Kako ne biti neupućen u svijet

Koliko znate o svijetu? Hans Rosling, s njegovim poznatim grafom podataka o globalnoj populaciji, zdravstvu i prihodima (i s jako jako dugačkim pokazivačem), prikazuje da imate visoke statističke šanse da ste u krivu po pitanju onoga što znate. Igrajte kviz zajedno s njegovom publikom – zatim s Hansovim sinom Olom naučite 4 načina kako brzo postati manje neupućen.

Hans Rosling: Pitat ću vas

tri pitanja s više ponuđenih odgovora.

Koristite ovaj uređaj.
Koristite ovaj uređaj za odgovaranje.

Prvo pitanje je, kako se broj

smrti u godini

od prirodnih katastrofa,

kako se promijenio tijekom
zadnjeg stoljeća?

Je li se poduplao,

je li ostao isti u cijelome svijetu,

ili se smanjio za pola?

Molim odgovorite A, B ili C.

Vidim mnogo odgovora. Ovo ide
brže nego na fakultetu.

Oni su spori. Razmišljaju,
razmišljaju, razmišljaju.

Jako, jako dobro.

Idemo na sljedeće pitanje.

Koliko su dugo žene stare 30 godina

išle u školu:

sedam godina, pet godina ili tri godine?

A, B ili C? Molim vas, odgovorite.

I idemo na sljedeće pitanje.

U zadnjih dvadeset godina,
kako se promijenio

postotak ljudi u svijetu

koji žive u ekstremnom siromaštvu?

Ekstremno siromaštvo — neimanje
dovoljno hrane za dan.

Je li se poduplao,

je li ostao više-manje isti,

ili se prepolovio?

A, B ili C?

Odgovorite.

Vidite,

smrti od prirodnih
katastrofa u svijetu,

možete to vidjeti na ovom grafu

od 1900. do 2000.

1900. oko pola milijuna ljudi

je umiralo svake godine
od prirodnih katastrofa:

poplava, potresa, vulkanskih
erupcija, štogod, suša.

A sad, kako se to promjenilo?

Gapminder je pitao javnost Švedske.

Odgovorili su ovako.

Javnost Švedske je odgovorila ovako:

Pedeset posto misli da se udvostručio,

38 posto kaže da je uglavnom isti,

12 kaže da se prepolovio.

Ovo su najbolji podatci
istraživača nesreća,

penju se i spuštaju,

penju se do Drugog svjetskog rata,

i poslije toga počinju
opadati i nastavljaju padati

i spustili su se na puno manje od pola.

Svijet je postao više sposoban,

kako desetljeća prolaze,

zaštititi ljude od ovoga, znate.

Samo 12 posto Švedske zna ovo.

Otišao sam u zoološki i pitao čimpanze.

(Smijeh) (Pljesak)

Čimpanze ne gledaju večernje vijesti,

pa su čimpanze,

odgovarali su nasumično, pa je
odgovor Šveđana gori no nasumičan.

Kako ste vi odgovorili?

Ovo ste vi.

Pobijedile su vas čimpanze.

(Smijeh)

Ali bili ste blizu.

Bili ste tri puta bolji od Šveđana,

ali to nije dovoljno.

Ne bi ste se trebali
uspoređivati sa Šveđanima.

Trebate imati više ambicije u svijetu.

Pogledajmo sljedeći odgovor:
žene u školama.

Možete vidjeti da su muškarci
išli osam godina.,

Koliko dugo su žene išle u školu?

Pitali smo Šveđane isto to,

i to vam već pomaže, zar ne?

Točan odgovor je vjerojatno onaj

koji je odabralo najmanje Šveđana, zar ne?

(Smijeh)

Hajdemo vidjeti. Evo ga.

Da, da, da, žene su skoro sustigle.

Ovo je javnost SAD-a.

A ovo ste vi. Evo vas.

Ooh.

Pa, čestitam, dvaput
ste bolji no Šveđani,

ali ne trebam vam ja —

Otkud to? Mislim da je to ovako,

svi su svjesni da postoje države

i postoje regije

gdje djevojke imaju puno poteškoća.

Prekida se njihovo školovanje,

i to je odvratno.

Ali u većini svijeta,

gdje živi većina ljudi,

većina država, djevojke idu u školu

jednako koliko i dečki, više-manje.

To ne znači da je postignuta
jednakost spolova,

ni najmanje.

I dalje postoje grozna ograničenja,

ali školovanje je danas
rašireno po svijetu.

Nedostaje nam većina.

Kada odgovarate, odgovarate
prema najgorim mjestima

i što se njih tiče, u pravu ste,
ali promašili smo većinu.

Što je sa siromaštvom?

Očigledno je da je siromaštvo ovdje

skoro pa prepolovljeno,

pitali smo javnost u SAD-u,

samo pet posto je točno odgovorilo.

A vi?

Skoro pa ste dosegli čimpanze.

(Smijeh) (Pljesak)

Ovako malo, samo nekoliko vas!

Postoje unaprijed stvorene ideje, znate.

Mnogi u bogatim zemljama,

misle da ne možemo zaustaviti
ekstremno siromaštvo.

Naravno da to misle

jer čak ni ne znaju sto se dogodilo.

Prva stvar kada razmišljamo o budućnosti

je da znamo sadašnjost.

Ovo je bilo nekoliko prvih pitanja

početne faze projekta Neznanje

u Gapminder Fondaciji koju vodimo,

a započeo je, ovaj projekt, prošle godine

moj šef, koji je također
moj sin, Ola Rosling. (Smijeh)

On je suosnivač i direktor,

i htio je, Ola mi je rekao

da moramo biti više sistematični

kada se borimo
protiv velike neupućenosti.

Zasad je projekt pokazao ovo,

javnost odgovara gore nego nasumično

pa moramo razmišljati o
unaprijed stvorenim idejama,

a jedna od glavnih
unaprijed stvorenih ideja

je o rasprostranjenosti prihoda u svijetu.

Pogledajte. Ovako je bilo 1975.

To je broj ljudi po svakom prihodu,

od jednog dolara po danu —

(Pljesak)

Vidite, postoji jedno brdo ovdje,

oko jednog dolara po danu,

i onda postoji jedno brdo ovdje

negdje između 10 i 100 dolara.

Svijet je bio podijeljen u dvije grupe.

Svijet je bio poput deve,
deve s dvije grbe,

siromašni i bogati,

i bilo ih je manje između.

Pogledajte kako se to promijenilo:

Kako idem naprijed, što se promijenilo

svjetska populacija je narasla,

i grbe su se počele spajati.

Donja grba se spojila s gornjom grbom,

i deva je umrla i sad imamo svijet

samo s jednom grbom.

Postotak siromaštva se smanjio.

I dalje je grozno to

što toliko ostaje u ekstremnom siromaštvu.

I dalje imamo grupu,
skoro pa milijardu, ovdje.

ali to se može odmah prekinuti.

Izazov koji sada imamo

je odmaći se od toga,
raumijeti gdje je većina

i to se lijepo prikazuje u ovom pitanju.

Pitali smo koliki je postotak
jednogodišnje djece

u svijetu koji su dobili

osnovna cjepiva protiv
ospica i drugih stvari

koje imamo već godinama:

20,50 ili 80 posto?

Ovo je odgovorila javnost
SAD-a i Švedske.

Pogledajte švedske rezultate:

znate koji je točan odgovor.

(Smijeh)

Tko je profesor globalnog
zdravlja tamo?

Pa, ja sam. Ja sam.

(Smijeh)

Vrlo je teško, ovo. Vrlo je teško.

(Pljesak)

Međutim, Olov pristup

da stvarno izmjerimo što
znamo dosegao je naslovnice,

CNN je objavio ove
rezultate na njihovoj stranici

i postavili su pitanja tamo,
milijuni su odgovorili,

i mislim da je bilo oko 2000 komentara,

a ovo je jedan od komentara.

„Kladim se da nijedan član medija
nije prošao test,“ rekao je.

Ola mi je rekao, „Uzmi ove uređaje.

Pozvan si na konferenciju za medije.

Daj ih im i izmjeri što mediji znaju.“

I dame i gospodo,

po prvi put, neslužbeni rezultati

s konferencije za medije SAD-a.

A onda kasnije, za medije Europske Unije.

(Smijeh)

Vidite, problem nije u tome da ljudi

ne čitaju i slušaju medije.

Problem je u tome što
mediji ni sami ne znaju.

Što bi smo trebali učiniti, Ola?

Imamo li kakvih ideja?

(Pljesak)

Ola Rosling: Da, imam ideja, ali prvo,

žao mi je što vas je čimpanza pobijedila.

Srećom, mogu vas utješiti

pokazujući vam da nije
vaša krivica, zapravo.

Onda, snabdjet ću vas s nekim trikovima

kako pobijediti čimpanze ubuduće.

U osnovi to ću napraviti.

Ali prvo, pogledajmo
zašto smo tako neupućeni,

a sve počinje na ovom mjestu.

To je Hudiksvall.
To je grad u sjevernoj Švedskoj.

To je susjedstvo u kojem sam odrastao,

i to je susjedstvo s velikim problemom.

Zapravo, ima upravo isti problem

koji postoji u svim susjedstvima

gdje ste i vi odrasli.

Nije reprezentativno. Dobro?

Dalo mi je pristran pogled

o životu na ovom planetu.

To je prvi djelić puzle neupućenosti.

Imamo osobnu pristranost.

Stekli smo različita iskustva

kroz društva i ljude koje smo sreli,

i povrh svega, krećemo u školu,

i dodajemo sljedeći problem.

Volim škole,

ali učitelji uče zastarjele svjetonazore

jer naučili su nešto dok su išli u školu,

i sad opisuju taj svijet učenicima

bez zlih namjera,

a te knjige, naravno, koje su tiskane

su zastarjele u svijetu koji se mijenja,

I ne postoji zapravo praksa

koja nastavne materijale održava novima.

Na to se mi fokusiramo.

Imamo te zastarjele činjenice

dodane našim osobnim pristranostima.

Sljedeće su vijesti, dobro?

Odličan novinar zna kako odabrati

vijest koja će doći na naslovnice,

a ljudi će ju čitati jer je senzacija.

Neobični događaji su zanimljiviji, zar ne?

A oni su preuveličani,

posebno stvari kojih se bojimo.

Napad morskog psa na Šveđana

bi u Švedskoj ostao na
naslovnicama tjednima.

Od ova tri iskrivljena izvora informacija

teško je pobjeći.

Na neki način nas bombardiraju

i snabdjevaju naš um s mnogo čudnih ideja,

a povrh svega stavljamo ono što

nas čini ljudima, našu ljudsku intuiciju.

Bila je dobra tijekom evolucije.

Pomogla nam je generalizirati

i doći do zaključaka vrlo, vrlo brzo.

Pomogla nam je preuveličati
ono čeg se bojimo,

i tražiti uzročnost tamo gdje je nema,

i tada dobijemo iluziju pouzdanja

gdje vjerujemo da smo najbolji vozač auta,

iznad prosjeka.

Svi odgovaraju na pitanje,

„Da, vozim bolje auto.“

Dobro, to je bilo korisno evolucijski,

ali sada kada se tiče svjetonazora,

upravo je to razlog zašto je pogrešan.

Trendovi koji rastu zapravo padaju,

i obrnuto,

i u ovom slučaju, čimpanze
koriste našu intuiciju protiv nas,

i to postaje naša slabost umjesto snage.

Trebala bi biti naša snaga, zar ne?

Kako da rješimo ovakav problem?

Prvo, trebamo ga izmjeriti,

i onda ga trebamo izliječiti.

Mjerenjem možemo razumijeti

koji je obrazak neupućenosti.

Počeli smo s projektom prošle godine,

i sad smo poprilično
sigurni da ćemo susresti

mnogo neupućenosti širom cijelog svijeta,

i ideja je zapravo da

stavimo u razmjer s domenama

ili dimenzijama globalnog razvoja,

poput klime, ugroženih
vrsta, ljudskih prava,

spolne jednakosti, energije, financija.

Različiti sektori imaju činjenice,

i postoje organizacije
koje pokušavaju širiti

svjesnost o tim činjenicama.

Zapravo sam počeo
kontaktirati neke od njih,

poput WWF-a i
Amensty Internationala i UNICEF-a,

i ispitivati ih, koje su
njihove najdraže činjenice

za koje misle da ih javnost ne zna?

OK, skupio sam te činjenice.

Zamislite dugačku listu s,
recimo 250 činjenica.

I onda smo ispitali javnost

i pogledali gdje su najlošije odgovarali.

Dobili smo kraću listu

s lošim razultatima,

poput nekoliko Hansovih primjera,

i nismo imali problema pronaći te primjere

loših rezultata.

OK, taj kratak popis,
što ćemo učiniti s njim?

Pretvorit ćemo ga u certifikat znanja,

certifikat globalnog znanja,

koji možete koristiti,
ako ste velika organizacija,

škola, sveučilište,
ili možda novinska agencija,

kako bi se certificirali
kao znalci globalnoga.

Jednostavno rečeno,
nećemo zapošljavati ljude

koji daju rezultate slične čimpanzama.

Naravno da ne trebate.

Stoga možda za jedno deset godina,

ako ovaj projekt uspije,

sjedit ćete na intervjuu

i morat ćete popuniti ovo
ludo globalno znanje.

Došli smo do praktičnih trikova.

Kako ćete uspjeti?

Postoji, naravno, jedan način,

a to je da sjedite dugo u noć

i jako dobro naučite sve činjenice

čitajući sva ova izvješća.

To se zapravo nikada neće dogoditi.

Čak ni Hans ne misli da će se to dogoditi.

Ljudi nemaju vremena.

Ljudi vole prečace, a ovo su prečaci.

Trebamo pretvoriti
intuiciju u snagu ponovo.

Trebamo moći generalizirati.

Pokazat ću vam nekoliko trikova

gdje se zablude preokrenu

u pravila.

Počnimo s prvom zabludom.

Ova je široko rasprostranjena.

Sve postaje gore.

Čuli ste to. Sami ste to pomislili.

Drugi način mišljenja je,
dosta toga se poboljšalo.

Sjedite s pitanjem ispred sebe

i nesigurni ste.
Pogodite da se „poboljšalo“.

Dobro? Nemojte ići za gorim.

To će vam pomoći da
bolje prođete na testu.

(Pljesak)

To je prva.

Postoje bogati i siromašni

i razmjer se povećava.

To je grozna nejednakost.

Da, svijet je nejednak,

ali kada pogledamo
podatke, to je jedna grba.

Ok? Ako se osjećate nesigurno,

Odgovorite „većina ljudi je u sredini.“

To će vam pomoći da točno odgovorite.

Sljedeća unaprijed stvorena ideja je

da prvo države i ljudi
trebaju biti veoma bogati

da bi došlo do društvenog razvoja

poput djevojaka u školama i
spremnosti za prirodne katastrofe.

Ne, ne, ne. To je pogrešno.

Pogledajte: ova velika grba u sredini

već ima djevojke u školama.

Ako ste nesigurni, odgovorite

„većina već ima ovo,“

Poput struje i djevojaka
u školama, te stvari.

To su samo pravila,

i naravno ne primjenjuju se svugdje,

ali tamo možete generalizirati.

Pogledajmo zadnju.

Ako nešto, da ovo je dobra,

morski psi su opasni.

Ne – pa, da, ali nisu toliko važni

u globalnoj statistici, to želim reći.

Zapravo, ja se jako bojim morskih pasa.

Čim vidim pitanje
o nečemu čega se bojim,

poput zemljotresa, drugih religija,

možda se bojim terorista ili morskih pasa,

bilo što što će me navesti na osjećaj,

pretpostavite da ćete
preuveličati problem.

To je pravilo.

Naravno postoje opasne
stvari koje su i super.

Morski psi ubiju vrlo, vrlo malo.
Tako trebate razmišljati.

S ova četiri pravila,

možete vjerojatno odgovoriti
bolje no čimpanze,

jer čimpanze ne mogu ovo.

One ne mogu generalizirati ovakva pravila.

I nadam se, uspjet ćemo
okrenuti vaš svijet

i uspjet ćemo pobijediti čimpanze. Dobro?

(Pljesak)

To je sustavni pristup.

A pitanje, je li to važno?

Da, bitno je razumijeti siromaštvo,

ekstremno siromaštvo
i kako se boriti protiv,

i kako dovesti djevojke u škole.

Kada shvatimo da zapravo
uspjevamo, možemo to razumjeti.

Ali je li bitno i za druge koji

brinu o bogatom kraju ove skale?

Rekao bi da, vrlo važno

zbog istog razloga.

Ako danas imate svjetonazore
zasnovane na činjenicama,

imate šansu razumjeti

što dolazi u budućnosti.

Vratimo se nazad na dvije grbe iz 1975.

Tada sam ja rođen,

I odabrao sam zapad.

To su trenutne države
EU i Sjeverna Amerika.

Pogledajmo sad kako se
Zapad i ostatak svijeta uspoređuje

uzeći u obzir koliko su bogati.

Ovo su ljudi koji mogu priuštiti

let avionom na odmor.

U 1975, samo 30 posto njih je živjelo

Izvan EU i Sjeverne Amerike.

Ali to se promjenilo, dobro?

Prvo pogledajmo promjene
sve do danas, 2014.

Danas je 50/50.

Dominacija zapada je gotova, od danas.

To je lijepo. Što će se dogoditi sljedeće?

Vidite li veliku grbu?
Vidite li kako se pomjerila?

Uradio sam eksperiment, otišao sam na MMF - ovu internetsku stranicu.

Prognozirali su BDP za
sljedećih pet godina.

Mogu to koristiti kako bi
otišao pet godina u budućnost,

pretpostavljajući da je nejednakost
prihoda svake države ostala ista.

Učinio sam to, ali otišao sam čak dalje.

Iskoristio sam tih pet godina
za sljedećih 20 godina

Sa istom brzinom, samo kao eksperiment
koji će se možda dogoditi.

Idemo u budućnost.

Sad je 2020., 57 posto je kod ostalih.

2025-e, 63 posto.

2030., 68. I u 2035. Zapad je
nadmašen što se tiče tržišta bogatih.

To su samo pretpostavke
BDP-a u budućnosti.

Sedamdeset tri posto bogatih potrošača

će živjeti izvan
Sjeverne Amerike i Europe.

Zato da, mislim da je dobra ideja
za tvrtke da koriste ovaj certifikat

kako bi bili sigurni da stvaraju
odluke zasnovane na činjenicama.

Hvala vam puno.

(Pljesak)

Bruno Giussani: Hans i Ola Rosling!