ONKRAJ MITA I TRADICIJE Svjesnost bez izbora

ONKRAJ MITA I TRADICIJE

Svjesnost bez izbora

EB: Što znači biti svjestan,

u cijelosti, duboko iz
trenutka u trenutak - biti živ?

Većina je svjesna razlikovanja onog što
nam se sviđa od onog što nam se ne sviđa,

Razgraničenje je oštro.

Ali da li je moguće
samo biti svjestan?

Zaboraviti to
što nam se sviđa ili ne

i jednostavno vidjeti
stvari kakve one jesu?

Vrijeme u
kojem svjesnost

nadilazi puki
fokus koncentriranosti

Krishnamurti naziva
svjesnost bez izbora.

Kao što sam kaže,
kada nam je nešto posve

jasno, nema potrebe izabirati.

Toj temi on se godinama
uvijek ponovno vraćao.

Krishnamurti o
svjesnosti bez izbora.

K: Kako gledate na
ovaj divan vidik,

ljepotu ovog mjesta?

Što vam to znači?

Da li promatrate, svjesni
toga bez ikakvog izbora,

ikakve želje,

samo promatrate
neobičnu ljepotu zemlje?

Ili, kada smo svjesni,
uvijek postoji izbor?

"Ova zemlja mi je
draža od neke druge,

ova dolina mi je
draža od druge doline,

tako da su uvijek
uspomena i izbor na djelu.

I da li itko može biti
svjestan bez ikakvog izbora,

samo biti svjestan ovog
posebnog doživljaja modrog neba

- modrog neba,
viđenog kroz lišće,

i zajedno se, sa svime
time - samo gibati?

Razumijete li
o čemu govorim?

Dakle nema podjele
između vanjskog i unutarnjeg,

to je kao plima,
koja nadolazi i povlači se.

To znači biti
svjestan svijeta izvan nas i

biti svjestan
svijeta duboko u nama,

svjesnog i nesvjesnog.

Kad je netko zaista
duboko osviješten ili svjestan

ne ostaje i nije skriveno
nikakvo nesvjesno gibanje.

Ne znam, da li
ste već kroz sve to prošli,

da li ste to već napravili;

a ne samo o tome
slušali mnogo riječi.

Tako dakle, svjesnost je to
gibanje vanjskog i unutarnjeg,

i otkrivanje
da li postoji podjela

između vanjskog i unutarnjeg.

Što je sabranost?

Usredotočiti se na
stranicu ili na sliku;

usredotočiti svu svoju
energiju na određenu točku.

U sabranosti

uvijek postoji netko,
tko se pokušava usredotočiti,

i u takvoj sabranosti
postoje napor i nadzor.

Postoji dakle nadzornik
i nadzirano. U sabranosti.

Postoji podjela između
nadzornika i nadziranog,

i zato dakle i napor,
osjećaj podijeljenosti.

Tamo gdje je podijeljenost
mora postojati i sukob,

između nadzornika i nadziranog.

To općenito
nazivamo sabranošću.

Da li - u stanju pažljivosti -
postoji ta podjela?

Da li me sada
pažljivo slušate?

Da li slušate govornika
što govori o pažnji;

da li zaista slušate?

A kada zaista slušate,
tada ne postoji centar kao 'ja'

koji sluša.
Slijedite li ovo?

Da bi ljepota
mogla ući u biće,

um mora biti bez izbora
svjestan vlastite neznatnosti:

mora postojati svjesnost

u kojoj je
uspoređivanje posve nestalo.

K: Strah obično smatramo
kao nešto izvan nas samih.

Postavlja se pitanje
promatrača i promatranog.

Da li je moguće pogledati
u strah bez promatrača,

tako da ste s njime
posve i stalno u kontaktu?

Biti svjestan straha
bez izbora, što znači,

da izbor
podrazumijeva promatrača,

koji bira ovo mi se
ne sviđa, ovo mi se sviđa,

zato tada, kada
je promatrač odsutan

onda postoji
'bezizborna' svjesnost o strahu.

HS: Tako je,
K: Tako je.

Zato riječ sprečava

da budemo potpuno
u kontaktu sa strahom.

HS: Da. Riječi mogu biti
platno, koje nas zaklanja.

K: Da, o tome govorimo,

HS: U redu.
K: Riječi se, dakle ne smiju uplitati.

HS: Istina. Dobro.
To moramo nadići.

K: Nadići riječi.

Ali, da li je
moguće biti iznad riječi?

Teoretski, kažemo da,
ali mi smo robovi riječi.

HS: I suviše je
tako. To je istina.

K: Mislim, očito je
da smo robovi riječi.

Tako um mora postati
svjestan vlastitog ropstva riječima,

shvaćajući, da
riječ nikada nije stvar.

HS: Tako je,

K: Tako je um oslobođen
riječi, da može gledati.

Sve to je uključeno.

A sada, postoji
strah na svjesnoj razini,

što dosta brzo
možemo razumjeti.

Ali postoje i
dublje razine straha,

u takozvanim
skrivenim djelovima uma.

Toga moramo biti svjesni.

HS: Sada govorite o tome,
da li izričito možete biti

svjesni cijelog dometa uma.

K: Da. Cijelog
sadržaja dosega uma,

koji obuhvaća
svijest kao i dublje razine,

cjelovitost svijesti.

HS: I da li možemo
izričito biti svjesni toga svega?

Nisam baš siguran,
K: A ja kažem, da je moguće.

Moguće je samo onda
kada ste tokom dana svjesni

riječi i gesta
koje upotrebljavate,

načina na koji govorite,
kako se krećete, što mislite,

ako ste toga
potpuno, posve svjesni.

HS: Da li to može biti prije
no što ste potpuno svjesni?

K: Posve.

Kada nema nikakvog
osuđivanja i vrednovanja,

kada ste sa
time u neposrednom kontaktu.

kada ste tokom dana
svjesni svojih misli, svojih osjećaja,

svjesni svojih motiva,

što sve zahtjeva
um visoke osjetljivosti.

HS: Čini se, da govorite,
da je ključ za takvo ponašanje

upravo suprotno od
našeg kuta gledanja.

Kao kad bismo bili zatvorenici
koji iza rešetaka posižu za svjetlom

tražeči bljesak svjetlosti,
koju vidimo tamo vami

i pitajući se, kako
je možemo doseći,

dok su u stvari iza nas
vrata ćelije otvorena.

Kad bismo se samo okrenuli
mogli bismo odšetati u slobodu.

K: Sigurno, gospodine.

U to je uključena
vječna borba, sukob

- čovjek zarobljen
vlastitim uvjetovanjem,

napinjući i boreći se,
razbijajući glavu, da se oslobodi.

HS: Da.

K: A ponovno smo,
pomoću religija,

i svega ostaloga,

prihvatili, da je napor nužan,

da je dio života.

Za mene je to
najviši oblik sljepoće,

ograničavanje čovjeka
govoreći da mora vječno živjeti

naprežući se.

HS: A vi mislite,
da ne trebamo.

K: Ne 'mislim', gospodine,
to nije stvar mišljenja.

Pokušajmo odijeliti te
dvije rijeći i recimo: 'ne trebamo'.

K: Ali živjeti bez napora
zahtjeva veliku osjetljivost

i najviši oblik inteligencije.

Ne kažete: "Neću se
boriti," i postanete kao krava.

HS: Tako je, tako je.
K: Ali treba razumjeti

kako nastaje
sukob, dvojnost u nama.

Sjećam se, da sam nekoć
putovao autom kroz Indiju

sa grupom ljudi i sjedio sam
na prednjem sjedištu uz vozača.

Trojica straga su
razgovarali o svjesnosti,

ispitujući me,
što je svjesnost,

Vozili smo velikom brzinom.

Nasred puta stajala je koza,
vozač na nju nije obratio pažnju

i zgazio je jadnu životinju.

Gospoda, koja su straga
diskutirala o svjesnosti

uopće nisu
primijetila što se dogodilo.

Smijete se, ali to je
baš ono što mi radimo.

Intelektualno smo
zaintrigirani idejom o svjesnosti,

za verbalno, dijalektičko
istraživanje mišljenja,

a da zapravo nismo
svjesni onoga što se događa.

K: Dakle, da li možemo

tiho, bez ikakvog izbora,

promatrati što
se događa u nama?

Ogledalo u kojem
vidimo svoje lice,

kako češljate svoju
kosu, kako si perete zube,

kako se brijete ili
uređujete i tako dalje,

da li to možemo
promotriti pobliže, nedvojbeno,

najpreciznije što je moguće,
bez ikakvog iskrivljivanja.

To znači da

moramo razumjeti gibanje izbora,

Molim vas, pitajte se:

"Zašto, recimo,
izabiremo unutarnje, psihološki -

ovo ću napraviti a ono neću;
ovo je pravilno, a ono je pogrešno,

ja sam nasilan, ali
moram postati nenasilan,

ponosan sam, ali ću postati
ponizan - da li razumijete? -

ovaj unutarnji izbor
se odvija svo vrijeme?

Postoji li uopće izbor
kada postoji jasnoća?

Tako vas pitam:
"Zašto postoji ovaj izbor u nama,

bez obzira na izbor stvari?

Možemo li
to pogledati na kratko?

Ljudska bića su to
vjerovatno naslijedila,

od majmuna na dalje,

Ljudi su nasilni,

ljudska bića diljem
cijelog svijeta su nasilna.

I čovjek spozna
što se događa kroz nasilje,

- ne samo njemu, kolektivno -

i kaže: "Budimo
nenasilni, vježbajmo nenasilje,

razgovarajmo o nenasilju,

upotrebimo taj
instrument - politički i tako dalje.

To je jedna od stvari,
koju je stvorila Indija,

nenasilje,

- ne samo Indija i drugi
su o tome davno govorili.

Dakle - mi, ja, vi - smo nasilni
- ako sam ja uopće nasilan.

Nasilni smo, a tada kažemo:
"Postat ću nenasilan" - jer to je

izbor, zar ne?

Tamo, gdje postoji
podijeljenost u mom razmišljanju

misao mogu
odvojiti od djelovanja.

Mislim jedno, a govorim drugo,

mislim jedno,
a djelujem drugačije.

To je podjela.
I to rađa sukob, licemjerstvo.

Tako možemo u to pitanje
sukoba ući veoma duboko,

a kada uspijete
razumjeti prirodu i strukturu,

njegovu profinjenost ,

i dok to promatrate,
dok promatrate bez izbora.

u takvom promatranju ćete
spoznati, da sukob prestaje.

A to zahtjeva da
posvetimo veliku pažnju svakoj misli,

svakom djelovanju,
svakom unutarnjem osjećaju.

I, ako taj
sukob želimo okončati,

morate tome
posvetiti ogromnu pažnju

- ne uobičajenu,

ne jednog dana
ili kroz koji tjedan,

nego trebate to gibanje
pažnje održavati cijelo vrijeme.

Svjesnost je tiho promatranje
onog što jest - bez izbora.

Kod takve svjesnosti
problem se sam razodjene

i zato ga možemo
potpuno razumjeti.

K: Da, gospodine,
kažete mi: "Budi toga svjestan".

Ja sam slijep.
Mislim da je to neki slon.

Kako onda da...?
Slijedite moje pitanje, gospodine?

Ja sam slijep!

A želim vidjeti svjetlo.

I vi mi kažete:
"Pazi se te sljepoće!"

Ja kažem:
"Dobro, a što to znači?"

WR: Svjesnost,
pozornost, pažljivost -

kako razlikujete to troje?

K: Rekao bih...

WR: To troje: svjesnost,
pozornost i pažljivost.

K: Rekao bih,
da je svjesnost,

u kojoj nema nikakvog izbora,

samo biti svjestan.

U trenutku, kada izbor stupi
u svjesnost - nje nema više.

WR: Tako je.

K: A izbor znači mjerenje,
razdijeljenost i tako dalje,

Svjesnost je, dakle, bez
izbora - jednostavno biti svjestan -

"Ne sviđa mi se ili sviđa
mi se" - sve to je nestalo.

WR: Da, tako je.

K: Pažnja,

paziti,

u takvoj pažnji
nema dijeljenja.

WR: A to, također,
znači, da nema izbora.

K: Stanite za trenutak.

Pažnja znači bez dijeljenja:
nema 'mene', koji sam pažljiv.

I tako nema dijeljenja,

zato nema ni
mjerenja, a stoga ni granica.

Netko može biti
svjestan kakvu haljinu nosite.

Moće reći: "Sviđa
mi se li ne sviđa mi se."

Izbor, dakle, ne postoji
- vi je nosite i to je sve.

Ali pažnja,

U tome nema onog
tko je 'pažljiv' - tko pazi-

i tako nema podijeljenosti.

WR : Ali Buddha je
učio, o satipatthani, da u

satipatthana praksi meditacije

nema diskriminacije,
ni prosuđivanja vrijednosti ,

nema dopadanja ni
nedopadanja - samo viđenje.

K: Ako ste posve pažljivi,

svojim ušima, svojim očima,

svojim tijelom, svojim živcima,
svojim umom, svojim srcem,

osjetilima, čuvstvom, ljubavlju -
totalno pažljivi - što se onda događa?

WR: Dakako, ono što se događa
je apsolutna revolucija, unutarnja,

potpuna revolucija.

K: Kakvo je stanje
takvog uma, koji je

u potpunosti pažljiv?

Vidite, on nema nikakvu
kvalitetu, nikakvo središte,

a pošto nema
središta, nema ni granica.

I to je stvarnost
to ne možete zamisliti.

Kada je netko
duboko svjestan ili pažljiv,

nema ostatka niti
sakrivenog nesvjesnog gibanja.

Nema odijeljenosti
između unutrašnjeg i vanjskog,

K: Ako ste svjesni - svjesni,
ne da kažete: "Svjestan sam ,

ali ne sviđa mi se ova
košulja, previše je modra."

Tako su mi rekli jutros!

Da li smo svjesni
u takvom smislu,

bez izabiranja,
svjesnost bez izabiranja?

Ako ste, dakle tako
svjesni, bez izabiranja,

tada ste pažljivi.

Svjesnost bez izbora
predstavlja pažljivost,

ne nešto kultivirano, kao
kada kažemo: "Moram biti pažljiv!",

nego, biti svjestan drveća.
ptica ili balona, koji uzlijeću,

planina, svjetla
u oblacima, večeri,

mjesečine i tako dalje -
gledati i biti svjestan svega toga,

i vašeg odaziva na sve to,

i kad se odlučite
ne-odazivati se, ne-izabirati

- to mi se sviđa, a ono
drugo ne, to je moje, to je tvoje -

samo biti svjestan.

Iz takve svjesnosti bez
izbora, proizlazi pažljivost

- zar ne? - paziti
očima i ušima,

vašim živcima,
cijelim vašim bićem.

Znači, kvaliteta pažljivosti
i kvaliteta ne-pažljivosti,

ne biti pažljiv,
to su dvije različite stvari.

Tamo, gdje postoji
ne-pažljivost, postoji

izbor, ne-svjesnost,

nedostatak pažljivosti -

i tada se proces
bilježenja nastavlja,

stare navike se uspostavljaju.

Ali, kada postoji
pažljivost, stare navike se lome.

Razumijete?
Hoćete li to napraviti?

To je zabavno, a ne
samo slušati puno riječi.

Pravu istinu o tome, znate,

najbolje može spoznati
onaj, tko to ne radi!