Park ispod gužve i vreve New Yorka

Dan Barasch i James Ramsey imaju ludi plan - izgraditi park ispunjen zelenilom, ispod New Yorka. Njih dvojica grade Lowline, podzemni zeleni prostor, veličine nogometnog terena. Grade ga na tramvajskom okretištu, zatvorenom 1948., koristeći tehnologiju koja sakuplja sunčeve zrake s površine i usmjerava ih ispod zemlje. To je park koji može bujati čak i zimi.

Moj san je izgraditi prvi svjetski

podzemni park u New Yorku.

Zašto bi netko želio
izgraditi podzemni park

i zašto u New Yorku?

Ova tri žilava klinca su,

slijeva, moja baka
kad joj je bilo pet godina

te njezina sestra i brat,

u dobi od 11 i 9 godina.

Ova fotografija je snimljena
neposredno prije

nego što su emigrirali iz Italije u SAD,

prije jednog stoljeća.

I kao mnogo imigranata tada,

stigli su na Lower East Side

u New York City

i zatekli mahnito stapanje kultura.

Kod te generacije je predivno

to što oni nisu samo
iznova gradili svoje živote

u ovoj novoj, nepoznatoj sredini,

već su i doslovno izgrađivali grad.

Oduvijek su me fascinirala ta desetljeća

i ta povijest,

te bih često molio baku

da mi ispriča što više priča

o starom New Yorku.

Ali ona bi samo slegnula ramenima,

rekla mi da pojedem
još ćufta, još tjestenine

i tako sam rijetko slušao

bilo što o povijesti
o kojoj sam želio slušati.

New York koji sam zatekao

izgledao je prilično izgrađeno.

Znao sam još od malena da želim

ostaviti trag i nekako

učiniti svijet ljepšim, zanimljivijim

i pravednijim.

Samo što zaista nisam znao kako.

Prvo sam želio raditi u inozemstvu

pa sam prihvatio posao
pri UNICEF-u u Keniji.

Ali, bilo mi je čudno bolje poznavati

lokalnu politiku Kenije,
nego politiku svog rodnog grada.

Zaposlio sam se
u uredu grada New Yorka,

ali vrlo brzo me isfrustrirala

sporost državne birokracije.

Čak sam radio i u Googleu,

gdje sam se brzo uklopio u sredinu

i gotovo svesrdno vjerovao,

da tehnologija može riješiti
sve društvene probleme.

Ali i dalje nisam imao osjećaj
da mijenjam svijet na bolje.

2009. godine, moj prijatelj,

sada i poslovni partner, James Ramsey

skrenuo mi je pažnju na lokaciju
jednog spektakularnog mjesta,

to je ovo mjesto.

Ovo je nekadašnje tramvajsko okretište

i bilo je mjesto za putnike

koji su prelazili most Williamsburg

iz Brooklyna prema Manhattanu,

te je bio otvoren između 1908. i 1948,

baš u vrijeme kada su moji baka i djed

živjeli u toj sredini.

Saznali smo i da je mjesto

u potpunosti napušteno 1948.

Fascinirani ovim otkrićem,

zamolili smo vlasti da nas puste
unutar tog prostora,

otišli smo u obilazak

i evo što smo vidjeli.

Ova fotografija nije vjeran prikaz.

Teško je zamisliti
taj nevjerojatno magičan osjećaj

koje imate dok ste unutra.

To je neiskorišteno zemljište
veličine nogometnog terena,

odmah ispod vrlo naseljenog dijela grada,

imate osjećaj kao da ste Indiana Jones

na arheološkoj iskopini,

a svi detalji su još tu.

Zaista je vrlo upečatljivo.

Sam prostor smješten je u samom srcu

Lower East Sidea

i danas je i dalje jedan

od najgušće naseljenih dijelova grada.

New York ima dvije trećine
zelene površine

po stanovniku, u odnosu na
druge velike gradove,

a ova četvrt ima
jednu desetinu zelenog prostora.

Zato smo odmah počeli razmišljati

kako ovaj prostor pretvoriti u nešto

korisno za javnost,

ali da, po mogućnosti, ima i zelenila.

Naš je plan, ukratko,

dovesti sunčevu svjetlost pod zemlju,

koristeći jednostavan sustav
koji bi sakupljao svjetlost na površini,

preusmjeravao je ispod gradskih pločnika

i tako omogućio rast biljkama i drveću

pomoću svjetlosti
preusmjerene u podzemlje.

Ovim pristupom, možete uzeti prostor

koji danas izgleda ovako

i pretvoriti ga u nešto

što izgleda ovako.

2011. godine objavili smo
neke od ovih slika

i bilo je zanimljivo

koliko ljudi nam je reklo:
"Oh, izgleda

kao podzemni High Line."

Tako smo dobili nadimak,

koji smo na kraju i zadržali,

Lowline, tako je rođen Lowline.

Bilo je jasno i da ljudi zaista žele

znati mnogo više o tehnologiji,

njenom izgledu i dojmu,

i interes za ovo je bio veći,

nego što bismo i pomislili da je moguće.

Stoga sam, poput luđaka,
odlučio napustiti posao

i u potpunosti se posvetiti ovom projektu.

Ovdje smo mi s našim timom,

pripremajući prezentaciju tehnologije

u skladištu.

Ovo je unutrašnjost ove solarne kupole,

koju smo sagradili
kako bismo pokazali tehnologiju.

U središtu možete vidjeti
šest solarnih kolektora.

A ovdje je cjelokupni izložak,

sastavljen u tom skladištu.

Možete vidjeti solarnu kupolu iznad,

svjetlost kako ulazi

i ovaj, u potpunosti
zeleni prostor ispod.

Za samo nekoliko tjedana,

deseci tisuća ljudi
došli su vidjeti naš izložak

i od tada je došlo do porasta

među našim sljedbenicima, kako lokalno,

tako i među dizajnerskim
entuzijastima diljem svijeta.

Ovo je prikaz četvrti

odmah iznad lokacije Line,

prikaz toga kako će izgledati

nakon velikog renoviranja koje se sprema

u narednih deset godina.

Vidite da četvrt i dalje izgleda natrpano

i kako zaista nedostaju zelene površine.

Mi predlažemo nešto što će zaista

dodati zelenu površinu
veličine nogometnog terena

ispod ove četvrti, no, još važnije je

što će skrenuti pažnju na zajednicu

u području koje se ubrzano poboljšava.

Trenutno smo usredotočeni na to

kako potaknuti grad New York

da zaista dođe do promjene
cjelokupnog ekosustava

na integrirani način.

Ovo je naš prikaz toga kako ćemo,

zapravo, privući ljude u sami prostor.

Ovdje vidite ulaz,

gde ćemo doslovno otkriti ulicu

i pokazati povijesne slojeve grada

i pozvati ljude u ovaj topli,
podzemni prostor.

Usred zime, kada je ledeno hladno,

zadnje mjesto gdje biste otišli

bio bi vanjski prostor ili park.

Lowline bi zaista bio mjesto
za sva godišnja doba

i gradska zona za predah.

Stoga volim misliti kako Lowline, zapravo,

zaokružuje priču moje obitelji.

Ako su moji baka i djed i moji roditelji

zaista bili usredotočeni
na građenje i proširenje grada,

mislim da je moja generacija usmjerena

na vraćanje prostora kojeg već imamo,

na ponovno otkrivanje zajedničke povijesti

i na ponovno osmišljavanje
kako našu zajednicu učiniti

zanimljivijom, ljepšom i pravednijom.

Hvala.

(Pljesak)