Drugačiji pristup raspravama o mjesečnici

Istina je: ljudima je neugodno od priča o menstruacijama a takav tabu ima i svoje posljedice: u Indiji tri od deset djevojaka ne zna što je menstruacija u trenutku kada dobiju svoju prvu mjesečnicu, a ograničavajući običaji vezani uz njih psihički štete mladim djevojkama. Govornica Aditi Gupta i sama je odrasla uz ovaj tabu, pa je znala da želi pomoći djevojkama, roditeljima i profesorima da razgovaraju o ovoj temi bez srama. U ovom govoru govori nam kako je to postigla.

Mjesečnice.

Krv.

Menstruacija.

Odvratno.

Tajna.

Skriveno.

Zašto?

Prirodan biološki proces

kroz koji prolazi svaka žena
i djevojka svaki mjesec

tijekom gotovo polovice svog života.

Fenomen koji je toliko bitan

da preživljavanje i nastavak
naše vrste ovisi o njemu.

No, za nas je to ipak tabu.

Neugodno nam je govoriti o njemu.

Za vrijeme mojih prvih mjesečnica

rečeno mi je da to tajim od ostalih,

čak i od oca i brata.

Kasnije kad se to poglavlje
pojavilo u udžbenicima,

nastavnica iz biologije ga je preskočila.

(Smijeh)

Znate li što sam naučila iz toga?

Naučila sam da je
zaista sramotno govoriti o tome.

Naučila sam se sramiti svoga tijela.

Naučila sam ostati nesvjesna mjesečnica

kako bih ostala pristojna.

Istraživanja u raznim
dijelovima Indije

pokazuju da tri od deset djevojaka
ne znaju za menstruaciju

za vrijeme svojih prvih mjesečnica.

U nekim dijelovima Rajasthana

devet od deset djevojaka ne zna za nju.

Iznenadila bi vas činjenica

da većina djevojčica
s kojima sam razgovarala,

a koje nisu znale za mjesečnicu
za vrijeme svojih prvih menstruacija,

misli da ima rak krvi

i da će uskoro umrijeti.

Higijena za vrijeme menstruacije
jako je važan faktor rizika

za infekcije reproduktivnog trakta.

No, u Indiji tek 12 % djevojaka i žena

ima pristup higijenskim načinima
brige o svojim mjesečnicama.

Ako malo razmislite,
to znači da

88% djevojaka i žena na nehigijenske
načine brine o svojim mjesečnicama.

Ja sam bila
jedna od njih.

Odrasla sam u Garhwi,
malom gradiću u Jharkhandu,

gdje je i kupovanje uloška bilo sramotno.

Kad sam počela dobivati mjesečnice,

koristila sam krpe.

Nakon svake upotrebe,
oprala bih ih i ponovno koristila.

Čuvala sam ih

tako što sam ih spremila
na mračno i vlažno mjesto

kako nitko ne bi saznao
da imam menstruaciju.

Krpe su postale grube
zbog učestalog pranja,

pa sam često od njih dobivala
osipe i infekcije.

Nosila sam ih pet godina
sve dok nisam otišla iz tog grada.

Mjesečnice su mi donijele
još jedan problem

društvena ograničenja

koja se nameću djevojkama i ženama
za trajanja mjesečnice.

Mislim da ste svi toga svjesni,

ali navest ću ih za vas
koji ne znate za njih.

Nisam smjela jesti ili dirati
kisele krastavce.

Nisam smjela sjediti na kauču
ili na krevetu drugog člana obitelji.

Morala sam prati plahte
nakon svake mjesečnice,

čak i kad nisu bile prljave.

Nisam bila dovoljno čista,

pa nisam smjela dirati ili štovati
bilo kakav predmet od religijskog značaja.

Ispred hramova stoje znakovi

kojima se zabranjuje ulaz djevojkama
i ženama koje imaju menstruaciju.

Ironično je to

što uglavnom starije žene

nameću takva ograničenja
na mlađe djevojke u obitelji.

One su odrasle prihvaćajući
takva ograničenja kao pravila.

Kako nitko ne poduzima ništa,

mitovi i zablude

prenose se s generacije na generaciju.

Dok sam radila na ovom području,

čak sam čula

kako djevojke odvojeno
jedu i peru svoje suđe.

Ne smije se kupati
dok im mjesečnica traje,

a u nekim kućanstvima odvojene su
od drugih članova obitelji.

Oko 85 % djevojaka i žena u Indiji

slijedi jedan ili više ograničavajućih
običaja svaki mjesec.

Zamislite kakav to učinak ima

na samopoštovanje
i samopouzdanje mlade djevojke.

Kakve psihološke traume zadaje,

utječući na njezinu osobnost,

akademski uspjeh

i svaki drugi aspekt odrastanja
za vrijeme njezinih godina razvijanja?

Revno sam pratila te običaje 13 godina,

sve dok razgovor
s Tuhinom, mojim partnerom,

nije zauvijek promijenio moje
viđenje menstruacije.

G. 2009. Tuhin i ja bili smo
diplomski studenti dizajna.

Zaljubili smo se

i bilo mi je ugodno raspravljati
s njim o mjesečnicama

jer je on o njima znao malo.

(Smijeh)

Iznenadilo ga je to što imamo bolne grčeve

i krvarimo svaki mjesec.

(Smijeh)

Da.

Bio je potpuno šokiran

ograničenjima koja se nameću
ženama i djevojkama dok menstruiraju

od strane njihovih obitelji i društava.

Kako bi mi pomogao s grčevima

na internetu je istraživao o menstruaciji.

Kad je sa mnom
podijelio svoja saznanja,

shvatila sam koliko malo znam o tome.

Ispostavilo se da su
mnoga moja vjerovanja tek mitovi.

Tad sam se zapitala:

ako smo mi, educirani ljudi,

toliko pogrešno informirani o tome,

vjerojatno postoje i milijuni drugih
djevojčica koje su u istoj situaciji.

Kako bih proučavala,

odnosno bolje razumjela problematiku,

provela sam jednogodišnje istraživanje
o manjku svijesti o menstruaciji

i njezinom glavnom uzroku.

Iako se vjeruje

da su neinformiranost i zablude
o mjesečnici ruralni fenomen,

istraživanjem sam otkrila

da je to i urbani fenomen

te se javlja i među
obrazovanom urbanom klasom.

Razgovarajući s mnogim
roditeljima i učiteljima,

otkrila sam da mnogi zapravo žele
informirati djevojke o mjesečnicama

prije nego što ih počnu dobivati.

Ali

ni sami nisu znali kako.

Budući da je to
tabu-tema,

sramotno im je govoriti o tome.

U današnje vrijeme djevojke dobivaju
prvu mjesečnicu u 6. i 7. razredu,

ali naš obrazovni kurikulum

uči djevojke o njima tek u 8. razredu
i u 1. razredu srednje škole.

Budući da je to tabu-tema,

profesori još uvijek jednostavno
preskaču tu temu.

Škola ne uči djevojke o mjesečnicama,

roditelji ne pričaju o njima.

Što s djevojkama?

Prije dva desetljeća i danas --

baš se ništa nije promijenilo.

Ova sam otkrića podijelila
s Tuhinom i zapitali smo se:

možemo li stvoriti nešto

što bi pomoglo djevojkama
da same shvate mjesečnicu -

nešto što bi pomoglo
roditeljima i učiteljima

da bez srama o njima
razgovaraju s djevojkama.

Za istraživanja

prikupila sam puno priča.

Priče o iskustvima djevojaka
o mjesečnicama.

Te su priče zainteresirale djevojke

da razgovaraju o mjesečnicama
u svojim užim krugovima.

To smo i htjeli.

Htjeli smo nešto što će u djevojkama
probuditi znatiželju

i natjerati ih da uče o tome.

Htjeli smo iskoristiti ove priče
da djevojke učimo o mjesečnicama.

Odlučili smo stvoriti strip

u kojem likovi iz crtića glume ove priče

i uče djevojke o mjesečnici
na zanimljiv način.

Djevojke u različitim fazama puberteta

predstavljaju tri različita lika.

Pinki, koja još nije dobila mjesečnicu,

Jiya, koja će je dobiti za vrijeme knjige,

i Mira, koja je već neko vrijeme dobiva.

Imamo i četvrtog lika - Priyu Didi.

Kroz nju djevojke uče
o različitim aspektima odrastanja

i o menstrualnoj higijeni.

Dok smo pisali knjigu, pazili smo

da nijedna ilustracija ne bude
neprihvatljiva ni na koji način

i da je kulturološki prihvatljiva.

Za vrijeme testiranja prototipa, otkrismo
da se knjiga djevojkama jako sviđa.

Čitale su je
sa zadovoljstvom

i samostalno učile o mjesečnicama.

Roditeljima i učiteljima bilo je ugodno
o mjesečnicama govoriti

djevojkama pomoću knjige,

a nekada je knjiga
bila zanimljiva i dječacima.

(Smijeh)

(Pljesak)

Strip je pomogao u stvaranju okruženja

u kojem menstruacija više nije tabu-tema.

Mnogi volonteri iskoristili su
ovaj prototip kako bi učili djevojke

i organizirali radionice o svijesti
o menstruaciji u 5 indijskih država.

Jedan volonter iskoristio je ovaj
prototip za učenje mladih redovnika

u samostanu u Ladakhu.

Konačna verzija knjige
"Menstrupedija Strip"

objavljena je rujnu prošle godine.

Dosad je

više od 4 000 djevojaka poučeno
koristeći ovu knjigu u Indiji i --

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)

I deset različitih država.

Knjiga se stalno prevodi

i surađujemo s lokalnim organizacijama

kako bi ova knjiga bila dostupna
u različitim državama.

Petnaest škola
u različitim dijelovima Indije

ovu su knjigu uvrstili u školski kurikulum

kako bi poučavali djevojke.

(Pljesak)

Očarana sam time kako su se volonteri,

pojedinci, roditelji, učitelji, ravnatelji

udružili

i proširili svijest o mjesečnici
u vlastitim zajednicama

te osigurali da djevojke
na vrijeme uče o njoj

i na taj način ovo prestane
biti tabu-tema.

Sanjam o budućnosti
u kojoj mjesečnica neće biti kletva

niti bolest,

već dobrodošla promjena
u životu mlade djevojke.

I htjela bih --

(Pljesak)

Završila bih ovaj govor

malom zamolbom za sve prisutne roditelje.

Dragi roditelji,

ako se vi sramite svojih mjesečnica,

sramit će ih se i vaše kćeri,

stoga, molim vas, budite pozitivni
po ovom pitanju.

(Smijeh)

Hvala vam.

(Pljesak)