Privremena tetovaža koja bolničko liječenje donosi u vaš dom

Što kad bi liječnici mogli pratiti pacijente kod kuće s istim stupnjem točnosti koju bi oni dobili za vrijeme boravka u bolnici? Inovator bioelektronike Todd Coleman iznosi svoj cilj da razvije nosive, fleksibilne elektroničke naljepnice kojima se vrši zdravstvena kontrola, koji obećavaju da će revolucionirati zdravstvo i učiniti liječenje manje invazivnim.

Molimo upoznajte Jane.

Ona ima visoko rizičnu trudnoću.

U 24. tjednu trudnoće

ona je na mirovanju u bolnici,

pod nadzorom zbog
prijevremenih kontrakcija.

Ne izgleda najsretnije.

Dijelom jer su potrebni
tehničari i stručnjaci

da joj postave nezgrapne pojaseve
koji prate kontrakcije maternice.

Dijelom jer je zabrinuta.

Posebice je zabrinuta
jer ne zna što će se dogoditi

nakon desetodnevnog
mirovanja u bolnici.

Što će se dogoditi kad dođe kući?

Prijevremeni porod bio bi poražavajući.

Kao afroamerikanka

ima dva put veću mogućnost
prijevremenog poroda

ili rođenja mrtvog djeteta.

Dakle, Jane u osnovi može birati između
dvije mogućnosti:

ostati u bolnici na mirovanju,

biti rob tehnologije sve do poroda,

a zatim provesti ostatak života
plaćajući bolničke račune;

ili pohitati kući nakon bolničkog boravka
i nadati se najboljem.

Ni jedna od ove dvije opcije
se čini privlačnom.

Počeo sam razmišljati
o sličnim situacijama

i zanimati se za slične slučajeve

Počeo sam razmišljati i pitati se

postoji li alternativa?

Na koji način bi mogli uživati prednosti
visoko pouzdane kontrole

koju nam pruža povjerljivo
bolničko osoblje

u vlastitom domu dok živimo
svakodnevnim životom?

Imajući to u vidu,

ohrabrio sam ljude u
istraživačkom timu

da se udruže s vrhunskim stručnjacima iz
područja materije

i pozvao ih sve zajedno
na "oluju mozgova".

Nakon dugog procesa,

došli smo do vizije, ideje

nosivog sustava koji bi se možda mogao
nositi kao komad nakita

ili zalijepiti kao flaster.

Nakon brojnih testiranja i pokušaja
i godina nastojanja,

uspjeli smo realizirati fleksibilnu
elektronsku naljepnicu

koja je proizvedena
koristeći iste procese

koji se koriste za izgradnju
računalnih čipova,

osim što je elektronika iz poluvodičke
podloge prebačena

na fleksibilni materijal koji se može
povezati s ljudskim tijelom.

Ovi sustavi su otprilike
debljine ljudske kose.

Oni mogu mjeriti vrste
informacija koje želimo,

kao na primjer:

tjelesno kretanje,

tjelesnu temperaturu,

električne ritmove tijela

i tako dalje.

Isto tako te sustave možemo projektirati,

tako da mogu integrirati
izvore energije,

i imati i bežične prijenosne mogućnosti.

Dakle, kad smo počeli graditi
ove vrste sustava,

istovremeno smo ih počeli testirati
na sebi u našoj istraživačkoj grupi.

Osim toga, povezali smo se s nekim
od naših kliničkih partnera

u San Diegu,

i testirali ih na različitim pacijentima
u različitim kliničkim stanjima,

uključujući buduće mame kao što je Jane.

Ovo je slika trudnice u labaratoriju
naše sveučilišne bolnice

na pračenju trudova maternice
putem konvencionalnog pojasa.

Osim pojasa,

nosi i naše elektroničke naljepnice.

Ova slika pokazuje valove koji se
odnose na otkucaje bebinog srca,

crveno se odnosi
na ono što je izmjereno

konvencionalnim pojasem,

a plava odgovara našim
procjenama dobivenih

korištenjem naših fleksibilnih
elektroničkih sustava i naših algoritama.

U ovom trenutku,

čestitatali smo sami sebi.

Neke od stvari koje smo zamislili
počele su se koristiti,

i zapravo ih vidimo
u kliničkom kontekstu.

No, tu je još jedan problem.

Način na koji smo prozvodili ove sisteme

pokazao se neučinkovit,

imao je nizak prinos

i bio je sklon pogreškama.

Uz to,

razgovarali smo s medicinskim
sestrama u bolnici,

koje su nam savjetovale da provjerimo

da naša elektronika funkcionira
s tipičnim medicinskim ljepilom

koje se koristi u bolnici.

Sinulo nam je i rekli smo:
"Pričekaj minutu.

Umjesto da ih pravimo
tako da rade s ljepilom

integrirajmo ih u ljepilo,

i to bi mogalo riješiti
naš proizvodni problem. "

Ova slika koju vidite ovdje

je naša sposobnost da ugradimo ove cenzore
unutar jednog komada ljepljive trake

jednostavno ljušteći ih s podloge.

Zahvaljujući konstantnom radu našeg
tima moguče je, izmedu ostalog,

ugraditi integrirane krugove
u fleksibilno ljepilom

da bi radili stvari kao što je pojačavanje
signala te njihova digitalizacija,

njihova obrada

i kodiranje za bežični prijenos.

Sve ovo je integrirano u istim
medicinskih ljepilima

koja se koriste u bolnici.

Kad smo došli do ove faze,

pojavili su se drugi izazovi,

iz inženjerske perspektive kao
i iz perspektive upotrebljivosti,

morali smo biti sigurni da
ćemo ga moći koristiti.

U mnogim digitalnim
zdravstvenim raspravama,

ljudi vjeruju i prihvačaju ideju da možemo
jednostavno digitalizirati podatke,

bežično ih prenositi,

poslati ih u oblak

te u oblaku

izdvojiti značajne informacije
za interpretaciju.

I doista, možete sve to učiniti,

ako vas ne brinu neki
energetski izazovi.

Razmislite na trenutak o Jane.

Ona ne živi u Palo Altu,

niti na Beverly Hillsu.

To znači,

da moramo razmotriti njen plan podataka
i koliko će je koštati

da šalje kontinuirani tok podataka.

Postoji još jedan izazov

o kojem nije svima u medicinskoj
struci ugodno razgovarati.

A to je, da Jane nema
previše povjerenja

u medicinske ustanove.

Ona, ljudi poput nje, njeni pretci,
nisu imali najbolje iskustvo

u rukama liječnika i bolnica

ili osiguravajućih društava.

To znači da moramo uzeti u obzir
pitanje privatnosti.

Možda se Jane neće svidjeti

ideja da se njeni podatci
obrađuje u oblaku.

A Jane se ne može prevariti;

ona čita vijesti.

Ona zna da, ako savezna
vlada može biti hakirana,

ako Fortune 500 može biti hakiran,

može i njezin liječnik.

I tako s tim na umu,

sinulo nam je.

Ne možemo nadmudriti
sve hakere na svijetu,

ali im možda možemo smanjiti
mogućnost djelovanja

Što ako bi mogli,

umjesto da algoritme koji čitaju podatake

šaljemo u oblaku

te iste slati u male integrirane krugove

ugrađene u samim naljepnicama?

Nakon što smo povezali
te stvari zajedno,

sada možemo razmišljati o budućnosti

gdje netko poput Jane može
normalno živjeti svakodnevni život,

ona može biti praćena,

na način da ne mora
imati dodatni posao

kako bi to platila,

možemo riješiti neke probleme
glede privatnosti.

Dakle, u ovom trenutku,

smo jako zadovoljni sami sobom.

Postigli smo ovo,

počeli smo se baviti nekim
pitanjima o privatnosti

i osjećamo se prilično kao da
smo zatvorili jedno poglavlje.

živjeli su sretno do kraja života, istina?

Pa, ne tako brzo.

(Smijeh)

Moramo uzeti u obzir, kao
što sam spomenuo ranije,

da Jane nema previše povjerenja
u medicinske ustanove.

Moramo uzeti u obzir

zdravstvene nejednakosti koje se
šire i rastu,

a tu je i nejednakost glede
pravilnog upravljanja skrbi.

To znači da ova jednostavna slika

Jane i njezinih podataka -

čak i ako se ona osjeća ugodno
da se oni bežično prenose u oblak,

s mogućnosti liječničke intervencije -

nije cijela priča.

Dakle, počeli smo

razmišljati o tome kako doći
do pouzdanih posrednika

između ljudi poput Jane i davaoca
njihovih zdravstvenih usluga.

Na primjer, počeli smo
surađivati s crkvama

i razmišljati o medicinskim sestrama
koje su vjernici,

i dolaze iz pouzdane zajednice,

kao o zaštitnicama i zdravstvenim
trenerima pacijentima poput Jane.

Još jedna stvar koja radi za nas

je da su osiguravajuća društva, sve više,

privučena nekim od ovih ideja.

Oni su shvatli

da bi možda bilo bolje
platiti jedan dolar sada

za nosivi uređaj i zdravstvenog trenera

nego plaćati 10 dolara kasnije,

kada se dijete prerano rodi

i završi na neonatalnom
odjelu intenzivne njege --

jedanom od najskupljih u bolnici.

To je bio dug proces učenja za nas.

Ovaj iterativni proces
rješavanja problema

kada se nismo osjećali ugodno,

i identificiranja sljedećeg problema,

pomogao nam je napredovati tako

da zapravo ne pokušavamo samo
inovirati s ovom tehnologijom

već da budemo sigurni da je mogu koristiti
oni kojima je najpotrebnija.

Još jedna lekcija koju smo
naučili iz ovog procesa

je da je on u drugom planu,

jer unatoč ubrzanom ritmu
napredovanju tehnologije,

moramo imati na umu da su
ljudska bića ta koja je koriste,

moramo biti svjesni

da ti ljudi -
imaju lice,

imaju ime

i život.

U slučaju Jane,

nadamo se, dva života.

Hvala vam.

(Pljesak)