Problematični razlog zbog kojeg cjepiva proizvodimo prekasno...ako uopće proizvodimo

Izgleda da čekamo pojavu užasne bolesti prije no što počnemo ozbiljno razmišljati o razvijanju cjepiva protiv iste. Seth Berkeley prikazuje tržišnu stvarnost i neuravnotežene rizike zbog kojih ne razvijamo cijepiva za najveće svjetske bolesti.

Dječji simptomi počinju

s blagom groznicom,
glavoboljom, bolovima u mišićima,

nakon čega slijede povraćanje i proljev,

zatim krvarenje iz usta,
nosa i desni.

Slijedi smrt u obliku zatajenja organa
zbog niskog krvnog tlaka.

Zvuči poznato?

Ako mislite da je to ebola,

zapravo, u ovom slučaju, nije.

To je ekstremni oblik dengi groznice,
bolesti koju uzrokuju komarci

i za koju također ne postoji
učinkovita terapija ili cjepivo

i koja ubija 22,000 ljudi godišnje.

To je zapravo dvostruko više ljudi

od onih ubijenih ebolom

u gotovo četiri desetljeća
koliko znamo za nju.

Što se tiče ospica, koje su često na
vijestima u posljednje vrijeme,

smrtnost je zapravo deset puta veća.

Ipak, protekle godine

ebola je zauzela sve naslove i strah.

Očito postoji neki razlog,

nešto što nas plaši i fascinira

više nego druge bolesti.

Ali što je to točno?

Pa, teško je zaraziti se ebolom,

ali ako se to dogodi,
rizik užasne smrti je visok.

Zašto?

Zato što trenutno nemamo nikakvu
učinkovitu terapiju ili dostupno cjepivo.

Dakle, to je ključ.

Jednog dana možda ćemo imati.

Dakle, s pravom se bojimo ebole

zato što ne ubija toliko ljudi
poput drugih bolesti.

Zapravo, puno se teže prenosi od drugih
virusa, kao na primjer gripe ili ospica.

Bojimo se ebole zbog činjenice da nas
ubija i da ju ne možemo izliječiti.

Bojimo se određene neizbježnosti
koja dolazi s ebolom.

Ebola posjeduje neizbježnost koja kao
da prkosi današnjoj modernoj medicini.

Ali čekajte malo, zašto je tome tako?

Znamo za ebolu od 1976.

Znamo za što je sposobna.

Imali smo dovoljno prilika da ju proučimo

u 24 epidemije koje su se zbile.

I zapravo imamo moguća
cjepiva koja su dostupna

već preko deset godina.

Zašto da cjepiva tek sada
prolaze klinička testiranja?

Ovome je razlog osnovni problem koji imamo

s razvojem cjepiva za zarazne bolesti.

Glasi ovako nekako:

Ljudi koji su najrizičnija
skupina za te bolesti

su ujedno i ljudi koji su najmanje
u mogućnosti platiti cjepiva.

Zbog toga tržište nema inicijativu

za proizvodnju i razvoj cjepiva

osim ako velik broj ljudi koji riskiraju
oboljenje nije u bogatim zemljama.

Jednostavno je tržišno preriskantno.

Što se ebole tiče,
ne postoji nikakvo tržište,

tako da je jedini razlog što imamo dva
cjepiva u stadiju kliničkih istraživanja

zapravo strah u nekoj zabludi.

Ebolu se relativno ignoriralo

do 11. rujna i napada bedrenicom,

kada su ljudi odjednom
počeli doživljavati ebolu

kao potencijalno oružje bioterorizma.

Zbog čega onda cjepivo protiv ebole
još nije potpuno razvijeno?

Pa ,djelomično zato
što je stvarno teško --

ili se smatra teškim --
naoružati virus,

ali uglavnom zbog financijskog
rizika razvijanja tog cjepiva.

I tu je zapravo poanta.

Tužna stvarnost je da razvijemo cjepiva,

ne prema riziku koji
patogen predstavlja za ljude,

nego prema ekonomskom
riziku razvoja cjepiva.

Razvoj cjepiva je skup i kompliciran.

Može koštati stotine milijuna dolara

da se čak vrlo dobro poznat antigen
pretvori u učinkovito cjepivo.

Srećom, za bolesti kao što je ebola

postoje načini kojima možemo
ukloniti neke od prepreka.

Prvi način je prepoznati
potpuni neuspjeh tržišta.

U tom slučaju, ako želimo cjepiva,

moramo dati poticaj ili neku
vrstu novčane subvencije.

Također moramo biti bolji u dokučivanju

koje nas bolesti najviše ugrožavaju.

Stvaranjem mogućnosti u državama,
stvaramo mogućnost

za te države da stvore epidemiološke
i laboratorijske veze

koje su u mogućnosti prikupiti
i kategorizirati te patogene.

Podaci iz toga se tada mogu iskoristiti

za razumijevanje zamljopisne
i genetske raznolikosti,

koji se zatim mogu iskoristiti
za razumijevanje

kako se mijenjaju imunološki

i koji tip reakcija uzrokuju.

To možemo napraviti,

ali da bismo to učinili, ako se želimo
suočiti s potpunim neuspjehom tržišta,

moramo promijeniti način kako gledamo
na zarazne bolesti i njihovu prevenciju.

Moramo prestati čekati dokaze

da je bolest postala globalna prijetnja
prije no što ju smatramo prijetnjom.

Dakle, što se ebole tiče,

paranoični strah od zarazne bolesti,

kojeg prati par slučajeva
prijenosa u bogate zemlje,

poveo je globalno društvo u jedinstvo

i radom posvećenih kompanija
za razvoj cjepiva

sada imamo ovo:

Dva cjepiva protiv ebole na testiranju
učinkovitosti u zemljama pogođenim ebolom

(Pljesak)

i niz cjepiva koja slijede.

Svake godine, trošimo milijarde dolara

održavajući flotu nuklearnih podmornica
u stalnoj ophodnji oceana

da nas zaštite od prijetnje koja se gotovo
sigurno nikada neće obistiniti.

Istovremeno, gotovo ništa ne trošimo

da se zaštitimo od nečeg toliko
bliskog i evolucijski sigurnog

kao epidemijske zarazne bolesti.

I nemojte pogrešno misliti -- ovo nije
pitanje "ako", nego pitanje "kada".

Ovi će virusi nastaviti evoluirati

i prijetit će svijetu.

A cjepiva su naša najbolja obrana.

Dakle, ako želimo spriječiti
epidemije kao što je ebola,

moramo riskirati ulaganjem u razvoj

i masovnu proizvodnju cjepiva.

I moramo na ovo gledati
kao na posljednju opomenu --

nešto za što se trebamo
pobrinuti da bude dostupno,

ali istovremeno se moleći da
to nikada nećemo morati iskoristiti.

Hvala vam.

(Pljesak)