeš, okrenuće se protiv nas.
-
Tračala me djevojci koju jedva poznaje.
-
Bez imalo srama.
-
Kao da su one oduvijek s njom, a ne ja.
-
Jako sam nervozna, Rahmi.
Tuga mi se ovdje skupila.
-
Ne razumijem?
Zašto ništa ne govoriš?
-
Šta da kažem u ova doba, Mukaddes?
Šta?
-
Šuti onda, ništa ne govori.
Ne ponašaj se kao stariji brat.
-
Stišaj glas, Mukaddes,
probudićeš djecu.
-
Strah te da ona ne čuje.
-
Naravno, ne poštuje te ni kao starijeg brata.
-
Ona vuče sve konce,
kontroliše i tebe i druge.
-
Ali dosta mi je više!
Do ovdje mi je svega, Rahmi.
-
Samo da znaš,
ne mogu ovo više trpiti.
-
Molim te, Mukaddes, ne pravi problem prije vjenčanja.
-
Ne brini, Rahmi,
neću reći ništa.
-
Progutaću sve, kao i uvijek.
-
I do sada sam trpila njenu nezahvalnost.
Nastaviću tako, ne brini.
-
Šta ti je moja sestra uradila?
Ništa nije uradila!
-
Popusti više, Rahmi.
Ne razumiješ i uvijek ćeš je braniti.
-
Kada je ušla u bogatu porodicu,
zaboravila je na nas.
-
Zar ne vidiš?
Zar ne razumiješ?
-
Pohlepna djevojka.
-
Ostaviću peškire ovdje,
ako ti jedan jastuk nije dovoljan, imaš još u ormaru.
-
Daću ti odmah, ako želiš.
-
Nemoj.
Razmazićeš me.
-
Kao da možeš biti više razmažena?
-
Ne govori to.
Pomisliće da si ozbiljan.
-
Pa, i jesam.
-
Zna ona svog brata jako dobro.
Dođi ovamo!
-
Toliko si mi nedostajao.
-
I ti meni.
-
Idemo mi u krevet.
-
Pogledaj ih, Kadire!
Kako su slatki!
-
Laku noć.
-
U redu, napuštam vas.
Brat i sestra moraju popričati nasamo.
-
I ja idem u krevet.
Umorna sam od puta.
-
Vidi je!
Izbacuje me van.
-
Ali, brate, moram sačuvati nešto energije
za sutrašnje aktivnosti.
-
Fatmagul će me tjerati da radim u
Gul Mutfagi i u novoj kući.
-
Ako želiš da proživiš uzbuđenje oko vjenčanja
onda moraš da radiš.
-
Da!
Biće prelijepo.
-
Hajde, idem sada na spavanje. Idite i vas dvoje.
-
Pričaćemo više sutra.
-
Laku noć.
-
Fatmagul!
-
- Nismo danas imali priliku biti nasamo.
- Da.
-
- Nedostajala si mi.
- I ti meni.
-
Nazdravlje, Rahmi.
Nazdravlje.
-
Imam škakljivo grlo.
-
Naravno da imaš.
-
- Laku noć, brate.
- Laku noć. Idem na spavanje, svakako.
-
Hajde, Mukaddes, požuri.
-
Samo te ispraćam, Rahmi.
-
Laku noć.
-
Isprepadao si me.
-
Nisam ti mogao poželjeti laku noć kako treba.
-
Kada sam vidjela brata, uspaničila sam se.
Osjetila sam se posramljeno.
-
Da!
Ne zadugo, Fatmagul.
-
Bićemo nasamo za šest dana.
-
Zatvaraću oči pored tebe,
i opet se buditi.
-
-Čini se da dani sporije prolaze.
- Da.
-
Bićeš moja mladenka.
-
Pravi su mi ljubavnici...
-
Kao da su oni jedini zaljubljeni.
-
- Volim te puno.
-Toliko te volim.
-
Laku noć.
-
Jednu porciju tjestenine i jedan pladanj s doručkom.
-
-Još nešto?
- Ne, hvala.
-
- Zdravo.
- Zdravo.
-
- Dobrodošla.
- Hvala.
-
- Kako si?
- Dobro, hvala. Ti?
-
I ja sam dobro.
-
Toliko mi je nedostajao ovaj grad.
-
I ti si nama nedostajala.
-
- Je li to narudžba što držiš u rukama?
- Da... Da.
-
Je li rerna prazna?
-
- Tijesto je unutra. Baš sam krenuo da ga izvadim.
- U redu, ja ću se pobrinuti za to.
-
Ovo je za tebe.
-
Za mene?
-
Nisi trebala.
-
Hvala ti puno.
-
Nema na čemu.
Uživaj u njoj.
-
Odakle je ovo stiglo?
-
Kerimov poklon za Valentinovo.
-
Kako je sladak!
Kako se zoveš?
-
Lodos.
-
Lodos,
zdravo, dušo.
-
Vidi kako je sladak.
-
Hvala ti puno,
ovo je divan poklon.
-
Stvarno ti se sviđa?
-
Da, jako.
-
Nosi je u lijepim vremenima.
-
Gdje ovo ide?
-
U spavaću sobu.
-
Stavićemo prekrivač, i ovo preko njega.
-
Fatmagul će to kasnije razvrstati.
-
U redu.
Ne brini ništa.
-
Ne gledaj, ne brini. Samo nastavi da hodaš.
-
- Tu si, Emre?
- Dobro jutro, brate.
-
Ponio sam zahrđali dio bojlera sa sobom.
-
Išao sam na Kadikoy bazar sa ocem
i našao sam odgovarajući dio.
-
Hvala Bogu da te imamo.
-
- Je li ovo dio koji se spaja?
- Jeste.
-
Naš je bio stariji model,
ali nadam se da će odgovarati.
-
Čovjek je rekao da zamjenimo
ako ne odgovara.
-
Hvala ti puno, Emre,
radiš puno toga za nas.
-
Nema na čemu, brate.
-
-Je li ti porodica stigla u Istanbul?
-Jesu, stigli su.
-
Jesu li kod kuće?
-
Otac je odveo svoju ženu u obilazak Istanbula.
-
Deniz je sa Fatmagul u Gul Mutfag.
-
Jedva čekam da je upoznam.
-
Doći će nekad popodne.
Upoznaćeš je.
-
Poslali su mi pismo kući, iz vojske...
-
Idem na pregled krajem mjeseca.
-
Ako sve bude u redu,
uskoro se vraćam u svoj bataljon.
-
Dobro.
-
- Nadajmo se najboljem.
- Hvala.
-
Daj da ih unesem unutra.
-
Nije vam teško držati Lodos ovdje?
-
Ne, zaista je pametna.
Uvijek sluša šta joj se kaže.
-
Jesi li stvarno tako pametna,
je li ljepotice?
-
Seli se s nama u novu kuću.
Ovdje će dolaziti samo u posjetu.
-
Djeca iz ove ulice će biti
baš razočarana...
-
Obožavaju je.
-
Kako da je ne obožavaju?
Pogledaj kako je slatka!
-
Napravio sam ti CD.
-
Napokon je gotov.
-
Toliko sam puta počeo ispočetka.
Zbog toga malo kasnim.
-
- Pomislio sam, daću ti ga kad dođeš.
- Hvala ti.
-
Nadam se da će ti se svidjeti.
Sve su turske pjesme.
-
Super!
-
- Je li i Sezen Aksu tu?
- Naravno da jeste.
-
I još neki drugi.
Stavio sam ti svoje najdraže pjesme.
-
Ali, nemoj da misliš da sam ih skinuo
na ilegalan način.
-
To me čini još više sretnom.
Hvala ti.
-
Idem provjeriti mušterije.
-
Našem dječaku su usta na ušima.
-
Nadam se da se neće zaljubiti u nju.
-
Zašto ne?
-
Zar postoji nešto ljepše od toga?
-
Ne postoji.
-
Bože... Da živimo dugo!
-
Šta je bilo, dame?
Šta je smiješno? Recite i meni.
-
Ništa.
Sestra je nešto smiješno uradila.
-
- Nadam se da ćete uvijek biti ovakve,
sretne i nasmijane.
- Nadam se.
-
Bolje da požurimo da završimo s poslom
pa da uskoro krenemo do kuće.
-
U redu.
Šta ja da radim?
-
Ti idi i posluži mušterije,
pomozi Mehmetu.
-
Sa zadovoljstvom!
-
- Prvo operi ruke.
- Dobro.
-
Nisam znala ništa o ovim optužnicama.
-
U kakvom ste odnosu sa bjeguncima govorite?
-
To je budalaština.
-
Ayçe Hanım je bila odsutna neko vrijeme...
-
Ali, iz privatnih razloga, gospodine tužioče.
Ayçe Hanım je bila odsutna neko vrijeme...
-
Ali, iz privatnih razloga, gospodine tužioče.
-
Reci tužiocu istinu.
-
Ja.. Prekinula sam s momkom.
-
Bila sam ogorčena,
željela sam nestati na nekoliko dana.
-
Nisam nikome rekla za to...
-
Znala sam da će me zvati
i pokušati da se pomiri sa mnom.
-
Nisam željela da ga čujem niti vidim.
-
Upala sam na brod i otišla...
-
Iz prostog razloga, da pobjegnem od njega.
-
Kako sam znala da će se moje ime
povezati sa ovim problemom?
-
Bila sam u šoku kada sam saznala za ovo.
Niti znam išta o tome, niti imam nešto sa tim.
-
Erdogan Yasaran je uhvaćen na Malti,
gdje si bila na jahti sa Selimom Yasaranom.
-
Ja nisam znala ko su oni.
Nisam vidjela Erdogana Yasarana nikada u svom životu..
-
Drugog sam upoznala na brodu.
-
Slučajnost je da ste oboje bili na istom brodu
i u isto vrijeme, i...
-
Kasnije ste napustili brod zajedno.
-
Vjerujte mi da je tako.
Ja ih ne poznajem.
-
Uostalom, saznala sam ko su
nakon što sam se ovdje vratila.
-
Da, gospodine, od mene je saznala da je on u zatvoru.
-
Nisam mogla da vjerujem da mi se ime
spominje uz takve ljude.
-
Bože sačuvaj... Da ih ikad više sretnem...
-
A kamoli da im pomognem.
Oni su monstrumi.
-
Ne zvuči mi uvjerljivo ovo što si mi rekla.
-
Vjerujte mi, molim vas.
Ja nemam ništa s tim ljudima.
-
Pobjegla sam i sama sam se vratila.
-
Možemo dokazati da je sama pobjegla
gospodine tužioče.
-
U prilog tome, njen bivši momak je spreman
da svjedoči i da potvrdi njene tvrdnje.
-
Ako je potrebno, tražićemo njegovu izjavu.
Ali...
-
To neće uticati na odluku
koju ću sada donijeti.
-
Šaljem te pred sud.
-
Istraga će se nastaviti.
Bićeš napolju dok se ne obave sve procedure.
-
-Ali, gospodine tužioče, mi...
- Molim vas.
-
GRČKA
-
Halo, dobili ste Wind-Tech.
Kako vam mogu pomoći?
-
Halo?
-
Žao mi je, mislim da sam dobio pogrešan broj.
Zar to nije Yasaran Holding?
-
Ne više, gospodine.
Ovo je sada Wind-Tech.
-
Holding je promijenio vlasnika.
-
Je li Resat Yasaran tu?
- Ne, nije.
-
Halo.
-
- Da li će uopšte dolaziti?
- Ne, gospodine, neće dolaziti.
-
- U redu, hvala vam.
- Nema na čemu.
-
Još jedna stvar, možete li me
spoijiti sa Muge Hanim?
-
Muge Hanim ovdje više ne radi.
-
Da li je iko ostao tu da radi?
-
Erdogan!
-
Ne igraj se oko stola, sine.
Idi tamo i igraj se.
-
Selime, makni se odatle!
-
- Erdogan!
- Ne tjeraj mamu da viče.
-
Erdogan!
-
Hajde, dragi...
Djeco, operite ruke.
-
Ali, mama, igramo se.
-
Tata.
-
Molim vas.
-
Dajte da ga vidim na pet minuta.
Preklinjem vas...
-
Dolazim ovdje danima,
ne dopuštate mi da ga vidim.
-
Gospođo, ne mogu vam pomoći,
takva su pravila.
-
- Munire?
- Žao mi je.
-
- Daj da ja popričam s njima.
- Nemoj.
-
Munire, molim te.
Pusti me da uđem unutra i da ih preklinjem.
-
Čak i da je samo pet minuta,
vidjeću svog sina.
-
Hilmiye, ne radi ovo.
Ne možeš pričati s njim prije suđenja.
-
Nisu odredili posebne uslove za Erdogana.
Nećeš ga vidjeti prije suđenja.
-
Razgovaraću s njim.
-
Ne radi to.
Idi i sjedni tamo.
-
I mene je baš napao...
-
Rekao mi je da ti kažem da prestaneš plakati ispred njegovih vrata.
-
Njegova odluka je konačna.
-
Hajde, idemo.
-
Ne plači.
-
Hvala, gospodine.
-
Želim vam ugodan dan.
-
Prokletstvo!
-
Hajde, Hilmiye, ne radi ovo.
Razboljećeš se.
-
Dosta je više.
-
Halo, Resate?
-
Munire, kakva je ovo odredba o plaćanju?
Odakle sad ovo?
-
Kakva odredba o plaćanju?
-
Ova koja je upravo stigla u kuću.
-
Kakve su ovo gluposti?
-
Piše, "Ako vaš dug ne bude plaćen u narednih sedam
dana, počeće proces zaplijene."
-
Kako da platim ovoliki iznos
u sedam dana?
-
U redu, smiri se.
-
Šta "smiri se"?
Kako da se smirim?
-
Zašto nisi ništa uradio?
Zašto nisi tražio produženje roka?
-
Hoćeš li mi odgovoriti na ovo?
-
Sačekaj malo.
-
Ne mislim da bi nas uhvatili
za vrat ovako brzo.
-
Zar nisi znao za ovo?
-
Kažu da će biti zaplijene!
-
Šta sada da radim?
Šta će se desiti?
-
Dobro, samo se smiri malo...
-
Ne prihvataj pismo
i nemoj ništa potpisivati!
-
Već sam primio.
Potpisao sam se!
-
Zašto si potpisao?
Zašto me nisi zvao i pitao?!
-
Samo začepi!
Ne glumi pametnjakovića...
-
Reci mi šta sad da radimo.
-
Ništa do sada nisi ni uradio.
-
Kako da nađem ovoliki iznos novca...
-
Uzeće mi sve pod nogama.
-
U redu, dolazim. Pričaćemo.
-
Hajde, požuri!
Brzo dođi!
-
U redu, dolazim.
-
Za ime Boga!
-
Šta ti gledaš?
-
Ja sam, Mukaddes Hanım.
-
Dobrodošao,
Dobrodošao!
-
Mislio sam da imate posla.
-
Da, imala sam posla.
-
Stavila sam nešto u sobu od Fatmagul...
Čipku...
-
I sama sam nešto isplela...
-
Znate, samo želim
biti dio toga.
-
- Jeste li trebali nešto?
- Krenuo sam sebi napraviti kafu.
-
Ne, ne!
Ja ću napraviti, vi sjednite.
-
Htio sam vas nešto pitati, Mukaddes Hanim.
-
Izvolite.
-
Šta znate o tim pismima?
-
Kojim pismima?
-
Pismima koja su nađena ispod kreveta.
-
Dragi Bože..
-
Vidim da vam je Meryem sve ispričala.
-
Da, jeste.
-
Ne govorite ništa Fatmagul, molim vas.
Ne pravite problem gdje ga nema.
-
Gomila pisama od Mustafe,
ispod njenog kreveta. Nevjerovatno.
-
To je istina.
-
Meryem je rekla da to zaboravimo
i da više ništa ne spominjemo.
-
Zbog toga ni vi ne biste trebali ni s kim pričati o tome.
-
Uostalom, ako ih je sakrila, sakrila ih je.
Mi tu ništa ne možemo uraditi.
-
Pravimo se da se ništa nije desilo.
-
Ali, ja ne vjerujem da ih je ona sakrila.
-
Ne vjerujem da bi uradila takvo nešto.
-
Također, ko god da je to uradio, nije svjestan
da je počinio zločin.
-
Zaista, to je zločin za bilo koga
ko je umiješao prste u to.
-
Šta pokušavate reći?
-
Šta govorite?
Ne razumijem?
-
Pokušavam reći da je
namještaljka zločin.
-
A ja sam nešto namjestila?
Šta to treba da znači?
-
Zašto se ljutite?
Zar sam vama nešto rekao?
-
Govorite da je to zločin i da je neko
pored Fatmagül to uradio...
-
Šta pokušavate reći?
Vi sada pravite namještaljku.
-
Zar sam ja rekao takvo nešto?
-
Pogledajte me, Kadire!
-
Ja ne znam ništa o tim pismima!
-
Ne idite okolo teme...
-
Samo priznajte da nas ne želite ovdje nakon što
Kerim i Fatmagül odsele u svoju kuću.
-
- Odakle vam takva ideja?
-Znam da to želite!
-
I meni je dosta da živim kao izbjeglica...
-
Ne brinite! Na ovaj ili onaj način,
snaći ćemo se mi za sebe!
-
Muka mi je više od toga da me optužujete za sve!
Dosta mi je više!
-
Naći ćemo neki smještaj i ostaviti vas na miru.
Ne brinite se više.
-
I ne trebate me konstantno optuživati za sve!
-
O, moj Bože.
Šta je ovo?
-
Sviđa li ti se?
-
Sviđa.
Prelijepo je!
-
Čekaj dok vidiš kako je unutra.
-
Pogledaj ovaj vrt!
Ovo te tjera da živiš duže.
-
Sviđa mi se boja kuće.
-
Željeli smo da izgleda kao kuće u Ildiru.
-
Prelijepa je.
-
Sve su uradili sa svoje dvije ruke.
-
Super ste.
-
Brate, sve je prelijepo.
Sviđa mi se!
-
Dobrodošla.
-
Montirao sam namještaj.
-
Je li stigao?
-
Da, jeste.
Šta ti je to u ruci?
-
Donijele smo nešto za dnevnu sobu.
-
Nismo mogle a da ne kupimo kada smo to vidjele.
-
Hajde, da ti pokažem ostatak.
-
Ne možeš proći.
-
Ne bez malog poklona za radnika.
-
Sada možeš.
-
Sviđa mi se sve.
Sve izgleda prelijepo.
-
Živite ovdje u lijepim danima što dolaze.
-
Nadam se da će te dočekati još bolji.
-
Čekao sam te da dođeš,
nisam ništa otvarao.
-
- Baš su lijepi.
- Veoma lijepi.
-
Sve mi se sviđa.
Dočekajte lijepe dane ovdje.
-
- Hvala ti, sestro.
- Vidjećemo ih zajedno kako se troše.
-
Nadam se.
-
Sada sam ih ovako namjestio.
Možemo kasnije promijeniti raspored.
-
-Izgleda dobro i ovako.
- I meni se jako sviđa.
-
Hajde, da ti pokažem.
-
Ovo je naša kuhinja. Bila je u jako lošem stanju.
Kerim je sve iznova napravio.
-
Moj spretni brat.
Super je!
-
Dođi.
-
Ovo je spavaća soba.
-
Ovo je prelijepo.
Sviđa mi se.
-
- Dakle, to je to.
- Odlično je!
-
Nadam se da ćete uživati u momentima ovdje.
-
Amin.
-
Ćao, Deniz.
Dobrodošla.
-
- Zdravo.
- Zdravo, yenge.
-
Zdravo, pretpostavljam da su radovi u toku.
-
Da, popravljam bojler.
Skoro sam gotov.
-
- Ugodan rad.
- Hvala ti.
-
Ja sam Emre.
-
Izvini,
ruke su mi prljave.
-
Bićemo ovdje neko vrijeme,
kad-tad ćemo se rukovati.
-
Fatmagul, Deniz...
-
- Dođite! Vrijeme je za posao!
- Stižemo, sestro.
-
Ugodan rad!
-
- Ko je taj mladić?
- Naš prijatelj odavdje.
-
Veoma je zgodan i ima lijep osmijeh.
-
Ima li pjegice?
-
Ne znam.
Nisam nikada obraćala pažnju.
-
Ima.
-
Ako ne želiš poći s nama,
možeš ostati ovdje.
-
Nema šanse da propustim kupovinu za vjenčanje.
-
Kerime, hajde.
-
Dolazim.
-
Ćao, Emre.
-
- Vidimo se kasnije, Emre.
- Naravno!
-
Tako je sladak.
-
Šta je bilo?
-
Ništa.
-
[Pjesma: Seni Alamazlar (Niko mi te ne može uzeti)
Izvođač: Emel Sayin.]
-
" Ne gledaj."
-
Ovako nam je danima,
stalno nekuda jurimo.
-
Danas smo išli u kupovinu za vjenčanje.
-
Mogu slobodno reći da smo obišli cijeli
Eminönü, pedalj po pedalj.
-
Svi su bili živahni i zauzeti,
nismo ni primijetili da vrijeme prolazi.
-
Umalo smo zaboravili da imamo sastanak kod vas.
-
Dakle, kupili ste sve što vam treba?
-
Još nedostaje nekoliko stvari.
Teško je sve kupiti odjednom.
-
- Ali, čini se da ste skoro tu.
- Da.
-
Koliko vidim, Kerim je jako umoran.
Jako je šutljiv danas.
-
Nisam se ovoliko umorio ni kada
sam radio na kući.
-
Ne pretjeruj!
-
Danas smo ga natjerali da malo šeta,
zbog toga se umorio.
-
Ne, sretan sam zbog toga.
-
Danas vas vidim jako sretne.
-
Podržavam vašu odluku za novim početkom.
-
A, koliko vidim, i vaša porodica.
-
Da.
-
Zapravo, promjena vjenčanih slika
se može činiti kao simbolična, ali...
-
To je divan korak prema naprijed.
-
To je jako dobra ideja od vas dvoje.
-
Ali, ono što želim
da znam, jeste...
-
Kako se vi osjećate,
dok preživljavate sve ovo.
-
Šta vam je u mislima
i u srcu?
-
O tome bih danas željela razgovarati s vama.
-
Ti počni.
-
Ne,
ti počni.
-
Zapravo, sve ide jako dobro.
-
Ide bolje nego što smo sanjali da će ići.
-
Ali, malo me strah.
-
Mislim da i Kerim osjeća isto.
-
Zašto?
-
Kada kažem da me strah,
ne mislim da me strah od udaje.
-
Naravno da smo to zaslužili.
-
Ali, strah me da bi ovo uzbuđenje
moglo nestati.
-
Strah me da ne izgubim sve što imam.
-
Mislim, strah me da sreća ne bude uništena.
-
Zašto misliš da bi sreća
mogla biti uništena?
-
Ne znam...
-
Kerime, osjećaš li i ti isto?
-
Upravo.
-
Da.
Osjećam isto.
-
Dobro onda, šta mislite da povećava
taj strah?
-
Ne znam kako da to opišem...
-
Jedan dio mene se osjeća najsretnijom do sada.
-
Osjećam se bolje nego ikad.
-
Drugi dio mi govori, " Fatmagul, ne prepuštaj
se ovom osjećaju."
-
Jedan dio mene želi poletjeti...
-
Drugi dio kaže:
"Uspori, Fatmagül, idi korak po korak."
-
Kao što kažete, nema
razloga da se plašim.
-
Činimo čvrste korake.
Porodice nas podržavaju.
-
Kerim i ja smo napredovali,
jako smo sretni.
-
Uskoro ćemo se useliti u novu kuću...
-
Počećemo svoj zajednički život.
-
Ali, nekada se ovako osjećam.
-
Ta osjećanja su sasvim normalna.
-
Prije si bila u sličnoj situaciji,
ali si se drugačije osjećala.
-
Zar ne?
-
Znaš osjećaj gubitka.
-
Znaš kako ti se sreća jednom
pretvorila u noćnu moru.
-
Ono što si proživjela ranije te tjera
da budeš oprezna.
-
Iz tog razloga tvoja podsvjest
pokušava da te odbrani.
-
Ne želi da se prepustiš
ovoj sreći.
-
To je sasvim normalan
odbrambeni mehanizam.
-
Ali, ja ne želim takvo nešto.
-
Jako me nervira ovaj strah.
-
Ne želim da nas ništa iz prošlosti
spriječi u novom početku.
-
Mislim da vam za sada dobro ide.
-
Zaista ste posvećeni
ovom novom početku.
-
Fatmagul je sada u stanju da
glasnije izrazi svoje osjećaje.
-
Nije te više strah.
-
Ovo je zaista veliki korak ka naprijed.
-
Ponosna sam na tebe.
-
Vremenom će i ti strahovi da nestanu.
-
Već sada polako blijede.
-
Dakako, to je u tvojim rukama.
-
Nemoj previše da se gubiš u mislima.
Ostani budan.
-
Šta se desilo?
Jesi li razgovarao s bratom?
-
Jesam.
-
- Hoće li to uraditi?
- Da, planira.
-
Jesi li mu dao pismo?
-
Taj posao je završen...
Ne brini.
-
Svi stanite u jedan red!
Jedan red, hajde!
-
- Šta se dešava?
- Traže...
-
Ne opet!
Još jedan odmor je gotov!
-
Hajde, prekini da se žališ!
-
Imamo prijavu protiv Mustafe Nalcali.
Pođi s nama!
-
Kakva prijava?
Nisam ništa uradio! Pustite me!
-
Ne laži uzalud.
Obavio si poziv iznutra.
-
Nikoga nisam zvao.
Pustite me.
-
Odveli su krivca.
Hoćete li nas sada pustiti?
-
- Nisam ništa uradio!
- E, sada si gotov!
-
Više ne možeš ni predahnuti ovdje.
-
-Ništa nisam uradio.
- Vidjećemo.
-
Vidi, šta god da se desi,
ne odustaj od onoga.
-
Rekao sam,
ne odustaj.
-
Šta ti on ovo govori?
-
- Je li se meni obraćao?
-Jeste.
-
Šta si pričao s njim
tamo?
-
Od čega nećeš odustati?
-
Kako dovraga ja da znam?
On je samo luđak...
-
Vjenčanje se bliži...
-
Pitam se da li je to razlog što su strahovi sve veći.
-
Popričajmo malo o prvoj bračnoj noći.
-
Ja mogu izaći ako želite ostati same.
-
Ne, ostani.
-
Tu noć ćemo ti i ja biti sami.
-
Uvijek mi je u glavi ono što ste mi jednom rekli...
-
Rekli ste da će iskustvo s
Kerimom biti drugačije.
-
Da, ono što sam proživjela tu noć je bilo okrutno.
-
Znaš da sam ti rekla da moje tijelo to neće
zaboraviti čak i ako um uspije.
-
Ne osjećam se tako više.
-
Kada me dodiruješ...
-
Kada mi držiš ruku...
-
Kada me poljubiš...
-
Ja to više ne osjećam.
-
Sretna sam.
-
Tako je lijepo čuti to od tebe.
-
Fatmagul me svakim danom
sve više iznenađuje.
-
Hrabrija je od mene.
-
Vidiš li sebe drugačije?
-
Fatmagul je najjača osoba koju poznajem.
-
Da, jača je od mene.
-
Jer, bez obzira koliko je povrijede,
ona ne odustaje od borbe.
-
Strah me da te ne povrijedim, Fatmagul.
-
To je razlog što me bilo toliko strah
naše prve zajedničke noći.
-
Ne želim da se vratimo na početak.
-
Ali...
-
Nije me više strah.
-
Puno toga smo prošli zajedno.
-
Dok ovoliko volimo jedno drugo...
-
I planiramo provesti život skupa,
sa našom djecom, kao porodica...
-
Znam da ćemo prevazići sve probleme.
-
Ja sam trenutno najsretniji čovjek na svijetu.
-
Gdje si našao telefon?
-
Nisam nikoga zvao.
-
Stalno si tražio dozvolu da obaviš poziv.
Očito da ti je neko iznutra pomogao.
-
Niko mi nije pomogao.
Ja čak ni s kim ovdje ni ne komuniciram.
-
Niko me ne voli.
-
Kome si se obraćao prije nego si ovdje došao?
-
Nikome.
-
Ne laži!
Reci mi ko ti je nabavio telefon.
-
Pitam te posljednji put...
-
Ko mu je dao telefon?
-
Ako iko zna a krije to od nas...
-
Tu osobu očekuje teška kazna.
-
Samo da znate.
-
Ovdje je sve čisto.
-
Nastavite tražiti.
-
Gdje kriješ telefon?
-
Rekao sam već,
nemam telefon.
-
Ovo je vaša, oče.
Bez šećera.
-
Hvala.
-
Afiyet olsun.
-
- Ovo je vaša, sa šećerom.
- Hvala.
-
Okupićemo se oko stola
kao radnici u fabrici...
-
Jedan će da uzima, drugi će da spušta.
-
Večeras ćemo završiti s poslom.
-
Odlično,
ovo će biti baš zabavno.
-
Baš.
-
- Hvala na kafi.
- Uživajte.
-
Hvala, dušo,
hvala ti.
-
Divnu ideju je imala, zar ne?
-
Napravićemo suvenir za svakoga.
-
- Jako lijepo.
- Zar ne?
-
Moja djevojka je jako talentovana.
-
Nisam ja.
Ona je.
-
Ne radi to!
-
Kada je već kafa na stolu, hoćemo li
nastaviti sa još jednom tradicijom?
-
Šta kažete, Meryem Hanim?
-
Nismo zamolili brata od Fatmagul
za njenu ruku.
-
Traži djevojku.
-
To je istina, nismo tražili
dozvolu za Fatmagul.
-
Upitajmo!
To bi bilo divno.
-
Dobra ideja.
-
Oh, Bože!
Da sam znao, obuklao bih se za ovu priliku...
-
Ne bih bio u kućnoj varijanti i papučama.
-
U redu je, nismo ni mi donijeli cvijeće i čokoladu.
-
Već imamo dovoljno cvijeća
i čokolade.
-
Mladenka ne bi trebala puno da priča.
Šuti sada.
-
Uostalom, ne znamo da li će
te brat pustiti da ideš.
-
- Rahmi Bey.
- Da, brate?
-
Znaš da Kerim, pa...
-
Uostalom, ti ga poznaješ bolje nego ja.
-
Hvala za sve što ste uradili za Kerima, Meryem.
-
Nema na čemu.
-
Svojom ljubavlju ste ispunili praznine u njegovom životu.
-
Nikad se nije osjećao kao
da mu nešto nedostaje.
-
Odgojili ste divnog muškarca. Hvala vam.
-
I znam zasigurno...
-
Da će Kerim biti bolji
nego što sam ja ikad bio.
-
I vjerujem svim srcem da će biti bolji otac
nego što sam ja bio.
-
A Fatmagul je dragulj u našoj kruni.
-
Ona nije naša mladenka.
Ona je naša kćerka.
-
Jako ćemo raditi na tome da ostanu
sretni, sve do posljednjeg daha...
-
Kao porodica.
-
- A sada, Rahmi Bey...
- Da, brate?
-
Oni se vole,
zar ne?
-
- Da.
- Da.
-
Ako vi to smatrate za shodnim...
-
Uz Božije davanje i poslanikove savjete...
-
... Mi želimo Fatmagul
za suprugu našem Kerimu.
-
Zašto plačeš, Rahmi?
Šta se dešava?
-
Takvi smo.
Mi plačemo kada smo sretni...
-
I plačemo i kada smo tužni.
Jednostavno smo takvi.
-
Dakle, šta kažeš, Rahmi?
-
Fatmagul nije samo moja sestra...
-
Ona je moje sve.
-
Moje sve.
-
Ako je nešto ujede za ruku...
-
I mene boli.
-
Moja sestra je dosta propatila,
osjetila je previše tuge.
-
Svaki put kada spustim glavu na jastuk...
-
Kažem "Moj Bože,
moj dragi Bože..."
-
"..Molim Te, stavi osmijeh
na njeno lice."
-
Kažem, "Od sada, neka njena sudbina,
ima sretan završetak."
-
Hvala Bogu,
moje molitve su uslišene.
-
Znam...
-
Da Kerim voli Fatmagul.
-
I ona njega voli.
U to sam siguran.
-
Nadam se da će se uvijek
ovako voljeti.
-
Nadam se da će zauvijek biti sretni.
-
Dragi brate!
-
Budi veoma sretna, sestro.
Veoma sretna.
-
Bićemo zajedno sretni, brate.
-
I...
Jesi li je dao, brate?
-
Jesam!
Sada je tvoja.
-
Hayırlı uğurlu olsun.
-
Šta je napisao?
-
Navodno je nekome dužan novac.
-
Kaže da mora platiti.
-
Znam, rekao sam ti da će sve što imam biti tvoje, ali...
Dugujem ovom čovjeku 100.000 lira.
-
Sto hiljada?
Koji ku...
-
Kakav je to dug?
-
Otkud ja znam?
-
Ko je onda taj čovjek?
-
Ne znam.
-
Napisao je ime i broj telefona.
-
Dobiće pola sada...
-
A pola u noć na 5. maj.
-
Daj mi to pismo.
-
Nema nikakve markice na njemu...
Pismo je poslano iz zatvora.
-
Da, očito...
Nešto je naumio.
-
To zasigurno.
-
Ne razumijem zašto pola iznosa dajemo sada, a pola kasnije...
-
Traži od nekoga da nešto uradi.
-
Neka radi šta hoće.
-
Je li moguće da pokušava pobjeći?
-
Ako pobjegne, ti ćeš biti u problemu.
-
- Daćeš novac, zar ne?
- Novac je njegov.
-
- Jesi li poludjela?
- Biću u problemu ako to ne uradim.
-
Jasno je da je taj kreten nešto naumio!
-
Boli me briga sve dok se
drži podalje od mene.
-
Umorna sam od ovoga, Sami.
Ne mogu se nervirati.
-
Ja idem.
Kolay gelsin.
-
- Gdje ćeš?
- U banku.
-
U redu.
Idem i ja.
-
Ti nastavi s poslom.
Ja idem pa ću se vratiti.
-
U poodmakloj si trudnoći.
Ne mogu te pustiti samu.
-
Ne mogu ustati.
-
Daj mi ruku.
Debela!
-
Postala sam jako ružna, zar ne?
-
Prelijepa si.
-
Kao što si uvijek i bila.
-
Ne možeš postati ružna sve i da hoćeš.
-
Hajde!
Prekini se izmotavati. Idemo.
-
Daj da se riješim ovog novca.
-
[Ugovor o posjedu]
-
Lijepe su. Savršene.
-
Previsoke su.
-
Ali, udobne su jer je
platforma na njima.
-
Šta ti misliš, sestro?
-
Ne znam...
Kupi ih ako ti se sviđaju.
-
Pitam se kako bi bilo u njima u vrtu...
-
Nisam navikla da nosim štikle,
ionako jedva hodam u cipelama s manjom petom.
-
-Želim opet probati ove.
- Naravno.
-
- Ove niže su jako udobne.
- Ali, veoma su obične.
-
Cipele za vjenčanje?
Ne.
-
Mislim da trebamo uzeti oba para.
Ionako će biti dosta fotografija.
-
Možeš nositi visoke pete ispod haljine.
-
Ako te zabole stopala,
možeš obući ove niže.
-
Ne, ne mogu
uzeti oba para.
-
A daj, uzmi oba.
-
Bitno je da ti se sviđaju,
ostalo prepusti nama.
-
Ne, već ste puno novca potrošili.
-
Tvoja sestra kupuje ove,
a ja kupujem ove.
-
Nemojte me više sramotiti.
Dosta više.
-
Stani! Šta radiš?
Nismo ih još kupile!
-
Sada ih moramo kupiti.
Naše su.
-
Šta si uradila, Deniz?
-
Šta sam ja uradila?
-
Zar se ne smijem potpisati na mladenkine cipele?
-
Ali, stvarno ste me posramile.
-
Hajde, javi se na telefon.
Ne brini ni za šta drugo.
-
Gotovo!
-
Halo, Kerime?
-
Papirologija je završena, Fatmagul.
-
Jesi li dobio ugovor?
-
Jesam.
Otac i ja upravo izlazimo iz katastra.
-
Idemo prema radionici,
da je pogledamo još jednom.
-
Tako mi je drago.
Nadajmo se najboljem.
-
Čestitam!
-
I one vam čestitaju.
-
Hvala im.
-
- Deniz ti maše.
-Mahni i ti njoj.
-
A šta vi radite?
-
Još uvijek kupujemo.
-
U redu, onda. Čuvajte se.
Vidimo se navečer.
-
Hayırlı olsun.
Još jednom čestitam. Vidimo se.
-
Dobro...
Ljubim te, vidimo se.
-
Još ne znam kako bih ti zahvalio, oče.
-
Već si mi se hiljadu puta zahvalio, sine.
Zar još nisi naučio?
-
Pusti sad ovo,
idemo pogledati radionicu.
-
Ali ovaj put,
ti si vlasnik.
-
Ko je moj posjetilac?
-
Advokat.
-
Sjedni.
-
Prešao sam ovoliki put da te upozorim, Mustafa.
-
Došao sam ovdje da prekinem
tvoje gluposti.
-
Dobio si samicu samo zbog
incidenta sa telefonom.
-
Ako pokušaš opet nešto slično tome...
-
Ako ponovo budeš uznemiravao Fatmagul
stvari mogu postati još gore.
-
Je li tačno da se priprema vjenčanje?
-
Jesi li čuo šta sam rekao, Mustafa?
-
Ako je opet budeš zvao ili ako budeš pisao...
-
Uložiće se žalba protiv tebe.
Dobićeš dodatnu kaznu.
-
Samo mi odgovorite na pitanje.
-
Nisam obavezan da ti odgovorim ni na šta.
-
Recite mi jednu stvar, molim vas...
-
Je li tačno da se vjenčaju petog maja?
-
Preklinjem vas.
Recite mi istinu.
-
Zašto želiš da znaš?
-
Da bih se prestao nadati.
-
Fatmagul još uvijek nije postala njegova.
-
Znam to.
-
Mislim, nije zaista postala žena Kerimu.
-
Zato se još uvijek nadam.
-
I moram znati da li će zaista
postati njegova mladenka.
-
Moram to znati da bih razbistrio misli.
-
Da bih je izbacio iz srca i obrisao...
-
Da se ne bih nadao.
-
Želim prestati uzalud da sanjam.
-
Morate mi učiniti ovu uslugu.
-
Molim vas, recite mi istinu.
-
Da, vjenčanje će se održati
tog dana.
-
Ne čini ništa da im pokvariš raspoloženje.
-
Bez pisama, bez poziva.
-
Razumiješ li me?
-
Ne čini ništa da ih uznemiriš.
-
Platićeš jako skupu cijenu.
-
Dobro.
-
Ne brinite. Neću više pisati pisma.
-
Mislim da dolazi.
-
Sklonite se odavdje.
Mogu nas snimiti kamere iz banke.
-
Čega se plašite?
-
Ničega.
Samo želim da sve bude kako ja kažem.
-
Radimo li nešto pogrešno?
-
Daj mi novac.
Ti nastavi da voziš.
-
Odakle znate Mustafu?
-
Jednostavno se znamo.
Preko poslovnih kontakata.
-
O kakvom se dugu radi?
-
- Stani ovdje negdje.
- Pitala sam kakav je dug u pitanju?
-
To nije vaša stvar.
Recimo da se radi o kockarskom dugu.
-
U redu?
-
Do subote spremite ostatak novca.
Srešćemo se opet.
-
A možda i nećemo, možda vas nazovem i kažem
da novac negdje ostavite.
-
Ne znam.
Volim da ljude ostavim u neizvjesnosti.
-
Ali, želim tačan iznos novca.
Samo da znate!
-
Prati ga.
-
Odavdje ima nekoliko izlaza.
Ne možemo se odavdje okrenuti.
-
Pa...
Onda ga samo pusti.
-
Imamo njegovo ime i broj telefona.
-
To je samo SIM kartica. Može je baciti
I nestati...
-
I ime mu je vjerovatno lažno.
Nismo mu pogledali dokumente.
-
Imamo njegov novac. Pratićemo ga slijedeći put.
-
Saznaćemo ko je on zaista.
-
Pričao sam s momcima iz stare radionice.
Naći će mi pripravnika.
-
Sav višak posla koji budu imali
će proslijediti meni.
-
To je odlično.
-
Gdje je ugovor?
-
Ti predahni.
Ja ću ti pokazati.
-
O, napokon su došli.
Napokon.
-
- Da oče, stigle su.
- Zdravo.
-
Uzmi ovo, Rahmi.
-
Mi smo premorene, od jutros hodamo.
-
-Ima li još išta u autu?
- Ne, nema.
-
- Sve smo ponijeli.
- Ovo je sve.
-
- To je puno stvari.
- Kupile smo samo lijepe stvari.
-
Pokazaćemo vam sve jedno po jedno.
Svidjeće vam se.
-
Šta nije u redu?
-
Nebitno, Fatmagül.
-
Yenge?
-
- Šta je bilo?
- Ništa, sve po starom.
-
- Zašto plačeš?
- Ne plačem, ne izmišljaj!
-
To je zbog hena noći.
-
Emotivna je.
-
Kao da me briga za njenu hena noć.
-
[Pjesma: Yüksek Yüksek Tepelere
Izvođač: Candan Erçetin]
-
Hvala ti, Bože.
-
Hvala ti što smo dočekali ove dane.
-
Ne otvaraj ruke.
-
[Pjesma: Zeytinyaglı Yiyemem Aman]
-
[Pjesma: Ayva Çiçek Açmış]
-
Čovjek je otkazao naš prvi ugovor,
jer nismo mogli ispoštovati odredbe.
-
Donijela sam voćni čaj.
Biće ti bolje od njega, popij.
-
Možeš ga popiti uz lijek.
-
Nismo smjeli dopustiti da se otkaže.
-
Trebali smo pustit da Ender Hanım plati naše dugove.
-
Lale je sve poremetila.
-
Dosta... Ne spominji mi njeno ime.
Jasno mi je.
-
Neke od uplata sam odgodio.
To je samo mali dio...
-
Podijeli smo nešto na rate.
-
S našim novcem, možemo platiti manje od
trećine našeg duga.
-
Ostali smo bez novčanih izvora.
Nestalo nam je svega.
-
Misliš, ova zaplijena neće pokriti dug?
-
Veći je nego što smo mislili.
-
Osjećam se kao da se gušim
kad samo slušam o tome.
-
- Da?
- Dobar dan, ja bih trebala vidjeti g-đu Perihan.
-
Ili gospodina Resata, da li su kod kuće?
-
Ova djevojka koja želi razgovarati s vama.
-
Dobar dan.
-
Ja...
-
Donosim vam vijesti od Selima.
-
GRČKA
-
[Pjesma: Kara Gözlü Çingenem
Singer: Kibariye]
-
Za sada sam slobodna, ali...
Istraga još uvijek traje.
-
Zašto si došla ovdje?
Šta ako su te pratili?
-
- Ne, ne prate me.
- Ne znaš ti ništa, svi motre na ovu kuću.
-
Sada je prekasno.
-
Vidite, ja imam jake veze.
-
Ako mi date novac da prebacim Selima u Ameriku,
ja to mogu odmah uraditi.
-
To će vas koštati, ali uradila bih to za vas.
-
Novac, novac, novac...
-
Muka mi je od te riječi.
-
[Pjesma: Çemberimde Gül Oya]
-
Tetka, tetka!
-
- Šta je dušo?
- Djevojka iz susjedne kuće ti je ovo poslala.
-
"Čujem da se udaješ sutra. Čestitam. Esma"
-
Kako lijepo od nje.
-
Murate, uzmi ovo.
-
- Odnesi to Esmi.
- Ne, sestro.
-
Njena mama neće biti sretna ako to vidi.
-
U pravu si.
-
Šta radiš ovdje?
Idi u vrt.
-
Krenuo sam, svakako.
-
Sačuvaću to za sada.
Pokloniću joj kasnije ako se stvari promijene.
-
- Kako god želiš.
- Šta ćeš kome dati?
-
Fatmagül će dati heni djevojci koja živi u susjednoj kući, Esmi.
-
Ono što je važno jeste...
-
Šta vi radite ovdje dva sata?
-
Radimo.
-
Jesi li završila?
-
Da, ja sam završila.
-
Sada ću staviti garderobu u ormar.
-
- Šta čekaš? Samo joj reci.
- Oh, ne...
-
Tvoja je dužnost da je uputiš.
Nema razloga za sram.
-
Hajde.
-
Šta se dešava?
-
Fatmagül, dušo...
-
Ako imaš nešto da nas pitaš....
-
- Ovo je tako glupo...
- Oh, hajde, gdje ćeš?
-
Reci nešto što će joj pomoći.
-
Fatmagül, postoji li išta što nas želiš pitati?
-
Nezihe Hanım je pričala sa nama.
-
- Hvala Bogu.
- Vidiš, uradila je to prije mene.
-
Dobro sam, ablacığım.
Ne brini.
-
Proživjeću ovo po prvi put u životu.
-
Kao što to radi svaki normalni bračni par.
-
Lijepo...
-
Sve zna.
Prosvijetljena je.
-
"Želim da vidim da je sve pojedeno."
-
"Sretni su usprkos Yaşaranima"
-
"Vjenčaju se 5.maja"
-
Podigni malo više.
Gore, gore...
-
Malo rastegni.
-
Više.
-
Mislim da će biti dovoljno.
Uostalom, znaš prosječnu visinu žena.
-
Nije da su muškarci u Turskoj puno viši.
-
- Stvarno?
-Šta? Nazivaš me niskim?
-
Abiciğim, izuzetak ne potvrđuje pravilo.
-
- A ja?
- Ti si, hm... Tako, tako...
-
Ni ti nisi visoka kao čempres.
-
Ja sam standardne visine.
Ne mogu se požaliti.
-
U redu onda, gospođice standardna.
-
Povisiću visinu
iznad standarda.
-
Hoće li ovi stolovi biti dovoljni?
-
Možda da donesemo još nekoliko?
-
Kerim je računao i misli da će ovo biti dovoljno.
-
Jesi li dobro?
-
Dobro sam.
-
Kadir Abi!
-
Telefon, ostavio si telefon unutra.
-
Hvala ti.
-
- Halo?
- Kadir Bey...
-
Da li se Fatmagül i Kerim vjenčaju sutra?
-
- Ko je to?
- Hacer.
-
Da, sutra.
Zašto pitaš?
-
Ovaj dio je otvoren,
želiš li da ga pokrijem?
-
- Mustafa će uraditi nešto loše Fatmagül i Kerimu.
- Šta govoriš?
-
Dao je novac nekom čovjeku.
Daće mu još više sutra navečer.
-
- Jesi li sigurna?
- Da, sigurna sam da nešto planira.
-
Pokušaće zaustaviti vjenčanje.
-
- Šta je bilo?
- U redu, Hacer, hvala ti na informaciji.
-
-Zvaću te kasnije.
- Loše vijesti?
-
Uđite, reći ću vam unutra.
-
Je li nešto vezano za djecu?
-
Da, ali hajde da ih ne uznemiravamo sada.
-
Geçmiş olsun.
-
Kreten je stigao.
-
Ne obraćajte pažnju.
Samo ga ignorišite.
-
Manijak, sve nas je uvalio u problem.
-
Izgleda prelijepo.
-
Da, danas su radili kao ludi.
-
Abla...
-
Drago mi je da nismo pozvali više ljudi...
-
Ne bismo ih mogli smjestiti u vrt.
-
- Hmm?
- Ima li ikoga?
-
Ne, samo smo mi tu.
-
Već si gotova?
Htjele smo ti dati dobar piling.
-
- Sama sam to obavila.
- Fatmagül, da uđem?
-
Uđi.
-
Trebaš li pomoć?
-
Ako možeš usporiti otkucaje mog srca...
-
Duša moja, sjedni.
-
Moja zadnja noć u ovoj kući.
Ali, mislim da neću moći spavati.
-
Ništa ne brini.
-
Skuhaću ti čaj.
-
Popićeš ga i odmah ćeš zaspati.
-
Čini se da je vaša djevojka slijedeća na redu.
-
Ne razumijem?
-
Mislim, vidite kako se Emre i ona dobro slažu.
-
Trebao bi otići kući i malo odmoriti.
-
Također, podigni noge visoko.
Sutra ćemo cijelu noć plesati!
-
U redu, vidimo se.
-
Oh, zaboravio sam pozdraviti Kerima.
-
- Kerime, laku noć!
- Hvala Emre, i tebi.
-
- Vidimo se sutra.
- Vidimo se.
-
Dođi rano ujutro, u redu?
-
- U redu.
.Biće dosta posla.
-
Mladoženja, i ti bi trebao na spavanje.
-
Završio sam ovdje.
Sada ću u krevet.
-
Vidiš, brate?
Niko ne obraća pažnju na mladoženju.
-
Svi su se zabavili oko mlade, zar ne?
-
- Laku noć, brate.
- Laku noć.
-
Frizer dolazi sutra ujutro.
-
Frizura i šminka će ti biti spremne.
-
Imaćemo dosta posla.
-
Hvala Bogu pa se sve odvija u našoj kući
pa ne moramo brinuti za saobraćaj.
-
Kako lijepo.
-
Gosti dolaze u ranim jutarnjim satima.
-
A ti, sa vjenčanicom na sebi...
-
Uživaćeš cijeli dan.
-
Dobro onda...
-
Nemoj da se prehladiš, obuci se.
Ja ću ti pripremiti čaj.
-
Hvala ti.
-
Kerim.
-
- Zdravo.
- Šta radiš?
-
Krećem na spavanje.
-
I ja.
-
Bacila si me ovdje da te ne mogu
vidjeti prije vjenčanja.
-
Zar ti nije udobno tu?
-
Pa...
-
Bilo bi mi puno bolje kada bih mogao
dobiti poljubac da mi smiri uzbuđenje.
-
Kerime, ja sam već uzbuđena.
Nemoj da mi srce još jače lupa.
-
Sutra ću te vidjeti u bijelom.
-
Da.
-
Sutra ćeš biti moja mladenka.
-
Volim te.
-
Volim te.
-
Predstavnici medija su ispred.
-
Znala sam da će doći.
-
Ali, ne vide nas izvana.
-
Biće i obezbjeđenje na ulazu, svakako.
Neće moći ući unutra.
-
Brate, ova mašina ne radi...
-
O, pitam se zašto ne radi...
-
Pogledaj opet,
radi li sada?
-
Radi.
-
Prelijepo je, zar ne?
-
Jako lijepo.
-
- Učinili ste toliko toga za moju djecu.
- Molim vas, ne spominjite to.
-
- Ne znam kako da vam se zahvalim.
- Molim vas...
-
Hvala vam.
-
Neko dolazi.
-
Zdravo, ja sam Mirzatov prijatelj.
-
- Hoşgeldiniz.
- Mirzat vas pozdravlja.
-
- Možete ući unutra.
- Ne, biću ovdje okolo.
-
U redu, kako želite.
-
- Sada se osjećam puno bolje.
- Da, da.
-
Prijatelji, molim vas.
-
Tata.
-
Kažu da je mladoženja spreman.
-
Idem pogledati.
-
Wow, wow, wow...
Ti si divan mladoženja!
-
Super ti stoji!
-
Uđi, Deniz.
-
Wow!
-
Tako si zgodan!
-
Šta, to si tek primijetila?
-
Daj da i ja vidim svog sina.
-
Biću ispred.
-
Toliko sam se plašio da ću propustiti ovaj momenat.
-
Žalim zbog svega propuštenog.
-
Nisam te mogao poljubiti ujutro za bajrame...
-
Niti sam bio tu na tvojim
proslavama diplome.
-
Da sada nisam živ...
-
Ne bih počivao u miru.
-
Tata...
-
Hvala ti puno
što si me pustio u svoj život.
-
Učinio si me jako sretnim.
-
Osjećao bih da mi nešto nedostaje,
da danas nisam ovdje.
-
Tata...
-
Za pisma koja si pisao sve ove godine...
-
Za tvoju upornost...
-
Za tvoj otpor...
-
Zato što nisi odustajao od mene...
hvala ti!
-
Drago mi je da si ovdje.
Drago mi je da postojiš.
-
Sine moj.
-
Ponosan sam na tebe.
-
Ponosan sam što imam sina poput tebe.
-
Izašao iz teške bitke
sa uspravnom glavom.
-
I želim ti da uvijek ostane tako uspravna.
-
Uvijek budi sretan.
-
Budi jako sretan.
-
Nikad ne napuštaj ruku svoje voljene.
-
Budi pošten prema njoj.
-
Budi drag prema njoj.
-
Nikada joj ne okreći leđa.
-
Dosta više...
-
Znam kako će danas da izgleda...
-
Svi će puno da plaču.
-
Da, ja sam pobjegao
kada sam to osjetio.
-
Idem popraviti šminku.
-
Dobrodošli.
-
Hoşgeldiniz.
-
Ljudi, molim vas...
-
Udaljite se.
-
Hajde, dušo.
Hajde, draga moja.
-
Dođi.
-
- Momenat...
- ali, svi te iščekuju...
-
Abiciğim.
-
Moja draga sestro.
-
Najdraža moja.
-
Hvala Bogu što sam dočekao ovaj dan.
-
Sestro moja...
Ti si druga polovica moje duše.
-
Abiciğim.
-
Malena moja...
-
Postala si mladenka.
-
Dao Bog da uvijek budeš sretna.
-
Inshallah...
-
Da ti lice uvijek bude nasmijano kao danas.
Uvijek.
-
Da vas Bog učini sretnim.
-
Jer, ti si to zaslužila.
-
Ti si to zaslužila.
-
Dosta više.
Kvariš joj šminku.
-
Šta se dešava?
-
Fatmagül?
-
Dolazim.
-
Tako si lijepa.
-
Idemo izaći da nas gosti ne čekaju.
-
Možete izaći kada vas pozovemo.
-
Maaşallah, maaşallah.
-
Ne mogu da vjerujem.
Izgledaš prelijepo.
-
Stvarno ti se sviđa?
-
Veoma.
-
Dugo sam te zamišljao u vjenčanici.
-
Bila si prelijepa u mojim snovima, ali...
-
U stvarnosti si još ljepša.
-
Moje srce ne prestaje da kuca.
-
Brate, hajde.
-
Jesi li spremna da mi opet kažeš "da"?