Kako obolijevamo od rasizma

Zašto je rasizam tako duboko povezan sa zdravljem? David R. Williams razvio je skalu za mjerenje utjecaja diskriminacije na cjelokupno zdravlje, koja ide dalje od tradicionalnih mjera poput dohotka i edukacije, da bi otkrio kako faktori kao što su implicitna sklonost, rezidencijalna segregacija i negativni stereotipi kreiraju i održavaju nejednakost. U ovom govoru koji otvara oči, Williams prezetira dokaze koji pokazuju da rasizam stvara namješten sistem - i nudi primjere programa iz svih dijelova SAD-a koji rade na razoružanju diskriminacije.

Članak iz Yale Alumni Magazine -a

govori o priči Clyde Murphya,

crnca koji je bio član
generacije 1970.

Njegova je priča uspješna.

Nakon Yale-a i pravne diplome s Columbie,

Clyde je proveo idućih 30 godina

kao jedan od najboljih američkih
odvjetnika za ljudska prava.

Također je bio odličan muž i otac.

Ali usprkos njegovom uspjehu,

profesionalnom i osobnom,

Clydeova priča ima tužan završetak.

U 2010.,

u 62. godini života,

Clyde je umro od krvnog ugruška u plućima.

Clyde nije jedini koji je to doživio.

Mnogo njegovih crnih kolega s Yale-a

je također umrlo mlado.

Zapravo, članak ukazuje na to

da 41 godinu nakon diplomiranja na Yaleu,

crni članovi generacije 1970.

imaju stopu smrtnosti
trostruko veću

od prosječnog studenta.

To je nevjerojatno.

Ameriku je nedavno probudila

vijest

o nenaoružanim crncima
pretučenima od strane policije.

Još značajniji podatak je

da svakih 7 minuta,

u SAD-u preuranjeno umre
1 crna osoba.

To je preko 200 ljudi

koji umru svakoga dana,

a koji nebi umrli da je zdravlje
crnih i bijelih ljudi jednako.

U posljednjih 25 godina

ja sam bio na misiji

da shvatim zašto je rasa

toliko bitna kada se radi o zdravlju.

Kada sam počeo svoju karijeru,

mnogi su jednostavno vjerovali
da je to zbog rasnih razlika

u primanjima i obrazovanju.

Otkrio sam da, iako
ekonomski status utječe na zdravlje,

tu postoji nešto više.

Naprimjer, pogledajmo
očekivani životni vijek u dobi od 25 godina,

u dobi od 25 godina pojavljuje se petogodišnji
jaz između crnaca i bijelaca.

A jaz u edukaciji
između bijelaca i crnaca

je još veći od rasnog jaza.

U isto vrijeme,
na bilo kojoj razini edukacije,

bijelci žive duže od crnaca.

Bijelci koji odustanu od srednje škole

žive 3.4 godine duže
od njihovih crnih kolega,

a jaz je još veći

među diplomantima.

Ono što najviše iznenađuje

je to što bijelci sa završenom srednjom školom

žive dulje od crnaca
s diplomom

ili s većim stupnjem obrazovanja.

Pa zašto je rasa tako
duboko povezana sa zdravljem?

Što još osim
obrazovanja i dohotka

može utjecati na to?

U ranim 1990-ima

trebao sam napisati recenziju
jedne nove knjige

o zdravlju crnaca u Americi.

Bio sam iznenađen svakim

od ukupno 25 poglavlja

koji su govorili o tome

kako je rasizam ono što škodi
zdravlju crnaca.

Svi ti istraživači

su tvrdili da je rasizam faktor
koji nepovoljno utjele na crnce,

ali nisu imali dokaza za to.

Meni to nije bilo dovoljno.

Nekoliko mjeseci poslije,

bio sam govornik jedne
konferencije u Washingtonu, DC,

na kojoj sam rekao da je
jedan od prioriteta tog istraživanja

dokumentirati načine
na koji rasizam može utjecati na zdravlje.

Jedan gospodin, bijelac, koji je stajao u publici

rekao je da, iako se slaže samnom
da je rasizam važan,

rasizam ne može biti izmjeren.

"Mjerimo samopoštovanje", rekao sam.

"Nema razloga

zašto nebi mogli mjeriti rasizam
ako se posvetimo tome."

I tako sam se posvetio tome

te razvio 3 mjere.

Prva je mjerila
iskustvo diskriminacije,

kao naprimjer neopravdano dobivanje otkaza
ili zaustavljanje od strane policije.

Ali diskriminacija je također prisutna
u mnogo manjim i suptilnijim oblicima,

pa tako moja druga mjera, koja je dobila naziv
Mjera Svakodnevne Diskriminacije,

mjeri 9 stavaka

koje mjere iskustva

kada su pojedinci tretirani
s manjom ljubaznošću od drugih,

kada im je u restoranima i dućanima
pružena lošija usluga nego drugima,

ili kada se ljudi ponašaju kao da
vas se boje.

Ova mjera prikazuje

načine na koje su
dostojanstvo i poštovanje

ljudi koje društvo ne cijeni

narušeni na dnevnoj bazi.

Istraživanje je pokazalo

da su veće razine diskriminacije

povezane s povećanim rizikom
od mnogih bolesti,

od krvnog tlaka i pretilosti

do raka dojke i srčanih bolesti

te čak preuranjene smrtnosti.

Nevjerojatno je da su neki efekti
primjećeni u vrlo ranoj dobi.

Na primjer, jedno
istraživanje mladih crnaca

pokazalo je da su oni koji su prikazali
veće razine diskriminacije kao tinejdžeri

imali veće razine hormona stresa,

krvnog tlaka

i težine u dobi od 20 godina.

Međutim,

stres izazvan diskriminacijom

je samo jedan aspekt.

Diskriminacija i rasizam

utječu na zdravlje i na druge načine.

Na primjer, diskriminacija
prisutna u zdravstvu.

U 1999., "National Academy of Medicine"

zatražila me da sudjelujem u povjerenstvu

koje je došlo do otkrića,
baziranom na znanstvenim dokazima,

da crnci i druge manjine

primaju lošiju zdravstvenu njegu od bijelaca.

To je bilo prisutno
tijekom bilo kakve medicinske njege,

od onih najjednostavnijih

do tehnološki najprofinjenijih.

Jedno objašnjenje za to

je fenomen nazvan
"implicitna pristranost"

ili "nesvjesna diskriminacija."

Istraživanje socijalnih psihologa
desetljećima je

indiciralo da, ukoliko netko
ima negativne stereotipe

o određenoj grupi u svojoj podsvijesti,

prilikom susreta s nekim iz te grupe

diskriminirat će tu osobu.

Tretirat će ih drugačije,

što je nesvjesan proces.
Automatski proces.

Suptilan, ali normalan proces,

i događa se čak i
onima koji imaju najbolju namjeru.

Ali što sam dublje kopao

po utjecajima rasizma na zdravlje,

efekti su postajali podmukliji.

Postoji institucijska diskriminacija,

koja podrazumijeva diskriminaciju

koja se javlja u djelovanju socijalnih institucija.

Podjela četvrti na temelju rase,

koje je dovelo do crnaca i bijelaca
koji žive u potpuno različitim četvrtima

je klasičan primjer institucijalnog rasizma.

Jedna od Američkih najbolje čuvanih tajni

je da je podjela četvrti

tajni izvor

rasne nejednakosi u Sjedinjenim Državama.

U Americi, područje u kojem živite

određuje vaše mogućnosti

edukacije, zaposlenja,

stambene te čak
mogućnosti zdravstvene njege.

Jedno istražvanje 171
grada Sjedinjenih Država

došlo je do zaključka
da ne postoji nijedan grad

gdje bijelci i crnci žive
u jednakim uvjetima,

i da je najgore urbano područje
u kojem bijelci žive

znatno bolje od
prosječnih crnačkih zajednica.

Drugo istraživanje je pokazalo

da, ako eliminiramo statističku

podjelu četvrti,

među crncima i bijelcima
više nema razlike u primanjima,

obrazovanju i nezaposlenosti,

te se smanjuje razlika između
crnih i bijelih samohranih majki

za dvije trećine,

sve to pod utjecajem podjele.

Također sam naučio

kako negativni stereotipi

i percepcije crnaca u našoj kulturi

doslovno stvaraju i održavaju

i institucijsku i individualnu diskriminaciju.

Grupa istraživača
stvorila je bazu podataka

koja sadrži knjige,

časopise i članke

koje prosječan fakultetsko-obrazovan
Amerikanac pročita tijekom svog života.

Omogućava nam da
pogledamo tu bazu

i vidimo kombinacije riječi
kako ih vide Amerikanci

tijekom svog razvoja unutar društva.

Kada se riječ "crnac"
pojavi u američkoj kulturi,

koje riječi se pojavljuju uz nju?

"Siromašan,"

"nasilan,"

"pobožan,"

"lijen,"

"veseo,"

"opasan."

Kada se pojavi "bijelac,"

riječi koje se pojavljuju uz nju su

"imućan,"

"napredan,"

"konvencionalan,"

"tvrdoglav,"

"uspješan,"

"obrazovan."

I onda kada policajac

pretjerano reagira kada vidi
nenaoružanog crnog muškarca

i doživi ga kao
agresivnog i opasnog,

to ne mora značiti da se radi o
inherentno lošem policajcu.

Možda se jednostavno radi

o normalnom Amerikancu

koji je odraz onoga
čemu je bio izložen

tijekom odgoja

u ovom društvu.

Iz mog osobnog iskustva,

vjerujem da nečija rasa

ne mora odrediti nečiju sudbinu.

Doselio sam u Sjedinjene Države

s Karipskih otoka Svete Lucija

u kasnim 1970-ima

s ciljem višeg obrazovanja,

i u posljednjih 40 godina,

dobro mi ide.

Imam obitelj koja me podržava,

naporno radim,

dobro mi ide.

Ali mi je bilo potrebno više da postanem uspješan.

Dobio sam stipendiju za manjine
od Sveučilišta u Michiganu.

Da. Ja sam dijete afirmativne akcije.

Bez afirmativne akcije,

ja nebi bio ovdje.

Ali u posljednjih 40 godina,

crnci u Americi bili su
manje uspješni od mene.

U 1978., crna kućanstva
u Sjedinjenim Državama

zaradila su 59 centi za svaki
zarađeni dolar koji su bijelci zaradili.

U 2015.,

crne obitelji i dalje zarađuju 59 centi

za svaki zarađeni dolar prihoda
koji zarade bijele obitelji,

i rasni jaz u bogatsvu
je još više zadivljujući.

Za svaki dolar bogatstva
koji posjeduju bijelci,

crne obitelji imaju 6 penija,
a Latinoamerikanci 7 penija.

Činjenica je da,

rasizam

stvara namješten sustav

koji sistematski oduzima prednost
nekim rasnim grupama u Sjedinjenim Državama.

Da citiram Platona,

ništa nije toliko nepošteno

kao jednako tretiranje nejednakih ljudi.

I zato sam se ja posvetio

ukidanju rasizma.

Duboko cijenim činjenicu

da stojim na ramenima

onih koji su žrtvovali svoje živote
kako bi otvorili vrata

kroz koja sam ja prošao.

Želim osigurati
da ta vrata ostaju otvorena

i da svi mogu proći kroz njih.

Robert Kennedy je rekao,

"Svaki put kada se muškarac",
ili žena ja bih dodao,

"zauzme za neki ideal

ili poboljšanje sudbina drugih

ili napad na nepravdu,

on šalje naprijed mali val nade,

koji mogu sagraditi struju

koja može oboriti
najsnažnije zidove tlačenja i otpora."

Danas sam optimističan

jer sam diljem Amerike,

vidio te valove nade.

Zdravstveni centar u Bostonu

u medicinski tim dodao je odvjetnike

kako bi liječnici mogli unaprijediti
zdravlje svojih pacijenata

tako što se pacijenti mogu obratiti
odvjetnicima za svoje nemedicinske potrebe.

Sveučilište Loma Linda
osnovalo je odjel

u blizini San Bernardina

koji, uz medicinsku njegu,

pruža i poslovne vještine

i treninge

pretežito za manjine,
članove društva s manjim prihodima

kako bi dobili vještine
potrebne za dobivanje pristojnog posla.

U Chapel Hillu, u Sjevernoj Karolini,

Početnički projekt je shvatio

kako osigurati smanjeni rizik
od srčanih bolesti

za crnce u 30-ima

pružanjem usluga kvalitetnih dječjih vrtića

od rođenja do pete godine starosti.

U post-školskim centrima
ciljem Sjedinjenih Država,

Wintley Phipps i US Dream Academy

ruše zatvoreni krug

pružanjem visokokvalitetnog
akademskog obogaćenja i mentorstva

djeci zatvorenika

i djeci koja
zaostaju u školi.

U Huntsville-u u Alabami,

Sveučilište Oakwood,

povijesno crna institucija,

pokazuje nam kako možemo
poboljšati zdravlje mladih crnaca

uključivanjem procjene zdravlja

u orijentaciju brucoša

i davanjem potrebnih sredstava
tim studentima

kako bi mogli donositi zdrave odluke

te pružanjem godišnjih
zdravstvenih prijepisa

kako bi mogli pratiti svoj napredak.

A u Atlanti, u Georgi,

posebno sagrađene zajednice su izbrisale
negativne efekte segregacije

transformacijom kriminalnog,

drogom povezanog stambenog projekta

u stambenu oazu različitog dohotka,

akademskog performansa,

wellnesa

i pune zaposlenosti.

Naposljetku,

imamo Devine riješenje.

Profesorica Patricia Devine

sa Sveučilišta u Wisconsinu

pokazala nam je kako možemo napasti

naše skrivene sklonosti direktno

i efektivno ih smanjiti.

Svatko od nas

može biti val nade.

To neće uvijek biti lako,

ali bivši vrhovni sudac
Thurgood Marshall

rekao je, "Ne smijemo se pomiriti.

Ne smijemo se pomiriti s ravnodušnošću.

Ne smijemo se pomiriti s apatijom.

Ne smijemo se pomiriti s mržnjom
i nepovjerenjem.

Ne smijemo se pomiriti

jer Amerika može bolje od toga,

jer Amerika nema drugog izbora
nego biti bolja od toga.

Hvala Vam.

(pljesak)